PALUBA
March 28, 2024, 09:26:01 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik za prenošenje vesti na forumu PalubaInfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: GWS-30 Sea Dart  (Read 9172 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« on: August 18, 2009, 03:52:28 pm »

Tokom 1961 godine u naoružanje mornarice V.Britanije je, najzad posle razvoja od 13 godina, uveden raketni sistem PVO Sea Slug. Odmah po uvođenju u naoružanje su primećeni njegovi nedostatci, tako da je već na početku 1962 godine odlučeno da se započne razvoj njegovog naslednika.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Posao oko projektovanja i konstrukcije novog projektila dobija kompanija Hawker Siddley koja ga vodi pod radnim nazivom CF.299. Uskoro se u ceo posao uključuju i Holandska mornarica koja finansirqa deo projekta. Sam razvoj novog projektila je tekao relativno brzo, tako da je već tokom 1965 godine bio spreman za prva ispitivanja i bojeva gađanja. Na prvim probnim ispitivanjima je postignut takav uspeh protiv vođenih projektila i meta koje su se nalazile na različitim visinama, da je mornarica V.britanije bila oduševljena i već 1967 godine naručila prvu seriju. Uskoro je dokazano da raketa može da pogađa i male površinske brodove, kojom prilikom su kao meta služili patrolni čamci klase Brave.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prvi raketni sistem GWS-30 Sea Dart je zvanično ušao u naoružanje završetkom gradnje razarača Type 81 D23 HMS Bristol. Uskoro su njiime naoružani i novi razarači Type 42, kao i novi nosači aviona klase Invincibile.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sama raketa je cilindričnog oblika, dužine 4,36 m, prečnika 0,42 m i mase 550 kg. Zbog korištenja nabojno mlaznog motora Bristol Siddeley Odin, nos rakete je prstenastog oblika sa konusom koji služi za sabijanje vazduha pre njegovog uvođenja u motor. Oko usisnika se nalaze 4 antene koje čine radarski prijemnik i služe za vođenje rakete i aktiviranje blizinskog upaljača njene bojeve glave. Na telu rakete se nalaze četiri mala delta krila koja služe za stabilizaciju, dok se iza njih nalaze četiri krilca za manevrisanje. Lansiranje rakete se vrši pomoću startnog motora na čvrsto gorivo "Chow" Mk 52 koji ubrzava raketu do maksimalne bruine od 2 M kada se odvaja od nje, a raketa nastavlja dalji let pomoću svog motora. Motor Bristol Siddeley Odin ubrzava raketu do brzine od 2,5M i održava je do kraja njenog leta. Raketa raspolaže bojevom glavom mase 22 kg koja je bila u obliku šipke kod prvih serija, da bi kasnije dobile nove prefregmentirane bojeve glave. Upaljači su na prvim serijama bili radarski blizinski, da bi kasnije dobile i IC blizinske upaljače koji su povećali dejstvo na cilju.

Raketa je kompatibilna sa tri vrste radara za vazdušno osmatranje, to su: Marconi-Signaal 1002, Type 992 i Type 996. Ovi radari služe za otkrivanje vazdušnih ciljeva i prenos podataka o njima do radarskog sistema za kontrolu vatre Type 909 koji dalje osvetljava cilj i navodi raketu sea Dart na njega.U početnoj fazi leta raketa ima inercijalno vođenje, sve do trenutka kada signal od osvetljenog cilja ne bude dovoljno jak, kada prelazi na poluaktivno radarsko vođenje.

Raketa koristi dvostruki lanser sa automatskim punjačem, ispod kojeg se nalazi komora sa rezervnim raketama i sistem za dopunu sa ukupno 22 projektila. U ovoj komori rakete stoje vertikalno i na lanser se postavljaju kroz dva kutijasta otvora ispod lansera. Sam lanser po punjenju zauzima osnovni položaj i vrši praćenje cilja, dok se odabrana raketa automatski lansira na cilj.

Tokom godina je proizvedeno oko 1000 raketa za ovaj sistem u nekoliko varijanti:

   Mod 0 - je osnovna varijanta rakete koja se pojavila 60-ih godina i koja je bila korištena tokom Foklandskog rata. Ova verzija je imala domet od oko 40 NM
   Mod 1 - poboljšana verzija osnovne rakete koja je razvijena između 1983 i 1986 godine. Imala je veću verovatnoću pogađanja malih ciljeva ( tipa PBR) kao i veću pouzdanost prilikom korišćenja.
   Mod 2 - raketa razvijena između 1989 i 1991 godine, kod koje je modernizovana elektronika, ugrađen autopilot i data link koji je omogućavao da prenos podataka i preusmeravanje raketa sa već izabranog na novi cilj. Takođe je uveden i poboljšani nišanski radar Type 909( I), a domet rakete je povećan na 80 NM.
   Mod 3 - verzija razvijana od 1994 do 2002 godine, sa novim IC blizinskim upaljačem.


* seadart1.png (15.38 KB, 459x133 - viewed 215 times.)

* seadart2.jpg (56.09 KB, 640x725 - viewed 214 times.)

* seadart3.jpg (12.33 KB, 300x286 - viewed 220 times.)
« Last Edit: June 05, 2010, 03:20:50 pm by Rade » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1 on: August 18, 2009, 03:54:20 pm »

    Borbena upotreba

Prva borbena upotreba ovih raketa se odigrala tokom Foklandskog rata 1982 godine. Tada je mornarica V.Britanije na Južnom Atlantiku raspolagala sa sedam brodova koji su imali ove rakete u svom naoružanju, to su bili: nosač aviona HMS Invincibile i razarači HMS Bristol, HMS Coventry, HMS Glasgow, HMS Cardiff, HMS Sheffield i HMS Exeter. Tokom ovog sukoba je potvrđeno obaranje šest letelica ovim raketama, od kojih je i jedan Britanski helikopter tipa Gazela koji je oboren prijateljskom vatrom.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

 Prvi put su ove rakete upotrebljene 9 maja, kada su tri lansirane sa razarača Coventry na dva Argentinska izviđačka aviona Learjet koji su leteli na velikoj visini. Sve tri rakete su promašile svoje ciljeve, tako da početak njihove upotrebe nije bio obećavajući. K-dant razarača Coventry Kapetan Hart-Dyke je svojevremeno tvrdio da je ipak njegov brod sa ovim raketama oborio dva Argentinska aviona Skyhawk ( sa brojevima  C-303 i C-313), ali je kasnije utvrđeno da su ovi avioni izgubljeni usled lošeg vremena i navigacijske greške. Prvo potvrđeno obaranje ovim raketama se dogodilo istog dana, kada je razarač Coventry sa jednom raketom oborio Argentinski helikopter Super Puma.
Sledeće lansiranje ovih raketa se dogodilo 25 maja prilikom potapanja razarača Coventry. Tada je na dolazeće Argentinske avione Skyhawk ispaljena jedna raketa Sea Dart, ali na slepo jer nije bilo vremena da se ciljevi nanišane. Ovo je bilo urađeno da bi se Argentinski avioni omeli prilikom bombardovanja, ali je raketa promašila, a razarač Coventry je pogođen sa tri bombe, zapaljen i uskoro je potonuo. Istog dana sa nosača aviona Invincibile je ispaljeno 6 raketa na Argentinske avione Super Etendard koji su potopili popisni nosač aviona Atlantic Coveyer, ali su svi projektili promašili.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tokom 30 maja je zabeležena i najuspešnija akcija ovih raketa, kada je razarač Exeter oborio dva Argentinska aviona Skyhawk koji su leteli na maloj visini. Razarč Exeter je 6 juna oborio i jedan izviđački Learjet koji je leteo na visini od 12000 m, a 13 juna je oborena i jedna izviđačka Canberra, koja je takođe letela na visini od oko 12000 m.
Od ukupno 24 rakete lansirane tokom ovog sukoba ( 18 sa razarača i 6 sa nosača aviona), 5 je lansirano na helikoptere i visokoleteće ciljeve ( 4 su pogodile), dok je 19 lansirano na niskoleteće ciljeve, sa dva potvrđena pogotka. Ipak treba napomenuti da je nekoliko projektila ispaljeno „na slepo“, bez radarskog vođenja, u cilju zbunjivanja Argentinskih pilota i pokušaja da se primoraju na odustajanje od izvršenja borbenog zadatka. Kako su i  Argentinci raspolagali ovim raketama ( pred rat su od V.Britanije kupili dva razarača Type 42), bile su im poznate sve njihove karakteristike, tako da su njihovi piloti leteli i napadali svoje mete sa malih visina, što je dovelo do toga da na mnogim bombama upaljači nisu stigli da se armiraju, čime su mnogi Britanski brodovi preživeli direktne pogotke koji bi inače bili kobni po njih.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

<iframe width="780" height="455" src="//www.youtube.com/embed/DgU9B6tQnZM?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

Ova raketa je upotrebljena i tokom Prvog Zalivskog rata, tačnije 25 februara 1991 godine kada je borbena grupa sastavljena od bojnog broda USS Misouri, razarača HMS Gloucester i fregate USS Jarrett napadnuta sa dve PBR tipa HY-2 Haiying/Silkworm. Od ove dve rakete jedna se srušila u more, dok je druga oborena raketom Sea Dart ispaljenom sa razarača Gloucester. Ovo pretstavlja prvo potvrđeno obaranje PBR raketom PVO ispaljenom sa broda.

Rakete Sea Dart polako izlaze iz borbene upotrebe i nestaće izlaskom i poslednjeg razarača Type 42 tokom 2010 godine.


* sd1.jpg (167.67 KB, 378x579 - viewed 217 times.)

* sd2.jpg (54.25 KB, 550x271 - viewed 242 times.)

* sd3.jpg (42.41 KB, 640x424 - viewed 145 times.)
« Last Edit: June 05, 2010, 03:22:30 pm by Rade » Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 12 357


#vragu i rat#


« Reply #2 on: October 13, 2010, 09:02:42 pm »

kada je predstavljen ovaj sistem je najavljiva silne mogućnosti
nažalost realnost je nemilosrdna,malo starih tekstova

poz.


* dar-1.jpg (478.97 KB, 618x1740 - viewed 173 times.)

* dar-2.jpg (326.8 KB, 954x1534 - viewed 164 times.)

* dar-3.jpg (194.48 KB, 524x1024 - viewed 183 times.)
Logged
ZastavnikDjemo
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 509



« Reply #3 on: October 13, 2010, 11:10:59 pm »

Pa i imao silne mogućnosti (a bogami još uvek i ima), barem za ono za šta je predviđen, a to je PVO velikih pomorskih sastava. Problem je što su razarači klase Type 42 bili previše istureni u odnosu na glavnu taktičku grupu, jer su služili za rano upozoravanje. Argentinci, sa druge strane su koristili oprobanu taktiku da napadaju sa malih visina, navođeni od stane patrolnog aviona, koji je takođe leteo nisko, i koji je obavljao po dve tri pretrage radarom, i to sporadično. Zato se od tada na ratne brodove ugrađuju i PVO sistemi kratkog dometa. Argentinci su poslednji put ispalili Sea Dart na vežbi 1993.
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #4 on: March 29, 2014, 10:10:25 am »

Članak o ovom sistemu objavljen 2004. na stranici "Hrvatski Vojnik" ,autor je Domagoj Mičić ;

Mornarički PZO raketni sustav Sea Dart (GWS 30)

Početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća Velika Britanija se još uvijek osjećala dovoljno moćnom i bogatom da se mogla upustiti u razvoj velikog broja najrazličitijih oružanih sustava. Jedan od tih sustava, uz već opisani Sea Wolf, je i mornarički PZO raketni sustav Sea Dart namijenjen ugrađivanju na velike ratne brodove kao što su razarači i laki nosači zrakoplova


Široj svjetskoj javnosti Sea Dart je postao poznat 1982. tijekom rata za Falklandsko otočje u južnom Atlantiku, u kojem se baš i nije proslavio. Razvoj tog sustava počeo je točno dvadeset godina ranije. Iako je njegovo projektiranje i razvoj dodijeljen istoj skupini ljudi koji su razvili i britanski PZO raketni sustav Sea Slug te dvije rakete nemaju nikakve sličnosti. Vjerojatno glavni razlog leži u činjenici da su Sea Slug razvijali punih trinaest godina (od 1949. do 1962.) te da je u međuvremenu raketna tehnologija napravila divovske korake napretka. Kako je u trenutku ulaska u operativnu službu Sea Slug već bio zastario, osobito u usporedbi s tadašnjim američkim i sovjetskim PZO raketnim sustavima, odmah je počeo razvoj njegovog nasljednika. Cilj je bio napraviti znatno kompaktniju i lakšu raketu velikih mogućnosti. Početkom šezdesetih NATO se najviše bojao sovjetskih oklopnih divizija u nekadašnoj Istočnoj Njemačkoj i Čehoslovačkoj, ali i prijetnji da će sovjetska ratna mornarica svojim nuklearnim podmornicama, krstaricama i bombarderima velikog doleta uspjeti potpuno prekinuti vezu između Amerike i europskih članica NATO saveza. Važnost tih veza zorno je dokazana tijekom II. svjetskog rata i njihovo osiguranje bio je visoki prioritet tadašnjeg čelništva NATO-a. Istodobno Sovjeti su počeli javnosti prikazivati svoje najnovije vođene projektile kojima su se mogli koristiti i u protubrodskoj borbi i koji su odmah postali vrlo velika prijetnja NATO brodovima. Odmah je postalo jasno da će novi PZO raketni sustav morati imati veliku učinkovitost protiv bombardera koji lete na velikim visinama i projektila koje će lansirati. Situaciju projektantima donekle je olakšavala činjenica da su gotovo svi tadašnji sovjetski projektili imali veličinu manjeg lovačkog aviona te ih je stoga bilo relativno lako otkriti i oboriti. Kako je blisku proturaketnu obranu britanskih ratnih brodova vrlo brzo na sebe preuzeo PZO raketni sustav Sea Wolf (HV br. 107.) Sea Dart su namijenili za obranu flote.
Nova je uloga definirala i konstrukciju rakete. Potkraj pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća zapadni su stručnjaci velike nade polagali u razvoj protočno-mlaznih (ramjet) motora. Uspjeh američkog PZO raketnog sustava Talos s protočno-mlaznim motorom, koji je u operativnu upotrebu ušao 1958. potaknuo je i britanske stručnjake da se odluče za takvu koncepciju. Razvoj je napredovao iznenađujuće brzo (vjerojatno uz obilnu američku pomoć) i bez većih teškoća. Vjerojatno i iz tog razloga Sea Dart je dugo vremena u stručnoj literaturi hvaljen kao najbolji mornarički PZO raketni sustav nedostižnih mogućnosti. Sve su te pohvale nestale nakon 1982. i rata za Falklandsko otočje.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Počeci

Sea Dart (GWS 30) ulazi u treću generaciju PZO raketnih sustava namijenjenih obrani flotnih sastava uz sekundarnu mogućnost djelovanja protiv brodova. Razvoj je počeo u kolovozu 1962. pod oznakom CF 299 kao zajednički britansko-nozozemski projekt kojim se htjelo iskoristiti mogućnosti tada vrlo suvremenog Broomstick radara. Novim su se PZO raketnim sustavom trebali naoružati razarači Type 42 koji su tada bili u fazi planiranja i projektiranja. Probna lansiranja počela su već 1965. da bi prva narudžba za novi PZO raketni sustav došla već u studenom 1967. Sustav je ubrzo pokazao sposobnosti koje su zadovoljavale sve zahtjeve, uključujući i veliku brzinu ispaljivanja te sposobnost pogađanja cilja na svim visinama (uključujući male brodove i druge površinske ciljeve). Na probnim ispitivanjima sustav je dostigao iznimno veliku vjerovatnoću pogotka protiv ciljeva kao što su protubrodski projektili, što će se kasnije pokazati kao ne baš pouzdana činjenica. U odnosu na Sea Slug bio je to nevjerojatno brz i uspješan razvoj, posebice ako se uzme u obzir da se primjenjivala protočno-mlazna tehnologija s kojom britanski stručnjaci dotad nisu imali većih iskustava. Sustav je ušao u operativnu upotrebu zajedno s primanjem u službu razarača HMS Bristol u ožujku 1973. te je, uz stalne modernizacije u operativnoj upotrebi i danas. Ukupni troškovi razvoja do ulaska u operativnu službu iznosili su 300 milijuna britanskih funti.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Rakete sustava Sea Dart na lanseru

U početku se za motrenje zračnog prostora rabio radar Marconi Type 965 s dvojnom antenom s radarom Cossor za IFF, ali je on nakon neugodnih iskustava kod Falklanda zamijenjen radarom Marconi/Signaal Type 1022. U ulozi kontrole zračnog prostora i površine mora rabi se radar Plessey Type 996. Radar Type 909 rabi se od samog početka i namijenjen je za praćenje i iluminaciju ciljeva tijekom navođenja raketa na njih. Taj je radar razvijen na temelju sustava koji su razvijeni za ranije raketne sustave Bloodhound i Thunderbird. Kako bi Sea Dart ostao učinkovit i tijekom osamdesetih godina u sedamdesetim je pokrenut program modernizacije koji je obuhvatio novu elektroniku, nove upaljače i poboljšani sustav vođenja. Britanska je ratna mornarica namjeravala modernizirati prvenstveno sustave na razaračima Type 42. Paradoksalno je da je program otkazan 1981. zbog nedostatka novca.
Tijekom 1981. tadašnji British Aerospace javno je pokazao i ponudio na tržištu olakšanu inačicu Sea Dart sustava namijenjenu ugradnji na brodove istisnine najmanje 300 tona. Raketa se trebala držati u hermetički zatvorenom kontejneru koji bi služio i kao lanser. Pokazna lansiranja obavljena su tijekom 1981. ali je projekt na posljetku obustavljen. U lipnju 1982. ponuđen je dalekometni PZO sustav za kopnenu upotrebu Guardian koji se temeljio na tehnologiji sustava Sea Dart ali nikada nije došao do faze razvoja. Do kraja 1989. sve su operativne rakete dobile nove prefragmentirane bojne glave veće učinkovitosti i suvremene infracrvene blizinske upaljače.

Opis sustava

Raketa sustava Sea Dart ima cilindrično tijelo na čijem se kraju nalazi startni raketni motor istog oblika. Raketa ima prstenast usisnik zraka za protočno-mlazni putni motor. Usisnik je opremljen radomom konusnog oblika u centru i s četiri antene raspoređene oko usisnika. Ta je konfiguracija prvi put upotrebljena na američkoj raketi Talos sredinom pedesetih godina i pokazala se uspješnom. Kasnije će se istom konfiguracijom usisnika koristiti mnogi borbeni avioni bivšeg Sovjetskog Saveza.
Od sredine tijela prema kraju pružaju se četiri delta krila za stabilizaciju leta. U njihovoj liniji na samom kraju rakete smještena su četri krilca za upravljanje letom rakete. I startni raketni motor ima četiri velika pravokutna krila namijenjena stabilizaciji leta rakete od trenutka lansiranja pa do trenutka odbacivanja motora. Ta su krila tijekom transporta i skladištenja rakete sklopljena, a rastvaraju se u trenutku lansiranja.
Raketa je dugačka 4,36 metara i ima promjer tijela 420 mm. Razmah krila je 910 mm. U trenutku lansiranja ima masu od 550 kilograma. Sve su komponente rakete tako oblikovane da čine dvojni zid usisnika koji ide kroz središnji dio rakete.
Sea Dart se na brodove postavlja s dvostrukim lanserima koji su opremljeni automatskim punjačima. Dvadeset i dvije pričuvne rakete smještene su u spremištu u potpalublju ispod lansera. Rakete su postavljene vertikalno spremne za lansiranje. Podižu se kroz prelazni stadij, te se postavljaju na klizače lansera pod elevacijom od 90 stupnjeva. Električni lanser prati cilj, a odabrana raketa lansira se automatski.
Brodovi opremljeni Sea Dart sustavom mogu se koristiti s tri različita radara za kontrolu zračnog prostora. Prvi je radar Type 1002 tvrtke Marconi-Signaal dosega motrenja 265 kilometra koji radi u frekvencijskom rasponu 1-2 GHz. Druga dva su radari Type 992 i Type 996 dosega motrenja 115 kilometra. Type 996 je znatno suvremeniji i njima se koriste i britanski ratni brodovi koji nisu opremljeni Sea Dart sustavom. Taj radar radi u frekvencijskom rasponu od 2 do 4 GHz. Sva tri radara služe za motrenje na velikim udaljenostima, otkrivanje, detektiranje i praćenje ciljeva te pružanje podataka o njihovom položaju iluminacijskom radaru Type 909 (na svakom se brodu nalaze dva takva radara). Procjenjuje se da radar Type 909 ima doseg iluminacije 70 kilometara protiv ciljeva koji lete na velikim visinama i radi u frekvencijskom rasponu od 4 do 8 GHz. Kako bi ih zaštitili od utjecaja slane vode radari su smješteni unutar zaštitne kape. Iluminacijski radar automatski prati cilj i usmjerava lanser u njegovom smjeru. Točna pozicija cilja prenosi se u sustav vođenja rakete te čim se nađe u dosegu raketa lansira se. Iluminacijski radar "osvjetljava" cilj sve do pogotka rakete u njega. Raketa se u prvoj fazi leta koristi inercijalnim vođenjem sve dok pasivni radarski prijamnik u njenom nosu ne zahvati dovoljno jak radarski signal koji se odbija od cilja. Raketa tada prelazi na poluaktivno radarsko navođenje (SARH). Za to se rabe četiri interferometarske prijemne antene oko nosnog usisnika. Na početku operativne upotrebe sustava razmatrala se mogućnost da se u konus ugradi i tanjurasta antena, ali su projektanti otklonili početne probleme oko vođenja tako da se od toga na kraju odustalo. Brodsko borbeno računalo će upozoriti operatera kad je uništavanje cilja neizbježno tako da može odabrati novi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Antena radara Marconi/Signaal Type 1022

U trenutku lansiranja startni raketni motor na čvrsto gorivo "Chow" Mk 52 potiska 15 876 kp ubrzava raketu do 2 Macha prije nego što se odvoji od nje. Pri toj brzini aktivira se protočno-mlazni motor "Odin" tvrtke Rolls Royce. Zapravo aktiviranje "Odina" počinje još za vrijeme rada "Chowa" tako da se obavi inicijalno ispuhavanje kroz međustupanjske ventile tako da se aktiviranje protočno-mlaznog motora može obaviti u istom trenutku s odvajanjem startnog raketnog motora. On ubrzava raketu do putne brzine od 2,5 Macha koja se održava sve do maksimalnog dometa djelovanja zahvaljujući činjenici da, za razliku od raketnog motora, protočno-mlazni motor ima znatno duže vrijeme rada pri čemu zadržava punu snagu potiska. Oko maksimalnog dometa i dandanas postoje nejasnoće. Naime, britanska ratna mornarica nikada nije objavila službeni podatak o dometu Sea Darta. Rani izvori iz osamdesetih godina navode domet od čak 80 kilometara. Neki američki izvori tvrde da je maksimalni domet rakete 35 milja (oko 55 kilometra). Publikacije izdavačke kuće Jane's Inforamtion Group Limited navode podatak o maksimalnom dometu od 40 kilometra. Američki izvori navode da raketa može djelovati protiv ciljeva koji lete na visinama do 20 000 metara, a Jane's navodi podatak o rasponu djelovanja u rasponu od 100 do 18 500 metara.
Interesantno je da su zapadni vojni stručnjaci gotovo u potpunosti odustali od upotrebe protočno-mlaznih motora na svojim projektilima te se oni danas uglavnom rabe na sovjetsko/ruskim nadzvučnim protubrodskim vođenim projektilima (vidi tekst PJ-10 Brahmos u HV. 103.).
Prve serije raketa imale su jednodijelnu bojnu glavu u obliku šipke koja se aktivirala akrivnim radarskim blizinskim upaljačem. Kasnije serije dobile su prefragmentiranu rasprskavajuću bojnu glavu i infracrvene blizinske upaljače koji su znatno povećali učinkovitost rakete na cilju. Američki izvori navode da je bojna glava mase 22,7 kilograma.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : PZO raketni sustav Sea Dart do nedavno je bio i na nosačima klase Invicible

Neugodna iskustva iz 1982. potaklnula su britansku ratnu mornaricu da sve brodove naoružane Sea Dart sustavom opremi radarom Type 996. Najveća prednost tog trodimenzionalnog radara velikog dometa motrenja (115 km) bila je u tome što je omogućio automatski prenos svih potrebnih podataka o cilju u borbeno računalo broda i prema iluminacijskim radarima što je znatno skratilo vrijeme od otkrivanja cilja do lansiranja rakete.
Iako ne postoji ni jedan podatak da je Sea Dart ikada korišten u toj ulozi u svim se stručnim publikacijama navodi i njegova mogućnost djelovanja protiv ciljeva na površini mora. Upitno je koliko bi štete na brodu veličine razarača i fregate, pa i korvete mogla napraviti raketa s prefragmentiranom bojnom glavom mase 22,7 kilograma iako bi protiv manjih ciljeva ona mogla biti vrlo ubojita. Pri gađanju površinskih ciljeva raketa postupno dobiva na visini i brzini te isto tako postupno ponire prema cilju. Ne može se naći pouzdani podatak kako se raketa navodi na cilj iako se vjerojatno koristi SARH principom. Proizviđač navodi da je kinetička energija koju raketa dobije zavaljujući nadzvučnoj brzini leta dovoljna za probijanje oklopnjene palube broda. Nije poznato na koji se način aktivira bojna glava (blizinski upaljači nisu primjereni za tu namjenu iako mogu poslužiti).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : Iako naoružan Sea Dartom razarač Coventry nije preživio napad argentinskog jurišnika A-4B Skyhawk


* 1.jpg (68.12 KB, 600x363 - viewed 154 times.)

* 2.jpg (90.66 KB, 600x450 - viewed 147 times.)

* 3.jpg (70.22 KB, 600x457 - viewed 152 times.)

* 4.jpg (81.33 KB, 600x821 - viewed 147 times.)

* 5.jpg (36.26 KB, 600x272 - viewed 141 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #5 on: March 29, 2014, 10:14:56 am »

Operativna uporaba

Nakon brzog razvoja koji je prošao bez većih teškoća Sea Dart je postao operativan 1973. na razaraču HMS Bristol. Postao je i osnovno PZO oružje svih razarača Type 42 (nekadašnja klasa Sheffield). S njim su naoružali i lake nosače klase Invincible s kojih je u međuvremenu skinut. Po britanskim podacima proizvedeno je više od 1000 raketa tog sustava, a jedini izvoz ostvaren je u Argentinu koja Sea Dart sustav ima na svoja dva razarača klase Hercules (neznatno modificirani razarači Type 42). Nakon rata 1982. za Falklandsko otočje i nemogućnosti nabave pričuvnih dijelova Argentina je oba oba razarača ponudila na prodaju. Kako mogući kupac nije mogao računati na britansku tehničku potporu brodovi nisu prodani.
Spomenuli smo već kako je Sea Dart naveliko hvaljen sve do Falklandskog rata. Britanska ratna mornarica se u tom suvremenom zračno-pomorskom ratu koristila sa sedam brodova naoružanih sustavom Sea Dart. Uz laki nosač zrakoplova Invicible u ratu su sudjelovali i razarači Bristol, Sheffield, Coventry, Glasgow, Cardiff i Exeter.
Nakon potapanja zastarjele argentinske krstarice General Belgrano 2. svibnja 1982. od strane jurišne nuklearne podmornice HMS Conqueror na potezu je bila argentinska mornarica. Kako su tehnički nedostaci na argentinskom nosaču zrakoplova 25'de Mayo onemogućili djelovanje njegovih A-4B Skyhawka argentinska je mornarica odlučila upotrebiti svoje najnovije oružje - mornaričke jurišnike Super Etendard naoružane protubrodskim vođenim projektilima AM.39 Exocet. Treba napomenuti da je britanska vojno-obavještajna služba u trenutku izbijanja rata procijenila da argentinsko mornaričko zrakoplovstvo još uvijek nije osposobljeno za korištenje Super Etendarda te se nije ni očekivao njihov napad. Argentinci su odgovorili 4. svibnja napavši s dva Super Etendarda od kojih je svaki nosio po jedan AM.39 Exocet. Rakete su lansirane s udaljenosti od 27 nautičkih milja od ciljeva - razarača Sheffield i Glasgow. Glasgow je odmah počeo s elektroničkim protudjelovanjem te je jedan Exocet promašio ali je drugi pogodio u nadgrađe Sheffielda. Razarač se zapalio i potonuo šest dana kasnije. Bio je to prvi uspješan napad vođenim projektilom zrak-brod u povijesti ratovanja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 6 : Faze lansiranja Sea Darta

I dok je Sheffield pogođen i potopljen tada najsuvremenijim borbenim sustavom osam dana kasnije (12. svibnja) Glasgow je napao argentinski A-4B Skyhawk koji ga je uspio pogoditi klasičnom gravitacijskom bombom. Na sreću posade bomba je proletjela kroz nadgrađe i neeksplodirana završila u moru. Glasgow nije uspio oboriti napadača. Znatno manje sreće imala je posada razarača Coventry koji je 25. svibnja u napadu argenstinskih A-4B Skyhawkova pogođen s tri nevođene gravitacijske bombe te je teško oštećen potonuo.
Ni Sea Dart nije bio bez uspjeha. Tako je 9. svibnja Sea Dart lansiran s Coventrya oborio argentinski transportni helikopter SA-330L Puma. Istog dana Coventry je lansirao i svoje Sea Darte na dva A-4C Skyhawka koja su kasnije pala vjerojatno oštećena raketama. Dana 25. svibnja Coventry je uspio svojim Sea Dartovima oboriti jedan A-4B i jedan A-4C. Tridesetog svibnja razarač Exeter oborio je Sea Dartovima dva A-4C. Sedmog lipnja Exeter je istim raketnim sustavom oborio izvidnički avion Learjet 35A. Trinaestog dana istog mjeseca Exeter je oborio i izvidničku Canberru B-62. Bio je to ujedno i posljednji avion oboren u Falklandskom ratu 1982. godine.
Taj je rat pokazao da raketni sustav Sea Dart nije ni približno tako učinkovit kao što se tvrdilo. Dapače, da se britanska ratna mornarica morala osloniti samo na svoje raketne PZO sustave razmještene na svojim razaračima i fregatama brzo bi izgubila većinu brodova i rat. Spasilo ih je da je argentinsko mornaričko zrakoplovstvo imalo samo četiri operativna Super Etendarda i samo šest Exoceta. Još su veću sreću imali kad je većina argentinskih bombi samo proletjela kroz britanske brodove neeksplodiravši. Da je eksplodirala svaka druga britanska bi se flota u domovinu vratila prepolovljena. Ono najporaznije za PZO raketne sustave na britanskim brodovima bila je činjenica da je većina napada na brodove izvedena na način s početka pedesetih godina prošlog stoljeća - klasičnim bombama iz brišućeg leta. Što bi se dogodilo da su Argentinci imali dvadesetak Exoceta?

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 7 : Faze lansiranja Sea Darta

Toga je bila svjesna i britanska ratna mornarica. U slučaju Sea Darta najvećim je krivcem proglašen radar za motrenje zračnog prostora Marconi Type 965P te je on na svim preživjelim razaračima klase Sheffield i na nosačima klase Invicible zamijenjen radarom Marconi/Signaal Type 1022.
Razarači klase Sheffield sudjelovali su i u Zaljevskom ratu 1990./91. Jedino borbeno djelovanje sustava Sea Dart zabilježeno je kad je razarač Gloucester njime oborio irački protubrodski vođeni projektil Silkworm (kineski HY-1) koji je lansiran s obale.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 8 : Faze lansiranja Sea Darta

Zaključak

U trenutku kad je ušao u operativnu upotrebu početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Sea Dart je bio učinkovit mornarički protuzračni raketni sustav velikih borbenih mogućnosti. Namijenili su ga obaranju sovjetskih mornaričkih bombardera koji su letjeli na velikim visinama i golemih projektila koje su nosili. Samo deset godina poslije naći će se u bitno drukčijoj ulozi - obrani flote od malih, pokretnih i vrlo brzih jurišnika koji su letjeli tik iznad valova. Sea Dart se u toj ulozi nije pokazao u najboljem svjetlu. Unatoč tome, što zbog nacionalnog ponosa, a što zbog golemih troškova zamjene, ostao je u operativnoj uporabi sve do danas. Osim što se i danas nalazi na dva argentinska razrača nije doživio izvozni uspjeh. Međutim, još uvijek postoji mogućnost da se London odluči rasprodati svoju flotu ostarjelih razarača Type 42 a s njima i sustav Sea Dart.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 9 : Razarač Southampton naoružan je jednim dvostrukim lanserom sustava Sea Dart


* 6.jpg (64.05 KB, 600x450 - viewed 139 times.)

* 7.jpg (80.08 KB, 600x450 - viewed 131 times.)

* 8.jpg (48.1 KB, 600x450 - viewed 145 times.)

* 9.jpg (62.79 KB, 600x450 - viewed 163 times.)
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #6 on: October 06, 2020, 12:26:02 pm »

Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.029 seconds with 22 queries.