KuleKule u tvrđavi su sa drvenim spratovima i stepenicama u unutrašnjosti, dok su stepenice koje vode do njih kamene. Širina stepenika je nepunih 60 santimetara. Polovina kula je sa svih strana od kamena (1,2,4,5,10), dok su ostale sa tri strane kamene,a četvrtu stranu, koja je okrenuta ka unutrašnjosti, nemaju (3,6,7,8,9,).
1. kula je Donžon. Ima osmostranu osnovu iz koje se izdiže kružni vrh u čijem se središtu nalazi kvadratna unutrašnjost. Ulazi se kroz vrata (XII) koja vode do terase zaštićene grudobranima, sa koje se ulazi (XIII) u ogrugli deo kule. Kroz kulu, oko kvadratne unutrašnjosti, vode kamene stepenice koje vode na vrh.

donžon.jpg (61.7 KB. 449x599 - viewed 160 times.)
2. kula ima kružni oblik i sa svih strane je kamena.
3. kula ima kvadratnu osnovu, dok joj je slaba strana okrenuta ka Donžon kuli, a na poslednjem spratu ima terasicu koja gleda ka Đerdapu.
4. kula ima kvadratnu osnovu. Ima ulaz u ravni tla, dok se sa jednog od njenih viših spratova izlazi na zid koji je povezuje sa 3. kulom, u kom se nalazi kapija(IV). U prizemlju je smeštena pravoslavna kapelica o čemu svedoče niše za oltar, đakonikon i proskomidija koji su okrenuti ka istoku, a izgrađeni su sa kulom tj. nisu kasnije dozidane.
5. kula je pravilnog kvadratnog oblika. Jedina vrata koja vode u nju smeštena su na zidu, koji je spaja sa 4. kulom, do koga vode kamene stepenice(VI).
6. kula ima kvadratnu osnovu, ali je sa spoljšnje strane ojačana nepravilnom šestostranom osnovom. Kroz nju vode stepenice ka zidu koji je povezuje sa 3. kulom.
7. kula ima kvadratnu osnovu ali je spolja pojačana u obliku kruga.
8. kula ima nepravilnu četvorostranu osnovu i nešto je niža od ostalih.
9. kula ima kvadratnu osnovu, dok spolja ima osmostrano pojačanje.
10. kula je niska (ima samo jedan sprat), sa otvorima za topove. Osnova joj je osmostrana i gotovo je istovetna trima kulama koje su, sa istom namenom(kao artiljerijske kule), dodate Smederevskoj tvrđavi.
10. kula

kula 10.jpg (36.76 KB. 770x577 - viewed 159 times.)
Prošlost tvrđave Golubac se prvi put se pominje u ugarskim izvorima datiranim u 1335, 1337, odnosno 1342 godinu. Ne zna se kada i ko ga je podigao, ali je njegovu osnovu tj. Gornji grad podigao srpski odnosno pravoslavni velikaš o čemu svedoči i pravoslavna kapelica u sastavu 4. kule. Grad je potom proširen (na zadnji i prednji grad) tokom srpske ili mađarske vlasti, iako nije isključeno da je u startu izgrađen u ovoj veličini. Poslednju fazu u gradnji sproveli su Turci ojačavši 6,7,8 i 9. kulu i dodavši u produžetku spoljašnjeg bedema nisku artiljerijsku kulu (10.) koja je kontrolisala Dunav i štitila pristanište za šajke koje se uz nju nalazilo.
*Golubac se nalazio u sastavu države kneza Lazara, koji je sela u okolini davao kao metohe manastirima.
Odmah nakon Kosovskog boja, 1389 godine, u njega ulazi Bajazit I. Našao se u rukama Mađara koji ga 1403 godine predaju despotu Stefanu, kada je on postao ugarski vazal. Grad je trebalo, prema ugovoru iz 1426 godine, da po despotovoj smrti (Stefan umire 1427 godine), zajedno sa Beogradom, bude predat Mađarima.
Međutim, komandant grada vojvoda Jeremija ga, iz nepoznatih razloga, predaje Turcima. Prema Segedinskom miru, iz 1444 godine, između Mađara i Turaka, srpska Despotovina biva obnovljena i u njen sastav ulazi i Golubac. Nakon smrti despota Đurađa 1456 godine, Turci ga osvajaju. Mađari uspevaju da ga osvoje 1481 godine, ali ga vrlo brzo napuštaju.
Pogled na glavnu kapiju

glavna kapija.jpg (53.54 KB. 449x599 - viewed 155 times.)
Od tada pa do 1867 godine, kada ga, sa još nekim gradovima u Srbiji, Turci predaju knezu Mihailu, Golubac se skoro sve vreme nalazio u njihovim rukama. Za kratko su ga držali Austrijanci (1688 - 1690) i srpski ustanici tokom Kočine krajine i Prvog srpskog ustanka.
*Mada postoje izvori koji govore da je knez Lazar, držao zemlje oko grada,ali ne i samu tvrđavu, koju je više puta, bez uspeha, ospedao.