"Slobodna Dalmacija" Split
http://www.slobodnadalmacija.hr/25.06.2012.
PRIZEMLJENA AVIJACIJA
Ne nađemo li 20 milijuna eura, imat ćemo nebranjeno nebo Vijeće za obranu i nacionalnu sigurnosti hitno mora donijeti odluku koja će definirati budućnost Hrvatskog ratnog zrakoplostva. Nakon prošlotjednog raspada dijela kokpita 38 godina starog MiG-a 21 UMD prilikom uzlijetanja s Plesa, jasno je da vremena više nema.
Pasivan stav prema svim ponuđačima, kakAV vlada gotovo od početka projekta nabave borbenog aviona, mudro je isceniran od “sive eminencije” HRZ-a koja i dalje ne vidi dalje od MiG-a 21. Po izjavama za medije bivših zapovjednika HRZ-a, više je nego očito kako se lobira za remont i produženje životnog vijeka MiG-ova 21. Pritom se papagajski ponavlja kako Hrvatska, tobože, nema novca za razmatranje nabave suvremenog borbenog aviona.
Ovo je, naravno, pogrešno, jer nabavom borbenog aviona riješili bi se raznih lobija u HRZ-u i MORH-u koji u posljednjih 15 godina love u mutnom kada je u pitanjU održavanje hrvatskih MiG-ova, odnosno nabava rezervnih dijelova sumnjiva porijekla i kvalitete, a što je u konačnici rezultiralo malim naletom pilota i njihovom upitnom sposobnošću za izvođenje ozbiljnijih zadaća.
Strategija otezanja s odlukom dovodi do situacije “5 do 12 sati“ kako bi se išlo u žurni remont postojećih MiG-ova 21. Ivo Josipović, predsjednik RH i vrhovni vojni zapovjednik, te ministar obrane Ante Kotromanović, zajedno sa svojim stručnim timovima, konačno će sagledati sve objektivnosti ponuda i odlučiti se za jednu od njih ako žele da borbena komponenta HRZ-a opstane.
Naime, od sredine 2013. počinju istjecati resursi postojećih MiG-ova i RH će se naći bez zaštite svog nacionalnog zračnog prostora. Na stolu hrvatskog državnog vrha tri su ponude koje su ušle u najuži izbor: rumunjski “Aerostar”, ukrajinski “Ukrspeceksport“ i ruski “Rosoboronoexport“.
Denis Krnić
Rumunjska ponuda odgađa nabavu novih aviona O kvaliteti rumunjskog remonta iz 2003. godine već se pisalo, ali se isto tako i pokušavalo svim silama zataškati česte otkaze i kvarove vitalnih hidrauličkih i električnih sustava, koji su mnogo puta dovodili u opasnost hrvatske pilote. Taj je remont dogovoren pod sumnjivim okolnostima, a koji su vodili tadašnji šef tehnike i zapovjednik HRZ-a i PZO-a. Ovaj dvojac i danas ima jako značajnu ulogu u cijelom projektu i prema njihovim izjavama, nije vidljiva evolucija njihovih stavova. Rumunjski “Aerostar”, istina, održavat će remontne kapacitete za svoje MiG-ove 21 u periodu od nekih desetak godina i može doći u obzir za remont hrvatskih MiG-ova, ali ne očekujmo visoku kvalitetu i poslijeremontnu potporu.
Na kraju krajeva, s ovim ponudom Rumunja teškom 20 milijuna eura Hrvatska, zapravo, samo odgađa problematiku nabave prikladnog borbenog aviona za najviše pet do sedam godina, koliko će remontirani MiG-ovi biti u stanju letjeti, ako se prije ne raspadnu, što na zemlji ili u zraku. Gospodarski offset program je, u ovom slučaju, Rumunjima nepoznat pojam.
Ni Ukrajinci ne nude offset Ukrajinci nude osam rabljenih MiG-21 letjelica uz remont određenog broja naših postojećih aviona. Ponuda je jeftinija od one Rumunjske, ali ne uključuje modernizaciju koja, zapravo, predstavlja poseban projekt, te može čak premašiti cijenu remonta.
Nadalje, Ukrajinci, navodno, s Jemenom nisu razriješili vlasničke odnose ponuđenih aviona, a ono što RH najmanje treba je petljanje u međunarodne sporove oko sumnjive nabave naoružanja i to još od arapske države pod embargom. S druge strane, stručnjaci iz MORH-a ocijenili su stanje ponuđenih MiG-ova, kao i ukupnu ukrajinsku ponudu, puno boljom od rumunjske.
Cijena ove ponude s nužnom modernizacijom može se popeti preko 25 milijuna eura i vremenski puno duže trajati nego opcija s rumunjskim “Aerostarom”. Hrvatskoj koja nasušno vapi sa gospodarskim investicijama, ni Ukrajnici ne nude gospodarski offset.
Rusko-mađarska opcija skuplja, ali donosi i offset Nakon nedavnog sastanka predstavnika MORH-a s ruskom delegacijom, utvrđeni su elementi ponude 12 komada rabljenih mađarskih MiG-29. Ukupna ponuda ne prelazi 90 milijuna eura i model plaćanja je na dugoročni period. O superiornosti aviona MiG-29 nad tipom MiG-21 suvišno je pisati. Prema riječima struke, ovaj avion u HRZ-u priželjkuju iz više razloga. Integracija MiG-29 u sustav zrakoplovne baze Pleso zahtijeva tek minorne adaptacije infrastrukture, preobuku osoblja i alate i opremu koja je sastavni dio ruske ponude.
Opremljeni MiG-om 29, HRZ bi profitirao u odnosu na zrakoplovne snage u regiji. Hrvatska avijacija na krilima MiG-a 29 bila bi privlačna i NATO-u zbog mogućnosti provođenja vježbi, u kakvima sudjeluju Poljaci i Slovaci, koji se nisu odrekli svojih 29-ki ni nakon ulaska u NATO. Štoviše, Poljaci upravo moderniziraju svoje 29-ke.
Ono što posebno izdvaja rusku ponudu je opsežni gospodarski offset za hrvatske tvrtke, a čija se vrijednost penje na više stotina milijuna eura. To je zapravo ono na što bi se odluka trebala fokusirati. Premda je ruska ponuda inicijalno skuplja, ona ima dugoročne vojne i političke koristi za Hrvatsku koja želi otopliti odnose sa Rusijom i svojim posrnulim tvrtkama osigurati prosperitet na golemom ruskom tržištu.
.
