PALUBA
March 28, 2024, 02:42:50 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik za prenošenje vesti na forumu PalubaInfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Prvi iskorak u Kosmos- svitanje novog doba  (Read 10189 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« on: July 11, 2009, 08:24:52 pm »

     Od onog davnog trenutka kada se u ljudskoj glavi upalila iskra razuma, Svemir ne prestaje da zaokuplja pažnju ljudi. Samo pogled na vedro noćno nebo izazivao bi strahopoštovanje i pobuđivao na razmišljanje, naviralo bi bezbroj pitanja na koja su generacije ostajale bez odgovora. Tokom vremena, s razvojem ljudske misli i nauke, tajne Svemira su otkrivane ali je on fizički i dalje ostao beznadežno nedostižan.

     U 19. vijeku, nakon Industrijske revolucije, počeli su se stvarati uslovi za istraživanje Svemira i stvari su se pokrenule s mrtve tačke. U Rusiji, jedan provincijski učitelj iz Kaluge, Konstantin E. Ciolkovski, daje matematičko riješenje kosmičkog leta i formuliše teorijske postavke vezane za sve aspekte leta i boravka u Svemiru. Ovaj vizionar je predvidio sve ono što je ljudski rod postigao u Svemiru u 20. vijeku: višestepene rakete, kosmičke brodove, satelite, orbitalne stanice, istraživačke sonde... S pravom se smatra ocem astronautike.
     Što se tiče „hardvera“ za kosmički let, tj. raketne tehnologije, Amerikanac Robert Godard 1926. godine stvara prvi raketni motor na tečno gorivo i vrši brojna lansiranja i ispitivanja. Nekako u to vrijeme rad na raketama na tečno gorivo započinje i Herman Obert u Njemačkoj i Mihail Tihonravov 30-ih godina u SSSR.
     Do 40-ih godina prošlog vijeka najdalje u razvoju raketa je otišla Njemačka. Tim stručnjaka okupljenih u Penemindeu, na čelu sa Vernerom fon Braunom, razvija prvu upotrebljivu balističku raketu na tečno gorivo, A-4 (V-2), koju njemačka vojska koristi za bombardovanje gradova po zapadnoj Evropi. Iako ograničenih mogućnosti, A-4 je ipak predstavljala tehnološki iskorak.
     Nakon DSR, uz manju ili veću pomoć njemačkih stručnjaka, razvoj raketa, motora i uopšte raketne tehnologije se intezivira i u SSSR i u SAD.

Svemir konačno postaje realan i dostižan cilj.

Ciolkovski
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Godard
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Obert
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* tsiolkovsky.jpg (13.47 KB, 261x300 - viewed 170 times.)

* 457pxdrroberthgoddardgp.jpg (40.88 KB, 457x599 - viewed 185 times.)

* oberth.gif (55.83 KB, 273x299 - viewed 178 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 02:23:36 pm by trpe grozni » Logged
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« Reply #1 on: July 11, 2009, 08:32:48 pm »

     Naznake da se kod Rusa „nešto iza brda valja“ su primjećene na Međunarodnom astronautičkom kongresu održanom u Kopenhagenu avgusta 1955. godine. Na tom kongresu je odlučeno da period od 01. jula 1957. do 31. decembra 1958. godine bude obilježen kao međunarodna geofizička godina i tom prilikom je sovjetska delegacija saopštila da će, u okviru istraživanja koja će biti obavljena u tom periodu, uključiti i svoju „kosmičku laboratoriju“, čime su potvrđene pretpostavke nekih zapadnih stručnjaka da je sovjetska industrija, iako ratom razorena, u stanju da napravi kosmičku raketu.

     Zahuktavao se Hladni rat i osvajanje Kosmosa je imalo višestruki značaj: vojni, spoljno-politički, propagandni, ekonomski, a na kraju krajeva, i naučno-istraživački. Sovjetsko rukovodstvo je to na vrijeme shvatilo i krajem januara 1956. godine je donijeta odluka o gradnji satelita koji bi bio lansiran do kraja 1957. (sasvim „slučajno“ oko 40. godišnjice Oktobarske revolucije).
     U pripreme se uključuje i Akademija nauka SSSR preko komisije koju vodi Mstislav Keldiš, vodeća ličnost za proračune dinamike kosmičkog leta. Čitav posao je povjeren Objedinjenom konstruktorskom birou 1 (OKB-1) na čelu sa legendarnim „glavnim konstruktorom“, ili kako su ga još zvali „šefom“, Sergejom Koroljevom, ocem sovjetskih kosmičkih raketa i programa. Koroljevu su pridruženi Mihail Tihonravov i njegovi ljudi, zaduženi za gradnju satelita, i uz Valentina Gluška, konstruktora raketnih motora, tehnološki krug stvaranja rakete nosača i satelita je bio zatvoren.
     Na predlog Keldiša projektovana su tri satelita sa različitom naučnom opremom ali je Koroljov odlučio da igra na sigurno, tj. da se sagradi najjednostavniji i što laganiji satelit mase oko 80 kg. Tako je nastao prvi satelit, jednostavno nazvan PS („prostejšij sputnjik“- najjednostavniji satelit).
     Za lansiranje satelita odabrano je mjesto u Kizil-Ordinskoj oblasti, u Kazahstanu. Tamo, nedaleko od grada Tjuratam, nadomak sela Bajkonur, od sredine 1955. gradi se kosmodrom sa koga će 21. avgusta 1957. biti lansirana prva interkontinentalna balistička raketa R-7, čuvena „semjorka“, majka većine sovjetskih kosmičkih raketa. Lansiranje ove rakete, pored nesumnjivog vojnog značaja, imalo je još veći značaj na polju kosmičkih letova jer je njena modifikacija bila predviđena za lansiranje prvog satelita.
     U septembru 1957. godine održana je konferencija u slavu stogodišnjice rođenja K.E. Ciolkovskog, na kojoj su Koroljov i Gluško najavili lansiranje satelita. Sa konferencije odlaze pravo na kosmodrom gdje je sklapanje rakete-nosača bilo u toku. Prije postavljanja satelita na vrh rakete obavljena je provjera rada radio-predajnika, zahvaljujući njegovim signalima svijet će se uvjeriti da su Sovjeti kročili u Kosmos. Predajnik je isključen, a loptasto tijelo satelita je smješteno ispod zaštitnog konusa na vrhu drugog stepena rakete. 03. oktobra, izjutra, raketa je postavljena na lansirnu rampu, a 24 časa kasnije njeni rezervoari su napunjeni gorivom i oksidatorom. Sve je bilo spremno za lansiranje, lansirna rampa je opustjela, a Gluško sa svojim ljudima poslednji napušta rampu i odlaze u podzemne bunkere. Prolama se rika raketnih motora i raketa-nosač lagano odlazi u nebo na vatrenom stubu. Prvi stepen se odvaja na vrijeme, a devet minuta kasnije stiže signal o uspješnom odvajanju satelita od drugog stepena rakete. Kroz 95 minuta Sputnjik je opet iznad Bajkonura i antene hvataju njegove signale.

Ljudski rod je zakoračio u Kosmos.

Koroljev
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Gluško
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sputnik-1 poleće!
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Lansiranje rakete-nosača
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* korolev1.jpg (19.29 KB, 312x400 - viewed 170 times.)

* 200pxglushkovalentinpet.jpg (9.13 KB, 199x304 - viewed 158 times.)

* slaunchsputnik1.jpg (40.54 KB, 310x257 - viewed 170 times.)

* r74.jpg (41.68 KB, 640x440 - viewed 171 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 02:25:56 pm by trpe grozni » Logged
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« Reply #2 on: July 11, 2009, 08:52:11 pm »

                                   RAKETA-NOSAČ


     Raketa R-7, poznatija kao „Semjorka“, bila je prva prava interkontinentalna balistička raketa koja je ušla u operativnu upotrebu, a takođe i prva raketa-nosač kosmičkih letjelica.

Razvoj rakete

     Krajem DSR Sovjeti su se dokopali njemačkog raketnog centra u Penemindeu ali tamo nisu zatekli ništa sem razrušenih postrojenja i ostataka raketa i raketnih motora. Ali i samo na osnovu tih ostataka Koroljov (koji je malo prije toga pušten sa „prevaspitavanja“ sa Kolime) i drugovi su stekli uvid o veličini sovjetskog zaostajanja u razvoju raketne tehnologije.
     Djelovali su brzo, pokupljeno je sve što je moglo biti od koristi, a u Rusiju su prebačeni i njemački raketni stručnjaci koji su se zatekli u sovjetskoj okupacionoj zoni (većina se, zajedno sa fon Braunom predala Amerikancima).
     Uz pomoć Njemaca je rekonstruisana raketa A-4, a na njenoj osnovi je stvorena prva sovjetska balistička raketa na tečno gorivo R-1, koja se, ruku na srce, nije razlikovala od njemačke rakete. Koroljov, naravno, nije bio zadovoljan postignutim, a shvatio je i da se od Njemaca nema više šta naučiti. Sovjetskim stručnjacima su prenijeli tehnička znanja i vještine i to je uglavnom bilo to, tako da je većina njemačkih stručnjaka vraćena kućama nakon rada na raketi R-1. Svi sledeći sovjetski projekti su u sebi imali sve više originalnih sovjetskih tehničkih riješenja, a dometi i preciznost tih raketa su značajno povećani. Naravno, to su sve bili jednostepeni projektili, što će reći da su im performanse i mogućnosti daljeg razvoja bili ograničeni.
     Tada, nakon sticanja iskustava i usvajanja novih tehnoloških riješenja na ranijim projektima, Koroljov se baca na projektovanje višestepene balističke rakete, sa takvim performansama koje će zapanjiti i zadiviti ondašnji svijet. Stvara dvostepenu robustnu raketu sa prvim stepenom u vidu četiri bustera tj. bočna bloka koja se kače na centralni blok koji ima ulogu drugog stepena. Pošto raketa nije ništa bez motora, Gluško projektuje nove motore za novu raketu. Iz njegove „radionice“ izlaze motori RD-107 i RD-108 jedinstvene konstrukcije. Naime, svaki motor je imao četiri komore za sagorijevanje. Kao gorivo su koristili kerozin, a oksidator je bio tečni kiseonik. Upravljanje raketom je bilo riješeno uz pomoć malih raketnih motora, na svakom bočnom bloku su bila po dva, a na centralnom bloku četiri komada. Konstruktori su se susreli s problemom sinhronizacije rada svih motora, jer, računajući i glavne i pomoćne motore, na poletanju su u pogonu bila ukupno 32 motora! Svako kašnjenje u paljenju ili prestanku rada motora, pa i najminimalnije, bi dovelo do gubitka rakete. To je bio i glavni uzrok gubitka raketa na prvim probnim lansiranjima. Prvo lansiranje nove rakete je izvedeno 15.05.1957. iz Bajkonura i završilo se eksplozijom rakete. Prvo uspješno lansiranje je izvedeno 21.08.1957. godine. Raketa je preletjela 6000 km, a povratni modul je pao u reon cilja na Kamčatki. Time je SSSR poveo u trci u naoružanju.
     Vojna karijera ove rakete je bila veoma kratka i više nego skromna. Prva jedinica opremljena raketama R-7 je postala operativna 09.02.1959. na kosmodromu Pleseck, a do 1968. godine su sve povučene iz upotrebe usled zastarelosti i ogromnih troškova održavanja i upotrebe.
     S druge strane, slavu je stekla kao raketa-nosač u gotovo svim sovjetskim/ruskim kosmičkim programima kroz brojne modifikacije, a neke od tih modifikacija se i danas sa uspjehom koriste.

TT podaci

visina rakete (osnovna verzija sa b/g)                               31,07m

širina rakete                                                                       10,3-11,2m (u osnovi 1. stepena)

prečnik 2. stepena                                                              2,98m

težina rakete                                                                       280 tona

težina goriva                                                                      253 tone

Motori:

1.   stepen: 4 x RD-107 i 4 x 2 motora za upravljanje
2.   stepen: 1 x RD-108 i 4 motora za upravljanje
Gorivo kerozin, oksidator tečni kiseonik.

Dijelovi rakete R-7
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Raketa R-7
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pogled na motore
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Neke verzije rakete R-7
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Neke od modifikacija za kosmičke letove
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]





* r7cut.gif (12.57 KB, 549x570 - viewed 192 times.)

* r7originalisotail1.jpg (46.04 KB, 640x480 - viewed 174 times.)

* runukeicbmss0601.jpg (45.31 KB, 640x481 - viewed 186 times.)

* r7family1.jpg (49.61 KB, 640x541 - viewed 170 times.)

* gpn2002000184.png (21.62 KB, 640x531 - viewed 172 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 02:33:33 pm by trpe grozni » Logged
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« Reply #3 on: July 11, 2009, 09:13:09 pm »

                                      
SATELIT

     Nazvan "Prvi sovjetski vještački satelit Zemlje", kasnije prekršten u svijetski poznati "Sputnjik-1", lansiran je 04. oktobra 1957. godine na eliptičnu orbitu sa apogejom (najdalja tačka) od 947 km, perigejom (najbliža tačka)  od 228 km, periodom obrtaja 96,17 minuta i nagibom orbite od 65,1 stepen.
     Masa satelita iznosila je 83,6 kg, a prečnik tijela 58 cm.
     Na spoljašnjoj površini Sputnjika postavljene su četiri štap-antene dužine 2,4 i 2,9 metara za emitovanje radio-signala učestalosti 20,005 i 40,002 MHz. Unutar korpusa, napravljenog u obliku dvije aluminijumske polulopte spojene po sredini, nalaze se tri akumulatorske baterije (51 kg), radio-predajnik (3,5 kg), ventilator, termostati za uključenje/isključenje ventilatora, regulator temperature i pritiska i komutacioni element. Aparatura Sputnjika je radila tri nedjelje, dok se akumulatori nisu istrošili. Prvi vještački satelit kružio je oko Zemlje 92 dana, do 04. januara 1958. godine, kada je, nakon gotovo 1400 obrtaja oko Zemlje, ušao u guste slojeve atmosfere i izgorio.

Dijelovi Sputnjika
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sputnjik-1
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* ssputnikexploded.jpg (75.44 KB, 640x355 - viewed 183 times.)

* sputnik.jpg (33.59 KB, 300x398 - viewed 167 times.)

* sputniknytsm.jpg (38.19 KB, 640x339 - viewed 180 times.)

* sputniklaunch1.jpg (14.88 KB, 460x336 - viewed 159 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 02:35:48 pm by trpe grozni » Logged
Dylan Dog
mladji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 206



« Reply #4 on: July 12, 2009, 12:52:07 am »

SSSR drzi mnoge rekorde kosmicke ere :

- prvi vestacki satelit " Sputnjik " 4.X '57.

- prvo zivo bice u svemiru ; pas Lajka 3.XI '57.

- prvi predmet ljudskom rukom napravljen , koji se " spustio " na Mesec je Luna 2 . To se desilo 14.IX '59.

- prve slike " tamne strane Meseca " je napravio Luna 3 7.X '59. " Tamna strana " je uvek okrenuta od Zemlje , i niko je , do tada , nikad nije video !

- prvi covek u svemiru Jurij Gagarin 12.IV '61.

- prva zena u svemiru Valentina Tereskova 16.VI '63.

- prvi covek u otvorenom svemiru Aleksej Leonov 18.III '65.

- prva orbitalna stanica " Mir " . Za razliku od satelita , orbitalna stanica ima stalnu ljudsku posadu . I jos mnoge druge ...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* nssdcemluna3lu31.jpg (184.48 KB, 600x600 - viewed 186 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 02:37:06 pm by trpe grozni » Logged
Rile
mornar
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 35



« Reply #5 on: July 12, 2009, 05:02:30 am »

Mala ispravka - prva orbitalna stanica je bio SOJUZ, na povratku sa nje 1971 gine posada Dobrovoljskij, Volkov i Pacajev. Kako se ispostavilo kasnije verovatno bi ostali nepovredjeni da su koristili skafandre prilikom spuštanja. Od tada  ih Rusi uvek koriste prilikom povratka iz orbite.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #6 on: July 12, 2009, 08:49:45 am »

Odličan tekst rasho
Logged
Dylan Dog
mladji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 206



« Reply #7 on: July 12, 2009, 09:39:51 am »

           SATURN - 5 ; raketa koja je odvela ljude na Mesec

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Najimpozantniji poduhvat u gradnji raketa - nosaca u SAD predstavlja program SATURN . Pod tim programom razvijana je porodica raketa - nosaca ciji je  cilj bila gradnja super - rakete SATURN - 5 za let coveka na Mesec , po programu Apolo , sa posadom od tri coveka ! SATURN - 5 je trostepena raketa , sa startnom potisnom silom od skoro 3.500 t ! Sa kosmickim brodom Apolo na vthu visoka je 110 m , a raketni motori njenog prvog stepena trose 3 tone goriva u sekundi ! SATURN - 5 moze sa Zemlje prema Mesecu da ponese teret od 47 tona . Poslednji let rakete SATURN - 5 je obavljen 1972.

<iframe width="780" height="455" src="//www.youtube.com/embed/wvWHnK2FiCk?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

Karakteristike rakete - nosaca SATURN - 5 :

Visina : 110,6 m
Precnik : 10,1 m
Masa : 3.040 t
Potisak prvog stepena : 3.470 t
Potisak drugog stepena : 480 t
Potisak treceg stepena : 102 t

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* t373929amk4.jpg (31.84 KB, 556x363 - viewed 183 times.)

* 3912081nasasaturnvlauncqx9.jpg (33.16 KB, 366x450 - viewed 163 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 02:38:29 pm by trpe grozni » Logged
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« Reply #8 on: July 12, 2009, 01:45:35 pm »

Hvala, Motorista.

Ljudi, biće tekstova i o Gagarinu i o Sojuzu, Vostoku, Apolu, orbitalnim stanicama... ma o svemu i svačemu. U pripremi je sve.

Rile, mala ispravka, prva orbitalna stanica je bio Saljut-1, a njegova posada je poginula na povratku u brodu Sojuz-11. 
Logged
Rile
mornar
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 35



« Reply #9 on: July 13, 2009, 05:51:28 am »

Tacno, moja greska, mislio  sam na SALJUT, a napisao Sojuz
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #10 on: October 20, 2015, 03:42:04 pm »

Илустрована историја совјетског свемирског програма

Illustrated history of Soviet space programs.
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #11 on: April 12, 2016, 09:48:13 pm »

Гагарин каквог не познајете: Kомуниста који се залагао за обнову храма


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Први човек у космосу се није бојао смрти, желео је да донесе корист људима, па се надао да ће човечанство чувати лепоту наше планете. Према различитим испитивањима јавног мњења, Јуриј Гагарин се налази на списку најпознатијих Руса, заједно са Лењином, Достојевским, Чеховом, Солжењицином, Путином.


Совјетски космонаут Јуриј Гагарин је 12. априла 1961. године постао први човек који је отпутовао у космос. Тога дана људи су се грлили и плакали од среће. Један руски блогер се нашалио да је веома рано схватио значај Гагариновог лета јер је тог дана његов деда заборавио да га покупи из обданишта. Толико је био фасциниран подвигом совјетског народа. Чак и познати совјетски спикер Јуриј Левитан је једном признао да је скоро плакао пред микрофоном само два пута о животу: када је читао вест о капитулацији Хитлерове Немачке, и када је Гагарин отпутовао у космос.

„Ако већ постојим, желим да будем први“

Много тога је написано и речено о Јурију Гагарину, он је чак постао својеврстан мит. Али најбитније је оно што је Гагарин говорио о себи: „Ја сам обичан совјетски човек“.

Неколико дана пред полетање он је писао супрузи Ваљи:

„Верујем у технику, она неће издати. Али дешава се да човек падне на равној подлози па сломи себи врат. Али ја у то не верујем. И током лета би могло да дође до квара. Ако се то буде десило, молим те, Ваљуша, не умри од туге. Живот је живот. Чувај наше ћерке, воли их као што их ја волим. И нек одрастају као праве комунисткиње, а не као нерадници — држава ће ти сигурно помоћи. Што се тиче твог приватног живота, поступај онако како ти савест налаже, не могу да ти диктирам. Али ипак се надам да никад нећеш видети ово писмо и да ће све бити у реду.

Досад сам живео поштено, и надам се да сам доносио барем неку корист људима. У детињству сам прочитао речи пилота Валерија Чкалова: ’Ако већ постојим, желим да будем први‘. И ја покушавам да будем први.“


Лепота свемира и лепота храма

Мало ко зна да је комуниста Гагарин један од првих предложио да се обнови Храм Христа Спаситеља који су комунисти срушили ′30-их година.
Занимљиво је да је 1964. године Гагарин посетио Тројице-Сергијеву лавру у којој је видео макету Храма Христа Спаситеља. Његов пријатељ, пуковник у пензији Валентин Петров, сећа се да је тада Гагарин рекао: „Види какву су лепоту уништили“.
Касније је на заседању Централног комитета Комунистичке странке посвећеном васпитавању омладине Гагарин отворено подржао идеју обнове храма. Како каже Петров, Гагарин је сматрао да је немогуће васпитавати младе у духу патриотизма ако они не познају сопствене „корене“. За Гагарина је тај храм био пре свега споменик војне славе, и он је желео да људи то знају.
Иако је Гагаринов предлог био пропраћен овацијама, до обнове храма је дошло тек почетком ′90-их година.


Краљевски доручак, космички ручак

Једном је Гагарин добио позив за доручак у Бакингемској палати код Елизабете Друге. Космонаут је био збуњен због количине прибора за јело, па је чекао да краљица прва почне да га користи. Али и Елизабета Друга чекала да он направи „први корак“. Онда је Гагарин отворено рекао: „Ваше величанство, ја сам обичан пилот и не умем да користим све ове виљушке“. Али краљица је уз осмех одговорила: „Мистер Гагарин, одрасла сам у Бакингемској палати, али ни ја не знам од чега да почнем. Хајде да једемо онако како сваком од нас одговара.“

Узгред, за време лета, који је трајао 108 минута, Гагарин није стигао да нешто поједе, иако су научници спремили за њега специјални ручак у тубама: резанце и сос од чоколаде.

Месец као споменик за руског научника

Сергеј Корољев, генијални инжењер и руководилац совјетског свемирског програма, чији је главни успех управо лансирање првог човека у свемир, умро је 1966. године.
Једном је чувени руски космонаут Алексеј Леонов у интервјуу за руску штампу рекао да је Гагарин желео да сахрани пепео Корољева на месецу.
„За 1968. годину смо планирали искрцавање на Месец. Онај ко би први успео да слети требало би да ископа нешто попут гробнице и да сахрани урну са пепелом, као што се то ради на Земљи.“


Рус широког осмеха

Пуковник Валентин Петров, професор у Центру за припрему космонаута и пријатељ Јурија Гагарина, за Спутњик каже да је Гагарин био изузетан човек.
„Руски пионир свемирске науке Константин Циолковски, иако је умро још 1935. године, предвидео је да ће први у свемир отпутовати Рус широког осмеха. Гагарин је био изузетно добар и пажљив према другима. А са друге стране — био је одговоран и строг командант посаде“, подсећа Петров.
Гагарин је, како каже, умео да нађе заједнички језик и са пионирима у дечијим камповима, и са лидерима прогресивне омладине из 37 земаља на важним конференцијама.

„Корољев је за њега говорио да ће, када буде завршио универзитет, он сигурно дати допринос развоју науке. Нажалост, Гагарин је завршио Ваздухопловну инжењерску академију ’Жуковски‘ тек неколико месеци пре смрти (он и његов инструктор су погинули у авиону МиГ-15 на рутинском лету). Имао је само 34 године, али ће сигурно остати заувек упамћен. Људи су веровали у њега, поносили се његовим подвигом. Он је био јунак целог човечанства, али пре свега — своје отаџбине“.


Зашто још нисте на Марсу?

После првог лета Гагарин је написао: „Облетео сам Земљу у сателиту и видео сам колико је предивна наша планета. Људи, хајде да чувамо ову лепоту и да је множимо уместо да је уништавамо“.
Као што видимо, човечанство се оглушило о његов предлог. Тешко је одговорити на питање како садашња генерација доживљава првог човека у космосу. Али постоји мишљење да би Јуриј Гагарин, да је жив, био веома зачуђен зашто људи још нису освојили Марс.
У том смислу, опрости нам, Јура.

sputniknews.com


* 1104793420.jpg (128.08 KB, 1000x541 - viewed 145 times.)
« Last Edit: April 12, 2016, 09:49:23 pm by longtrip » Logged
lovac
Stručni saradnik za brodska oružja i sisteme
kapetan fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 7 442


« Reply #12 on: April 13, 2016, 12:48:01 pm »

Interesantno, ovo ćemo da ispratimo do kraja!
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.033 seconds with 23 queries.