Bokeljska mornarica

[marinero]

Hvala, hvala dragi prijatelju!
Posebno mi je draga ona posljednja sa prve strane gdje major Ribica stoji pred strojem, a moj prijatelj Niko Bergam (skroz desno) sa ozbiljnim izrazom lica isukuje sablju!

[Dreadnought]

Tradicija duga dvanaest vjekova

10.02.2010.

Kotor – Crnogorski predsjednik Filip Vujanović uručio je juče Bokeljskoj mornarici visoko državno odlikovanje - Orden crnogorske zastave drugog stepena. Prijedlog da ovo priznanje, koje država dodjeljuje za naročite zasluge, pripadne onima koji 1200 godina čuvaju tradiciju, potekao je od Hrvatskog građanskog društva Crne Gore.

Obraćajući se brojnim građanima Kotora, koji su ispred Katedrale Svetog Tripuna pratili ceremoniju uručivanja Ordena, Vujanović je podsjetio da je „Bokeljska mornarica stvarala i čuvala plemenite vrijednosti solidarnosti i sloge, zajedništva, tolerancije i suživota, ostajući otvorena za sve građane, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost”.

- Tako dugih 1200 godina živi Bokeljska mornarica, sigurno nalazeći koridore trajanja, od srednjovjekovne staleške bratovštine do uzorne organizacije za čuvanje tradicije, koja štiti plemenitio nasljeđe od zaborava. Danas, čuvajući te temeljne civilizacijske vrijednosti na kojima počiva, Bokeljska mornarica značajno utiče na afirmaciju države Crne Gore i njenih građanskih vrijednosti. Vrijeme, kao majstorsko rešeto, daje zaboravu ono što manje vrijedi, ali ljubomorno čuva ono što je dobro i što treba da bude primjer za generacije. Proteklih 12 vjekova Bokeljske mornarice promovišu je upravo kao takav veliki primjer – rekao je Vujanović, koji je bio i predsjednik počasnog Odbora za proslavu 12 vjekova Bokeljske mornarice.

Zahvaljujući na odlikovanju, predsjednik Upravnog odbora Bokeljske mornarice Niko Kondanari je podsjetio da je Bokeljska mornarica najstarija bratovština pomoraca na svijetu i da ih državno odlikovanje obavezuje da i ubuduće slijede i njeguju viševjekovnu tradiciju.

- Obavezujemo se da ćemo, prilikom nastupa Bokeljske mornarice, bilo u zemlji, bilo vani, visoko podignuti crnogorsku zastavu i zastavu Bokeljske mornarice i na taj način doprinijeti popularizaciji starog drevnog grada Kotora i Crne Gore - kazao je Kondonari, zahvaljujući Hrvatskom građanskom društvu što je predložilo Bokeljsku mornaricu za orden.

Predsjednica kotorske opštine Marija Ćatović kaže da je visoko državno priznanje došlo u prave ruke, jer Bokeljska mornarica čuva jedinstvo pripadnika svih naroda u Boki Kotorskoj.

- Za nas je ovo veliko priznanje koje pokazuje da su građani Kotora i Bokeljska mornarica, sačuvali nešto što su nam preci ostavili u amanet - kazala je Ćatović.

Nakon uručivanja Ordena, svečanost je nastavljena tradicionalnim kolom Bokeljske mornarice u pratnji gradskih muzika Kotora, Tivta i Šibenika, a nakon mise uslijedila je i procesija ulicama Starog grada.


Izvor: Pobjeda

[Dreadnought]

Statut Bratovštine svetog Nikole mornara u Kotoru


Znamenje tradicije

Temeljni dokumentarni spomenik Bokeljske mornarice s kolekcijom pratećih izvora, obrađen sintetizacijom u pristupu više naučnih disciplina uz dragocjeni prevodilački doprinos, predstavlja i istaknuti egzemplar prezentacije domaćih istraživačkih rezultata širokoj internacionalnoj čitalačkoj publici.

Povodom 1200 godina od prenosa relikvija sv. Tripuna iz Carigrada u Kotor i u nizu svečanosti i obilježavanja 12 vjekova postojanja Bokeljske mornarice, objavljen je Statut Bratovštine svetog Nikole mornara u Kotoru iz 1463. sa alegatima do 1807. godine (Liber Fraternitatis divi Nicolai marinariorum de Catharo), fototipsko izdanje sa prepisima, prevodima i regestima.

Priređivači ovog izdanja Bokeljske mornarice iz Kotora, publikovanog u godini jubileja su vrhunski kulturni stvaralac, ekspert za medievistiku i novovjekovnu istoriju dr Miloš Milošević, admiral Bokeljske mornarice, i Jelena Antović, eminentni stručnjak za arhivistiku, direktorica Istorijskog arhiva u Kotoru. Oni su obavili prepis i prevod Statuta, izradili Indeks i napisali Pogovor. Na prepisivanju alegata s regestima sarađivali su sa Anitom Mažibradić i danas pok. Mirkom Vukasovićem. Pri tome je Miloš Milošević bio i redaktor, dok je Jelena Antović izvršila lekturu, korekturu, kao i elektronsku pripremu teksta. Skeniranje originala izvršili su Milan Vuković i Joško Katelan, koji je i preveo Pogovor na engleski jezik, a prevod na italijanski obavio je Borivoj Jovanović. Za fotografiju, dizajn i pripremu za štampu bio je zadužen Stevan Kordić. Njegovo umijeće čitaocu stvara utisak da pred sobom ima izvorni manuskript.

Tokom niza stoljeća, udruženje pomoraca u Kotoru prešlo je put od strukovne korporacije s religioznim aspektima djelovanja, do memorijalne organizacije regionalnog i šireg značaja. Prema tradiciji, organizacija pomoraca u Kotoru javlja se od IDž vijeka, dok se 1353. godine ona spominje kao „Pobožno društvo kotorskih pomoraca“. Po arhivskom podatku iz 1289. kotorska plemićka porodica Drago je crkvu izgrađenu na području prema Dobroti predala franjevačkom redu. Spomenuti sakralni objekt je „Pia sodalitas naviculatorum Catharensium“ 1353. poklonila franjevcima, dok je iste godine Tripo Buća podigao crkvu sv. Nikole u gradu, koja je zatim predata Bratovštini mornara. Njeno zvono se danas nalazi na gradskoj sat – kuli. Jedino je ova staleška bratovština Kotora imala svoju crkvu, čije je održavanje moglo iziskivati neophodnost statutarnog normiranja.

Kako sačuvani svezak rukopisa koji je don Gracija Brajković poslije potresa 1979. pronašao u Biskupskom arhivu u Kotoru obuhvata relativno kratak tekst iz DžV vijeka, dopisane odluke i do početka DžIDž prilagane dokumente (alegate) - treba istaći da to nije prvi, već zapravo najstariji sačuvani Statut organizacije kotorskih pomoraca. Statut posredno odražava karakter pomorske privrede i važnost trgovačkih destinacija kakve su bile Apulija, Marke, Peloponez, Venecija („Riva de Schiavoni“, „riva dei Cattarini“), Dalmacija i Albanija. Međutim, nakon jednog turbulentnog istorijskog razdoblja, on označava i početak faze razvoja Kotorske mornarice u kojoj ona stiče brojne privilegije i što je jedinstven slučaj na istočnoj obali Jadrana, osim javnih, preuzima neke vojne funkcije.


Manuskript Statuta („matricola“) Bratovštine ima 72 pergamentska lista. Njegov naučni, ali i umjetnički značaj uvećan je izvanrednim minijaturnim prikazom sv. Nikole u inicijalu, kojeg je izradio kotorski gotički slikar Lovro Marinov Dobričević. Naslov Statuta je na latinskom jeziku: „Liber Fraternitatis divi Nicolai marinariorum de Catharo”, da bi nakon toga bio dat prevod naslova na mletački dijalekt italijanskog jezika, kako je pisan i cijeli dalji tekst, osim vrlo kratkih izuzetaka, poput onih u „Prologu”. „Prolog“ sadrži molitvenu invokaciju u kojoj se zaziva milost Duha Svetoga na slavu Boga „et honor del magno sacerdote miser san Nicolo... nostro protectore”. Statut se može podijeliti na dva dijela. Prvi dio sadrži tekst u 26 glava, donijet na Skupštini održanoj u crkvi sv. Nikole 26. juna 1463. godine, a zatim slijedi 16 odluka Skupštine Bratovštine koje su donijete najvjerovatnije iste godine. Druga obimnija grupa dokumenata potiče iz vremena od 1463. do 1807. datih u prepisima sa regestima. Pri tome, priređivači su smatrali korisnim da uspostave njihov hronološki poredak. Kod alegata, kao prvi, nalazi se prepis neautentičnog dokumenta, navodno iz doba Stefana Balše, iz 1304. godine. Tri dokumenta su iz DžV vijeka, njih 15 je iz DžVI vijeka, 42 iz DžVII vijeka, 22 iz DžVIII vijeka, dok je sedam dokumenata donijeto 1807.

Najviše dokumenata, oko pedesetak, vezano je za drevnu privilegiju Bratovštine da se prilikom svečanosti Sv. Tripuna, zaštitnika Kotora (3. februara) može od vlasti postići amnestija od gonjenja i izvršenja kazne za bilo koje inkriminisano djelo osim ubistva, za osobe koje pod određenim uslovima to preko nje mole. Tridesetak dokumenata govori o karakteru Bratovštine, a po nekoliko dokumenata o crkvi sv. Nikole, o otkupima relikvija i liturgijskih predmeta, o proslavama i sl. Drugoj grupi (alegata) priloženo je i 14 dokumenata povezanih hronološki od strane priređivača, koji su upisali tekuće brojeve manuskripta koje slijede.

Među njima je takođe najviše amnestija, a zatim privilegija za trgovanje u južnoj Italiji („Sottovento“). Sve intervencije priređivača date su u zagradama, italikom, sa rekonstrukcijama pojedinih riječi, tumačenjem i skraćenicama koje pomažu čitaocu u snalaženju oko lakuna u publikovanim dokumentima.

Na skupštini bratovštine, održanoj 1463. s ciljem vlastitog očuvanja („a conservation de la presente nostra congregation“) - što ukazuje na njeno ranije postojanje - prisustvovali su starješina (gastald), 48 brodovlasnika i mornara (sudeći po prezimenima - pučana slovenskog porijekla) i četiri kapelana crkve. U Statutu je određen način sazivanja Skupštine, neophodan kvorum od 25 članova, način glasanja i zahtijevana većina u odlučivanju. Proceduralna inicijativa je povjerena ključnim ličnostima Bratovštine: gastaldu, sindicima i prokuratorima (trojici blagajnika).

Opredijelivši se za profesionalizaciju svoje upravne strukture, organizacija pomoraca je u Statutu predvidjela da u njoj mogu biti jedino vlasnici i kapetani brodova, kao i mornari koji stvarno plove, uklanjajući iz nje suvlasnike brodova koji nisu aktivni pomorci i brodograditelje. S druge strane, ovo se strukovno udruženje monopolisalo, proglašavajući da niko iz kotorske komune ne može ploviti i trgovati ako nije njegov član.

Personalnim spajanjem funkcije gastalda Bratovštine i admirala - osobe s ulogom zvaničnog mletačkog lučkog kapetana u Kotoru („Armiraglio di Cattaro e di ljuel Canale“), Statut će 1493. godine odraziti prihvatanje bratimske vojne jedinice od strane države, koja joj istovremeno povjerava i trodnevno preuzimanje vlasti u Kotoru tokom proslave gradskog patrona. Država će tako lakše nadzirati i braniti geopolitički izuzetno važno područje, dok će Kotorska mornarica sticati značajne povlastice.

Izdvajanjem Perasta u DžVI vijeka i kasnijim otporom Prčanja, Mula i drugih naselja Boke u ovima je uslijedilo razdoblje opadanja nametnutih stega i zamaha pomorskog i trgovačkog preduzetništva.

Statut je posebno regulisao održavanje crkve i izdržavanje franjevaca koji su u njoj držali službu. Solidno finansijsko stanje Bratovštine ogledalo se u načinu obilježavanja crkvenih praznika, u vjerskim obredima i svečanosti Bratovštine, pri čemu je 1579. odlukom dalmatinskog apostolskog viziratora Agostina Valiera ukinita procesijska i pretjerana funkcijska raskoš.

Izvanredno opremljeno fototipsko izdanje originalnog manuskripta, kao i naknadno upisivanih dokumenata u integralnom prepisu i s kritičkom naučnom aparaturom prati CD-ROM. Knjigu je štampao Birokonto iz Herceg Novog. Štampanje ove edicije (za izdavača: Ilija Radović, viceadmiral Bokeljske mornarice) omogućeno je finansijskom pomoći Opštine Kotor.

Ova publikacija od kapitalnog društvenog značaja će pristupačnošću iščitavanja izvornika podstaći dalja istorijsko-pravna, lingvističko-antroponimijska, kulturološka i sociološka istraživanja, a s obzirom na metodologiju, biti smjerokaz arhivističkoj struci. Temeljni dokumentarni spomenik Bokeljske mornarice s kolekcijom pratećih izvora, obrađen sintetizacijom u pristupu više naučnih disciplina uz dragocjeni prevodilački doprinos, predstavlja i istaknuti egzemplar prezentacije domaćih istraživačkih rezultata širokoj internacionalnoj čitalačkoj publici.


Baza hronološke rekonstrukcije

Autori Pogovora ukazali su na značajne aspekte društvenog i privrednog života Kotora i Boke kroz koje se odražavala djelatnost Bratovštine, otkrivajući smisao i onih segmenata sistema koji na prvi pogled nisu vidljivi među odredbama kapitula i alegata, ali su, iako shodno gledištu višeg društvenog stratusa, bili regulisani drugim normama urbaniteta. Pritom, ne smije se zanemariti mletačka politika međustaleškog ekvilibriranja kao instrumenta društvene kontrole. Državni upliv i ingerencije su preko u kontinuitetu dodjeljivanih privilegija najvećim dijelom uticali na sveobuhvatni napredak Boke.

Analizom izvorne građe i vremena u kojem je nastala, raščlanjena je struktura, omogućeno preispitivanje društvene pozicije u interakciji sa nosiocima svjetovne i crkvene vlasti te aktuelizovana istorija najstarije pomorske bratovštine u svijetu. Svakako će ovaj mnogoznačan naučni i stručni, kao i složen izdavački poduhvat biti baza hronološke rekonstrukcije uloge i kontekstualizacije Bokeljske mornarice u ambijentu izuzetnog duhovnog i kulturnog nasljeđa čovječanstva.


Savo Marković
Izvor: Pobjeda

[Dreadnought]

Dnevnik pomorske istorije


Na Trgu Bokeljske mornarice, koja podsjeća na slavnu 12 vjekova dugu tradiciju, pod sjenama Pestingradske mističnosti i ljepote, odakle budnim okom u tiha predvečerja vila Alkima prostire zaštitnički plašt, smjestio se Pomorski muzej Crne Gore - Kotor. Barokna palata plemićke porodice Grgurina, ispod koje je more, a iznad plavo nebo tvori nerijetko sliku od koje se učini onome koji je opčinjen gleda, jer prosto to mora, da je zaplovila i uhvatila se u koštac sa burama i neverama, prkosna izranjajući u priču od koje gotovo zastaje dah.

Toliko se života kroz vrijeme, koje se stoljećima mjerilo, smjestilo na spratovima ovoga kamenog zdanja, toliko raskoši i raznolikosti, statusnih simbola, običaja. Podsjećaju nas kapetanski saloni na otmenost, stari jedrenjaci na smisao života ovdašnjeg čovjeka, srebro i zlato kao odraz bogatstva i snage.

U takvom ambijentu, uz potpunu posvećenost razvoju i afirmaciji Pomorskog muzeja, kreira programe i osmišljava projekte mr Mileva Pejaković-Vujošević, potpuno atipična direktorica koja je u tijesnoj vezi sa svakim eksponatom ponaosob.

O Pomorskom muzeju Crne Gore, njegovom značaju i svjedočanstvu bokeljske otmenosti i prestižu Kotora, Mileva Pejaković-Vujošević kaže da je nastao postepenim razvojem prvobitne zbirke Bratovštine „Bokeljska mornarica", utemeljene oko 1880. godine, koja je od 1900. godine otvorena za javnost, a 1938. godine preuređena i otvorena na prvom spratu sadašnje muzejske zgrade. Nakon završetka Drugog svjetskog rata od 1949. do 1952. godine barokna palata plemićke porodice Grgurina iz početka DžVIII vijeka, kompletno je restaurirana i adaptirana za potrebe Muzeja.

Danas, to je institucija koja je dnevnik pomorske istorije gdje se na najbolji način priča istorija pomorstva kroz muzejske predmete, koji su reprezentativni i relevantni nosioci informacija kroz vjekove.

Istorijsko-umjetničke, etnografske i pomorske zbirke su najbolji dokument jednog vremena i prostora, i posrednik u prenošenju poruka kroz izložene eksponate koje se emituju iz Muzeja prema društvu.

Tu su primjerci narodnih nošnji stanovnika Crnogorskog primorja, nakit, ukrasni predmeti, dobrotska, rišnjanska, šestanska i spičanska narodna nošnja i dijelovi crnogorske.

U centralnoj izložbenoj sali čuvaju se uspomene na legendarno razdoblje od DžVI do DžVIII vijeka, kada su naši pomorci razvijali domaće brodarstvo i pomorsku trgovinu, aktivno sarađivali u izgradnji ratnih i trgovačkih mornarica u stranim zemljama, uspostavljali nove puteve pomorske trgovine i borili se protiv gusara i Turaka na Jadranskom i Sredozemnom moru.

U Muzeju je na 17 tabli prikazano hladno i vatreno oružje u razdoblju od DžVII do DžIDž vijeka.

U godini koja protiče realizovani su, kaže direktorica Pejaković-Vujošević, niz značajnih projekata, sa ciljem da ljepotu minulih epoha koji se čitaju kroz bogatu lepezu vrijednih i rijetkih predmeta dožive svi koji znaju da cijene istorijsku i pomorsku prošlost naših prostora. Posebno mjesto zauzima manifestacija proslavljanja značajnog jubileja 1200 godina donošenja mošti Sv. Tripuna.

Muzej je takođe imao veoma značajne realizovane međunarodne projekte, kojima je dosljedno i dostojno predstavio Kotor, Boku i Crnu Goru.

Međunarodna izložba „Od Sušaka pa do lijepe Boke“ u saradnji sa Pomorskim povjesnim muzejom Hrvatskog primorja otvorena, u Rijeci, pokazala je da je Mediteran nit koja nas kroz kulturu spaja i veže.

U Veneciji je realizovana međunarodna izložba „Crna Gora za vrijeme Venecije od 1420. do 1797. godine“ u saradnji sa muzejom „Storico Navale“. Veliko interesovanje političke, kulturne, vjerske i građanske elite Venecije, koja nije krila oduševljenje prilikom otvaranja, dovoljno govori o kvalitetu ponuđenih eksponata, bogatstvu i tradiciji Kotora i Boke, a samim tim i Crne Gore koja se sve više i kvalitetnije nameće svojom bogatom kulturnom baštinom.

Ovim međunarodnim projektom koji je realizovan najviše zahvaljujući ambasadoru pri Svetoj stolici, gospodinu Antonu Sbutegi otvorila su se vrata za njeno postavljanje i u kulturnim metropolama Evrope. Pozivi prosto pljušte sa svih strana, a kad vas neko zove da se predstavite sa gotovo neprocjenjivim vrijednostima, onda je zaista i jasno koliko vrijedite.

Pomorski muzej Crne Gore posebnu pažnju poklanja izdavačkoj djelatnosti. Pored redovnog „Godišnjaka”, ove godine je, kaže direktorica, iz štampe izašla knjiga „Putovanje kapetana Iva Vizina“ u povodu 150. godišnjice njegovog uspješnog završetka plovidbe oko svijeta (1852-1859. godina).

Kao važan segment muzejske djelatnosti, direktorica navodi terenski rad. U proteklom periodu otkupljen je značajan dio predmeta i eksponata. Tu je brodski dnevnik, barka „Leorea“ iz 1840. godine, zatim dokumenta ostavštine porodice Luković iz 17. vijeka, jedan jatagan i pištolj, a nabavljen je i model parabroda „Brindizi“ i model jahte „Rumija“, kojim će se upotpuniti vitrine odjeljenja parobrodarstva.

Prateći evropske standarde, naš muzej pored već realizovanih projekata - posjedovanje audiogajda (audio vodič na šest svjetskih jezika), kao i otvaranje odjeljenja za hendikepirane (jedini muzej koji posjeduje ova dva subjekta) krenuo je i sa trećim značajnim projektom: otvaranjem edukativne učionice koja će se realizovati naredne godine. U toku je tehnički dio posla, tj. osposobljavanje prostora na drugom spratu gdje će se naći slike brodova, navigacioni instrumenti, modeli brodova, istorijska dokumenta, a planirane su mobilne stolice kako bi odjeljenje, kada se ne budu održavali časovi, mogli obići brojni posjetioci. Obratićemo se Ministarstvu prosvjete, kaže Mileva Pejaković-Vujošević, kako bi učenici čije škole gravitiraju ka Kotoru mogli da se uključe u edukaciju o pomorstvu a nakon njih i sve druge škole na nivou države.

Naš cilj je objediniti kulturno-istorijsku ponudu, obrazovanje i turizam, jer se to očekuje od naše institucije koja je u srcu UNESKO-vog Kotora, saopštava ponosito energična, hrabra i ambiciozna direktorica Pomorskog muzeja Crne Gore Mileva Pejaković- Vujošević.

Muzej je svoj prostor koristio i koristiće za promociju značajnih knjiga kao i doživljaje muzičkih vibracija što se pokazalo da muzej nije mrtva institucija, već da ostvaruje sopstvene prihode i donacije.

Pomorski muzej u Kotoru je starinski jedrenjak, nošem dobrim vjetrom zaposlenih, na čijem kormilu je direktorica Mileva Pejaković-Vujošević koja kaže da vazda poslije nevera bonaca dolazi.


Vrijedni pokloni

Ljudi ovoga prostora, osim knjiga, poklonili su muzeju značajan dio predmeta koji će naći mjesto u zbirkama. Više vrijednih srebrnih predmeta, poklon gospođe Gracijele Pasković krasiće etnografsku zbirku.

U Muzeju se nalazi sidro ilirsko-grčkog porijekla koji predstavlja najstariji eksponat a poklon je našeg sugrađanina Zorana Radimirija.

Slavko Mandić
Izvor: Podjeda

[brodarski]

Viceadmiral gospodin Ilija Radović.

[brodarski]

Kolo Plemenitog tijela Bokeljske mornarice ispred Katedrale svetog Jakova u Šibeniku.

[marinero]

Evo za druga brodarskog par starijih fotografija iz Tivta gdje ovdašnja podružnica Bokeljske mornarice redovno nastup na gradskoj rivi na Dan Opštine 21.novembra - bude tu smotra počasnog odreda koju obavi gradonačelnik, a onda se na rivi igra i kolo Sv.Tripuna.....

[brodarski]

Lijepo i impresivno gospodine Marinero. Tradicija koja živi vječno.
U Šibeniku poneki momci su pokušali nešto i uloviti.

[marinero]

Ha, ha, ha, Gracija nikad ne odustaje od napada na sve što kotulu nosi!

[marinero]

Pošto znam da voliš starije stvari dragi Brodarski,m evo za te nekoliko fotografija odreda Bokeljske mornarice u Tivtu krajem 50'tih i početkom 60'tih godina prošlog stoljeća. Napominjem da Bokeljsku mmornaricu pored oficira i mornara, kao posebna cjelina čine i dame u tradicionalnoj bokeljskoj narodnoj nošnji....

[marinero]

Admiral JRM Mate Jerković sa kolegom na istoj razini iz Bokeljske mornarice.

[brodarski]

Admiral JRM Mate Jerković sa kolegom na istoj razini iz Bokeljske mornarice.

Marinero ovo je prava slika. Je li to kad je Mate bio proglašen počasnim građaninom? Admiral je uvaženi akademik Vladislav Brajković?

[marinero]

E jeste, bas tada! 

[brodarski]

E jeste, bas tada! 

K :angel:ako sam pogodija!

[marinero]

Ma ne cudim se uopste da si pogodio iz prve, Ti si bukvalno hodajuca enciklopedija svega sto se na nasim obalama Jadrana u pomorstvu desilo najmanje u posljednjih 200 godina (nije da impliciram da si toliko star )