PALUBA
March 28, 2024, 05:54:43 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Pravilnik za prenošenje vesti na forumu PalubaInfo
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 ... 37   Go Down
  Print  
Author Topic: Srbija u Prvom svetskom ratu...  (Read 208090 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« on: February 18, 2008, 02:21:51 pm »

Povod za otvaranje ove teme je dokumentarni film "Gde cveta limun žut" koji je prikazan juče na RTS-u. Za one koji nisu gledali, film obrađuje period Prvog svetskog rata iz perspektive Srbije.

Emisija je bila puna havlospeva na račun srpskog vojevanja i naših vojskovođa. I meni je lično Prvi svetski rat izuzetno draga tema, naročito sam ponosan na našu vojsku koja je izvela nešto što je malo koja vojska u istoriji uradila, ali sam isto tako gnevan na neviđene propuste koje su naše vojskovođe napravile tokom vojevanja.

Iako je ovo sastavni deo istorije Prvog svetskog rata, ove činjenice nisu pomenute u emisiji:

1. Nismo mi bili neki važan faktor u izbijanju Prvog svetskog rata. Mi jesmo bili povod, ali i da se nije desio Sarajevski atentat, do Prvog svetskog rata bi sigurno došlo za nekoliko meseci. Dovoljno je samo pogledati situaciju između Nemačke i Britanije, Nemačke i Francuske, Nemačke i Rusije, Austro-ugarske i Rusije, Turske i Engleske. Prvi svetski rat je bio neizbežan.

2. Sarajevski atentat je bio splet neverovatnih okolnosti, a ne super-unapred isplanirana akcija, i meni je lično neverovatno da je Princip uopšte bio u situaciji da puca na kola sa prestolonaslednikom. Ko ne zna, posle prvog neuspelog pokušaja bombom, prestolonaslednik je obavio sve svečanosti, obišao povređene u tom incidentu u sarajevskoj bolnici i krenuo natrag. Za to vreme zaverenici su se međusobno posvađali zbog neuspelog atentata i Princip je otišao da jede. Kola sa prestolonaslednikom su se vraćala iz bolnice i vozač je pogrešno skrenuo. Videvši da su pogrešno skrenuli, Poćorek je rekao vozaču da zaustavi kola i vrati se unazad. U tom trenutku se menjač zaglavljuje i vozač bezuspešno pokušava da ga ubaci u rikverc. Prosto neverovatno da tad na nekoliko desetina metara, Princip izlazi iz prodavnice i vidi kola se prestolonaslednikom ispred sebe, vadi pištolj i puca.

3. Vojvoda Putnik je već bio mator u trenutku izbijanja Prvog svetskog rata i nije uživao više toliko velik ugled u vojsci (u vojsci se pričalo čak i da je postao senilan, da su ga Austro-ugari namerno pustili posle zarobljavanja da kao špijun upropasti našu vojsku...), ali ga je zato Kralj obožavao. To je i jedini razlog što nije hteo da prihvati njegovu ostavku. On je jedini krivac što je Cerska bitka imala izuzetno lošu pripremu i što je Vojvoda Stepanović morao navrat-nanos da forsira marš i pomaže pomalo nesposobnom Šturmu, koji je bio izuzetan teoretičar, ali izuzetno slab praktičar.

4. Tek onda sledi najveća glupost Vojvode Putnika - Sremska ofanziva. Katastrofalno šlihtanje Rusima i Putnikova želja da ispravi brljotine koje je sam napravio tokom Cerske bitke. Posle sitnih uspeha Prve armije, doživljavamo katastrofalan poraz kod Čevrntije, kada je protežirani general Vladimir Kondić izvršio najnespretniji i najneorganizovaniji pontonski prelaz ikad. I pored ove brljotine, Sremska ofanziva je imala određene uspehe. Ipak, tad kreće Druga austro-ugarska ofanziva i umesto da upotrebi delove Prve armije u Sremu, Vojvode Putnik povlači Prvu armiju iz Srema, iako se tome protivo skoro ceo štab, pa i sam regent.

5. Neuspela Sremska ofanziva je glavni razlog što srpska vojska ponovo nespremno dočekuje Drugu austro-ugarsku ofanzivu. Pukom srećom i neviđenom hrabrošću, uspevamo sa postavljanjem rovova i izdržavamo neprestanu artiljerijsku vatru, dok naše nema ni od korova. I onda totalni kolaps, umesto da Prva armija posle povlačenja iz Srema napravi zaleđe Drugoj armiji, sve tri armije se stiskaju i u nastaloj neorganizovanosti dolazi do proboja fronta tokom Treće austro-ugarske ofanzive.

6. Kad je krenulo odstupanje, više se nije moglo ništa učiniti. Videvši da je kolaps neizbežan, Vojvoda Putnik predlaže regentu da se potpiše primirje sa Austro-ugarima. Ipak, uz neviđenu vidovitost i izuzetnu pripremu Vojvoda Mišić postavlja odbranu na nove linije. Poćorek ponovo pravi nedopustivu grešku sa deljenjem svoje dve armije zbog Beograda. Jedan jedini put tokom svih sukoba, Vojvoda Putnik je konačno ispravno prosudio da je neprijatelj suviše rastegao svoje linije i svom nekadašnjem pomoćniku Vojvodi Mišiću daje odrešene ruke. Iako istorija govori da je Mišić de facto uradio skoro nemoguću stvar, on je ostvario ono što se zove Pirovom pobedom.

7. Način na koji smo u tri bitke totalno poniženi od strane brojčano slabije bugarske armije je nešto što se retko pominje u našim istorijskim predavanjima. Bitka na Moravi, na Ovče polju, a naročito nerezonska bitka na Kosovo polju su neviđeni propusti naše komande. Žali Bože silnih žrtvi koje smo tada imali. Kad se već vršilo povlačenje ka jugo-zapadu, moglo se izvršiti i preventivno povlačenje istočnih jedinica ka zapadu, te u centralnoj i južnoj Srbiji napraviti uporište, jer Bugari ionako u tom trenutku nisu spremili veliku vojsku za napad na Srbiju.

8. Način na koji je Vojvoda Putnik smenjen je bio ispod časti za svakog oficira, a kamoli za glavno-komandujućeg armije, bez obzira na njegove brljotine tokom prvih godina rata. Ako je već regent planirao da ga smeni, trebalo je to uraditi tokom povlačenja, a ne u izbeglištvu.

9. Solunski front je tek priča za sebe. Saveznici našoj vojsci nisu davali mnogo kredita, ali je naša vojska recimo tokom 1916. godine u jednoj solidnoj ofanzivi dosta potisla bugarske trupe. Međutim, cela 1917. godina je bila skoro pa mirna. Naša istorija nas stavlja u glavni plan 1918. godine, ali je činjenično stanje da smo mi činili manje od jedne trećine ofanzivnih snaga (6 francuskih divizija, 7 britanskih, 6 srpskih, 1 italijanska i 9 grčkih). Čuveni "proboj Solunskog fronta" se praktično svodi na samo jednu bitku - Bitka za Dobro polje. Još tad su Bugari bili kompletno demoralisani, pošto su Turci već bili skoro poraženi, Zapadni front se odavno raspao, a Austro-ugarska je bila u kolapsu. Bugari su još pre Dobrog polja tražili razne načine da potpišu primirje.

10. Napredovanje srpske vojske kroz Srbiju, a za njom i francuske vojske, je bilo brzo samo iz jednog razloga - nije bilo neprijatelja. Tj. bilo je, ali nekoliko nemačkih brigada nisu pružale skoro nikakav otpor, pošto su se uglavnom povlačile ka Dunavu i Savi. U emisiji "Gde cveta limun žut" je posebno naglašena brzina napredovanja, ali nije rečeno kako je tačno ona postignuta.

Izvinjavam se na ovoj pisaniji, ali iako se radi o našoj stvarno herojskoj istoriji, treba biti objektivan i reći da su pravljeni popusti koji su mahom zaslužni za izuzetno visok broj mrtvih s obzirom da nismo vodili klasičan rovovski rat kao npr. na Zapadnom frontu.
« Last Edit: February 18, 2008, 02:28:49 pm by Bane » Logged
dejina81
desetar
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 132



« Reply #1 on: February 18, 2008, 04:00:58 pm »

samo da se nadovezem... kalibar je izdao cetiri dodatka sa najznacajnijim bitkama srpske vojske tokom prvog sv. rata, sa dobrim osvrtom na naoruzanje i opremu vojske kr. srbije.

pa ko je u stanju da nabavi, mislim da se nece razocarati!
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 18 882


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #2 on: February 18, 2008, 09:53:13 pm »

Šta ima da se izvinjavaš, napravio si odličnu temu,..........a to da li se nekom sviđa ili ne, šta da se radi, to je što je, trebalo je iz niza tih grešaka da učimo za dobrobit budućih vremena. Izgleda da ništa nismo naučili........... Undecided
Logged
Kibo
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 166



« Reply #3 on: February 19, 2008, 09:07:19 pm »

Imalo bi oko prvog svetskog rata dosta da se napise. Recimo, kakav je bio tretman prema vojvodi Misicu na pocetku rata, pa posle toga streljanje Dragutina Dimitrijevica Apisa na Solunskom frontu, verovatno najsposobnijeg obavestajca u tom vremenu, i to po naredjenju regenta Aleksandra. Svi znaju za Crnu Ruku ali da li neko zna za Crvenu Ruku u srpskoj vojsci? Zatim, niko nikada nece da kaze kakav je odnos bio u vojsci izmedju oficira, podoficira i jednostavnih vojnika. Necu ni da pricam o tome koliko je bilo dezertera, to se i dan danas krije. Takodje bi bilo dobro i razmotriti pitanje, koliko je bila srpska vojska spremna da udje u taj rat. Vojvoda Bojovic je prica za sebe.

Da se razumemo, ne zelim da nikako umanjim istaknutu hrabrost nasih boraca, ali jedno mora da se zna, i da su hteli, drugacije nisu mogli.

Ima dosta neslavnih stvari koje su se desavale u tom ratu u srpskoj vojsci ali koji je rat slavan? U kojoj vojsci toga nema?

A spomenik Francuskoj u Beogradu govori sve o nasim saveznicima, takodje i spomenik nemacke vojske njenom srpskom neprijatelju govori o tome koliko je ta srpska vojska bila hrabra, samo cudno je da je major Gavrilovic izdao naredjenje da se u borbu ide do smrti a on sam je preziveo.

Rat je rat, i nema tu niceg lepog a istorija pise svoje, naravno istoriju pisu samo pobednici!

To valjda svi znamo!
Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #4 on: February 20, 2008, 01:12:49 am »

Imalo bi oko prvog svetskog rata dosta da se napise. Recimo, kakav je bio tretman prema vojvodi Misicu na pocetku rata

Mislim da je Mišić sam kriv za tretman koji je imao pre početka rata. Da nije bilo matorog Putnika, sumnjam da bi iko video Mišića ponovo u uniformi.

Zatim, niko nikada nece da kaze kakav je odnos bio u vojsci izmedju oficira, podoficira i jednostavnih vojnika. Necu ni da pricam o tome koliko je bilo dezertera, to se i dan danas krije.

Mislim da je odnos oficir-podoficir-vojnik tad bio kao i u još nekim vojskama tog vremena, npr. francuskoj. Naši oficiri su se držali kao "mali Bogovi" zbog neospornih uspeha u Balkanskim ratovima. Čak šta više, ponašali su se kao elitističko društvo. Odnos podoficir-vojnik, koji bi trebalo da bude i najbolji, je ustvari bio ubedljivo najgori. To se sve delimično vidi i u filmu "Marš na Drinu". Da li u tom filmu neki oficir prilazi da popriča sa običnim vojnikom, ipak se ide u rat? Odnos između podoficira i vojnika je idelano prikazan u prvoj polovini filma, da bi potom bio dosta razvodnjen i umekšan.

Vojvoda Bojovic je prica za sebe.

Ne vređaj mi Bojovića Grin On mi spada u grupu ljudi kao Šturm. Na papiru dobri, u praksi... Jedinu stvar koju je stvarno uspeo da uradi je da ukopa svoju armiju tokom Druge austro-ugarske ofanzive.

samo cudno je da je major Gavrilovic izdao naredjenje da se u borbu ide do smrti a on sam je preziveo.

Kao mlađi sam njegov govor znao napamet. Tek kasnije sam saznao da je on preživeo. Zanimljivo da su podaci o preživelim braniocima Beograda dosta šturi. Zna se gde je žandarmerija bila ukopana i da su skoro svi poginuli napadajući austro-ugarske vojnike koji su pravili mostobran. Kud se major uopšte provukao iz Beograda koji je bio konstantno pod artiljerijskom vatrom? Koliko je još njih preživelo?
Logged
Sailor
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 750



« Reply #5 on: April 06, 2008, 12:58:13 pm »

Quote
Povod za otvaranje ove teme je dokumentarni film "Gde cveta limun žut" koji je prikazan juče na RTS-u. Za one koji nisu gledali, film obrađuje period Prvog svetskog rata iz perspektive Srbije.

            Гледао сам филм и благо речено, више сам него разочаран.Знам да је филм сниман под утиском и политичком фрустрацијом недавног референдума у Црној Гори, али не поменути црногорску војску која је била савезник српској, баш ни једном једином ријечју у току читавог филма...је више него катасрофално, бар са становишта историјске истине.Љубав на страну али када су факти у питању то је катастрофалан и намјеран пропуст који ништа добро неће донијети.
 
                  Не желим да улазим у проблематику колико је ко ту и коме помогао и да ли је, али је непобитна историјска чињеница да је црногорска војска имала садејство на неколико праваца са србијанском.Политику не желим овдје да мијешам, јер је свакако била катастрофална као и ова данас али људи, војници који су на фронту од Вишеграда до Мојковца гинули штитећи бокове повлачења србијанских трупа онда када је и свијет дигао руке од Срба и одписао их са "листе" живих нијесу заслужили да их синови оних који су данас живи не помену ни једном ријечју.

                  Нећемо помињати шпекулације о томе да је Мојковачка операција била непотребна и несврсисходна, што сигурно није била ма колико се данас труде многи српско-црногорски квази историчари да докажу, већ ми је циљ да кажем да је тај филм више него неправда и љага према  хиљадама Срба из Црне Горе чији су дједови изгинули за Српство у првом свјетском рату.

                 Грешака је било много, али не заборавите да је Црна Гора добровољно ушла у рат да би помогла Србији, колико је у томе успјела показала је историја.Краљ Никола када је позвао војску у рат обратио се овим ријечима:

         "Црногорци! Не доспјесте ни да крв сперете са ваших храбрих мишица, а ваш стари краљ приморан је да вас и по трећи пут, за непуне двије године дана, позове под оружје, да вас и по трећи пут поведе у рат - у свети рат за слободу српства и југословенства. Црногорци! Судбоносни час је куцнуо! Црно-жути барјак, који од давних времена као мора притиска душу југословенског народа развио се да тај народ сад потпуно уништи, да његове слободне представнике, Србију и Црну Гору прегази..."

               
"... Аустрија је објавила рат нашој драгој Србији, објавила га је нама: објавила га је српству и цијелом југословенству".


             Било је политичких трговина не сумњам,прикривених жеља и циљева је  сигурно било на обадвије стране, али је војска ратовала и гинула за заједнички циљ...спас Српства.

                Говорити о повлачењу војске а намјерно при томе изоставити повлачење преко Црне Горе и Везировог моста због самог помена Црне Горе је страшно. Чак при помену о прекиду коминикеја са балканског бојишта  намјерно се изоставља сама ријеч Црна Гора када се помњу правци повлачења иако оригиналан текста коминикаје је "...у црногорске и албанске планине ".
           
           То је још један у низу промашаја српске плитике (јер је филм рађен под покровитељством званичних институција србијанске владе) који сигурно неће донијети ништа добро Србији,а о истини да не говорим.
         Највише штете је ту Србија сама себи нанијела прављењем једног овако прикривено тендециозног филма, јер много њих који су до краја безрезервно гајили симпатије према Србији  (а било их је много) дубоко су уздрмани једним овако лицемјерним ставом србијанске политике.

           Ако се нико не застиди због оваквог филма од вас у Србији, онда имате жесток проблем.Србија невјероватном брзином губи савезнике чак и код оних који су природно то били до краја.

        Поред низа признања, сердар Јанко Вукотић је добио од регента Алексадра Карађорђевића Орден звијезде 29. децембра 1915. године, који је том приликом рекао:

"Војводо, Ви сте се више него одужили српству, зато ми је драго што ми се пружила прилика да Вам лично из руке предам за сада ово моје мало признање".
                   
                Ови "мудраци" данас вјероватно знају више да ли је Вукотић на Мојковцу и Бојној њиви помогао повлачењу српских јединица.

 
             Мој ђеде је са својим рођеним братом дошао из Америке у којој је радио, са хиљадама својих земљака да би се борили као добровољци у српској војсци на Солунском фронту.Стотине мојих рођака су погинули, многи се утопили под Медовом...да би Србија сада поред свих напада које преживљавамо од наших "дукљана", доживјели и један прави шамар од Србије.

                    Иначе Мијаиловћ чувар српског војничког гробља у Солуну је Србин из Црне Горе, из мојег родног мјеста из...Грбља.

        Мој добар пријатељ из падобранске бригаде је често знао рећи када смо причали о историји:"Да није било Голготе на Мојковцу...неби било ни Васкрса на Кајмакчалану".

             Једном ријечју тај филм је морална и историјска  СРАМОТА.

             
         
           
         
« Last Edit: April 06, 2008, 02:03:45 pm by SailorCG » Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #6 on: April 06, 2008, 02:08:44 pm »

Apsolutno si u pravu! Zaštita zapadnog boka je bila od najveće važnosti kad je već odlučeno da se isto vrši.

S obzirom da je film "Gde cveta limun žut" snimljen 2006. godine, u pravu si i za politički momenat koji je tad bio u Srbiji i animozitet prema svemu iz CG.
Logged
Sailor
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 750



« Reply #7 on: April 06, 2008, 02:42:57 pm »

На жалост овакво приказивање ствари иде само на руку оних који су и довели до ситуације:"Завади па владај".
            У то вријеме оне референдумске грознице, тадашњи градоначелник Београда је дошао да пружи отворену подршку на скупу блока за независност у Будви, а на улазу у стари град Будву изнад западне капије стоји уклесано :"Град Будву, на митровдан 1918 г. ослободи славом овјенчана српска војска".Данас
 преко тог натписа је бачена фарба коју још нико није побрисао.

                   Данас је тренд да се гази све што нас је спајало, а зарад малог броја оних који ову ситуацију користе првасходно за личну корист и гомилање земаљског богаства.Црна Гора је сада потпуно приватна држава , у ропству људи којима је дато од западних моћника да владају над овом шаком несретника који мисле да имају државу.Слична ситуација је и у Србији.Манипулише се националним мањинама зарад придобијања довољног броја гласова за "демократску" побједу.Увијек је она национална структура, која је стварала државу та која је у таквој прерасподјели ствари она која је ј...а.

                    Она права Црна Гора, већинска и православна, то показују и све статистике да је била и остала увијек уз Србију и тако ће остати до краја.Подршка у Подгорици Косову и Метохији је то најбоље показала, али и то је прошло непримјећено и недовољно приказано чак и од медија у Србији.

                Ови филмови неупућеном и недовољно образованом човјеку непримјетно ће створити лажну слику истине, што ће се погубно одразити на следеће генерације.
Logged
Kibo
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 166



« Reply #8 on: April 06, 2008, 07:14:53 pm »

Politika se nazalost mesa svuda pa i u istoriju. Ne postoji bez veze ono pravilo da istoriju pisu pobednici. E sad moram da dodam da se u prvom svetskom ratu desilo dosta stvari o kojima niko ne govori. Jedna od tih stvari je recimo Londonski sporazum. Ima dosta toga o cemu se ne govori a od bitnog je znacaja. Ali posto to neminovno vodi u politiku ne bih dalje o tome, samo ipak da potsetim.

A ovu danasnju politiku niko normalan i ne moze da razume, mislim sto se tice nasih prostora.

Izvinjavam se na off-topic ali trebalo je biti receno.

P.S. U principu samo treba procitati Gorskij Vijenac i shvatiti sta tu pise pa je sve jasno kao na dlanu.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #9 on: April 15, 2008, 11:48:15 am »

Negde sam pročitao da je major Gavrilović u tom jurišu bio ranjen,a da je kasnije evakuisan iz Beograda sa ostalim ranjenicima
Logged
Zaslon
Moderator
stariji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 829



« Reply #10 on: April 30, 2008, 09:49:06 pm »

Prvo da se izvinem što ću pokušati da odgovorim na post (ili demantujem delove) koji je napisan pre više od 2  meseca a i cela tema je delimično skrenula u OT, mešanjem te proklete politike bez koje eto nemože ništa da prođe pa ni snimanje dokumetarnih filmova.

@Bane

Quote
ali sam isto tako gnevan na neviđene propuste koje su naše vojskovođe napravile tokom vojevanja.
Prvo da se složimo da nema bezgrešnih ljudi i da su i najveće vojskovođe u celukopnoj  istoriji ratovanja imale veće ili manje greške. Tako da se i Vojvodi Putniku tu i tamo ima šta zameriti ali da su to “neviđeni propusti” i "brljotine" to nikako ne odgovara istini. Moje mišljenje je da i što je bilo sitnijih Putnikovih grešaka, da su one posledica nedovoljnog broja informacija Glavnog štaba pa tako i ne mogućnošću pravovremenih odluka i naredbi, što od jedinica i armija u neposrednom kontaktu sa neprijateljom što od obaveštajaca sa terena (generalno obaveštajni rad Srpske vojske u ovom periodu - katastrofalan). Koliko je samo pravovremenih odluka i akcija propušteno i od Austro-Ugarske i od Srpske strane, koje bi na ovaj ili onaj način promenile konačan ishod bitaka (ovde misli i na Cersku i na Kolubarsku bitku i uopšte na vojevanje po Srbiji do povlačenja 1915.) zbog ne znanja ili pogrešnog saznanja šta se dešava "sa druge strane".   

Ove naše (moja i tvoja, kao i silnih istoričara i teoretiča (kritičara)) da ih tako nazovem su obične "naknadne mudrosti" koje su lake sad kada su sve karte ispred nas i kad se tačno zna šta se na obe strane u kom trenutku dešavalo.

Moje mišljenje je da bezpredmetno i neobjektivno "blatiš" (što je možda i pregruba reč, pa izvini, zato sam je i stavio pod navodnike) lik i delo Vojvode Radomira Putnika. Njegovi potezi u rukovođenju Cerskom i Kolubarskom bitkom su brilijantni i od presudnog značaja za njihoveo ishode. Zar treba pričati o tome ko je od "obične i slabe" Srpske vojske napravio modernu i savremenu armiju, ko je tvorac vojne doktrine, pobeda na Bregalnici, Bitolju, Kumanovu. Ko je lično sa generalštabnim oficirima izlazi po čitavoj Srbiji i dodeljivao ima razne taktičke zadatke i insistirao da svi oni upoznaju zemljište po kojem će nekada možda i vojevati. Po meni je i samo ovo  dovoljno (stvaranje moderne Srpske vojske) da bude i ostane "veliki", možda nekima nije?
 
Quote
3. Vojvoda Putnik je već bio mator u trenutku izbijanja Prvog svetskog rata i nije uživao više toliko velik ugled u vojsci (u vojsci se pričalo čak i da je postao senilan, da su ga Austro-ugari namerno pustili posle zarobljavanja da kao špijun upropasti našu vojsku...), ali ga je zato Kralj obožavao. To je i jedini razlog što nije hteo da prihvati njegovu ostavku.

Jeste bio Putnik mator i pre svega teško bolestan čovek ali da je bio senilan i da nije uživao veliki ugled u vojsci tu se nikako ne bi složio sa tobom. Puštanje iz zatvora u Budimpešti njega i njegove ćerke Radojke je, kako si ti to naveo „da upropasti našu vojsku“ veoma blizu istine. Naime po rečima austrougarskog generala Alfreda Krausa u knjizi „Iz teorije i prakse u ratnoj veštini“ puštanje iz zatvora je urađeno po naređenju načelnika Glavnog generalštaba Konrada gde on kaže „Mnogo je bolje da Srbima komanduje stari, neobrazovani Putnik nego jedan od mlađih generala školovanih u Francuskoj“. Koliko je bio u krivu pokazali su događaji koji su usledili.
On jeste tražio da ga Kralj Petar razreši dužnosti jer se mu je potreban duži odmor i lečenje ali kralj to nije dozvolio (sad da li što ga je voleo ili što ga je smatrao trenutno najsposobnijim da vodi vojsku ) i rekao mu nešto u smislu „ ... ti samo neposredno rukovodi bitkama a ovo ostalo neka mlađi otaljavaju“. Inače je pravo čudo odakle je teško oboleli Putnik crpeo snagu i energiju za silne neprospavane noći i teške trenutke, i teške i sudbonosne poteze koje je vukao tokom 1914. i 1915. sve dok nije skroz fizički klonuo na povlačenju preko Albanije.

Quote
On je jedini krivac što je Cerska bitka imala izuzetno lošu pripremu i što je Vojvoda Stepanović morao navrat-nanos da forsira marš i pomaže pomalo nesposobnom Šturmu, koji je bio izuzetan teoretičar, ali izuzetno slab praktičar.
 
U vezi ovoga, treba reći da je početni razvoj Srpske vojske bio ustvari planu razrađen još 1908. godine koji je sam Putnik sa najbližim saradnicima razradio, i samo malo prilagođen datom trenutku. U prvom momentu on (Putnik) nije mogao znati težište i glavni pravac napada neprijatelja. Istini za volju i kada je već bio izvestan pravac glavnog napada i kad se znalo grupisanje neprijateljskih  snaga Putnik se teško odlučio da promeni koncentraciju naših snaga ( prvenstveno mislim na 2.armiju, sastavljenu celu od I poziva i namenski određena kao manevarsku, za udar u desno odnosno levi bok napadača, došao on sa severa ili zapada (severo-zapada). To se može može objasniti i delom što je po prispeću pravilnih saznanja o neprijatelju, koncetracija naših snaga već uveliko tekla po starom planu pa je bilo nemoguće prekidati ali je i sam položaj opet prvenstveno 2.armije omogućavao je njenu rotaciju u slučaju napada sa zapada.
Ima istine i da se ovde nije ispoljila ona njegova logična doslednost kojoj je uvek težio ali on nije mogao znati šta se dešava sa 2. austrougarskom armijom na Savi (da će samo "demonstrirati do planiranog odlaska u Galiciju" a ustvari ostati nemi posmatrač)  kao ni šta su namere 6.armijom u Bosni (koja će se opet kasno u sve uključiti i podaleko od pravca dejstva 5.armije). Nije smeo da rizikuje i uvuče celokupnu vojsku u severo-zapadni deo Srbije baš zbog loših ili nikakvih obaveštajnih podataka a i rukovodio se mišlju da će neprijatelj raditi ono što je najracionalnije za njega. A realno sva logika i zdrav razum, kao i geografsko-strategijska situacija su prosto nametali Austro-Ugarima "velikomoravski" strategijski pravac kao najpovoljniji i najisplativiji e sad što se oni nisu vodili vojnim već političkijm motivima pri odabiru glavnog pravca napada njihova greška. Slažem se da su ga malo teže "slomili" Mišić i Pavlović ali je ipak doneo odluku o rotaciji srpskih armija ka severo-zapadu ali opet sa dosta bojazni od 2.austrougarske armije za koju su ranije informacije govorile da se jače grupisala u Sremu.

Quote
4. Tek onda sledi najveća glupost Vojvode Putnika - Sremska ofanziva. Katastrofalno šlihtanje Rusima i Putnikova želja da ispravi brljotine koje je sam napravio tokom Cerske bitke. Posle sitnih uspeha Prve armije, doživljavamo katastrofalan poraz kod Čevrntije, kada je protežirani general Vladimir Kondić izvršio najnespretniji i najneorganizovaniji pontonski prelaz ikad. I pored ove brljotine, Sremska ofanziva je imala određene uspehe. Ipak, tad kreće Druga austro-ugarska ofanziva i umesto da upotrebi delove Prve armije u Sremu, Vojvode Putnik povlači Prvu armiju iz Srema, iako se tome protivo skoro ceo štab, pa i sam regent.
Kakva bre "glupost Vojvode Putnika", da nije to previše više grubo rečeno. Prvo sam Putnik i Vrhovna komanda su bili još od kraja avgusta pod žestokim pritiskom Vlade a oni pod pritiskom Rusa pa posle i Francuza, da počnu ofanzivu u Sremu. Putnik se tome opirao govoreći Pašiću da se kod saveznika pravda " ...nepostojanjem dovoljnog broja prevoznih sredstava za prelaz preko Save i Dunava, da se pripreme vrše i da bi sve teklo brže da se prenaoružavanje ruskim puškama što pre obavi a ne u partijama i čim se ovo dovrši preduzećemo ofanzivu". Ipak zbog velikog pritiska saveznika Vrhovna komanda i Vojvoda Putnik razradili su plan operacija u Sremu i sad da ne detaljišem iz njega se vidi da je Putnik pomoćnim snagama namenio ofanzivna dejstava sa "druge strane" (1.armija) a glavnina vojske da čeka pogodan momenta na ofanzivu. Ustvari zbog sve češćih vesti da se sprema nova Austro-Ugarska ofanziva, ovaj plan je bio neizbežan ustupak saveznicima od kojih smo veoma materijalno zavisili, sa ciljem da 1.armija šta uradi u Sremu uradi, pa i po cenu poraza a da se ima mogućnost povlačenja u svakom trenutku ako krene nova ofanziva Austro-Ugara. Jednostavno nismo bili spremni ni za kakva veća ofanzivna dejstva u Sremu i neko napredovanje. Početak ofanzive u Sremu bio je usklađen sa početkom bitke na Marni i "poslednjim činom" velike galicijske bitke (6.septembra).
Prva armija nije imala sitan nego zapažen uspeh prvog dana ofanzive ali Timočka divizija I poziva (2.armija) je doživela katastrofu na prelazu Čevrntija kod Sremske Mitrovice zahvaljući slaboj pripremi od strane pomenutog Generala Vladimira Kondića, njenog komandata (koga Putnik posle ovoga smenjuje na predlog Stepe i koji je osuđen na godinu dana zatvora u decembru ali je kazna poništena na ponovnom suđenju posle rata). Da ne nabrajam više faktora je uticalo na katastrofu, od loše pripreme, preko loše sprovedenog prelaza Save - prekid prebacivanja pontonima i početak gradnje mosta koji ostaje "kratak" za 10-15m, pa zaključno sa katastrofalnim povlačenjem i za sve to Putnik ne snosi nikakvu krivicu. 
Tačno je i da su se "svi živi" protivili povlačenju i na bolesnog i iznemoglog Putnika vršili neviđeni pritisak da ne povlači 1.armiju iz Srema. On je ponudio ostavku i bio spreman da sve napusti ako se ne prihvati njegovo naređenje o povlačenju (koje je uzgred rečeno General Bojović brilijantno i glatko izveo bez većih gubitaka). Kasniji događaji kod druge ofanzive pokazuju pravilnost ove Putnikove odluke, jer da je ostala u Sremu, sama i bez mogućnosti da joj ostale armije pomognu (jer je već počela druga ofanziva na Drini) 1.armija bi bila uništena a ko zna šta bi bilo sa odbranom na Drini.
Quote
5. Neuspela Sremska ofanziva je glavni razlog što srpska vojska ponovo nespremno dočekuje Drugu austro-ugarsku ofanzivu. Pukom srećom i neviđenom hrabrošću, uspevamo sa postavljanjem rovova i izdržavamo neprestanu artiljerijsku vatru, dok naše nema ni od korova. I onda totalni kolaps, umesto da Prva armija posle povlačenja iz Srema napravi zaleđe Drugoj armiji, sve tri armije se stiskaju i u nastaloj neorganizovanosti dolazi do proboja fronta tokom Treće austro-ugarske ofanzive.
Ova prva rečenica nema veze sa istinom. Dalje i mogu da se složim sa tobom, neviđenom hrabrošću ali i delovanjem raznih drugih faktora smo uspeli sprečiti tu drugu ofanzivu. Ideja koju je Putnik imao o formiranju udarne grupe sastavljene od snaga povučenih iz Srema i delova drugih jedinica kojom bi trebalo udariti u desni bok nadiruće 6. Austro-Ugarske armije, koja je počela ugrožavati levo krilo 3.armije (koja je istina nepravilnim grupisanjem i rasporedom dozvolila 6.neprijateljskoj armiji uspešan početni prodor) je bila dobra ali samo delimično ostvarena. Razlog je na početku izdvajanje Kombinovane divizije (iz 1.armije) i njeno slanje na Gučevo a dalji razlozi ne realizovane operativne zamisli protivudara su izuzetna tehniča superiornost neprijatelja, kao i bolje opremljnost za ratovanje na brdskom terenu, hronični nedostatak municije Srpske artiljerije kao i tehnička inferiornost tog vida artiljerije u nas za borbu na onakvom vrletnom terenu. Ponovo loš rad obaveštajnih jedinica kao i informisanost Glavnog štaba od jedinica u borbi, koje su slale informacije sa terena sa takvim zakašnjenjem da su sve kasnije korekcije bile uzaludne (tipa "energično gonjenje pobeđenog neprijatelja" a ovamo on nas pritiska, zaksnela informacija o borbama na Mačkovom kamenu i pretipljenom neuspehu i slično).
Quote
6. Kad je krenulo odstupanje, više se nije moglo ništa učiniti. Videvši da je kolaps neizbežan, Vojvoda Putnik predlaže regentu da se potpiše primirje sa Austro-ugarima. Ipak, uz neviđenu vidovitost i izuzetnu pripremu Vojvoda Mišić postavlja odbranu na nove linije. Poćorek ponovo pravi nedopustivu grešku sa deljenjem svoje dve armije zbog Beograda. Jedan jedini put tokom svih sukoba, Vojvoda Putnik je konačno ispravno prosudio da je neprijatelj suviše rastegao svoje linije i svom nekadašnjem pomoćniku Vojvodi Mišiću daje odrešene ruke. Iako istorija govori da je Mišić de facto uradio skoro nemoguću stvar, on je ostvario ono što se zove Pirovom pobedom.
 
Neizbežan kolaps pri trećoj ofanzivi je morao da nastupi jer se više nije imalo ni ljudi za popunu a tek artiljerisjke municije (ni)je bilo "na svaku njihovu stotu mi imamo tek po jednu". Postoji poruka vladi u kojoj Putnik čini očajničke napore da im skrene pažnju na kritičnost momenta gde ističe požrtvovanost srpskih oficira, podoficira i vojnika ali ističe nedostatak artiljerijska municije kao glavni faktor u gubljenju pozicija i slabljenju i opadanju morala kod srpskih boraca i govori da je zadnji momenat da se od Rusa, Francuza i Engleza nabavu municija inače on "ne odgovara za fatalne posledice koje mogu nastupiti".
"Predlog" Vojvode Putnika da se zatraži mir ili objavi obustava odbrane je bilo zajedljivi kraj govora ("krik očajnika") održanog 8.novembra u Valjevu, pred regentom Aleksandrom i vladom, koji je održan na zahtev samog Putnika, gde on iznosi svu istinu o stanju vojske (40-60% oficira izbačeno iz stroja, divizije svedene na pola, vojska u ritama, moral opada a vlada ništa ne čini da poboljša stanje i nabavi tu prokletu artiljerijsku municiju).
Često se zaboravlja veliki doprinos Vojvode Putnika pobedi na Kolubari. Istina najznačjniju ulogu odigrao je tada još General Mišić i njegova 1.armija ali se zaboravljaju sve Putnikove odluke pre i za vreme kolubarske bitke i njihov odlučujući uticaj na konačan ishod (pravilno izabrana linija za vođenje defanzive, pravi momenat za preduzimanje protivofanzive, pravovremeno ojačavanje trupa na pravcu nadiranja 5. Poćorekove armije od Beograda, brzo pregrupisavanje 2. i 3. armije (posle pobede nad 6.armijom) i proterivanje pomenute 5.armije preko Save.

Na kraju da istaknem još i da je način na koji je smenjen Vojvoda Putnik na čast regentu Aleksandru jer ni najgori oficir ne bi trebao o svojoj smeni da čuje od vojnog blagajnika a kamoli takav čovek koji prvo zdravlje pa onda i ono najvrednije - svoj život dao za Srbiju i tog istog regenta.

Svo ovo pozamašno pisanije je kao što i ti kažeš Bane iz razloga iznošenja naše stvarne herojskoj istoriji, koja je od mnogih i na mnoge načine ponekad skretana ili izvrtana iz raznoraznih pobuda a od svega su samo buduća pokoljenja na gubitku.

Izvinjavam se na opširnosti! 
 
 

       
Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #11 on: May 01, 2008, 02:14:09 am »

Moje mišljenje je da i što je bilo sitnijih Putnikovih grešaka, da su one posledica nedovoljnog broja informacija Glavnog štaba pa tako i ne mogućnošću pravovremenih odluka i naredbi, što od jedinica i armija u neposrednom kontaktu sa neprijateljom što od obaveštajaca sa terena (generalno obaveštajni rad Srpske vojske u ovom periodu - katastrofalan).

Sa ovim se bih mogao složiti. Naime, obaveštajni rad u Kraljevoj vojsci skoro da nije postojao, ali je Kraljevina imala izuzetno snažnu mrežu dojava. Problem je što zbog sopstvenih veličina, srpske vojvode nisu htele da veruju u vesti koje donose civili.

Imaš u Politikinoj arhivi isečke iz tog perioda... Blagi užas i katastrofa od naduvenih izjava vojvoda i generala posle Balkanskih ratova.

Ove naše (moja i tvoja, kao i silnih istoričara i teoretiča (kritičara)) da ih tako nazovem su obične "naknadne mudrosti" koje su lake sad kada su sve karte ispred nas i kad se tačno zna šta se na obe strane u kom trenutku dešavalo.

Naravno da je lako komentarisati sa ove distance sa svim informacijama.

Njegovi potezi u rukovođenju Cerskom i Kolubarskom bitkom su brilijantni i od presudnog značaja za njihoveo ishode.

Ne slažem se sa ovim. Da su briljantno vođene te bitke, ne bi izginulo toliko vojnika. Čak su se i Britanci čudili našim podacima o stradalima.

Mi smo se branili u celoj situaciji, da je vojska bila ukopana sa dobro utvrđenim položajima, Austrougara bi trebalo da bude znatno više, bez obzira na njihovu tehnološku nadmoć, koja se inače gubi u rovovskom ratu. Za ovu tvrdnju je klasičan primer dešavanje Zapadnom frontu - kad su Saveznici prešli u ofanzivu sa kompletnom superiornom tehnikom, koliko je njih ginulo, a koliko Nemaca.

Zar treba pričati o tome ko je od "obične i slabe" Srpske vojske napravio modernu i savremenu armiju, ko je tvorac vojne doktrine, pobeda na Bregalnici, Bitolju, Kumanovu.

Sve se može reći za srpsku vojsku, ali nikad da je bila moderna. Uvek smo kaskali tehnološki i to po nekoliko godina. JEdino u čemu baš nismo zaostajali je u organizovanosti, koja je verno pratila tadašnje tendencije.

Jeste bio Putnik mator i pre svega teško bolestan čovek ali da je bio senilan i da nije uživao veliki ugled u vojsci tu se nikako ne bi složio sa tobom.

I Apis je govorio da je Putnik senilan i širio priču oko puštanja iz zatvora, a neki naši istoričari tvrde da je on samo radio po nečjem naređenju.

U prvom momentu on (Putnik) nije mogao znati težište i glavni pravac napada neprijatelja.

Prvo, pravac se znao, ali niko u vojnom vrhu nije hteo da veruje u to. Pa pobogu, Srbi sa druge strane Drine su slali gomile poruka o skupljanju izuzetno velike količine ljudstva i tehnike, ali niko u vrhu nije hteo da veruje u to. Izabrali su da veruju u ono što su sami smatrali da je istina.

Ima istine i da se ovde nije ispoljila ona njegova logična doslednost kojoj je uvek težio ali on nije mogao znati šta se dešava sa 2. austrougarskom armijom na Savi

I ovo se znalo zbog nepostojanja velike količine opreme za prelazak reke sa austrijske strane.

Prvo sam Putnik i Vrhovna komanda su bili još od kraja avgusta pod žestokim pritiskom Vlade a oni pod pritiskom Rusa pa posle i Francuza, da počnu ofanzivu u Sremu.

Rusi su kukali za novim frontom i većim borbenim angažovanjem kod svih saveznika, tako da priče da smo mi morali da im pomognemo ne piju vodu. Srem nije bio teško branjen od strane Austrougara, pa je zato izabran kao pogodna tačka za naše delovanje, a sa namerom gomilanja neprijateljske vojske na ciljanu teritoriju. Baš zato što se smatralo da je to "lakši" zadatak, posao da ga odrade su dobili sve sami protežirani oficiri kao što je general Kondić, kojima je to trebao da bude pologon za dokazivanje.

pa zaključno sa katastrofalnim povlačenjem i za sve to Putnik ne snosi nikakvu krivicu.

Snosi krivicu, pošto je i sam znao koga šalje da to obavi.

koje je uzgred rečeno General Bojović brilijantno i glatko izveo bez većih gubitaka

Nije ni čudno s obzirom na trenutna dešavanja u austrougarskoj armiji i njihovom delovanju.


a tek artiljerisjke municije (ni)je bilo "na svaku njihovu stotu mi imamo tek po jednu".

Ovo nije nikakvo opravdanje, pošto su na zapadnom frontu saveznici redovno ostajali bez artiljerijske minucije i imali su različite taktike upotrebe pešadijskih trupa u tom slučaju.


"ne odgovara za fatalne posledice koje mogu nastupiti".

Jedan naš istoričar je svojevremeno u TV emisiji rekao da je ovo klasičan primer kako je Putnik uvek breme teške situacije sklanjao sa sebe.


pravilno izabrana linija za vođenje defanzive, pravi momenat za preduzimanje protivofanzive,

Ja sam rekao da je to jedini ispravan potez Putnika, ali tome je prethodila samouverenost i nadutost Poćoreka koji je napravio nedopustivu grešku u napredovanju.


Na kraju da istaknem još i da je način na koji je smenjen Vojvoda Putnik na čast regentu Aleksandru jer ni najgori oficir ne bi trebao o svojoj smeni da čuje od vojnog blagajnika a kamoli takav čovek koji prvo zdravlje pa onda i ono najvrednije - svoj život dao za Srbiju i tog istog regenta.

Za ovo se u potpunosti slažem. Samo sam mislio da je Putnik saznao od kelnera koji mu je doneo platu, a ne od vojnog blagajnika.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #12 on: May 01, 2008, 06:19:07 am »

Što se tiče katastrofe kod Čevrntije,ona je najbolji dokaz o nepostojanju obaveštajne sluzbe u vojsci.Imaš situaciju da je skoro 90% posto stanovništva,ako ne i više srpsko,i ne uspeš da saznaš da se tu nalazi cela neprijateljska divizija,to je čista glupost i nadobudnost.Uz to još i ne obezbediš dovoljno sredstava za prelaz reke i pošalješ karijeristu da vodi trupe,tu nema zdrave pameti.
Logged
Zaslon
Moderator
stariji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 829



« Reply #13 on: May 02, 2008, 08:24:39 pm »

@Bane   

Glupo je više polemisati, a ni ti mogu a nije mi ni bio cilj da te ubedim da promeniš svoje mišljenje o Putniku i događajima i ljudima koje komentarišemo. Ima dosta literature na ovu temu, ima istoričara i "istoričara" kao i kritičara i "kritičara" ako razumeš šta hoću da kažem, pa je na nama samima da čitajući (proučavajući) izvedemo zaključke. 

Samo bih još prokomentariso par stvari iz tvog zadnjeg posta koje mi ono baš "bodu oči".

Nije mi poznato to o "čuđenju" bilo koga o veličini naših gubitaka, koji su po meni bili srazmerni žestini okršaja kao i tadašnjoj doktrinu upotrebe pešadije i ostalih rodova. Stvarno mi je taj podatak nepoznat.

Pošto mi se čini (možda samo čini) da si ti pobornik tog "rovovskog" ratovanja i dobro utvrđenjih položaja (za koje kažeš da smo nedovoljno koristili) hajde realno zamisli granicu prema Austro-Ugarskoj, što će reći preti tok Drine, Save i Dunava (gotovo poluokruženje) i reci gde bi se ti "ukopani i dobro utvrđeni položaji" nalazili, na kojoj liniji ili linijama? Imaj u vidu da je glavni grad na mestu granične karaule (što je rekao i Putnik kad je Pašić insistirao da se "...eto ne nepušta Beograd, zbog morala i lošeg utiska kod boraca ako u njega uđu austrougari"). A imaj u vidu i da nemaš dovoljno snaga da dovoljno dobro obezbediš sve moguće pravce prodora, da nemaš šta da ostaviš u strategijskoj rezervi, da se tadašnja taktika naše vojske (pa ni saveznika, ni neprijatelja) nije zasnivala na "rovovskoj" odbrani već na manevru i pokretljivosti (elastičnosti) trupa (sad što se to posle dostizanja određenih linija pretvorilo u pat-poziciju i rovovsku borbu je neka druga stvar).

Složićeš se da je uvek bilo i biće u svim armijama sveta protežiranih i "guranih" oficira, da Gen.Kondić, komandant divizije, ima iznad sebe svog komandanta armije (Stepu) pa tek onda Vrhovnog komandanta Putnika. Eto čim se završila kolubarska bitka počeli su da pristižu emisari iz Engleske, Francuske, Rusije sa odlikovanjima za najhrabrije srpske vojnike i starešine. I po starom srpskom običaju mnogi zaslužni ih nisu dobili jer se regent i njegova kamarila umešala oko pravljenja spiska (predloga) i podelila to po svom nahođenju.
 
Još nešto, reći da "nedostatak artiljerijske municije nije opravdanje za loše rezultate" je u najmanju ruku smešno. Artiljerija je u ono vreme bila "sve i svja" i korišćenje pešadije bez artiljerijske pripreme-zaštite je bilo suludo i pogubno, katastrofalno. Primera radi, obalne baterije u Beogradu koje smo dobili od saveznika (od sva tri po malo) za odbranu od rečnih monitora su bile većim delo zatrpanem, znači ne uništene nego zatrpane zemljom od dejstva neprijateljske artiljerije.

Još jedna neistina je da je Putnik "uvek breme teške situacije sklanjao sa sebe", bar iz prostog razloga postojanja jedne odredbe u Ustava od 15.juna 1903. "o neodgovornosti monarha" po kojoj "iako je kralj zapovednik sve zemaljske sile, za vreme rata načelnik štaba Vrhovne komande neposredno komanduje vojskom i za to snosi punu odgovornost". I ne samo zbog ovog, poznato je da Putnik nikada nije dao nikome da se meša u njegove operativne odluke, ni samom regentu a ni stranim vojnim predstavnicima (prvenstveno francuski i italijanski oficir), koji su ga po povlačenju neopravdano optužili i izazvali dosta intriga oko njegovog rukovođenja i komandovanja vojskom, baš zbog toga što je ključne odluke sam donosio i stajao iza njih i nije dao nikome da se meša.

Citiraću za kraj Putnikove reči izgovorene pred samu smrt u prisustvu par prijatelja i poznanika: "Mnogo sam patio i mnogo sam mučen. Ali sve praštam - sve zaboravljam. Samo me boli to što sam sa položaja načelnika štaba Vrhovne komande uklonjen onako, kako ja ni svog rđavog posilnog nisam terao natrag u komandu. Da, ni posilnog dobar oficir ne tera od sebe ovako i na ovaj način. A mene, tek mene su uklonili kao najgoreg, jer je trebalo neko da plati ceh. I to me boli - i boleće do groba"
Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #14 on: May 02, 2008, 11:55:45 pm »

Pobogu, pa forum i služi za polemisanje Wink

Ja sam u poslednjih par dana već revidirao neke svoje stavove o Putniku, pošto sam imao odličnu diskusiju sa jednim odličnim poznavaocem Prvog svetskog rata na našim prostorima. Zaslon, imao si prava za neke stavove o našem proslavljenom Vojvodi, ali iza nekih mojih tvrdnji i dalje stojim, pošto jednostavno ne postoje dokazi koji govore suprotno.

Što se tiče rovovskog rata i utvrđenih pozicija... Ono je doživelo apsolutno svoju potvrdu u Prvom svetskom ratu. Kad se pogledaju dešavanja oko bitaka na Galipolju i Somi, pokazuje se da je artiljerija imala veoma mali uticaj u tim sukobima. Na Galipolju, Britanci su besomučno koristili mornaričku artiljeriju i tukli po turski utvrđenim položajima i nisu ih uspeli uništiti. Istina, Britanci su morali posle određenog perioda da izmeste svoju flotu, te jedno vreme nisu mogli da pružaju artiljerijsku podršku svojim trupama na terenu. Tek Soma pokazuje šta znači dobar rov u Prvom svetskom ratu. Samo u pripremnom periodu od pet dana, Britanci su sručili preko 12.000 tona artiljerije po nemačkim položajima, tj. oko 1.720.000 granata. Kad su Saveznici u narednim danima počeli napade na nemačke rovove, tek je onda usledio pokolj biblijskih razmera. Upravo zbog ovoga i tvrdim da artiljerija nije igrala toliko značajnu ulogu, naročito ne u rovovskom ratu.

Čak i kad su Austrougari ušli u Srbiju (da zanemarimo slepilo naših vojskovođa na obaveštenja o gomilanju trupa u Bosni), još uvek je bilo vremena za našu postavku rovovske borbe, pošto je teren bio idealan za to. Zašto se tek Vojvoda Bojović dosetio ukopavanja tokom Druge Austrougarske ofanzive? Zahvaljujući ovom svom potezu, uspeo je da sa slabijim snagama zaustavi već tada snažno prodiranje neprijateljskih trupa.

Koliko je rovovsko ratovanje bilo poštovano (iako je već pripadalo prošlosti) i posle Prvog svetskog rata, najbolje govori podatak sa kojom su pažnjom Nemci na početku Drugog svetskog rata planirali blickrig u Poljskoj, samo da bi je što pre pokorili i kako ne bi dozvolili poljskoj vojsci da se ukopa. Isto ovo pokazuje i težnja Nemačke da po svaku cenu zaobiđe Mažino liniju pri napadu na Francusku.
Logged
Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 ... 37   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.042 seconds with 23 queries.