RAZGOVOR - PORUČNICA FREGATE ANTONIJA DIDOVIĆ
Vojska mi je pružila ono što u civilstvu nisam mogla ostvaritiSvoju sam karijeru htjela graditi upravo na brodu i u tom smislu ovo je vrhunac moje karijere i mojih želja te mi je velika čast biti zapovjednicom broda. Zadovoljna sam s ljudima koji su sada u posadi, stručni su i ne mogu ni jednu lošu riječ naći za bilo koga od njih. Odlično funkcioniramo, dobro se razumijemo, surađujemo u svemu i naviknuli smo jedni na druge. Stručnost i sposobnost je ipak na prvom mjestuPrvi put od osnutka Hrvatske ratne mornarice zapovjedništvo jednim vojnim brodom preuzela je žena, mlada časnica, poručnica fregate Antonija Didović.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
poručnica fregate Antonija Didović, zapovjednica raketne topovnjače Kralj Petar Krešimir IV.Rodom je iz Korčule iz mjesta Žrnova, u Hrvatskoj vojsci je od 2005. i mjesto prvog časnika raketne topovnjače preuzela je nakon višegodišnjeg službovanja upravo na RTOP 11 Kralj Petar Krešimir IV. koja se nalazi u sustavu Divizijuna za površinsko djelovanje. Sama će reći da joj je životni san bio ploviti na brodu, možda civilnom, ali za to nitko nije imao sluha, sve dok nije zapazila natječaj koji je mladim, perspektivnim i obrazovanim ljudima nudio zaposlenje u Oružanim snagama RH. Vjerojatno nije zamišljala da će je životni put odvesti u vojsku, no, kaže, da se već tijekom školovanja naučila nositi s činjenicom da je oko nje većinom muško okruženje pa je i ovo bio samo dodatni poticaj. Upravo joj je vojska pružila ono što je željela i za što se školovala. Najveća želja joj se, ističe, sada ispunila. Brod, pogotovo vojni, ne pruža neku udobnost i sigurno nije mjesto za kojim bi većina nas žudila, no zadovoljstvo kojim zapovjednica zrači, a koje potvrđuje i iskrenim riječima da je brod i plovidba ono što je oduvijek željela, nesumnjivo pokazuje da će posao obavljati s ljubavlju, odgovorno i profesionalno. Upravo takav dojam je ostavila i na nas tijekom nedavna posjeta brodu, nekoliko dana nakon što je postala zapovjednicom. Zatekli smo je u šibenskom brodogradilištu, gdje se brod trenutačno nalazi na redovitom remontu i gdje će boraviti do kraja mjeseca, a potom se vraća u matičnu luku i na redovite zadaće.
Početkom srpnja imenovani ste prvom zapovjednicom vojnog broda u povijesti HRM-a. Kako to doživljavate i što to znači za vas?Svoju sam karijeru htjela graditi upravo na brodu i u tom smislu ovo je vrhunac moje karijere i mojih želja te mi je velika čast biti njegovom zapovjednicom. Daljnje napredovanje u karijeri vjerojatno više neće biti izravno vezano uz brod, već za ured, možda zapovjedništo. No moja mi se prvobitna i najveća želja, a ta je brod, ostvarila.
Možda je to malo neuobičajeno za ljude izvana, oni drukčije na to gledaju. Stekla sam dojam da je biti zapovjednicom broda daleko atraktivnije onima koji zapravo ne znaju kako vojska funkcionira. Ovdje nije bitan spol, već jedino škole koje ste završili i kvalifikacije koje imate. Mislim da se tako u našoj vojsci gleda na sve djevojke, kroz sposobnost i poznavanje struke. Rad svakog djelatnika u vojsci se cijelo vrijeme prati i osobno ne vidim ništa neobično u tome da kao žena zapovijedam brodom. Svi koji znaju kako je tekla moja karijera, mislim da se nisu iznenadili mojim postavljenjem.
Cjelokupno vaše školovanje je zapravo bilo vezano uz pomorstvo i nautiku, i to uz postignute vrhunske rezultate. Što vas je posebno usmjerilo prema tom području ne baš svojstvenom ženama?Da, završila sam srednju pomorsku školu u Dubrovniku, a potom i Pomorski fakultet, smjer nautika. A što me usmjerilo, pa vjerojatno se otočna krv ne može izgubiti nikad iz čovjeka. Ponajprije sam kao otočanka vezana uz more, a zapravo nikad nisam imala dvojbu koje bi zanimanje htjela. Uvijek sam željela raditi nešto što će biti povezano s morem, a najviše rad na brodu. Javljala sam se u brojne civilne agencije, ali nisu bili nikad zainteresirani i mislim da su se najviše bojali činjenice što sam žensko. Stotinu životopisa sam poslala za posao i išla na razgovore, no nikad mi se nitko nije poslije javio. Sjećam se jedne prigode kad sam došla na razgovor za posao, dočekali su me zatečeni i bez konkretnog odgovora. Sve je to bilo samo zato što sam žensko i, zapravo, bio mi je problem zaposliti se u civilstvu.
Kako je došlo do odluke da karijeru počnete razvijati u vojsci?Vidjela sam u MORH-ovu natječaju da se traži upravo moja struka, diplomirani inženjer pomorskog prometa. Mislila sam da nemam što izgubiti, jer ako traže struku, onda bi sve trebalo biti u redu. I eto, ispalo je super. Prijavila sam se i bila primljena te sam odmah upućena na desetomjesečnu temeljnu časničku izobrazbu u Splitu. Po završetku izobrazbe prvu sam dužnost dobila u siječnju 2006., kao voditelj oružnog brodskog odreda na ovom brodu. Na toj dužnosti sam do studenoga 2008., kada dobivam postavljenje za zamjenicu zapovjednika broda, a 1.srpnja 2010. za zapovjednicu broda.
Prvu vojničku dužnost dobili ste upravo na ovom brodu i zapravo je vaša karijera cijelo vrijeme vezana za RTOP 11. Je li vam ovo postavljenje bilo očekivano ili vas je zateklo?Nije me zateklo jer sam vać neko vrijeme bila najstarija po činu na brodu; mislim da nije zateklo ni druge. Zapravo, ako zanemarimo podjele na muško-ženske poslove, bilo je to samo pitanje vremena. Nisam očekivala da će to biti baš tako brzo, ali stvari su se posložile tako da je dotadašnji zapovjednik dobio novu dužnost, a dobili smo i nove brodove koje je isto trebalo popuniti i, eto, mjesto je bilo slobodno i s mjesta zamjenice zapovjednika sam postavljena na mjesto zapovjednika. Nije to bilo baš iznenada.
Kako je posada broda prihvatila vaše imenovanje i činjenicu da će im zapovijedati žena?Posada ima trideset i tri člana, šest časnika, devetnaest dočasnika i osam mornara, među kojima su i dvije djevojke. Tijekom godina koje sam provela na brodu, posada se mijenjala, a mogu reći da sam doista zadovoljna s ljudima koji su sada u posadi, stručni su i ne mogu ni jednu lošu riječ naći za bilo koga od njih. Odlično funkcioniramo, dobro se razumijemo, surađujemo u svemu i naviknuli smo se jedni na druge. Trenutačno su dva člana posade na brodu koji imaju duži staž od mene na ovom brodu. Možda me u početku bilo malo strah kako će sve funkcionirati, više zbog činjenice da brod baš i ne pruža neku udobnost, osobito ne ženema, no nije mi bio veliki problem prilagoditi se i uklopila sam se vrlo brzo, što, dakako, mogu zahvaliti i njima. Dakako, udobnost se na brodu razlikuje i ovisi jeste li časnik, dočasnik ili mornar, jer ovo je ipak ratni brod. Na kraju sve je stvar navike i dogovora.
Ukratko nam opišite kako izgleda radni dan na brodu...Radno vrijeme je od 7.30 do 15.30. i razlika je samo u tome što ja na posao ne dolazim u ured nego na brod. To je moje radno mjesto i moja kuća gdje radim i boravim. Ako ne idemo na plovidbu, tada u luci, gdje smo bazirani, provodimo uobičajeno uvježbavanje situacija koje bi eventualno mogle nastati u ratnim okolnostima. To su, između ostalog, aktivnosti na zaštiti broda, konvoja, protuzračnoj i proturaketnoj obrani, obrani od požara ili prodora vode... Te se situacije svakodnevno uvježbavaju da bi u slučaju potrebe bili spremni reagirati pravodobno i na najbolji način i sačuvati brod i ljude na njemu. Planovi se aktivnosti izrađuju na razini zapovjedništva mjesecima unaprijed i ne ovisi samo o meni što će se raditi na brodu koji dan. Kad je u pitanju plovidba, nema velike razlike između vojnog ili civilnog broda. Radi se na navigaciji, uz razliku što je ona protkana još nizom različitih situacija mogućih u ratnim okolnostima i specifičnih za ovakav brod.
Kao žena uspjeli ste u tipično muškom zanimanju i okruženju, zapovjednica ste broda, što je pomorcima gotovo nevjerojatno, relativno ste kratko u vojnom sustavu... pokazali ste da mnoge predrasude i stereotipi padaju u vodu. Kako to komentirate...Dolaze nam nove mlade generacije i mislim da oni ne gledaju na to kao što se gledalo nekad. Oni imaju drukčija razmišljanja, neopterećeni su predrasudama poput one koju sam znala čuti od starijih kako žena na brodu donosi nesreću... To više nije tako, mi imamo djevojaka na svakom našem većem brodu koji ima uvjeta da ih primi. Stručnost i sposobnost je ipak na prvom mjestu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
poručnica fregate Antonija Didović, zapovjednica raketne topovnjače Kralj Petar Krešimir IV.Autor: Vesna Pintarić
Izvor:
Hrvatski vojnik (dvobroj 301/302, srpanj 2010.)
