jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
 Offline
Posts: 13 150
|
 |
« Reply #92 on: December 04, 2009, 01:11:19 pm » |
|
(clanak prenesen sa sajta Hrvatske vatrogasne zajednice)
Ovo je priča o brodu Galeb koji se nalazi vezan u remontnom brodogradilištu Viktor Lenacu Martišnici pokraj Rijeke. Priča je to iz pera Slavka Suzića, pripadnika JVP Rijeka koji je svoje iskustvo u gašenju brodova stekao, osim u Riječkoj luci, baš u tom brodogradilištu.
Taj lijepi i zanimljiv brod vizualno izgleda loše, nagrižen je rđom, otpala je pitura s oplate, trunu palube obložene tikovinom, na kojima su nekada šetale holivudske dive Sophia Loren i Elisabeth Taylor s Predjednikom Titom. Mnogi vanjski dijelovi brodskog inventara skinuti su kao i mesingane plakete koje su svjedočile o putu mira tog broda za Titova doba. Zaključana brodska vrata još uvijek čuvaju interijer u unutrašnjosti broda, koji se brižno čuva te se stalno na njemu drži straža.
Ramb
Sredinom tridesetih godina prošlog stoljeća cvjetala je na Sredozemlju trgovina južnim voćem. Jedna od najvećih kompanija bila je talijanska Regina Azienda Monopoli Banane iz Genove – kratica RAMB. Da bi zadovoljila tržište Europe kompanija RAMB naručila je 1936. godine četiri brza motorna dizel broda. Brodovi su građeni u talijanskom brodogradilištu Ansaldo Genova, a započela je 1937. godine. Bila su to četiri ista broda od 3.667 BRT metalne konstrukcije, dužine 123,6 m, širine 15 m, visine trupa 7,53m, i gaza 4,95m. Nadgrađe je bilo u sredini s po dvije teretne skladišne komore za pothlađivanje tereta banana, u pramčanom i krmenom dijelu broda. Pogonska grupa sastojala se od dva suvremena dizel stroja FIAT od 7,200 KS, koji su im omogućavali najveću moguću brzinu od 18,5 čvorova. Još prilikom projektiranja predviđeno je da se na brod može ugraditi naoružanje i to po četiri topa kalibra po 120 mm i dvije strojnice od 13,2 mm. Naoružanje je uskladišteno na dva različita mjesta. Brodovi su završeni 1938 – 39. godine i odmah su zaplovili na stalnoj liniji Mogadiš-Napoli. Kada je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj tri broda su odmah angažirani u ratu. Naoružani RAMB I, II, III. postali su prateće krstarice. RAMB IV. preuređen je u brod bolnicu. Tijekom ratnih operacija Britanci su zaplijenili brod u luci Massaua, a brod je zadržao ulogu broda bolnice. Potopili su ga njemački bombarderi prilikom bombardiranja luke Aleksandrija 8. travnja 1941 godine.
Za pomoćne krstarice RAMB I. i II. Zapovjedništvo ratne mornarice odlučilo je da se prebace u Indijski ocean radi napada na trgovačke brodove. RAMB I. nalazio se 27. veljače tristo milja od otočja Moldavi u Indijskom oceanu kada ga je presrela novozelandska krstarica Leander koja je tražila da se brod preda. RAMB I. počeo je pucati iz svojih topova po krstarici, koja je uzvratila teškom paljbom i pogodila brod. Na RAMB-u je nastao požar. Posada je na brzinu napustila, a brod je uskoro eksplodirao i potonuo.
RAMB II. imao je više sreće. Probio se Indijskim oceanom i doplovio do Japana. Kada je Italija kapitulirala RAMB II. preuzimaju Japanci u čijoj službi plovi do siječnja 1945. godine kada ga Japanci namjerno potapaju nakon što su ga oštetili američki bombarderi.
RAMB III. nadživio je ostale brodove iz klase. Kao prateća krstarica imala je zadatak pratnje talijanskog trgovačkog broda Antoneta Costa za luku Bari. Tijekom plovidbe na trgovački brod slučajno je naletjela engleska podmornica HMS Raimbow N16. Podmornica je potonula uz snažnu eksploziju koja je teško oštetila trgovački brod u koji je prodrla voda ali je ipak uspio doploviti do luke Bari. Ta činjenica je utvrđena 1988.godine.
U noći 11. studenog 1940. Britanci su izveli zračni napad na Talijansku ratnu luku Taranto gdje su torpedni avioni napali talijanske ratne brodove na sidrištu i učinili im veliku štetu, te se talijanska ratna mornarica više nije oporavila do kraja rata.Tijekom napada na luku Taranto, britanska flota radarom je otkrila konvoj od četiri talijanska trgovačka broda koje je pratila torpeljerka Fabrizi i pomoćna krstarica RAMB III. Britanska krstarica zasula je konvoj vatrom kojoj se suprostavila samo torpeljerka. Britanci su potopili sva četiri trgovačka broda, a torpeljerku teško oštetili. Zapovjednik RAMB-a kapetan fregate Francesko De Angelini, nakon sedamnaest ispaljenih plutona, odlučio se povući iz bitke ostavivši torpeljerku i trgovačke brodove na milost i nemilost Britanacima. Kasnije je zapovjednik Angelini izveden pred ratni sud te osuđen na kaznu zatvora.
RAMB III. osim uloge prateće krstarice dobio je zadatak prijevoza mesa za talijansku vojsku u Libiji. Brod se 30. lipnja 1941. godine po tom zadatku nalazio u libijskoj luci Bengazi kada ga je u provu pogodilo torpedo iz britanske podmornice. Oštećenje se nije moglo popraviti te brod nije mogao isploviti. Kapetan Giuseppe Aneti rasporedio je teret tako da je brod mogao isploviti i to na unazad, odnosno krmom naprijed jer je tako mogao ploviti. Brod je tako plovio devetsto milja od Libije do Sicilije. Brod je iz Sicilije dovučen tegljačima u brodogradilište San Marco u Trstu.
KIEBITZ
Kapitulacija Italije 8. rujna 1943. zatekla je brod još uvijek na popravku gdje su ga zauzeli Nijemci. Najprije su od njega planirali napraviti brod za prijevoz trupa, a zatim je donesena odluka da taj brzi brod preurede u minopolagač te mu daju ime KIEBITZ. Poslije preuređenja Kiebitz je mogao ukrcati 240 mina, postavljene su mu šine za izbacivanje mina i postavljeno dodatno protuavionsko naoružanje. Polaganje mina vrlo je opasan posao, te mora biti obavljen vrlo precizno, na točno određenim mjestima. Kiebitz nije imao žiro kompas za tu namjenu i nije bio u stanju samostalno postavljati mine pa je navigaciju obavljala prateća torpeljerka.
Tako je 18. ožujka na planirano postavljanje mina u pratnju s minopolagačem izašla torpeljerka T36 i korveta UJ 201. Tijekom izviđanja područja polaganja mina u kanalu Vela Vrata kod Brestove torpeljerka je naišla na talijansku minu i vrlo brzo potonula. Kiebitz i korveta UJ201 spasili su oko sto brodolomaca, među njima i ranjenog kapetana torpeljerke.
Kasnije je mino polagaču KIEBITZ postavljen žiroskop pa je mogao samostalno djelovati. Tijekom 1944. godine minopolagač Kiebitz postavio je više od 5000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu.
Dana 12. srpnja 1944. godine kod Ankone Kiebitz je naletio na dvije mine. No, usprkos poplavljenom pramčanom dijelu, uspio je opet ploveći unazad krmom doploviti do Pule. Popravak je iskorišten za potpuno moderniziranje broda. Dobio je uređaj za detekciju radarskog zračenja. Nakon popravka Kiebitz je opet u akciji. U noći 14/15 rujna 1944. godine Kiebitz i torpeljerke TA20 i TA40 vodile su topničku bitku sa torpednim čamcima. Kasnije je ustanovljeno da su torpedni čamci bili njemački. No, nije bilo većih oštećenja.
Napadi na Riječku luku i potapanje Njemačkog mino polagača KIEBITZ ex RAMB III
Trećeg studenoga 1944. godine u ranim jutarnjim satima avionski je napadnuto područje Riječke luke. Najprije se mislilo da je cilj napada luka, ali onda se shvatilo da je napad usmjeren na ratni njemački motorni brod vezan na molo Genova. Njemačka protuzračna odbrana žestoko je uzvraćala vatru. Avioni su se stalno vraćali i uporno napadali. Vodila se prava bitka. U jednom trenutku iz jednog od aviona počeo je sukljati crni dim, pa se avion počeo udaljavati s mjesta bitke. Za njim su odmah krenuli i ostali avioni. Ubrzo su nestali na horizontu i ostao je jedino vidljiv trag dima.
Četvrtog studenog 1944. godine u rano jutro oko 7,30 sati počeo je snažan napad avijacije na šire područje Riječke luke.
Avioni su sijali smrt po luci. U napadu je potopljen jedan parobrod, oštećen je njemački ratni brod u doku na popravku, potopljen je jedan tenkonosac i nekoliko manjih čamaca. Najžešće je napadan njemački ratni motorni brod na molu Genova. Njemačka protuzračna odbrana opet je žestoko uzvratila. Napad je završio oko 8.30 sati.
Požar broda
Ujutro 5. studenog 1944. ponovo je uslijedio napad na Riječku luku, a po pričanju očevidaca šest Daglasovih aviona ovoga puta je osim mitraljeza koristilo bombe i granatice koje su letjele gonjene zrakom. Cilj im je ponovo bio njemački motorni ratni brod, minopolagač Kiebitz ex Ramb III, koji im je dva dana pružao žestoki otpor. Razvila se prava bitka. Brod je zasipan svim raspoloživim ubojitim sredstvima, ali i s broda je uzvraćano sa svim raspoloživim arsenalom. Avionska bomba je u jednom trenutku pogodila brod i izbio je požar u nadgrađu broda. Zapovjednik broda je naredio posadi da gase nastali požar. Njemački vojnici su pokušali gasiti, ali u situaciji u kojoj su se nalazili to im nije uspijevalo, pa su preko svoje komande tražili da na goreći brod dođu vatrogasci.
Po dobivenoj zapovjedi, na požar broda krenule su dvije ekipe 21. corpo vf Fiume, jedna iz Vatrogasne vojarne Centar i jedna iz Zavoda Brancheta. Na požar je stiglo oko 20 vatrogasaca s nekoliko vatrogasnih vozila na čelu s vatrogasnim zapovjednikom Štroligo Stefanom. Dolaskom na mjesto intervencije vatrogasna tehnika postavljena je između dva skladišta tako da je bila dobro zaštićena od avionskih napada. Nijemci su bili jako uzrujani i bijesni i odmah su dali do znanja vatrogasnom zapovjedniku da moraju gasiti brod čak i pod prijetnjom oružja. Glavna navala na požar izvršena je s vatrogasnog vozila Alfa Romeo iz 1943. godine koji je posjedovao vrlo snažnu pumpu za gašenje, te osim vode imao i pjenu što je za ono vrijeme bila vrhunska tehnika. Pumpalo se i more i koristilo za gašenje. Iz broda je sukljao crni dim, pa su se vatrogasci opremali i s aparatima za disanje na komprimirani kisik.
S morske strane doplovio je i vatrogasni čamac, motobarka Fiumara koja je posjedovala snažan dizel motor od 200 KS i pumpu od 3000 l/min vode s topom za vodu i vrlo dobru posadu od šest vatrogasaca. Njemački brod je bio prilično oštećen. Na brodu je vladao pravi pakao. Meci su letjeli na sve strane, a one bombice što su letjele kao rakete gonjene zrakom sjekle su jarbole broda kao kosa travu. Na brodu je bilo i mrtvih vojnika. Gasilo se vodom i pjenom. Njemački SS vojnici tjerali su oružjem vatrogasce u utrobu broda gdje je vladala strahovita vrućina, dok se zbog velikih količina dima ništa nije vidjelo. Jednom SS vojniku koji je bio za brodskim flakom avionski metak je otkinuo ruku, a on je nastavio pucati koristeći sa samo jednom rukom. Često su se morale mijenjati vatrogasne cijevi jer su ih bušili avionski meci ili su pregarale od užarene brodske oplate. Uz sve nedaće u gašenju vatrogasci su ipak počeli požar stavljati pod kontrolu. Zaustavljeno je širenje požara prema strojarnici i prema zapovjednom mostu, a u tome im je naveliko pomogao mlaz sa vatrogasnog čamca hladeći nadgrađe i oplatu broda, te koristio svaki otvor da bi kroz njega ubacio vodu i ohladio utrobu broda i vatrogasce u njoj. Znali su da je njemački brod naoružani ratni brod i silno su se bojali eksplozije, od neke avionske bombe ili da požar ne dođe do skladišta municije ili da neki njemački vojnik ne izgubi živce i ne počne pucati po vatrogascima. Brod se od velikih količina sredstava za gašenje počeo naginjati od obale. Zapovjednik broda stalno je glasno izdavao naredbe, te raznim načinima po svaku cijenu pokušavao obraniti brod kao što mu je to uspijevalo dva dana.
Napad se, međutim, nije stišavao. U jednom trenutku avionska bomba pogodila je gornju palubu i probila glavnu palubu. Brod se strašno zatresao. Požar se opet počeo širiti. Među njemačkim vojnicima nastupila je panika i bilo je nekoliko ranjenih ljudi. Vatrogasci su počeli izlaziti iz utrobe broda koja ih je dotada štitila od eksplozija i metaka. Vidjeli su zapovjednika broda kako pokušava smiriti kaotičnu situaciju i čuli kako izdaje zapovijed da se brod mora potopiti i da ga svi moraju napustiti, te da se spašava tko može. Njemački vojnici napuštaju brod, bili su strašno uplašeni i bijesni. Čula su se još neka eksplozija i brod se ponovo snažno zatresao. Zapovjednik akcije gašenja odlučio je da se vatrogasci pritaje u brodu dok se njemačka posada ne udalji od broda jer se bojao da SS vojnici iz osvete ne počnu pucati po njima. Desetak minuta kasnije kad je bio siguran da su Nijemci napustili brod i činilo mu se da se napad na brod smanjio, dao je zapovijed da se napusti brod koji se počeo naginjati prema obali. Vatrogasci su požurili napuštati brod, noseći i jedan dio opreme, a tada je jedna avionska bomba pala na obalu u blizini brodskog sidra. Od posljedica eksplozije na mjestu su poginula dva vatrogasca, vatrogasni brigadir Uff Angelo Fusini i vatrogasac Zele Mario. U akciji gašenja, te od posljedice eksplozije ranjeno je šest vatrogasaca. Vatrogasni čamac se vještim manevrom neoštećen izvukao s poprišta. Brod je polako tonuo, Nijemci su od njega digli ruke bez ikakvog pokušaja spašavanja.
Taj dan je u području luke poginulo oko 125 ljudi. Za vatrogasce nije bilo predaha, ljude su ukrcavali u kamioncin FIAT 626, ranjene su odvozili u bolnicu, a mrtve na groblje Kozala. Mrtvi njemački vojnici bili su uredno poslagani po podu, kao u stroju i za njih su se pobrinuli njihovi vojnici.
U jutarnjim satima 6. studenog 1944. ponovo je uslijedio silovit napad na područje luke te je potopljen jedan njemački torpedni čamac vezan za molo longo. Tog dana napadnuto je i nekoliko industrijskih objekata, željeznička stanica, gradsko područje Sušaka. S obje strane mosta opet je bilo mnogo mrtvih ljudi i pričinjena je ogromna materijalna šteta. Napadana je pruga za Trst i pogođen je vlak u kojem je poginulo nekoliko ljudi.
|
