PALUBA
December 18, 2017, 01:50:22 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Važno,
Obaveštenje o dopunama pravilnika foruma
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Pages:  1 [2]   Go Down
  Print  
Author Topic: Kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger  (Read 10013 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
marinero
Prijatelj foruma
poručnik fregate
*
Online Online

Posts: 4 007


« Reply #15 on: July 13, 2015, 11:49:44 am »

Za vrata sa podmornice je tačno - i danas se u kući u jednu prostoriju ulazi kroz vrata skinuta sa jedne od vodonepropusnih pregrada podmornice "Nebojša". Što se lobanje tiče, čija je ne znam, ali supruzina definitivno nije jer se kbb Štumberger, koliko znam, nikada nije ženio....
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 962


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #16 on: July 13, 2015, 12:02:28 pm »

Naravno daje kapetan tu rečenicu izgovorio u šali, a drago mi je da vrata nisu predmet dečije mašte.
Logged
Milan (longtrip)
Urednik
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 756



« Reply #17 on: December 03, 2017, 11:59:40 pm »

Miroslav Štumberger


Iako kontinentalac rođen daleko od mora, Miro je još u djetinjstvu pokazivao ljubav prema pomorstvu i tehnici, pa je nakon završene Gimnazije u Ljubljani, uz stričevu pomoć, upisao Vojno-pomorsku akademiju Carske i Kraljevske Ratne Mornarice Austro-Ugarske u Rijeci i završio je 1912. primjernim uspjehom.



* Posada podmornice Nebojša.jpg (78.83 KB. 560x352 - viewed 4 times.)



Raketni motor je pogon budućnosti. On će za relativno kratko vrijeme, jednog dana čovjeku omogućiti da putuje i do drugih planeta -  citat je koji bi vjerovatno mnogi pripisali čuvenom dr Verneru fon Braunu, njemačkom raketnom inženjeru iz Drugog svjetskog rata i ocu američkog svemirskog programa, čija je  raketa Saturn V  krajem šezdesetih  čovjeka odvela na Mjesec.

Rečenicu sa početka teksta, međutim,  izgovorio je jedan Bokelj -  kapetan bojnog broda Miroslav Štumberger, čovjek za koga crnogorska javnost gotovo da ne zna kao jednog od pionira raketne tehnologije na ovim prostorima.

Štumberger je rođen 2. jula 1892. u mjestu Šmarje pri Jelšahu, kod Celja u Sloveniji, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj.



* mm1.jpg (309.47 KB. 960x1242 - viewed 2 times.)



Iako kontinentalac rođen daleko od mora, Miro je još u djetinjstvu pokazivao ljubav prema pomorstvu i  tehnici, pa je nakon završene Gimnazije u Ljubljani, uz stričevu pomoć, upisao Vojno-pomorsku akademiju Carske i Kraljevske Ratne Mornarice Austro-Ugarske u Rijeci i završio je 1912. primjernim uspjehom.

Po završetku akademije, novoproizvedeni mladi oficir  raspoređen je na službu na stari bojni brod -  obalsku oklopnjaču SMS „Monarch“.

Tim brodom Štumberger 1914. prvi put dolazi u Boku Kotorsku sa kojom će ga dalje vezati životna sudbina. Energičan i zagrižen za nauku i tehnologiju, poručnik korvete Štumberger dobrovoljno se javlja u tada potpuno novi vid oružanih snaga - Pomorsko vazduhoplovstvo K.u.K. Kriegsmarine, jer su ga neodoljivo privlačili  avioni koji su tada bili još u povojima razvoja.

Stoga  sa ratnog broda Štumberger biva prekomandovan i poslat na letačku i obuku za hidropilota-izviđača u Pulu.

U Boku se vraća na proljeće 1915. jer je prekomandovan na službu u novoformiranu Seeflugtstation (baza Pomorskog vazduhoplovstva) u Kumboru, jednoj od najaktivnijih jedinica austrougarske hidroacijacije tokom Prvog svjetskog rata. Prve borbene letove poručnik fregate  Štumberger obavlja kao koopilot - izviđač na hidroplanima tipal „Lohner M“ maja 1915. Austro-Ugaska koja je u međuvremenu zvanično zaratila i sa Italijom, 24. maja 1915. preduzima veliki napad flotom na italijansku obalu Jadrana i bomdardovanje sa mora vojnih i industrijskih postrojenja duž linijje Ankona - Termoli.

“Moju prvu borbenu misiju letio sam 24. maja 1915. zajedno sa našim komandantom, kapetanom fregate Hugom Okremilerom. Zadatak nam je bio da izviđamo južni dio Jadrana na relaciji od rta Pali u Italiji do albanske obale. Tri dana kasnije poslat sam sa drugim pilotom, poručnikom fregate Hugom fon Viktorinom, u napad na neprijateljsku flotu koja se sa otvorenog mora približavala rtu Oštro na ulazu u Boku. U tim ranim danima sve je bilo vrlo jednostavno i krajnje rudimentarno.

U avionu nismo imali nikakve nišanske sprave  i bombe koje smo nosili, morale su da budu ručno izbačene na cilj. Uspjeh u pogađanju cilja zavisio je isključivo od mog osjećaja kada ću odbaciti bombe. Pod jakom protivavionskom paljbom, napali smo jednu krstaricu, a bombe su bez detonacije pale u more i potonule, daleko od mjesta gdje sam želio da završe. Ipak, i bez pogotka, naš napad je smatran uspjehom jer su neprijateljski brodovi odstupili, pa sam odlikovan medaljom Signum Laudis. Nekoliko dana kasnije, dobio sam zadatak da testiram novi model avio-bome na poligonu koji je bio markiran u dijelu Tivatskog zaliva ispred Kumbora.

Pitam se zašto li su izabrali baš mene, svježeg diplomca hidoizviđačkog kursa. Moje ciljanje se pokazalo kao gotovo potpuna katastrofa jer ne samo što sam prebacio cilj, već sam skoro pogodio i tehničku komisiju koja je organozovala čitav pokus i posmatrala ga sa, kako su oni smatrali,  sigurne udaljenosti. Po povratku u bazu dobio sam propisnu tiradu od strane nadređenih koji su mi čak zaprijetili i vojnim sudom. Na kraju krajeva, odlučili su da hidroavijacijska služba nije za mene, pa sam preraspoređen na podmornice”, zapisao je Štumberger u dnevniku tok  kratke letačke karijere.

Ipak, i podmornice na koje su ga poslali bile su veoma inspirativne za mladog oficira jer je podmorničarstvo kao tada novi i veoma efikasan vid ratovanja doživljavalo izuzetno brz razvoj i napredak.Tehnologija i agresivna taktika podmornica - ratnih brodova koi su zaranjali ispod morske površine i tako neopaženo prilazili i sa uspjehom napadali često i mnogo većeg i jačeg neprijatelja od sebe, savršeno se slagala sa interesovanjima i karakterom mladog Štumbergera.

Po završetku podmorničkog i torpednog  kursa on je rapsoređen na podmornicu SMU-16, ali je zbog greške administracije, ipak završio na podmornici SMU-17, tipa UB-I. To se za njega pokazala kao srećna okolnost jer je SMU-16 koja je djelovala iz podmorničke baze u Boki, stradala 17. oktobra 1916, u albanskim vodama.

Nakon što je torpedovala italijanski razarač „Nembo“, SMU-16 je udario parobrod „Bormida“ koga je pratio pogođeni razarač i teško je oštetio. SMU-16 je ubrzo potonula pri čemu su dvojica članova njene posade poginula, a ostatak je dopao u zarobljeništvo do kraja rata.

Štumberger je na SMU-17 imao sreću da za komandanta dobije jednog od najboljih austrougarskih podmorničara, poručnika bojnog broda Zdenjeka Hudečeka. Zajedno  marta 1917.  prelaze na novu i mnogo sposobniju podmornicu SMU-28 tipa UB-II sa kojom je ratovao protiv saveznika i na Mediteranu.Tokom tih patrola na koje je isplovljavala iz baze u Boki,  SMU-28 i Štumberer koji je na podmornici bio treći oficir, imali su brojne avanture, preživjeli teške situacije ali i potopili  11 savezničih trgovačkih brodova sa ukupno 47.788 bruto-tona, po čemu je SMU-28 bila najuspješnija austrougarska podmornica u Prvom svjetskom ratu.

Kraj rata oktobra 1918. Štumbergera zatiče na Rijeci gdje uskoro dobija poziv admirala Dragutina Price, komandanta Mornarice novoformirane države - Kraljevine SHS, da se kao Slovenac, javi na dužnost u sada već bivšoj austro-ugarskoj Podmorničkoj bazi u Kumboru.Štumberger je postavljen za komandanta baze koja u to trenutku nije imala podmornice, ali  njegovo veliko iskustvo i tehnička potkovanost doprinijeli su  da Kraljevina SHS uskoro krene u nabavku prvih podmornica.

One su naručene u Velikoj Britaniji, a Štumberger je 1926. imenovan u devetočlanu Tehničku komisiju koja je upućena u brodogradolište kompanije “Vickers” u Njukaslu gdje je 18 mjeseci  komisija nadzirala i pratila izgradnju dvije nove podmornice tipa „L“.

Po završetku izgradnje, Štumberger je postavljen za zamjenika komandanta na podmornici P-2 „Nebojša“ sa kojom se 8. aprila 1928. vraća u Boku, u Tivat gdje je u pomorskom Arsenalu uspostavljena i baza Prve podmorničke flotile Kraljevine Jugoslavije.

Štumberger je kratko od 15. oktobra 1928. do 27. jula 1929. bio i komandant podmornice „Nebojša“.

Sa tog mjesta odlazi ponovno u Kumbor na dužnost komandanta Komande podvodnog oružja Mornarice, a  koju je upravo Štumberger u obliku Tehničkog i nastavnog  centra za podvodna oružja, ustanovio 1924.



* Podmornica Nebojša.jpg (70.98 KB. 960x432 - viewed 3 times.)



Na njegovu inicijativu, u Kumboru je, istočno od rta Vrbanj, sredinom dvadesetih godina podignutra ispitna stanica za lansiranje torpeda. Odavde su  torpeda bez bojeve glave, lansirana u pravcu Tivta i uređajima se pratila njihova putanja, brzina i još neki bitni parametri.

Lansiranje je vršeno u  stanici na način što su torpeda spuštana dizalicom na oko sedam  metara dubine, mehanički je aktivirana prekretna poluga i torpedo je startalo.



* ​Lansiranje torpeda sa ratnog broda.jpg (182.97 KB. 960x524 - viewed 3 times.)



Postojale su određene reperne tačke na obali Luštice (Pristan - Petrovići) i u Đenovićima koja su služila za mjerenje brzine torpeda i odstupanje od pravolinijske putanje. Na krajnjem dometu, torpedo je ostajalo bez goriva (komprimovanog zraka koji je pokretao pogonski motor), nakon čega bi isplivalo na površinu mora, a onda bi ga pokupio neki od pomoćnih brodova Mornarice i vratio u Kumbor.

Ispitna lansirna stanica u Kumboru prestala je da se koristi u  osnovnoj namjeni krajem šezdesetih godina prošlog vijeka kada su u naoružanje tadašnje JRM uvedena moderna torpeda sa glavom za samonavođenje na cilj.

Dok je tek uspostavljao temelje lansirne stanice ali i čitavog Tehničkog centra za podvodna oružja u Kumboru sredinom dvadesetih, Štumberger se intenzivno bavio i tehničkim inovacijama. Posebno ga je privlačio tada vrlo egzitični raketni pogon koji je domišljati slovenački oficir smatrao idealnom propulzijom za pojedina sredstva ratne tehnike, ali i za buduća i još neosmišljena prevozna sredstva koja će čovječanstvu omogućiti da se jednog dana otisne na putovanje u nepoznato - svemir.

Štumberger je konstruisao  sopstveni raketni motor na tečno gorivo i 24. marta 1924. izvršio uspješno testiranje, lansiravši opitnu manju letjelicu pogonjenu upravo umanjenom verzijom tog motora.
Prototip raketnog motora u punoj veličini, Štumbergegr je, prema navodima Čabe Mađara u zborniku “Boka”, poslao na testiranje u Beč ali odgovor o ishodu tih opita nije nikada dobio.

Štumbergerov raketni motor na tečno gorivo u smanjenoj verziji, poletio je skoro dvije godine ranije od modela rakete pogonjene sličnim motorom koji je konstruisao glasoviti američki inženjer Robert H. Godard, a koji se u svjetskoj javnosti smatra ocem moderne raketne tehnologije. Američki izumitelj je imao veliku finansijsku podršku države i krupnog kapitala iz vojne industrije da nastavi sa svojim istraživanjima, dok je mornarički oficir iz Boke,   uprkos obećavajućim rezultatima  početnih pokusa, morao da zbog nedostatka novca, obustavi  pionirski rad na tom polju.

Ipak, nemirni tehnički duh i oštri um Mirolsava Štumbergera nisu mirovali pa je u godinama pred Drugi svjetski rat napravio čitavu plejadu tehničkih inovacija na već postojećim sredstvima ratne tehnike, poput protivbrodskih mina tipaa C-15 ili sonara koji se koristi na podmornicama za otkrivanje ciljeva i orijentaciju zaronjenog plovila u prostoru.

Uz to, Štumberger je osmislio i konstruisao i čitav niz potpuno novih uređaja poput jedne naprave za individualno spašavanje posade iz potonule podmornice ili posebnog  amortizera za prigušivanje buke i vibracija od rada motora.

Taj uređaj posebno je bio značajan za podmornice koje se oslanjaju na sopstvenu bešumnost i teško otkrivanje, a Štumbergerov inovativni prustup bio je da konstruiše elastičan ovjes koji će stajati između dizel i elektrmotora podmornice i njenog trupa i prigušivati prenošenje njihovih vibracija pri radu, na trup podmornice.

To je postigao na način da je njegov amortizer imao dvije komponente koje su oscilirale u međusobno poništavajućim frekvencijama.

U decembru 1944.  - nakon tragedije parobroda “Cetinje” koji je stradao u Tivatskom zalivu naišavši na njemačku na dnu ležeću protivbrodsku minu sa magnetnim upaljačem, Štumberger je za samo par dana osmislio i napravio elektromagnetni uređaj za razminiranje te tada nove i opasne vrste morskih mina.

Računa se da je za života  imao oko 500 patenata -  potpuno novih izuma ili usavršavanja  postojećih sredstava.

Štumberger je 1938. godine, na sopstveni zahtjev, otišao iz Kraljevske mornarice Jugoslavije, penzionisavši se u činu kapetana bojnog broda, sa mjesta komadanta Pomorske oblasti južnog Jadrana sa sjedištem u Kumboru.


Tokom Drugog svjetskog rata Štumbergera su italijanski okupatori internirali u logor na poluostrvu Prevlaka jer je odbijao da na bilo koji način sa njima sarađuje. Istovremeno, stari mornarički oficir ilegalno je pomagao narodnooslobodilaki pokret u Boki, pa je tako Štumberger bio idejni tvorac ambicioznog, ali spletom okolnosti nerealizovanog napada - diverzije na staru italijansku krstaricu “Bari” koja je bila usidrena pred Risnom.

Po Štumbergerovim uputstvima partizanski ilegalci koji su radili u tivatskom Arsenalu napravili su elektromagnetni detonator za podvodnu minu koju je trebalo detonirati ispod usidrene krstrice što je 1943. topovima često granatirala položaje Orjenskog partizanskog odreda u zaleđu Herceg Novog. Osmišljen je i sistem kako bi se, pod okriljem noči, konopima rastegnutim sa rta Banja do rta Sopot kod Risna i uz pomoć jednog ribara koji je bio spreman da zapliva do broda  i pomogne u finalnom pozicioniranju mine, eksplozivna naprava postavila ispod krstarice Bari, ali su Italijani nešto naslutili i u zadnji čas osujetili akciju, premjestivši krstaricu na novi vez kod Njivica.

Logged
Milan (longtrip)
Urednik
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 756



« Reply #18 on: December 04, 2017, 12:07:37 am »

Muzej starog kapetana  opet je otvoren za posjetioce


Visokoobrazovan čovjek koji je govorio pet jezika, Miroslav Štumberger,  bio je ponesen  očuvanjem istorije, kulture i etnografske baštine Boke i Jugoslavije.

Sakupio je  izuzetno vrijednu kolekciju koju su, prema pospisu iz 1964. godine,  činila 1.472 predmeta: 372 komada etnografskih, 115 ikona i slika, 27 ćilima raznog porijekla, 20 raznih geografskih mapa, 22 makete jedrenjaka sopstvene izrade, 13 amfora, 220 komada starog novca, 22 predmeta iz NOB-a, 53 komada stilskog namještaja i još 652 komada raznih drugih predmeta. Posebnu vrijednosat činila je njegova biblioteka od 1.516 knjiga... a najvrednija među njima  bila su sva tri toma jednog od prvih izdanja Enciklopedije Britanike iz 1788. godine.



* mm22.jpg (149.47 KB. 960x637 - viewed 7 times.)



Svoju kuću Štumberger je pedesetih godina prošlog vijeka proglasio muzejem...

Nažalost, dobar dio te izuzetno bogate i vrijedne zbirke koju je Štumberger testamentom zavještao Mjesnoj zajednici Baošići kojoj je poklonio i svoju kuću, pokraden je ili uništen tokom ratnih devedesetih.

Nosilac brojnih medalja i priznanja, predani istraživač i čuvar prošlosti ovih krajeva, inženjer, inovator, konstruktor i slikar Miroslav Štumberger umro je 6.maja 1983. godine. Njegovi posmrtni ostaci su kremirani, a urna sa pepelom ugrađena je u zid njegove kuće u Baošiću ispod mermerne ploče sa imenom vlasnika na daleko čuvenog “Doma  starog kapetana”.



* mm33.jpg (140.51 KB. 960x720 - viewed 8 times.)


Nakon višegodišnje zapuštenosti, Opština Herceg Novi 2015. obnovila je njegovu zaostavštinu pa je “Muzej starog kapetana”, Miroslava Štumbergera - jedne od nasjvestranijih ličnosti koje je Boka ikada imala- ponovno dostupan posjetiocima.



Lansirna stanica nije od značaja

Iako je bila jedna od samo tri takva objekta sačuvana u Evropi i pri tome u tehnički najboljem stanju od njih, Štumbergerova lansirna stanica za  torpeda u Kumboru  srušena je  2014. zbog izgradnje marine u turističkom kompleksu Portonovi.


* lansirna.jpg (180.71 KB. 960x784 - viewed 5 times.)


U Ministarstvu odbrane i Ministarstvu kulture zvanično su  ocijenili da taj  jedinstveni objekat “nije od značaja za vojno-industrijsko nasljeđe Crne Gore”.


preuzeto sa vijesti.me

Logged
jadran2
Stručni saradnik - Istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 840



« Reply #19 on: December 04, 2017, 08:27:22 am »

Dobro da se i to sacuvalo i otvorilo za javnost.
Vidim u ormaru svecanu uniformu kbb KM i zastavu JRM.....
Logged
Pages:  1 [2]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.047 seconds with 32 queries.