PALUBA
May 22, 2019, 02:23:16 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Muzej vazduhoplovstva Beograd više ne postoji
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Novo rusko zrakoplovno naoružanje  (Read 4838 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
leut
Urednik
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 010



« on: November 06, 2009, 04:42:35 pm »

Novo rusko zrakoplovno naoružanje

Rusko zrakoplovno naoružanje ubrzano gubi korak sa zapadnim. To se posebice odnosi na vođene projektile zrak-zemlja, iako ni situacija s projektilima zrak-zrak nije baš sjajna

Ruski potencijali za razvoj najsuvremenijeg zrakoplovnog naoružanja još uvijek su golemi, ali im, da bi u potpunosti pokazali svoje mogućnosti, stalno nedostaje novca. Jedna od mogućnosti financiranja razvoja je i međunarodna kooperacija, ili barem prodaja oružja stranim kupcima u paketu s prodajom ruskih borbenih aviona. No, da bi prodaja na svjetskom tržištu bila uspješna, ponuda mora biti tehnološki na samom vrhu. A za to trebaju dugotrajna i skupa ulaganja u razvoj novih tehnologija i novih proizvoda. Tako se zatvara začarani krug koji ruska vojna industrija pokušava prekinuti uza sve veću pomoć države.

Još iz doba Sovjetskog Saveza ruski projektni uredi imaju iza sebe brojna impresivna tehnička dostignuća pomoću kojih su ostvarili neke jedinstvene i pomalo zastrašujuće borbene sustave. Tijekom osamdesetih godina XX. stoljeća sovjetski stručnjaci koji su se bavili razvojem novih vođenih projektila zrak-zrak, uspjeli su proizvesti novi pogonski sustav koji im je osiguravao vrlo velike brzine leta. Uz to razvili su i nove projektile koji su imali do tada neviđenu pokretljivost.

No, priljev novca za razvoj ovih projekata naglo je zamro tijekom devedesetih godina XX. stoljeća, preciznije nakon raspada Sovjetskog Saveza. Iako je većina projektnih ureda i pogona za proizvodnju uspjela preživjeti krizu devedesetih, razvoj novih oružja znatno je usporen. Kako više nisu mogli računati na državne subvencije za istraživanja i razvoj novih projektila, okrenuli su se stranim naručiteljima. Tako su se odjednom, uz blagoslov Moskve, na svjetskom tržištu našla i ona oružja koja su samo nekoliko godina prije bila isključivo namijenjena sovjetskom/ruskom ratnom zrakoplovstvu. Osim toga, strani su kupci mogli kupiti i neke vođene projektile zrak-zrak koji u tom trenutku nisu bili u naoružanju ruskog ratnog zrakoplovstva. Veliki izvozni poslovi s Kinom i Indijom spašavali su rusku vojnu industriju od kolapsa. Uz nekoliko poslova "sa strane", ugovori s Kinom i Indijom ne samo da su osigurali očuvanje proizvodnih kapaciteta (i radnih mjesta) za sljedećih 10 godina već su donijeli i nešto novca za nova istraživanja i razvoj novih proizvoda. No, unatoč velikoj prodaji, novca ipak nije bilo dovoljno da bi ga se investiralo u razvoj novih projektila, već je uglavnom iskorišten za dovršetak razvoja već pokrenutih projekata i poboljšanje borbenih mogućnosti projektila koji su već bili u prodaji.

No, takva politika razvoja već postojećeg ubrzo je pokazala svoje nedostatke. U nemogućnosti da potencijalnim kupcima ponude nešto novo, ruske su ih tvrtke polako počele gubiti. Tako je najveći kupac Kina ubrzo "posustala" s novim narudžbama jer više nije mogla kupiti nijedan projektil a da ga već nije imala u naoružanju svog ratnog ili mornaričkog zrakoplovstva. Ruske su se tvrtke našle u čudnoj situaciji da su kupci imali novca i bili spremni potrošiti ga, ali one više nisu imale ništa ponuditi.

Ruski proizvođači zrakoplovnog naoružanja bili su u posebno teškom položaju. Za razliku od drugih proizvođača oružja, oni su usko povezani s razvojnim projektima borbenih aviona. Njihove mogućnosti prodaje u uskoj su vezi s uspješnom prodajom borbenih platformi koje ih rabe. Za razliku od zapadnih proizvođača koji se trude da svoje zrakoplovno oružje prilagode velikom broju platformi, kako američkih tako i europskih, ruski proizvođači su osuđeni na borbene avione dva proizvođača - MiG-a i Suhoja. I dok je prodaja Suhoja tijekom devedesetih godina prošlog i u prvom desetljeću ovog stoljeća poprilično zadovoljavajuća, MiG se muči s dobivanjem svake nove narudžbe. Zapravo, najveći problem nije u slaboj prodaji, već što Rusija (zbog slabe gospodarske situacije) nije 20 godina ulagala u razvoj novih borbenih aviona, pa ni proizvođači zrakoplovnog naoružanja nisu imali povoda da razviju nove proizvode. To se najbolje vidi po tome što Suhoj svoj izvoz temelji na Su-27 i velikom broju njegovih izvedenica.

Tek razvoj novog Suhojeva lovca PAK-FA (Perspektivnii Aviacioni Kompleks Frontovoi Avijacii) donekle budi nadu svim ruskim tvrtkama koje se bave zrakoplovnim tehnologijama. Novi projekt(i) znači ne samo razvoj novog zrakoplovnog oružja već i novih motora, avionike, novih materijala itd. Zbog toga je PAK-FA doslovno spasitelj cijele jedne industrijske grane koja bi bez njega zamrla. Iako se PAK-FA razvija financiranjem ruskog ministarstva obrane, činjenica je da su ruska izdvajanja za nove borbene zrakoplove i njihovo naoružanje još uvijek jako mala. Osim toga, bez obzira na svoju važnost PAK-FA će osigurati opstanak samo dijelu tvrtki, samo onima čiji će se proizvodi naći u serijskim primjercima. A to znači da će osiguranu budućnosti za nekih 10 do 15 godina imati samo oni proizvođači zrakoplovnog oružja čiji će vođeni projektili zrak-zrak i zrak-zemlja ući u arsenal PAK-FA. Naravno, uvijek ostaje mogućnost reorganizacije i ukrupnjavanja (spajanja više tvrtki), ali to će neizbježno dovesti do gubitka radnih mjesta i smanjenja konkurencije.

Zbog svih ovih nedaća ruska industrija zrakoplovnog naoružanja postala je neprepoznatljiva u odnosu na "slavne" dane Sovjetskog Saveza, posebice tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Opasnost od potpunog urušavanja i nestanka prisilila je tadašnjeg ruskog predsjednika Vladimira Putina da 2002. ujedini sve razvojne urede i proizvođače u jedinstvenu udrugu Korporacija Taktičeskoje Raketnoe Vooruženije, koja se u zapadnoj stručnoj literaturi naziva Tactical Missiles Corporation (TMC). TMC je službeno počeo s radom 2003. te je u sljedećim godinama apsorbirao sve najpoznatije ruske proizvođače zrakoplovnih vođenih projektila. U njegovu su se sastavu našli Vimpel, Zvezda-Strela, Raduga i Region, te svi njihovi dobavljači. Ovdje je važno i naglasiti da usprkos ulasku u TMC, ove su tvrtke i dalje zadržale određenu samostalnost, dovoljnu da se samostalno pojavljuju na zrakoplovnih izložbama i ugovaraju izvozne poslove.

Ustrojavanje TMC-a tek je dio sveobuhvatne konsolidacije ruske zrakoplovne industrije. Ona uključuje zrakoplovnu grupaciju OAK (Obedinenia Aviastroitelnaja Korporatsija), koju na Zapadu češće nazivaju UAC (Unifited Aircraft-manufacturing Corporation). Proizvođači helikoptera ujedinjeni su u Vertolety Rosija. Sva su ova udruženja postala sastavni dio šireg konzorcija vojne industrije. Međutim, ova se konsolidacija ne može uspoređivati s onime koje su tijekom dvadesetog stoljeća provedene na Zapadu. Za sada se ne vide jasne naznake racionalizacije kapaciteta, udruživanja u financijskom, tehnološkom ili nekom drugom pogledu, racionalizacija razvojnih programa. Ponajviše se ne vide napori da se smanje troškovi razvoja novih proizvoda. Umjesto toga, organizacija kao što je TMC je samo skupila sve tvrtke članice pod jednu kapu kako bi ih središnja vlast lakše stavila pod svoj nadzor. Na taj je način olakšan posao glavnoj državnoj tvrtki za izvoz vojne opreme Rosoboronexport, koja se već dugo vremena trudi postati jedina poveznica između stranih kupaca i domaćih proizvođača. Naravno, napori da se svi ugovori o izvozu vojne opreme kanaliziraju preko Rosoboronexporta prije svega su usmjereni prema kanaliziranju dotoka novca jednim smjerom i potpune državnog nadzora nad njim.

Utjecaj kineskih narudžbi može se zamijetiti na gotovo svim aspektima razvoja i prodaje ruskog zrakoplovnog naoružanja. Tako je Kina sufinancirala razvoj Radugina protubrodskog vođenog projektila s aktivnim radarskim samonavođenjem Kh-59MK. Ovo oružje maksimalnog dometa 250 km u naoružanju je kineskih mornaričkih Su-30MKK. Kinesko ratno zrakoplovstvo najveći je naručitelj i ruskih vođenih projektila zrak-zrak. Zapravo kineske narudžbe održavaju proizvodnju nekih projektila koji se ne prodaju nikom drugom. Kinezi su kupili nadzvučni vođenih projektil tvrtke Zvezda-Strela Kh-31 (AS-17 Krypton) da bi ih rabili s ruskih aviona kao što su Su-30MKK, ali i kineskih kao što je mornarički jurišnik Xian JH-7A. Iako se o tome zna vrlo malo, zapadni stručnjaci tvrde da su Kinezi obilato kupovali rusku tehnologiju i plaćali ruske stručnjake kako bi im pomogli pri razvoju njihovog zrakoplovnog oružja. Kao jedan od primjera navode najnoviji kineski projektil zrak-zrak s aktivnim radarskim samonavođenjem PL-12 (SD-10). U svakom slučaju ruske su tvrtke od Kineza dobile veliku količinu novca, ali su propustile priliku da ga usmjere u razvoj nove generacije proizvoda. Sada, kad je priljev novca ponovno oslabio, poslovi s Kinom su naglo zamrli. Nije rijetkost da se ruski proizvođači zrakoplovnog oružja na izložbama žale kako gotovo više ništa na prodaju Kinezima jer su već kupili sve što su trebali (i mogli).

BrahMosov uzlet

Rusko/indijski program razvoja nadzvučnog protubrodskog vođenog projektila BrahMos ostaje izdvojeni primjer uspješne međunarodne suradnje ruskih tvrtki. Ruski NPO Mašinostrojenia (NPO Maš) i indijski Defence Resarch and Developmnet Organisatio (DRDO) osnovali su tvrtku BrahMos Aerospace da bi na osnovama ruskog projektila Yakhont razvili protubrodski projektil namijenjen indijskoj vojsci, ali i daljnjem izvozu. Yakhont (Yakhont-M) je izvozna oznaka protubrodskog vođenog nadzvučnog projektila velikog dometa 3M55 čiji je razvoj NOP Maš započeo još 1985. Oznaka indijskog projektila jest PJ-10 a ime BrahMos je dobio po rijekama Brahmaputra i Moskva. Službeno ovaj projektil ima maksimalni domet od 290 km. Razvijene su mnogobrojne varijante namijenjene uporabi u ratnom zrakoplovstvu, mornarici i kopnenoj vojsci.

BrahMos je nastao prožimanjem indijskog novca i ruske pameti. Iako raketa nosi oznaku Made in India, sve glavne komponente projektila (kao što su protočno-mlazni motor, radar i bojna glava) razvijene su u Rusiji. Međutim, dovršetak razvoja (završna testiranja) te početak proizvodnje nije se mogao ostvariti bez indijskog novca. Indijski su stručnjaci imali glavnu ulogu i pri razvoju softvera projektilskih sustava. BrahMos je potencijalno oružje odluke jer ujedinjava ubojitu kombinaciju brzine, dometa i razorne moći. Jednom kad partneri okončaju prepirku oko izvoznih prava, BrahMos bi mogao ostvariti i veliki izvozni uspjeh. Indija je za svoje potrebe u međuvremenu uspješno okončala razvoj varijante Block III namijenjene uništavanju ciljeva na kopnu (krstareći projektil), koja je dobila poboljšani radarski sustav navođenja. Započeo je i rad na modifikaciji dva Su-30MKI da bi se mogli rabiti za testiranja varijante namijenjene lansiranju iz zraka. Početak testiranja ove varijante BrahMosa planiran je za 2010.

Indija bi mogla postati investitor za još neka rusko-indijska zrakoplovna oružja. Indijsko ratno zrakoplovstvo trenutno unutar programa MMRCA (Medium Multi-Role Combat Aircraft) želi nabaviti i neke zrakoplovne oružne sustave koji su prilagođeni njihovim potrebama. Ovi specifični zahtjevi uključuju dalekodometne krstareće projektile i protubrodske vođene projektile. Kako je BrahMos dugačak 8,4 m, a model namijenjen lansiranju iz zraka ima masu 2400 kg, prevelik je za bilo koji borbeni avion osim Su-30MKI. Ako se Indijci odluče za kupnju MiG-a 35, Rusi su spremni u paketu s njim prodati i najnoviju inačicu vođenog projektila iz obitelji Klub.

Obitelj vođenih projektila Klub razvila je tvrtka Novator sredinom osamdesetih godina XX. stoljeća. Javnost je 1993. prvi put vidjela protubrodski vođeni projektil 3M54 Klub namijenjen uporabi s brodova i podmornica. Postojanje modela namijenjenog lansiranju iz zraka Klub-A prvi je put objavljeno 2006. kad je, pod imenom Kaliber-A, uključen u promotivni materijal za Suhojeve Su-35 namijenjene Kini. Novator je naknadno objavio da je prava oznaka projektila Klub-A. Nešto više podataka o projektilu otkriveno je 2007., 2008. i 2009. na zrakoplovnoj izložbi Aero India kad je Klub-A bio prikazan kao dio borbenog kompleta MiG-a 29.

Obitelj Klub-a obuhvaća tri inačice dva projektila. Dvije su inačice namijenjene protubrodskoj borbi a jedna uništavanju ciljeva na kopnu. Tako 3M-14AE (E je oznaka za export odnosno izvoz) ima turbomlazni motor koji omogućava visoke podzvučne brzine te maksimalni domet od 300 km. Inačica 3M54AE1 je gotovo identične projektilu 3M-14AE, osim što je optimiziran za napade na brodove do veličine krstarica.

Iako 3M-54AE ima gotovo pa identičnu oznaku kao i 3M-54AE1, riječ je o radikalno drukčijem projektilu. Kao osnova uzeto je tijelo projektila 3M-14AE koje je prerađeno da bi poslužilo kao prvi stupanj projektila. Na njega je postavljen drugi nadzvučni stupanj. Projektil 3M-54AE je nadzvučni projektil koji prilazi cilju na visini od samo 4,6 m. Ima ugrađene algoritme za izbjegavanje brodske proturaketne obrane, a neposredno prije udara u cilj ubrzava na brzinu veću od dva Macha.

Jedini je problem što Navator još nije uspio pronaći kupca za Klub-A projektile. No, samo jedan kupac omogućio bi početak serijske proizvodnje koja bi sigurno dovela do novih narudžbi. U protivnom, zbog nespremnosti ruskog ministarstva obrane da ga naruči za ratnu mornaricu, Klub-A bi mogao ostati tek na fazi projekta.

Novi taktički projektili

U kolovozu 2007. svjetska je javnost na Moscow Air Show izložbi prvi put vidjela vođeni projektil zrak-zemlja Kh-38ME. To je prvo oružje ove namjene čiji je razvoj dovršen u Rusiji u zadnjih deset godina. Razvila ga je tvrtka Raduga, koja ga opisuje kao modularno oružje dometa 40 km koje može imati četiri različite opcije navođenja. Inačice su Kh-38MAE (aktivno radarsko samonavođenje), Kh-38MLE (lasersko navođenje), Kh-38MTE (infracrveno navođenje) i Kh-38MKE (navođenje pomoću satelitskog navigacijskog sustava). Projektil je namijenjen za uništavanje ciljeva na zemlji i moru.

Često ga se opisuje kao zamjena za Radugin projektil Kh-25, iako je Kh-38 znatno veći i ubojitiji. No, Kh-38 ima i neke nedostatke. Sa svojih 4,2 m dužine i masom 520 kg on je u potpunoj suprotnosti od trenda razvoja sve manjih vođenih projektila zrak-zemlja. Razlog je u njegovih korijenima koji sežu sve do devedesetih godina XX. stoljeća. I nakon više od deset godina razvoja, njegov status i dalje je upitan. Ne postoje podaci da je prošao kroz službenu fazu testiranja ruskog ratnog zrakoplovstva niti da se priprema serijska proizvodnja. Iako bi Kh-38 trebao činiti osnovu ruskih taktičkih potencijala oružja, pitanje je hoće li, zbog usporenog razvoja, ikad ući u operativnu uporabu.

Ne postoje naznake da su ruske tvrtke pokrenule razvoj vođenih projektila zrak-zemlja kao što je američki JAGM ili europski MRCM. Tako će ruski jurišni helikopteri i dalje biti naoružani vođenim projektilima koji su razvijeni tijekom sedamdesetih godina XX. stojeća. Početkom ove godine Rusija je objavila da su (konačno) završili razvoj jurišnog helikoptera Mi-28N (noćni), 27 godina nakon prvog leta prvog prototipa Mi-28. Na Zapadu sumnjaju da su svi motrilački sustavi Mi-28N zaista i dovršeni. Najviše je dvojbi oko radara čija se antena nalazi na vrhu nosećeg rotora. U svakom slučaju, za Mi-28N nije razvijen ni jedan novi vođeni projektil zrak-zemlja.

Zahvaljujući naporima tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina XX. stoljeća rusko ratno zrakoplovstvo danas u svom arsenalu ima učinkovite projektile zrak-zrak. Za borbu na malim udaljenostima rabe IC samonavođeni projektil Vympel R-73 (AA-11 Archer). Tijekom godina Vympel je predlagao brojna poboljšanja, ali ni jedno nikad nije usvojeno. Zbog toga R-73 više nije na samom vrhu u svojoj kategoriji, iako je još uvijek jako ubojito oružje.

Za borbu na srednjim udaljenostima rabi se projektil R-27 (AA-10 Alamo) s poluaktivnim radarskim navođenjem. Osnovni projektil je R-27R, iako je Vympel razvio i R-27T (s IC sustavom samonavođenja), te R-27P s pasivnim radarskim navođenjem. Za borbu na velikim udaljenostima razvijen je R-27E (dometa većeg od 100 km).

Zapadni analitičari smatraju da R-27, unatoč svim poboljšanjima, više nije najučinkovitije oružje za zračnu borbu. Toga su bili svjesni i u Vympelu te su razvili projektil R-77 (AA-12 Adder) s aktivnim radarskim samonavođenjem. No, razvoj R-77 je znatno usporen usred raspada Sovjetskog Saveza, te još uvijek nije ušao u naoružanje ruskog ratnog zrakoplovstva. To nije spriječilo kinesko ratno zrakoplovstvo da svoje Su-30MKK naoružaju ovim projektilom, ali pod oznakom RVV-AE. RVV-AE je u naoružanju i indijskih Su-30MKI.

Kako R-27 ima bolje letne odlike nego R-77, Vympel je predložio da se razvija inačica R-27R s aktivnim radarskim samonavođenjem. No, kako je proizvodna linija projektila R-27 ostala u Ukrajini, svi planovi oko razvoja ovog projektila nisu se pomakli dalje od tehničke razrade. Ništa bolje nije prošao ni Vympelov prijedlog razvoja projektila R-77M-PD koji je trebao dobiti protočnomlazni motor koji bi donio povećanje brzine i dometa. Vympel je svjestan da je R-77 trenutno najmoderniji projektil zrak-zrak koji imaju te se i dalje trude da ga poboljšaju. Tako nude povećanje dometa na više od 100 km. Namjeravaju i promijeniti aerodinamički oblik projektila zamjenom rešetkastih krila znatno konvencionalnijim. Nova bi krila smanjila otpor i masu uz zadržavanje iste pokretljivosti.

Poboljšani bi R-77 dobio i novi sustav samonavođenja (vjerojatno aktivno/pasivni), te datalink koji bi bio povezan s inercijskim sustavom navigacije radi boljeg navođenja na ciljeve tijekom srednjeg dijela putanje. Dobio bi i raketni motor dvojnog potiska koji bi radio do 100 sekundi. Povrh toga imao bi mogućnost regulacije potiska da bi se povećala pokretljivost u završnoj fazi leta. Ugradila bi se i "prilagodljiva" bojna glava.

Još je uvijek nepoznanica koje će oružje imati PAK-FA i Su-35BM koje će biti prijelazno rješenje do ulaska u operativnu uporabu lovca nove generacije. Novator razvija projektil K-100 koji se spominje kao naoružanje za ruske i kineske Su-35. No, na izložbi Farnborough Air Show 2008. Vympel je tvrdio da je K-100 potpuno promašen projekt. Iz Vympela tvrde da će i Su-35 i PAK-FA dobiti njihove projektile zrak-zrak. Kao jedna opcija spominje se dalekometni projektil RVV-BD. O ovom se projektilu zna jako malo, a vjerojatno se radi o nekoj od prije spomenutih inačica R-77 povećanog dometa.

Borba za opstanak

Ruski proizvođači zrakoplovnog naoružanja prepuni su ideja o razvoju novih oružja koja u pravilu nikad ne dođu do faze serijske proizvodnje i operativne uporabe. Iako se od lovca PAK-FA očekuje da će pokrenuti velik broj programa, pitanje je koliko je to realno. Ako PAK-FA i uđe u operativnu uporabu, to će biti u vrlo malom broju. Povrh toga, vjerojatno neće biti dostupan za izvoz te je pitanje koliko će biti isplativo razvijati oružja samo za njega. Indija i Rusija već razvijaju svoje lovce pete generacije, te je pitanje hoće li oni dobiti domaće, rusko ili zrakoplovno naoružanje nekog drugog podrijetla. Što se tiče izvoza Su-35, a s njime i novih projektila, Kina više nije zainteresirana jer ima domaći J-10 te razvija novi stealth lovac. Jedan od potencijalnih kupaca bio je i Brazil koji je nedavno objavio da će kupiti francuske Rafale. Naizgledniji kupac je Venezuela, ali ona bi kupila tek nekoliko aviona. Zbog tako male prodaje Suhoju se ne isplati dovršiti razvoj i pokrenuti proizvodnju.

Autor: Dražen Mičić
Izvor: Hrvatski vojnik (broj 265, studeni 2009.) http://www.hrvatski-vojnik.hr/
Logged
80sBoy
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 337



« Reply #1 on: November 10, 2009, 10:26:24 am »

Dosta dobar tekst mada ima nekih netacnosti,i malo cudnih tvrdnji kao npr. ona da  R-27 ima bolje letne odlike od R-77.Rusim dosta bolje ide na polju raketa V-Z koje su donekle i jednostavnije od raketa V-V gde su izgleda izgubili bitku na duze vreme. Besparica cini svoje tako da su tek uz pomoc indijaca uspeli da razviju R-77.Sledila je prodaja svima sem svom vazduhoplovstvu koje nije ni bilo spremno da prihvati tu raketu jer malo ima aviona koji mogu da je koriste.Prodaja kinezima je prilicno rizican potez jer oni cega se dokopaju odmah to i kopiraju pa tako i R-77.Nakon sto su izvrsili inicijalna testiranja R77 kinezi sada pokusavaju napraviti poboljsanu verziju ove rakete pod nazivom projekat  129 ili SD-10






Quote
Borba za opstanak

Ruski proizvođači zrakoplovnog naoružanja prepuni su ideja o razvoju novih oružja koja u pravilu nikad ne dođu do faze serijske proizvodnje i operativne uporabe. Iako se od lovca PAK-FA očekuje da će pokrenuti velik broj programa, pitanje je koliko je to realno. Ako PAK-FA i uđe u operativnu uporabu, to će biti u vrlo malom broju. Povrh toga, vjerojatno neće biti dostupan za izvoz te je pitanje koliko će biti isplativo razvijati oružja samo za njega. Indija i Rusija već razvijaju svoje lovce pete generacije, te je pitanje hoće li oni dobiti domaće, rusko ili zrakoplovno naoružanje nekog drugog podrijetla. Što se tiče izvoza Su-35, a s njime i novih projektila, Kina više nije zainteresirana jer ima domaći J-10 te razvija novi stealth lovac. Jedan od potencijalnih kupaca bio je i Brazil koji je nedavno objavio da će kupiti francuske Rafale. Naizgledniji kupac je Venezuela, ali ona bi kupila tek nekoliko aviona. Zbog tako male prodaje Suhoju se ne isplati dovršiti razvoj i pokrenuti proizvodnju.

Vec sam u par navrata naveo svoj skepticizam po pitanju PAK-FA za kojeg se tvrdilo,pa odgadjalo pa sad opet najavljivalo da ce poleteti u novembru ove godine.Za sad nema cak ni najmanjih indicija da bi se to moglo dogoditi,i sve su prilike da ce to ipak cekati neka sretnija vremena.



____________________



Where'd he go?!

Where'd whooooo gooooo?!
Logged
dexy
Prijatelj foruma
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 804



« Reply #2 on: November 11, 2009, 05:39:51 pm »

Mene je oduvek zanimalo ovo vezano za R-77 i rusko RV. Na par meste sam pročitao da ih ne koriste i nemaju usvojeno u naoružanju, dok sam opet na par mesta pročitao da su ih u početku dobijali početkom devedesetih ili sredinom (nekih 200 komada recimo), a čak sam pročitao i tvrdnje da su naručivali i u zadnjih 7-8 godina i imali isporuke istih. Voleo bih da mi neko razreši ovu dilemu, a naročito u svetlu događaja vezanih za nesuđene alžirske MiG-29SMT koje je preuzelo rusko RV, da li su uz njih preuzeli i određenu količinu R-77 ili na njih kače R-27?

Inače što se tiče SD-10 (PL-12) negde sam naleteo na informaciju da je to kopija italijanske licence Sparrow-a, a koja ima glavu za samonavođenje sličnu onoj na R-77 i koju su razvili uz podršku ruskih stručnjaka.
Logged
80sBoy
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 337



« Reply #3 on: November 13, 2009, 08:51:04 am »

The R-77 with the tail folding is designed to equip the multi-functional fighter Mig-29M and SU-27M in the 90's and for internal use in future projects (MiG-1.44 Flatpack and Su-47 Firkin (formerly S-37). With the end of the Cold War ended up being installed on several versions of the Mig-29 and Su-27.

Some 200 missiles were manufactured in Ukraine between 1984 and 1994 and used in tests until 1994.Production was then transferred to the Russian Vympel.Another 100 were used to evaluate operational by 1996.The Russian production began in 1998. The Russians tested the Mig-29s, Mig-29SMT, Mig-31M and Su-30MK. The missile should be fully operational in 2004-2005.The development was delayed due to the small budget.The Russians are limited use in its Mig-29s.A total of 16 Mig-29S (version 9.13S) can trigger the Russian R-77.Equip the 14th Squadron IAP in Kursk and four in testing centers.

Tekst nije bas frisak,jer se o ovome malo govori.





____________________

Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.018 seconds with 25 queries.