Evo što o svemu kaže
prof.dr.sc. Vlatko Cvrtila, kolumnist Defendera i tadašnji član povjerenstva za izbor novog borbenog oklopnog vozila kao savjetnik bivšeg predsjednika RH (ujedno i i vrhovnog zapovjednika OS RH) Stipe Mesića.
ANALIZATOR: Izuzetno važno je provesti potpunu istragu u Republici HrvatskojInformacija koja je navodno potekla iz hrvatskih pravosudnih krugova kako se poduzimaju istražne radnje prema Uredu Predsjednika RH vezano uz nabavu oklopnih borbenih vozila za potrebe Oružanih snaga RH, izazvala je veliki interes javnosti. Istina, to nije prvi put jer je i do sada medijsku pozornost izazivala svaka vijest o provođenju istrage u Sloveniji, odnosno Finskoj. No, ova je situacija poprilično različita od dosadašnjih jer se prvi put istraga provodi na jednom, medijima vrlo zanimljivom mjestu.
Istražitelji su već i ranije izuzeli dokumentaciju iz tvrtke „Đuro Đaković“, te iz MORH-a, ali takve pozornosti javnosti kao sada nije bilo. Taj posebno iskazani interes za bivšeg predsjednika Mesića rezultirao je i neobičnim zaključcima kako se istraga vodi i protiv njega samog.
S obzirom da sam u to vrijeme obnašao dužnost savjetnika Predsjednika RH za obranu i da sam bio uključen u povjerenstvo koje je donijelo odluku o boljem ponuđaču, pokušat ću pojasniti cijeli proces jer smatram važnim obrazložiti na koji se način osiguravala transparentnost i maksimalno smanjila mogućnost nekakvih utjecaja ili nepravilnosti.
Nabava oklopnih borbenih vozila bio je prvi veliki projekt u modernizaciji i opremanju Oružanih snaga RH sukladno prihvaćenom Dugoročnom planu razvoja Oružanih snaga RH 2006-2015. U prvoj polovici 2007. godine projekt je ušao u svoju završnu fazu koja je podrazumijevala testiranje ponuđenih vozila i otvaranje konačnih ponuda.
Vlada RH formirala je i posebno povjerensvo na čijem se čelu nalazio ministar obrane
Berislav Rončević, ministar financija
Ivan Šuker, ministar gospodarstva
Branko Vukelić, pomoćnik ministra obrane za materijalne resurse
Ivo Bačić, načelnik Glavnog stožera OSRH
general zbora Josip Lucić, predstavnik „Đure Đakovića“
Bartol Jerković i ja kao predstavnik Ureda Predsjednika RH. Zadaća je povjerenstva bila predložiti Vladi RH odluku o izboru najbolje ponude.
Osim ovog povjerenstva, MORH je formirao posebno povjerenstvo sastavljeno od predstavnika Oružanih snaga i MORH-a koje je imalo zadaću provesti finalno testiranje, te rezultate istog poslati vladinom povjerenstvu. Na završni test pozvane su dvije tvrtke: finska
Patria i austrijski
Steyr koji se nalazi u sastavu američke tvrtke .
Testiranje je obavljeno na vojnom poligonu Gašinci uz prisutnost članova pojverenstva i drugih stručnih timova koji su pratili pojedine faze, te sudjelovanje medija koji su mogli pratiti cijeli proces. Nakon višednevnih testova, zaključak povjerenstva je bio da je finska Patria pokazala bolje rezultate. Završni zapisnik o testiranju potpisale su obje strane u natječaju gdje su se suglasile da su testovi provedeni profesionalno i na najvišoj razini transparentnosti.
Nakon provedenog testiranja navedene tvrtke su dale svoje konačne ponude. Po otvaranju istih utvrđeno je da je finska ponuda jeftinija za 40 milijuna eura, te da nude offset aranžman od 150%, dok je Steyr ponudio 100%. Pored toga, finska je tvrtka imala namjeru kompletnu proizvodnju transferirati u Hrvatsku, odnosno u tvrtku „Đuro Đaković“. Takva mogućnost nije bila predviđena u tom obimu austrijskim prijedlogom.
Nadalje, u ponudi finske Patrie jasno je bila navedena mogućnost zajedničkog istupanja na trećim tržištima, uz uvjet da se u potpunosti usvoji proizvodnja u „Đuri Đakoviću“. Želim ovdje spomenuti da je obavljen transfer tehnologije vrlo uspješno, te da su Finci prije nekoliko godina utvrdili kako se u „Đuri Đakoviću“ proizvode najkvalitetnija vozila u odnosu na sve proizvodne pogone Patrie, uključujući i Finsku. I još – tvrtka koja je lošije prošla na ovom natječaju nije uputila nikakav prigovor na cjelokupni proces, za razliku od nekih ranijih slučajeva u drugim državama gdje su to učinili.
Iz gore navedenog jasno je iz kojih razloga je povjerenstvo dalo prednost finskoj tvrtki. Bilo bi jako čudno da je odlučilo drugačije. Nakon što je Vlada RH prihvatila prijedlog povjerenstva, MORH je pristupio pregovorima o konačnom izgledu ugovora, te je u tom procesu došlo do modifikacije cijene koja se popela na nekih 112 milijuna eura, što je bio posljedica naših traženja za dodatnom opremom koja nije bila uključena u ponudu.
I ova cijena bila je značajno manja od one koju je ponudila tvrtka Steyer. U kasnijim aneksima ugovora dolazi do smanjivanja ukupne cijene jer smo odustali od nekih skupih inačica spomenutog vozila. Radilo se o nekoliko vozila predviđenih za ABKO zaštitu čija je oprema bilo izuzetno skupa. S obzirom da je MORH to pitanje riješio na drugačiji način, odustalo se od nabave vozila koje bi imale tu vrstu opreme.
Kako se osiguravala transparentnost u cijelom procesu? Prvo, u cijeli proces odlučivanja uključeno je više institucija i veći broj ljudi. Iako se proces provodio u MORH-u, u svim fazama bili su i prisutni predstavnici Ministarstva financija, Ministarstva gospodarstva, te Ured Predsjednika RH. Drugo, formirana su dva povjerensva, jedno vezano uz konačnu odluku, a drugo vezano uz utvrđivanje tehničkih obilježja i kvalitete vozila.
Ovo drugo pojverenstvo je imalo i nekoliko timova koji su se bavili posebnim obilježjima ponuđenih vozila. Treće, hrvatski mediji redovito su bili informirani o napretku procesa, te su bili uključeni u završno testiranje. Četvrto, i jednom i drugom ponuđaču je bio omogućen isti prostor za predstavljanje svojih prijedloga kroz različite sastanke i prezentacije od MORH-a, Ministarstva gospodarstva, finacija i Ureda Predsjednika RH, te se osobito vodilo računa o jednakom tretmanu.
Peto, odluku je na kraju donijela Vlada, ali su u proces bili uključeni i predstavnici drugih institucija. Ovo su, dakle, bili mehanizmi kojima se osigurala transparentnost, ali i podijelila odgovornost za konačnu odluku. Kao član povjerenstva mogu reći kako ni u jednom trenutku nije bilo nikakvih pritisaka ili sugestija, te da, u navedenom modelu, jednostavno nije bilo mogućnosti za tako nešto.
Većina navedenih činjenica već je do sada bila objavljivana u hrvatskim medijima. Sumnje su se počele pojavljivati u trenutku kad je otvorena istraga u Sloveniji koja je postala dijelom njihove unutarnje političke dinamike, te nakon otvaranja istrage u Finskoj. S obzirom da je ista osoba iz Finske vodila poslove u Sloveniji i Hrvatskoj, logično je da se istraga provodi, temeljem zahtjeva iz Helsinkija, i kod nas. Treba isto tako reći kako se u Finskoj istraga provodi već nekoliko godina, a još uvijek nije podignuta optužnica.
Mislim da je izuzetno važno provesti potpunu istragu u Republici Hrvatskoj koja će uključiti i razgovore sa svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u ovome procesu. S obzirom na našu vrlo neslavnu korupcijsku tradiciju, bilo bi izuzetno loše istragu ostaviti negdje na pola, odnosno nedvojbeno ne odgovoriti je li bilo ili nije nekakvih nepravilnosti u tome poslu. Ukoliko se ne utvrde sve potrebne činjenice, ova bi priča mogla služiti za političke obračune i u Republici Hrvatskoj. A čini mi se da se to upravo sada događa.
prof.dr.sc Vlatko CvrtilaDefender.hr
