Topovi u zemaljskoj artiljeriji Koriste se za direktnu podršku pješadije i oklopnih jedinica. U njihove zadatke spadaju kontrabatiranje, protivtenkovska odbrana, rušenje objekata direktnom vatrom i drugo.
Topovi glatke cijeviTopovi glatke cijevi javljaju se u Evropi krajem 14. vijeka kao dopuna merzerima i bombardama, koji su imali mali domet i nisu bili pogodni za direktno gađanje. Česta namjena im je uništavanje kula na tvrđavama i protivničke artiljerije. Različite varijante dobijaju i nazive fokon, kulevrina i druge.
Pošastna meg (Francuski top "Sprednjak" kalibra 49,5 cm)
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U Dubrovniku se kanoni prvi put pominju 1504. Izrađuje ih livnica osnovana 1410. U Engleskoj u 16. vijeku postoji više vrsta topova: polutop od 32 funte, bastardni top i top-serpentina, oba od 42 funte, top od 60, i kraljevski ili dupli top sa težinom projektila od 74 funte.
Prve poljske topove, pogodne za kretanje sa trupama na bojištu, uvode Šveđani tokom Tridesetogodišnjeg rata. Imaju poljske topove od 3, 4, 6 i 12 funti i opsadni t. težine projektila 24 funte. Topovi od 3 i 4 funte su u sastavu pješadije.
Sredinom 17. vijeka dolazi do napuštanja topova vrlo dugih cijevi, zbog uvođenja baruta boljih osobina. Od tada podjela se vrši na topove, haubice i merzere.
Sredinom 18. vijeka dolazi do daljih promjena. Pruski car Fridrih Drugi Veliki odvaja poljsku artiljeriju (sa pokretljivim oruđima manjeg kalibra i često, znatno kraće cijevi) od opsadne. Poljski topovi su od 3, 6 i 12 funti. U skraćivanju cijevi Rusi odlaze najdalje, pa u suštini prave top-haubice (nazvane jednorozi) pod P. Šuvalovom 1758.
Poljski topovi prve polovine 19. vijeka su često samo usavršene varijante prethodnih. Većina zemalja smanjuje broj kalibara na dva, radi logističke jednoobraznosti. Uveden je i šrapnel za dejstvo protiv pješadije.
18 funtni francuski top, kalibra 13,2 mm iz bitke kod Waterlooju
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Srbija
U toku Prvog srpskog ustanka izrađuju se trešnjevi topovi, a od 1808. bronzani se liju u Beogradu. Tako godine 1813. Srbi imaju 287 pozicijskih, 91 poljskih i 2 brdska topa.
1835. iz Carigrada je poručeno sedam t. od 7 funti. Godine 1838. u Beču je kupljeno 15 topova, 3 od 3 funte, 8 od 6 i 4 od 12 funti.
U Kragujevačkoj topolivnici počinje livenje t. 1853. Do 1860. izrađeno je više od 60 topova dva kalibra, 6 funti i 120 mm.
Sporometni topovi sa olučenom cijeviUvode se sredinom 19. vijeka sa željom da se poveća domet topova. Isprva se pune sprijeda, kao i ranije vrste, ali uskoro dolazi do uvođenja ostragpunećih oruđa. Rusi uvode ostragane (punjenje odostraga) 1867., Francuzi 1873., Austrijanci 1875. i Britanci 1890. Zahvaljujući poboljšanjima, koja uključuju i barut, projektil i drugo, domet je povećan i preko dva puta.
Tako njemački top M 96 kalibra 77 mm ima domet 8000 m, a francuski M 1877 80 i 90 mm 7000 m. Međutim brzina gađanja sve do kraja 19. vijeka ostaje oko 2 granate u minuti. Osnovna vrsta zrna poljskih t. je šrapnel za uništavanje pješadije van zaklona. Glavni problem male brzine gađanja bilo je odsustvo amortizera trzanja, te se je posle svake ispaljene granate trebalo celi top vratiti u osnovni položaj.
Armstrongov 12 funtni top u naoružanju UK
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Njemački M96 kalibra 77 mm
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Srbija
Od 1865 do 1885 koristi se sistem La It kalibra 4 i 12 funti, izrađivan u Kragujevcu. Kasnije se uvode oruđa poljske i brdske artiljerije De Banž (De Bange) kalibra 80 mm M.85.
Brzometni topovi Do Prvog svjetskog rata Mala brzina gađanja topova prethodne generacije je bila posljedica toga što je oruđe poslije svakog opaljenja trebalo ponovo vraćati u polaznu poziciju i nišaniti. Sa sistemom amortizacije udara pri opaljenju, uvođenjem hidrauličke kočnice i vazdušnog povratnika ovaj problem je skoro eliminiran i topovima se povećala brzina paljbe na čak do 20 zrna u minuti.
Prvi top ove konstrukcije je bio francuski M.1897 kalibra 75 mm. U pogrešnom uvjerenju da će budući ratovi biti manevarski, zanemaruju ostalu artiljeriju sve do Prvog svjetskog rata, što im se tada osvećuje. Nijemci uvode veći broj topova, ali ne zanemaruju haubice i merzere, kojima pravilno pridaju značaj u borbi sa ukopanim protivnikom. Austro-Ugarska pred Prvi SR ima poljski top 80 mm M.5 a V. Britanija od 18 funti (83 mm).
Francuski poljski top M1987 kalibra 75 mm
A- delovi: cev (a) bila je postavljena na mehanizam za blaženje trzaja (b), koji je bio na lafeti (d), koja se je učvrstila u pod za lopatastim završetkom lafete (e). Zbog zaštite posade, uveden je i metalni štit (c)
B- cev u zadnjem položaju, amortizer absorbira povratni udarac kod opaljenja
C- povratak cevi u osnovni položaj, cev je natrag usmerena na cilj
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Laki poljski topovi pred Prvi SR imaju kalibre 75-80 mm, domet oko 8 km.
Srbija
Iz Francuske se 1909. nabavljaju poljski topovi 75 mm M.1907 Šnajder i brski topovi 70 mm M.1907 Šnajder. Uz to 1914. godine se nabavljaju i sporometni t. kalibra 120 mm M.1897 Šnajder.
Prvi svjetski rat Povećava se domet oruđa, a pokretljivost se povećava uvođenjem motorne vuče i montiranjem na željezničke platforme. Povećava se polje dejstva u horizontali i vertikali sa uvođenjem dvokrakog lafeta i više barutnih punjenja. Javljaju se laki topovi za praćenje pješadije 37 mm, i protivavionski topovi.
Njemački Feldkanone 16 kalibra 77 mm
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Srbija ima i neke zarobljene austrougarske topove do povlačenja vojske na Solunski front.
Između Prvog i Drugog svetskog rata Uvode se novi modeli i poboljšavaju postojeći, s ciljem daljeg povećanja dometa, pokretljivosti i horizontalnog i vertikalnog polja dejstva. Cijev se produžuje i do 50 kalibara kod nekih topova. Pokušava se uvesti i univerzalni top, koji bi bio efikasan za gađanje ciljeva na kopnu, vazduhu i protiv tenkova. Takav je top 80 mm Škoda M.28 uveden u naoružanje Kraljevine Jugoslavije, ali se pokazao neefikasan protiv vazdušnih ciljeva.
Uvode se novi bestrzajni topovi (za vazdušno-desantne jedinice) i protivtenkovski top kalibra 20-40 mm, probojnosti oklopa do 40 mm. Topovi za pratnju pješadije kalibra 37-75 mm, poljski topovi 75-90 mm i brdski topovi 65-77 mm postaju česta oruđa u pješadijskim jedinicama.
Kraljevina Jugoslavija
Poslije 1. SR raspolaže sa više od 20 modela topova. Kasnije ima:
* pješadijske topove 37 mm (M.1916 Pito i M.1915 Škoda)
* brdske 65 mm M.1906, 75 mm M.1915 i M.28 Škoda
* poljske 75 mm M.1907, M.1907a, M.1912 Šnajder, M.5.8 i M.1928 Škoda
* dugačke 105 mm M.1915-26 Škoda (domet 16 km, težina 3.3 tone), M.1913 Šnajder (domet 12 km, težine 2.5 tona) i 150 mm M.1928 Škoda (domet 24 km)
Drugi svjetski rat Glavni pravac razvoja je na protivtenkovskim topovima. Pokazuje se da su modeli sa kojima se ušlo u rat preslabe probojnosti, a kako je oklop tenkova postajao sve deblji , kalibri topova se stalno povećavaju. Tako su kalibri PT topova 1939. obično 25, 37, 40, 45 i 47 mm. Oko 1943. su već 50, 57, 75 i 76 mm, a krajem rata već i 85, 88, 100, pa i 128 mm.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Povećanje probojnosti se postiže i uvođenjem kumulativnih i podkalibarskih granata, i povećanjem dužine cijevi da se postigne veća početna brzina zrna. Pokretljivost oruđa se povećava motornom vučom i montiranjem na vozila, uglavnom šasije zastarjelih tenkova, čime se dobijaju samohodni topovi (samohotke).
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U SSSR se haubice i top-haubice 122 i 152 mm montiraju na tenkovske šasije i dobijaju se samohodna prateća oruđa SU-122 i SU-152. SAD imaju samohodni top M.2 kalibra 155 mm. NJemačka ima Vespe i Hamel za artiljerijsku podršku, a Šturmgešuc (Sturmgeschütz) za direktnu vatrenu podršku i kasnije PT odbranu, u nedostatku tenkova.
Jugoslavija
Jugoslavenski partizani koriste topove zaplijenjene od neprijatelja (Italijana, Nijemaca, „NDH“) sve do 1944. Pješadijski topovi 37 mm, brdski 65 i 75 mm i PT topovi 75 mm se najviše koriste. Kasnije se dobijaju razni kalibri topova od SSSR i zapadnih saveznika.
Poslije Drugog svjetskog rata Teži se daljem poboljšanju osobina kao pokretljivosti, većem hor. i vert. polju dejstva, dometa (uvođenjem granata sa raketnim pogonom), mogućnosti ispaljivanja nuklearne municije (kod većih kalibara) i proširenju asortimana municije (eksplozivne, mine, BOT, itd.).
Dolazi do masovnog uvođenja bestrzajnih topova, pogotovo za jedinice kojima je visoka mobilnost nužna. Početkom 1950-ih godina bestrzajni topovi imaju kalibar 57-107 mm, domet 3-8 km, težinu 20-400 kg.
Poljski topovi imaju kalibar 75-88 mm, domet 12-15 km, težinu 1100-1600 kg. Teški t. imaju kalibar 100-220 mm, domet 16-30 km, težinu 3000 - 40000 kg.
Zbog razvoja nuklearnog i raketnog oružja, uloga klasičnih topova se donekle smanjuje. Tako se protivtenkovski topovi zamjenjuju protivtenkovskim (PT) raketama i bestrzajnim topovima, a za vatrenu podršku haubicama. Dalekometni topovi se zamjenjuju raketama zemlja-zemlja.
SFR Jugoslavija
Pored korištenja sovjetskih i američkih topova, razvijen je i jugoslavenski brdski top M.48 B-1, koji ima i PT sposobnosti. Kalibra je 76 mm.
https://www.paluba.info/smf/artiljerija/brdski-top-76mm-m-48b1/Top M1944 sovjetske proizvodnje u naoružanju SFRJ je kalibra 100 mm.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Literatura i izvor:
- Vojna enciklopedija, Beograd, 1975, knjiga deseta, strane 18 do 31
- Enciklopedija Orožja - Orožje skozi sedem tisočletij, Ljubljana, 1995.
- Vikipedija, slobodna enciklopedija