tragač
mornar
 Offline
Posts: 16
|
 |
« Reply #141 on: March 02, 2010, 10:04:04 am » |
|
"Galeb" ima 72 godine, a drži se bolje od nekih brodova kojima je tek sedam godina. Tim je riječima jedan stručnjak komentirao stanje nekadašnje ploveće Titove rezidencije, nakon nedavno obavljenog pregleda broda koje je imalo cilj utvrditi kakvo je stanje brodske oplate, radi buduće izrade projekta obnove.
Brod je u doku "Viktora Lenca" boravio sedam dana tijekom kojih su napravljena ultrazvučna mjerenja debljine lima na više od 500 mjernih točaka. Tome je prethodilo i čišćenje podvodnog dijela trupa ukupne površine od 1.800 kvadrata, a na brodu dugačkom 120 metara zatvoreni su i svi otvori izljeva i usisa.
Zajedno s troškovima boravka broda na operativnom vezu za prva 163 dana otkako je "Galeb" postao vlasništvo Grada, ovo je koštalo 1.048.000 kuna, u kojima samo trošak operativnog veza, i to uz popust, dnevno stoji oko tri i pol tisuće.
Za samu kupnju broda potrošeno je 150 tisuća dolara, a prije toga još 500 tisuća kuna za mjere hitne sanacije, u vrijeme dok je još trajao sudski postupak oko rješenja pitanja njegova vlasništva.
No, svi ovi izdaci samo su kap u moru troškova što će ih iziskivati potpuna obnova "Galeba" koji bi po zamisli Grada trebao postati jednom od važnih turističkih atrakcija i riječkih brendova, dok drugi u njemu vide tek nepotrebnu i skupu ideološku investiciju, smatrajući da je svaka kuna uložena u njega bačena.
Kao jedno od spornih pitanja često se postavlja kakve uopće veze imaju "Galeb" i Rijeka, no stručnjaci u čiji djelokrug ulazi briga za baštinu ističu da su ove veze višestruke, a u prilog tome govore i saznanja do kojih smo došli vlastitim istraživanjima.
Ona ukazuju na to da je preuređenje "Galeba" u Titovu rezidenciju projektirano u riječkom "Brodoprojektu", koji je uz Brodarski institut iz Zagreba radio poslove za Jugoslavensku ratnu mornaricu. To će dakako, trebati biti potvrđeno i projektnom dokumentacijom, čiji pronalazak tek predstoji konzervatorima.
No, već i sada dostupni pisani tragovi, uz kazivanja ljudi koje smo kontaktirali, govore u prilog tom zaključku. Među ljudima koji su nam to potvrdili stoji i Igor Koprivnikar, nekadašnji direktor "Brodoprojekta", a najzanimljivije svjedočanstvo dolazi od poznatog opatijskog ortopeda dr. Borisa Laha čiji je otac Zorko Lah domaćoj javnosti gotovo potpuno nepoznat, premda je kao arhitekt najveći dio radnog vijeka proveo u "Brodoprojektu", baveći se unutrašnjim uređenjem brodova, a među njima i "Galeba", i to u dva navrata.
Primorski slovenski biografski leksikon donosi natuknicu o Lahu u kojoj između ostalog stoji da je ovaj specijalist za oblikovanje brodske opreme projektirao unutrašnje uređenje "Galeba" 1952., kao i njegovu obnovu 1962. godine.
Uz ovo Lah je projektirao, odnosno vodio projekte interijera čitavog niza putničkih, teretnih i mornaričkih brodova, te državnih jahti. Na podužoj listi njegovih ostvarenja nalazimo tako i brodove iz čuvene Jadrolinijine serije "Pjesnici". Riječ je o prvim putničkim brodovima građenima u Jugoslaviji poslije Drugog svjetskog rata, poput "Vladimira Nazora" koji je prije nekoliko godina pretvoren u luksuznu jahtu retro izgleda koja plovi Mediteranom pod imenom Seagull 2.
Tu je i brod "Partizanka", kao i "Maribor" iz serije "Gradovi" , zatim brodovi rađeni za ratnu mornaricu, poput državne jahte "Podgorka", kao i teretni brodovi poput "Petra Zoranića".
Sve to Lah je radio kao djelatnik "Brodoprojekta" u kojem je bio zaposlen od 1949. do umirovljenja 1972. godine, a važan podatak iz njegove profesionalne biografije govori da se za taj posao specijalizirao radeći kao suradnik tršćanskog arhitekta Gustava Puliztera Finalija. Pulitzera je u svijetu proslavila upravo arhitektura brodova, da bi mu u okviru Mussolinijeve planske izgradnje novih gradova 1935. godine bila povjerena izgradnja rudarskog naselja Raša koju struka prepoznaje kao biser modernističke arhitekture i planiranja, unutar kojeg je ostvarena ravnoteža modernog, racionalističkog izričaja s prirodnim okolišem i tradicijskim načinom građenja.
- Priča o uređenju "Galeba" poznata mi je iz očevih priča, a vjerujem da bih mogao i prepoznati namještaj što ga je dizajnirao. I sada pamtim jednu tršćansku trgovinu u kojoj je birao presvlake za stolice, a sjećam se i izbora slika za salon "Galeba" .
Bila su to djela Jakova Smokvine, Lojze Spacala, te Augusta Černigoja kojemu je otac bio posebno blizak, i osobno i po likovnim idejama. Upravo preko Černigoja došao je u kontakt i s Pulitzerom - kaže Boris Lah koji pamti da je njegov otac sudjelovao i u opremanju Titove rezidencije na Brijunima.
- Sjećam se uzbuđenja, negdje u prvoj polovici 70-tih, kad su ocu javili da će doći po njega kako bi otišao na Brijune. Jovanka Broz željela je premjestiti neke slike, ali je Tito zatražio da se prije bilo kakve promjene pozove arhitekt Lah koji ih je odabrao. Tada je otac već bio u mirovini, a umro je 1979. godine - ispričao nam je Boris Lah.
Osim Zorka Laha, prema riječima Nenada Labusa koji se u riječkom Konzervatorskom odjelu najviše bavi tehničkom baštinom, pa tako i "Galebom", postoje indicije da je u preuređenju "Galeba" sudjelovao i Remo Venucci, brat blizanac slikara Romula Venuccija, što nam je potvrdila i njegova kći Patrizia Venucci Merdžo, glazbena kritičarka "La Voce del Popola".
Remo Venucci bio je inženjer strojarstva, koji se usporedno sa svojom profesijom bavio i duhovnom glazbom, djelujući kao orguljaš i zborovođa u svim glavnim riječkim crkvama.
Prije rata radio je u riječkom "Cantieri Navali del Quarnero" na projektiranju energetskih uređaja i instalacija za sve vrste brodova i podmornica, a 1939. godine projektirao je motorni brod "Abbazia", prototip prema kojemu je, po kazivanju njegovih nasljednika, konstruirano šest putničkih brodova iz već spomenute serije "Pjesnici" kojoj je Lah dizajnirao interijere.
U razdoblju poraća, ostao je u rodnom gradu i posvetio se obnovi gotovo razrušenog brodogradilišta. Kao jedini inženjer koji je ostao u sadašnjem "3. maju" izvršio je procjenu ratne štete za cijelo brodogradilište, organizirao njegovu sanaciju i izradio planove za generalnu rekonstrukciju.
Kao šef strojarskog odjela "Rijeka projekta" u razdoblju od 1953. do 1965. projektirao je niz instalacija, među kojima i energetske instalacije Titove lovačke kuće u Gorskom kotaru, a prema podacima familije kao strojarski stručnjak sudjelovao je i u rekonstrukciji "Galeba".
I ovi podaci, kako ističe Labus, zahtijevaju dodatna istraživanja i potvrde u projektima, no veze Rijeke i "Galeba" postoje u i drugim, već potvrđenim činjenicama, kao što u bogatoj povijesti broda postoje mnoge činjenice zbog kojih zaslužuje status kulturnog dobra.
- Brod "Karpatia" koji je plovio iz Rijeke za New York, ostao je zabilježen u kolektivnoj memoriji svijeta kao prvi brod koji je stigao u pomoć brodolomcima "Titanica". To ga je učinilo slavnim, a uz bogatu prošlost "Galeba" vezano je mnogo više posebnosti koje ga izdvajaju u usporedbi s ostalim brodovima. U sklopu muzealne prezentacije one također zaslužuju posebnu pažnju, kao i činjenica da je to bio Titov brod.
Njegova povijest počinje u talijanskom brodogradilištu Ansaldo Genova gdje je izgrađen 1938. godine, kao jedan od četiri broda za talijansku kompaniju Regia Azienda Monopoli Banane (RAMB), koja se bavila trgovinom bananama. Brod je nazvan je RAMB III, a kad je Italija najavila rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, pretvoren je u ratni brod i dobio topove. Imao je ulogu prateće krstarice, ali i zadatak prijevoza mesa za talijansku vojsku u Libiji, budući da je imao hladnjače.
No, u libijskoj luci Bengazi doživio je pogodak torpedom iz britanske podmornice. Brod je praktički ostao bez pramčanog dijela, ali neoštećenih motora, a kapetan je teret uspio rasporediti tako da ga je osposobio za vožnju u rikverc, odnosno krmom naprijed. Na taj način je plovio od Libije do juga Italije, odakle je otegljen u tršćansko brodogradilište, što je poduhvat vrijedan pažnje - kaže Labus i dodaje:
- Nakon kapitulacije Italije 1943. brod su preuzeli Nijemci, dali mu ime "Kiebizt" i ugradili mu šine za izbacivanje mina. "Kiebitz" je tijekom 1944. postavio više od 5000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu, a posebnost se u ovom slučaju ogleda u činjenici da je "Galeb" metalni brod, što nije svojstveno minopolagačima. Naime, mine su magnetne, pa metal i mine ne idu zajedno.
"Kiebitz" je potopljen 5. studenog 1944. u riječkoj luci, u savezničkom bombardiranju, odakle ga je 1947. godine izvukla ekipa splitskog "Brodospasa", po prvi puta primjenjujući u nas tehnologiju vađenja broda pomoću kesona ispunjenih zrakom.
To je također jedan od razloga zaštite, jer je kao tehnološko dostignuće prvi put primijenjeno na "Galebu". Nije iskorak tipa spuštanja na Mjesec, ali je vrijedno spomena - ističe Labus.
Izvučeni brod predan je Jugoslavenskoj ratnoj mornarici, a nakon rekonstrukcije u pulskom brodogradilištu "Uljanik", uvršten je u sastav mornarice kao Školski brod "Galeb", koji je od 1953. postao Titova ploveća rezidencija.
- O tome naravno svi znaju sve i imaju svoje mišljenje, a budući da je kod nas sve ispolitizirano od toga se ne možemo odmaknuti ni kad govorimo o kulturnim dobrima. Kod nas se spomenička zaštita pogrešno izjednačava s dodjelom ordena, kao što je uvriježeno i da u enciklopedije ulaze samo ljudi s posebnim zaslugama za narod. No, zaštita nije orden i ne znači da je to što štitimo samo pozitivno. Kad bi se rukovodili takvim kriterijem, ne bi bilo ni povijesti. Uostalom, i Hitlerov je mercedes zaštićen - kaže Labus, a na odbacivanje ideoloških predrasuda u slučaju "Galeba" poziva i ravnateljica Direkcije za zaštitu kulturnih dobara pri Odjelu za kulturu Grada Rijeke Nikolina Radić Štivić.
- "Galeb" je od 1953. do 1980. služio kao plovilo Josipa Broza Tita i u toj je funkciji proveo 549 dana, posjetivši 18 zemalja Europe, Azije i Afrike. Brod su posjetila i na njemu bravila 102 strana državnika, o čemu su svjedočile i metalne ploče s upisanim imenima važnih posjetitelja. Među njima su bili indijski i egipatski lideri Nehru i Naser, Nikita Hruščov, Winston Churchill, Indira Gandhi i mnogi drugi. Najveći broj putovanja broda vezan je uz Pokret nesvrstanih i političke kontakte Tita s državnicima Trećeg svijeta, pa je kroz to u svijetu postao poznat kao simbol politike nesvrstanosti i miroljubive koegzistencije, a ugostio je i poznate filmske zvijezde poput Sofije Loren, Elizabeth Taylor, Richarda Burtona ... Uvjerena sam da brod tako bogate povijesti može postati riječki brend, no šteta je da svaka rasprava o tome vodi političkim prepucavanjima koja zasjenjuju činjenicu da smo njegovom kupnjom profitirali za jedno kulturno dobro, koje je time i spašeno, nakon što je deset godina trunulo u brodogradilištu - kaže Nikolina Radić Štivić.
Prema njezinim riječima, prvi sljedeći korak vezan uz "Galeba" bit će priprema i analiza modela vezano uz buduće upravljanje brodom, a moguće su dvije varijante. Prema prvoj, "Galeb" bi postao luksuzna jahta koja bi devet do deset mjeseci godišnje bila u plovnom stanju, a ostatak vremena usidrena u riječkoj luci kao brod muzej i važna turistička atrakcija. Takav program podrazumijeva aranžman s privatnim partnerom, a u svrhu njegova pronalaska bit će raspisan natječaj, u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Rijeci. U slučaju da se partner ne pronađe, brod će cijelo vrijeme kao brod muzej biti usidren u riječkoj luci, a ovisno o jednom od ta dva modela, ovisit će i buduća obnova.
- O troškovima obnove za sada ne možemo ni približno govoriti, a različite procjene koje su se do sada pojavljivale u javnosti nisu utemeljene na stručnim analizama. Trošak obnove bit će poznat nakon izrade projektne dokumentacije, no prije svega treba utvrditi model budućeg korištenja. Ono što je u oba slučaja sigurno jest da će se težiti povratku izvornog izgleda broda iz Titovog doba, gdje god je to moguće. Kabine s kupaonicama i malim kabinetima vrlo su dobro sačuvane, kao i kuhinja, a strojarnica je savršena. U najgorem stanju je veliki salon za primanja koji je uništen zbog prodora vode dok je brod pripadao grčkom brodovlasniku Johnu Paulu Papanicolau. Do tada, brod će i dalje stajati na vezu, ali ćemo ispitati postoji li varijanta isplativija od dosadašnje, zbog težnje da se što manje optereti gradski proračun - kaže Nikolina Radić Štivić, očekujući ubuduće i snažniju potporu Ministarstva kulture u ovome projektu.
- Žalosti nas činjenica da Ministarstvo kulture naš program popravka i održavanja "Galeba" za ovu godinu nije prepoznalo kao vrijedan sufinanciranja, pa nije uvršten u program javnih potreba u kulturi RH za 2010. Nadamo se da će se to promijeniti, a budući da opći uvjeti zaštite utvrđeni rješenjem o žaštiti "Galeba" nisu dovoljni za definiranje projektnog zadatka obnove, očekujemo da će nadležni Konzervatorski odjel u Rijeci što prije utvrditi i posebne mjere sustava zaštite. To znači da treba precizno definirati prostorne cjeline broda u kojime je nužno sačuvati izvoran oblik, kao i one u kojima je moguće provesti zahvate u cilju buduće namjene, a da se pritom ne naruše vrijednosti kulturnog dobra. Bez takve podloge ne možemo niti definirati projektni zadatak - kaže Nikolina Radić Štivić.
Prema procjenama dosad iznošenim u medijima, obnova broda muzeja koji bi stajao usidren koštala bi oko 10 milijuna dolara, a čak 40 milijuna dolara ukoliko bi "Galeb" plovio. No, Nenada Labusa lako razljute ovakve kalkulacije, a posebno razmišljanja da bi gradski proračun u tome trebao biti glavni izvor financiranja.
- "Galeb" je nasljeđe koje se tiče ne samo Rijeke i Hrvatske, nego svih zemalja bivše Jugoslavije, a s obzirom na ulogu koju je imao u ratnoj povijesti uvjeren sam da bi u dijalog oko njegove obnove bio spreman ući i Savez društava za očuvanje brodova iz Njemačke. Kad bi našao partnere u Italiji i Njemačkoj, Grad bi mogao uspješnije konkurirati u evropskim fondovima, no nisam siguran da je najavljeni hodogram Grada ispravan. Moje je mišljenje da bi najprije trebalo što preciznije elaborirati kako obnoviti "Galeba" i ustanoviti koliko će to koštati, jer bi se tako lakše našao partner. Muzealni dio i restauracija u cijeloj toj priči bitno je manja stavka od dovođenja broda u plovno stanje, za što nam treba procjena brodogradilišta. Neće se ništa dogoditi ako pričekamo još koju godinu i budemo radili u fazama, a najbitnije je da se Rijeka prestane ponašati kao da je prokockala 150.000 dolara i nema za dalje, jer je to priča koja se mora ticati cijele Hrvatske, a probija i njezine granice.
|
