NASUKAVANJE ‘MARKA POLA’ NASTAVILO DUGI NIZ POMORSKIH HAVARIJA
Jadranska grobnica trgovačkih brodovaTijekom 62 godine djelovanja riječke ‘Jadrolinije’ i nešto kraćih tradicija drugih putničkih brodara, nije zabilježena ni jedna ljudska žrtva. Prave tragedije na našemu moru događale su se trgovačkim brodovima, obilježene izgubljenim životima pomoraca...Nedavna
nezgoda trajekta “Marko Polo” izazvala je veliki interes javnosti, ali ta količina zanimanja za nasukavanje ponosa bijele flote, moglo bi se reći, zapravo je odjek šire priče o suvremenom putničkom brodarstvu na hrvatskoj obali Jadrana tijekom koje nije zabilježena ni jedna žrtva među putnicima i članovima posade.
Naime, tijekom 62 godine djelovanja
“Jadrolinije”, te nešto kraćim tradicijama drugih brodara, zabilježen je niz nezgoda i veće materijalne štete, ali, na sreću, bez stradavanja ljudi pa se slobodno može reći da crne statistike u samo jednoj godini bilježe više poginulih ronilaca uz našu obalu nego što je stradalo pomoraca i putnika u punih 50 godina.
To, međutim, ne znači da u pomorskim kronikama nisu zabilježena nasukavanja, havarije stroja i slične nezgode putničkih brodova i trajekata, koje su osvanule na novinskim stranicama iako su se prave tragedije događale na trgovačkim brodovima u našemu moru.
Prije punih 10 godina tako je u blizini otoka Obonjana u šibenskom arhipelagu potonuo brod
“Borak” koji je prevozio cement iz istarske luke Koromačno prema Splitu. Olujno jugo prevrnulo je brod na kojem su bila petorica članova posade - poginuli su
Valter Cimera i
Stjepan Španić, a spašeni su
Ante Jureško, vlasnik i zapovjednik broda, njegov sin i kormilar
Slavko te
Muhamed Čeliković koji je godinama radio za obitelj Jureško, ali tog puta nije bio prijavljen kao član posade.
Za “Borak” je kobno bilo pomicanje tereta u potpalublju, a smještaj 165 tona kamenih blokova s Brača sporan je i u slučaju broda
“Nautika 64” koji je prije gotovo devet godina potonuo 35 nautičkih milja od talijanske obale. Brod je plovio iz Splita prema Anconi kraćom rutom preko Dugog otoka iako je zbog ograničenja morao ploviti znatno južnije, uz Hvar, Korčulu, Lastovo i Palagružu.
U stravičnoj nesreći poginuli su zapovjednik
Petar Jašić, kormilar
Duško Vuković, upravitelj stroja
Siniša Madunić i mornar
Marko Mijatović, svi iz Krila Jesenica. Spasio se samo mornar
Geni Vuković.
Svakako najpoznatiji slučaj spašavanja posljednjih desetljeća odnosi se na talijanski brod
“Brigitta Montanari” koji je u studenome 1984. godine potonuo na dubinu od 82 metra u blizini otoka Mrtovnjaka u Murterskome moru.
U nesreći su poginula trojica pomoraca, ali je brod ostao upamćen zbog opasnog tereta u spremnicima, 1300 tona vinil-klorid-monomera. Vađenju broda se pristupilo tek u kolovozu 1987., ali je cijela priča okončana tek pola godine poslije, nakon iznimno složene operacije u kojoj su znatni doprinos dali stručnjaci “Brodospasa” i drugih tvrtki.
Tijekom proteklih godina zabilježeno je i nekoliko potonuća, nasukavanja i havarija manjih brodova, koja su, na sreću, okončana bez ljudskih žrtava. Slično je već desetljećima i u putničkom brodarstvu. Dovoljno je sjetiti se nasukavanja “Jadrolinijina” trajekta
“Ivan Zajc” koji je u studenome 1995., ploveći na dužobalnoj liniji iz Rijeke prema Splitu, pramcem “nasjeo” na otočić Malta kod Drvenika Velog, u vrlo sličnim okolnostima kao i “Marko Polo”.
U sjećanju starijih čitatelja zasigurno je ostalo i nasukavanje putničkog broda
“Proleterka” na hrid Misine kod Murtera u prosincu 1969. godine, ali ta se priča izdvojila od ostalih zbog atraktivnih fotografija i štete na brodu starom 56 godina koja je bila presudna da već 1970. svoju plovidbu završi u rezalištu u Svetom Kaju.
Sigurna plovidba i ipak (polu)prazne stranice pomorskih crnih kronika stoga su razlog zbog kojih svaki neplanirani dodir broda i rive, kakvih ima gotovo svakodnevno, postaje zanimljiv javnosti iako se to rijetko može objasniti interesom za imovinu državnih tvrtki koje se dijelom financiraju i iz džepova poreznih obveznika.
Tajnovita izvješćaVažnu ulogu u pomorskim nezgodama svakako imaju i sami pomorci koji zbog tehničkih problema na brodu, vlastite premorenosti, navigacijske greške ili prekomjerne konzumacije alkohola, postanu dežurni krivci iako se i u takvim slučajevima odgovornost može svesti na jednu ili nekoliko osoba.
No, u tom kontekstu malo tko pamti da su se tijekom protekla tri desetljeća u javnosti pojavili rezultati istraga nesreća koji bi otkrili je li zakazala navigacijska oprema, brodski stroj ili upravljački mehanizmi, odnosno je li dežurni časnik bio pod utjecajem alkohola, pospan ili premoren.
Tek u posljednje vrijeme pojavljuju se izvješća o havarijama (na primjer, nasukavanje teretnog broda
“Serine” na otok Unije) s preciziranim uzrocima i odgovornošću članova posade.
Autor: Gordan Zubčić
Izvor:
Slobodna Dalmacija
