Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana - novosti

[duje]

"Večernji list" Zagreb
http://www.vecernji.hr/

REMONT ILI NOVI? V. PUSIĆ I RUSKI MINISTAR S. LAVROV O NABAVI LETJELICA ZA HRZ

Hrvatska bi mijenjala 14 starih za 10 novih ruskih helikoptera

Helikopteri Hrvatskog ratnog zrakoplovstva moraju na remont koji stoji 10 milijuna kuna po letjelici


Na marginama godišnje skupštine UN-a, nakon sastanka s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim, naša ministrica Vesna Pusić najavila je mogućnost da Hrvatska zamijeni 14 svojih rabljenih helikoptera za 10 novih. RH, naime, posjeduje 24 transportna helikoptera ruske proizvodnje i objektivno te eskadrile predstavljaju suvremeniji dio naših Oružanih snaga. Problem je što od sredine 2013., pa iduće tri godine, jer im istječu resursi, valja obaviti remont na helikopterima. Prvo na onim starijim, “osmicama” (Mi-8MTV i Mi-8T) kojih HRZ i PZO posjeduje 14. Zadnji njihov remont obavljen je 2005. u Ukrajini.

Deset preostalih, a riječ je o modernim letjelicama Mi 171 sh opremljenim po standardu NATO-a, RH je nabavila 2008. na račun klirinškog duga Rusije. I njima će biti potreban remont. U MORH-u računaju da će remont po letjelici stajati oko 10 milijuna kuna. Rusi navodno nude i varijantu bez remonta, a stare bi helikoptere otkupili za milijun dolara po komadu. Premda u državi vlada besparica, jasno je da će RH obaviti potreban remont svih 24 helikoptera, jer je u NATO-ovoj i našoj strategiji RH tzv. helikopterska zemlja koja sudjeluje u zajedničkoj te u “pametnoj” obrani sa svojim letjelicama. Zajedničku obuku u Zadru provode RH i češka vojska, a pridružit će im se i latvijska, mađarska i zrakoplovci vojski još nekih država. Ideja o kojoj su raspravljali političari Pusić i Lavrov tek treba biti razrađena jer  se vrijednost naših rabljenih osmica može (nakon remonta i ovisno o broju sati rada) procijeniti na najviše 5 milijuna dolara po komadu. A to je tek polovica vrijednosti novog. Hrvatska bi trebala doplatiti razliku u cijeni jer novi 171 sh stoji 60 mil. kuna.

Moskva želi tramvaje

Razlika iznosi nekoliko stotina milijuna kuna. Kako bi to RH doplatila, još nije razrađeno. S obzirom na to da se govorilo i o hrvatskoj ponudi o gradnji novih tramvaja za Moskvu (treba 300 tramvaja), možda je i to dio kalkulacije. Ne dođe li do dogovora, RH će samo remontirati svoje helikoptere, a to će stajati oko 180 milijuna kuna.

[duje]

"Slobodna Dalmacija" Split
http://www.slobodnadalmacija.hr/

27.09.2012.

POSAO U NEW YORKU

Hrvatskoj iz Sibira stižu helikopteri od 40 milijuna dolara

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] ‘Posao s Rusima bio bi dobar potez’, smatra Igor Tabak, vojni analitičar / Bruno Konjević / CROPIX

Ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić susrela se na marginama Opće skupštine UN-a u New Yorku s ruskim kolegom Sergejem Lavrovom, s kojim je, među ostalim, razgovarala o mogućnosti nabave ruskih helikoptera za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ) po sistemu “staro za novo”, pri čemu bi 14 starih HRZ-ovih letjelica ruske proizvodnje bilo vraćeno u zamjenu za 10 novih helikoptera uz doplatu.
Rezultat je to ideje ministra obrane Ante Kotromanovića koji želi ozbiljnije obnoviti helikoptersko-transportnu komponentu HRZ-a koja bi tako svoje potrebe zaokružila u idućih 20 godina.

Rusi žele zamjenu

Kako doznajemo, radi se o ponudi Rusiji o zamjeni 14 korištenih helikoptera Mi-8MTV i Mi-8T iz sastava HRZ-a za 10 novih Mi-171. Zastarjeli hrvatski helikopteri uglavnom su nabavljeni u doba rata i međunarodnog embarga na uvoz naoružanja, pa stoga nemaju valjane vlasničke papire. Upravo zbog toga u hrvatskom vojnom i političkom vrhu strahuju da ruski proizvođač možda nije voljan obaviti trampu ilegalno nabavljenih helikoptera i remont.

Međutim, iz ruskih izvora doznajemo kako definitivno postoji volja za zamjenu helikoptera. No, prije toga je nužno izvršiti procjenu tehničkog stanja hrvatskih helikoptera, te vidjeti koje bi zemlje, a nakon remonta, mogle biti zainteresirane za kupnju tih letjelica. Govoriti o konačnoj cijeni cijelog aranžmana još je preuranjeno. Informacije radi, cijena osnovne verzija novog Mi-171 ruskog proizvođača UUAZ iz sibirskoga grada Ulan-Ude iznosi oko 4 milijuna dolara. Kao što je poznato, potpisivanjem ugovora o reguliranju duga bivšeg SSSR-a, Hrvatska je 2007. godine dobila 10 novih helikoptera Mi-171 sh, vrijednih 65 milijuna dolara.

Zbog prakse nenamjenskog korištenja hrvatskih vojnih helikoptera, već duže vrijeme postoji nezadovoljstvo NATO saveza. Naime, osam helikoptera MORH je deklarirao Savezu za potrebe vojnih misija i potreba Saveza. Povlačenje helikoptera iz deklarirane NATO-ove kvote, a za potrebe buduće civilne helikopterske službe, Hrvatska može izazvati ozbiljnije kritike Sjevernoatlantske alijanse. Uostalom, u svom nedavnom oproštajnom govoru James Foley, bivši veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj, diplomatskim je rječnikom upozorio hrvatski vojni vrh da nije prikladno resurse vojnih letjelica koristiti u civilne svrhe.

Da je nabava novih helikoptera neophodan korak potvrđuje i činjenica da je upravo zbog korištenja u civilne svrhe, svim hrvatskim helikopterima Mi-171 već potrošeno pola resursa, te će za tri godine biti potreban remont. Nadalje, i svim helikopterima Mi-8 na proljeće iduće godine nužno je obaviti generalni remont “težak” čak 30 milijuna dolara.

Odrekli se eskadrile
 
- Premda je spomenuta zamjena “na dugom štapu“, bio bi to dobar potez - komentar je Igora Tabaka, uglednog vojnog analitičara. - Postojeći Mi-8 su u lošem tehničkom stanju, tako da bi nabava novih helikoptera Mi-171 bila i više nego dobrodošla. Time bismo na dulji rok povećali broj operativno sposobnih helikoptera. Koliko su Mi-171 dobre letjelice potvrđuje i kupnja od strane SAD-a za operacije u Afganistanu - kaže Tabak.

Zanimljivo, Hrvatska je jedina zemlja u NATO-u koja se odrekla borbene helikopterske komponente. Naime, 2004. tiho je ugašena eskadrila borbenih helikoptera koja je raspolagala sa 9 jurišnih helikoptera Mi-24 hind D. Njezin zadnji zapovjednik bio je bojnik Vlaho Marić, vrhunski časnik i pilot. Nikada formalno nije donesena odluka, o “gašenju” postrojbe, već su helikopteri jednostavno propali u šumarku Zračne baze Pleso kod Zagreba.


Zaboravljena modernizacija

Prije 12 godina, za milijun dolara po primjerku, mogao se u Rusiji napraviti remont Mi-24, a za 3 milijuna dolara i modernizacija letjelice. Da je to učinjeno navrijeme, letjeli bi vjerojatno i danas kao što lete Mi-24 hind u flotama Poljske, Češke, Mađarske ili Makedonije.
 
Skup remont

-30 milijuna dolara vrijedan je remont svih hrvatskih helikoptera Mi-8 koji bi trebao uslijediti dogodine
-65 milijuna dolara iznosi vrijednost 10 helikoptera Mi-171 sh koje je Hrvatska dobila od Rusije 2007. godine
 

Denis Krnić

[trpe grozni]

Samo da dodam da je od 2007 godine do danas cena Mi-171 helikoptera postepeno rasla, takoda je sada cena izmedju 7 i 10 miliona dolara u zavisnosti od opreme, nacina placanja i ostalih izdataka (obuka, tehnika odrzavanja i slicno).
Hrvatska tu ima prednost, jer vec ima isti helikopter u upotrebi, tako da se trosak smanjuje za obuku tehnickog osoblja i pilota, kao i delumicno za opremu koju vec poseduje.

[Solaris]

Još je 6 komada hindova negdje po hangarima.

poz.

[duje]

"Slobodna Dalmacija"
http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspx

Objavljeno 29.10.2012. u 21:24

Dalmatinsko nebo već devet godina nije pod ničijim nadzorom
 
Punih devet godina migovi HRZ-a ne obavljaju redovite letove, ni vježbe presretanja, a time ni nadzor (“air policing” operacije) zračnog prostora RH južno od Splita. Kako otkrivamo, zadnji letovi nadzora i trenaže obavljani su u listopadu 2003. godine sa zračne luke „Split“.

Tada su migovi 21 UMD obavljali trenažni let sa splitskog aerodroma prema Stonu, Lastovu, Visu, pa natrag rutom prema Drveniku, te slijetanje na splitski aerodrom, pa potom ulazak u podzemni potkop kod Pantane. Te su jeseni, prije gotovo deset godina, piloti uvježbavali procedure i letenje sa zračne luke „Split“, korištenje podzemnog objekta ex-kodnog imena „Cetina“ na Pantani, te rad nad južnim Jadranom. Valja naglasiti da državni prostor južno od Splita, sve do Dubrovnika, Mljeta, Lastova, Visa i Drvenika, čini jednu četvrtinu hrvatskog zračnog prostora!

U strateškim dokumentima HRZ-a stoji kako je zbog ograničenja uporabe i ugrađene oprema na avionu mig 21 (starost aviona, loši pričuvni dijelovi, nedekvatano obavljen rumunjski remont op.a.), kao zbog nedovoljnog broja raspoloživih aviona za letenje (preobuka, borbena obuka, vojne vježbe, dežurni borbeni dvojac itd.), citiramo iz dokumenta, „u periodu 2003. godine do danas rezultiralo nedovoljnim brojem sati letenja po pilotu i malim brojem raspoloživih pilota osposobljenih za provedbu svih namjenskih zadaća koje se provode sa avionom mig 21, kako nacionalne, tako i NATO preuzete obveze“.

Hrvatski su migovi sve do 2003 godine najmanje jednom godišnje letjeli golemim državnim prostranstvom južno od Splita. Prijašnjih godina i više. Konkretno, iz podzemnog potkopa kod Pantane vršila se trenaža letenja dva do tri puta godišnje.

Osim toga, put južnog Jadrana letjelo se i iz zračne baze u Puli koje je ugašena ove godine. Identičnu trenažu radili su i piloti u JRV-u i PVO-u do 1990. godine.

Za vrijeme Jugoslavije postojao je pravilnik o letenju „vojnih vazduhoplova“, koji je kasnije koristio i HRZ. Valja napomenuti kako su upravo migovi HRZ-a 1992. u prvim borbenim operacijama na južnom bojištu (Slano, Čepikuće) djelovali sa splitske zračne luke, tj. podzemnog potkopa u Pantani leteći rutama koji danas više nema.

Integrirani sustav

U MORH-u su nam potvrdili da zrakoplovi ne obavljaju “air policing” iznad jedne četvrine hrvatskog teritorija. Kako nam je rečeno, zadnji put migovi su poletjeli 2006. i 2007., ali samo za potrebe ispitivanja funkcionalnosti radara FPS-117. Zbog financijskih razloga, vele, jeftinije je letjeti iznad matičnog aerodroma u Zagrebu.

- Avioni HRZ-a letjeli su na navedenom području 2006. i 2007. godine, u svrhu ispitivanja učinkovitosti radarskog sustava FPS 117 (radarske postaje Učka i Rota). Napominjemo da HRZ i PZO kontinuirano vrši nadzor i zaštitu zračnog prostora RH, i sastavni je dio NATO integriranog sustava za nadzor i zaštitu zračnog prostora savezničkih zemalja - NATINADS. U tom smislu Eskadrila borbenih aviona (EBA) redovito provodi uvježbavanje presretanja letjelica s ciljem sprečavanja mogućih povreda zračnog prostora RH i ugroza sigurnosti stanovnika iznad cjelokupnog teritorija RH, što podrazumijeva i dio južno od Splita prema Dubrovniku, preko Mljeta, Lastova, Visa i Drvenika. Načelno, a s obzirom na to da je proces obuke borbenih pilota vremenski određen i iziskuje velika materijalna i financijska sredstava, obuka pilota na borbenim avionima najčešće se provodi u blizini matičnog aerodroma - stoji u očitovanju Ministarstva obrane RH.

Svi migovi HRZ-a danas su stacionirani samo na jednome mjestu – aerodromu u Zagrebu. Drugim riječima, izvan Zagreba HRZ nema niti jedan par dislociranih naoružanih zrakoplova koji bi mogao u slučaju potrebe, primjerice, presresti nepoznati i nekomunikativni avion iznad Dubrovnika, Mljeta ili Visa.

Treba dodati da je početkom ove godine jedina borbena postrojba na nebu iznad hrvatskog mora, borbena eskadrila migova 21, početkom ove godine iz matične baze u Puli u tišini preseljena na zagrebački Pleso. Nakon 95 godina postojanja ugašena je čuvena vojna zrakoplovna baza osnovana davne 1917. za potrebe Austro-Ugarske. S obzirom na dolet, migovi sa zagrebačkog aerodroma mogu doletjeti najdalje do zone Zadra.

Konkretno, dežurna pare Mig-21 bisD na Plesu, s 4 rakete zrak-zrak R-60 i podtrupnim spremnikom goriva od 800 litara, na visini od 7 tisuća metara ima radijus djelovanja mu je oko 750 km. To bi značio let u jednom smjeru 375 km, a što nije ni blizu dovoljno za let do Dubrovnika i nazad na Pleso.

Zaključno, Hrvatska nema mogućnosti svojim lovcima presresti iznad južnog Jadrana putnički ili neki manji avion s kojim nije moguće uspostaviti radio vezu, a čija svrha prisustva, kao i sama namjera, nisu poznati.

Potkopi u Pantani

Optimalan broj aviona za provedbu svih zadaća propisanih usvojenim strateškim dokumentima i važećim doktrinama HRZ-a i Oružanih snaga RH, uzimajući u obzir operativnu raspoloživost od 60 posto, bio bi 20 aviona: 14 jednosjeda i 6 dvosjeda.

Potkopi u Pantani jedini je još aktivni podzemni objekt u RH koji može primiti zrakoplove. Zanimljivo kako je 16. i 17. kolovoza 2000. godine francuski borbeni lovac mirage 2000 zbog kvara na motoru imao prisilno slijetanje na splitski aerodrom. Popravak miragea obavljen je upravo u potkopima u Pantani, u sigurnosti zaštićenog objekta, daleko od očiju javnosti. Francuski vojni ataše bio je oduševljen blizinom vojnih potkopa i turističkom zračnom lukom Split.
 

DENIS KRNIĆ

[Jester]

A oni kažu...
Izvor: MORH

Ponedjeljak, 29. Listopad 2012., PRIOPĆENJE

Reagiranje MORH-a na članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji

Vezano uz današnji članak objavljen u Slobodnoj Dalmaciji pod naslovom "Dalmatinsko nebo već devet godina nije pod ničijim nadzorom““, Ministarstvo obrane objavljuje sljedeće reagiranje:

Autor teksta, objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji, danas, 29. listopada 2012. Denis Krnić vlastitom interpretacijom iznio je nekoliko tvrdnji koje apsolutno ne odgovaraju činjenicama. Naime, a kao što se i u samom tekstu navodi, HRZ i PZO kontinuirano vrši nadzor i zaštitu zračnog prostora Republike Hrvatske, iznad cjelokupnog teritorija RH što podrazumijeva i dio južno od Splita prema Dubrovniku, preko Mljeta, Lastova, Visa i Drvenika i sastavni je dio NATO integriranog sustava za nadzor i zaštitu zračnog prostora savezničkih zemalja - NATINADS. Slijedom navedenog, zaključak novinara da zrakoplovi HRZ i PZO-a „ne obavljaju air policing iznad jedne četvrtine hrvatskog teritorija“ nije točan.

Istina je da su borbeni avioni HRZ i PZO-a koji se spominju u tekstu, letjeli na području južno od Splita 2006. i 2007. godine, u svrhu ispitivanja učinkovitosti radarskog sustava FPS 117 (radarske postaje Učka i Rota). U skladu s navedenim, nisu točne niti objavljene informacije da "Dalmatinsko nebo već devet godina nije pod ničijim nadzorom“ i da „punih devet godina MiGovi ne obavljaju redovite letove ni vježbe presretanja a time ni nadzor zračnog prostora RH južno od Splita“.

Također, obzirom da su programima obuke HRZ i PZO-a obuhvaćene i vježbe letenja s alternativnih aerodroma, u prošlosti je više puta bilo provođeno letenje sa Splitskog i Osječkog aerodroma. Posljednji put su dva aviona MiG-21 bila prebazirana u Split prilikom posjeta Pape Benedikta XVI, što potvrđuje da su prebaziranja i na druge alternativne aerodrome u RH također moguća. Međutim, kako takve aktivnosti iziskuju dodatna materijalna i financijska sredstva, ona se pažljivo planiraju i rijetko provode.

Napominjemo da u provođenju „air policing-a“ sudjeluju snage Zračnog motrenja i navođenja (ZMIN) tj. radarske postrojbe koje svojim radarima nadziru cjelokupni zračni prostor RH (i šire) te razmjenjuju podatke o situaciji u zračnom prostoru sa saveznicima.  Eskadrila borbenih aviona izvršni je dio u provođenju air policing-a tj. u slučaju pojave nepoznatog zrakoplova ili potencijalne opasnosti piloti Eskadrile borbenih aviona MiG-ovima bi izvršili identifikaciju nepoznatog zrakoplova ili prema procedurama postupili u slučaju potencijalne opasnosti.

Nadalje potpuno je netočno da MiG-ovi ne mogu iz Zagreba dosegnuti jug RH, Dubrovnik, Mljet itd.. obzirom da je za dežurnu paru (dva aviona u sustavu stalnog borbenog dežurstava) potpuno nebitno mjesto slijetanja, jer se po izvršenju zadaće avioni upućuju na slijetanje na najbliži aerodrom. To u praksi znači da bi nakon presretanja južno od Mljeta na granici teritorijalnih voda RH u zavisnosti od ostatka goriva pilot odlučio o slijetanju na aerodrom Dubrovnik ili Split, a sustavom zapovijedanja na odabranom aerodromu bi se osigurao kompletan CROS CHECK SERVICE prema prihvaćenim NATO normama (STANAG).

[Jester]

Kako javlja Novi List An32 je povučen iz upotrebe i više neće letjeti
LINK

[Jester]

Evo cijeli tekst na prethodnu temu :
Nakon najava proteklog proljeća, početkom ove jeseni Ministarstvo obrane i službeno je prizemljilo dva zrakoplova Antonov An-32, tako da je HRZ ostao bez avionskog transportnog djela.
Prijepetnaestak dana i pilotima je službeno na brifingu priopćeno kako više neće letjeti te se sad traže modaliteti njihovog nastavka rada u Oružanim snagama. Kako su nam izvori iz MORH-a potvrdili, Antonove bi se prodalo, jasno, ukoliko se pronađe neki zainteresirani kupac. Za razliku od dijela Patrija, koje bi se isto trebale prodati i za koje već postoji iskazani interes, za ova dva transportna aviona zainteresiranih kupaca još uvijek nema na vidiku. Što ne znači nužno da ih neće biti, obzirom da je veliki broj zemalja koje koriste ovaj avion, ili njegovu prethodnu varijantu An-26, tako da bi se hrvatski primjerci mogli dobro uklopiti. Ako za ništa drugo a ono za »kanibalizaciju«, odnosno kao izvor rezervnih djelova za druge zrakoplove.
Iako proteklih sad već i godina glavna tema kada se HRZ spominje su nadzvučni lovci, gotovo u tišini ova su dva Antonova bila modernizirala. Jedno su vrijeme čak korišteni i kao transportno sredstvo za odlazak naših vojnika u Afganistan, ali se od toga odustalo relativno brzo. Dolaskom nove administracije na čelo MORH-a, predvođene ministrom Antom Kotromanovićem, odlučilo se ići na »umirovljavanje« ovog aviona. U transportnom segmentu MORH se odlučio za forsiranje helikoptera, tako da je Antonovima sudbina bila zapečaćena. Jedna od njihovih velikih problema je nestandardnost s NATO-mjerilima, što je na kraju vjerojatno bio završni pečat odluci. Naime, zbog njegovih gabarita, An-32 ne može u svoju unutrašnjost primiti NATO transportnu paletu, koja je standardizirana, tako da se ne može korisiti u misijama ovog saveza.

[Solaris]

Transportne zrakoplove An-32B što prije prodati dok još imaju neku vrijednost

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Vojni vrh je odlučio u potpunosti prizemljiti flotu transportnih zrakoplova An-32B, a razlozi su isključivo financijske prirode, potvrdili su nam u MORH-u. Zrakoplovi su ekonomski neisplativi s obzirom na stvarne potrebe, a osobito iz razloga što se RH nalazi u sustavu kolektivne sigurnosti gdje se dijeljenje resursa podrazumijeva, pa tako i transport vojnika i opreme u vojne misije.

Hrvatski vojnici već godinama odlaze u vojne misije transportnim zrakoplovima zemalja članica NATO saveza, jer An-32B nije prikladan za takvu vrstu transporta s obzirom na količinu i vrstu potrebne opreme, sredstava, vozila i naoružanja koji se prevozi te njegov dolet i udaljenost misije, ponajprije u Afganistanu.

Potrebe za transportnim zrakoplovima u HRZ neće biti barem u idućih deset godina, jer su takve procjene s obzirom na političko i vojno okruženje, te prijetnje i ugroze koje nemaju veze sa klasičnim oblicima ratovanja gdje bi možda ovakvi zrakoplovi bili od koristi. Njihova zadaća i svrha ne može biti medicinski prijevoz, padobranski skokovi dvaput godišnje ili prijevoz zaposlenika MORH-a i OSRH iz Zagreba u Zadar, Split ili Pulu. S druge strane, prizemljeni, ovi zrakoplovi samo donose trošak.

Hrvatski An-32B krenuo je 2009. samo jednom u afganistansku avanturu, na put dug 5000 km. Bila su mu potrebna tri slijetanja prije završnog u Kabulu, i to u Turskoj, Azerbejdžanu i Uzbekistanu. Na let je krenulo osam pilota sa još nekolicinom pripadnika zemaljske potpore. Nakon svega, pravo je pitanje koliko je mjesta bilo ostalo za bilo koga drugog u njemu pri povratku, a zna se da u Afganistanu boravi preko 300 hrvatskih vojnika, te koliko je dana posadi trebalo da dolete u Afganistan i vrate se natrag. Kakva bi to morala biti operacija i broj rotacija te koliko bi trajao povratak hrvatskih vojnika u domovinu teško je i zamisliti ako bi se radio sa ovim zrakoplovima. Vjerojatno bi trajao dva mjeseca uz ogromne troškove i na koncu ostalo bi opet 70 posto opreme koju bi neka zemlja članica NATO saveza morala dopremiti u Hrvatsku.

Možda se trebalo zaista dogoditi jedno takvo iskustvo da i onim najvatrenijim pobornicima njegova ostanka u HRZ postane jasno kako takav zrakoplov ne može odgovoriti potrebama i zahtjevima današnjih misija. U Afganistanu niti jedna zemlja ne koristi ovaj tip zrakoplova, čak niti Afganistan koji je imao četiri zrakoplova ovog tipa. Naime, otpisao ih je 17. lipnja 2011.  zbog dolaska C-27A. Hrvatska je bila jedina članica NATO saveza koja je do jučer koristila ovaj tip zrakoplova. Slovačka još uvijek ima An-26, ali je njegov otpis planiran za 2014. Također, Mađari otpisuju An-26 iduće godine. Ne postoje nikakve druge tvorničke inačice ovog tipa zrakoplova koje bi mogle biti nadogradnjom dovedene do neke druge svrhe, odnosno biti od koristi HRZ.

Protupožarnih zrakoplova ima sasvim dovoljno, a njihovi ogromni troškovi korištenja samo idu u prilog činjenici da RH zaista ne treba uz sve još i bilo kakav modificirani An-32 za gašenje požara. Nadalje, mogućnost patroliranja nad morem također ne dolazi u obzir, jer proizvođač zrakoplova nikada nije napravio takvu inačicu, a nadogradnja za tu svrhu nije moguća. Kada bi i bila moguća, oprema bi koštala kao pet takvih zrakoplova,  a usto nigdje se potreba za takvim tipom zrakoplova ne spominje u dugoročnim planovima.

Zadnji generalni remont jednog od dva zrakoplova An-32B završen je u ožujku 2011. godine. Cijena remonta je bila  oko 1.3 milijuna EUR sa produžetkom životnog vijeka od 4 godine. Zrakoplov ima mogućnost dodatnog produžetka životnog vijeka još minimalno 10 godina. Drugi An-32B koji nije bio na remontu već je odavno prizemljen i njegovo oživljavanje koštalo bi i više od 1,3 milijuna EUR, tvrde u MORH-u. U slučaju prodaje cijene neremontiranih zrakoplova se kreću oko 500.000 EUR, a remontiranih od 1-1,5 mil Eura. Ako je već odluka takva kakva jest onda ih treba prodati što prije dok još drže nekakvu cijenu.

  defender

[Jester]

Jedan veoma dubokouman i zanimljiv članak  no dobro ima NATO svega blago nama ,ne želim niti pomisliti da se dogodi neka vanredna situacija ,katastrofa i sl. i potrebna bude evakuacija ili dostava određenih sredstava na pogođeno mjesto,imaju li ti ljudi viziju,no dobro naredbe se moraju izvršavati tako je to kad si "malen"

[dzumba]

Све то, или скоро све што пише у чланку важило је и у време када су ти авиони набављени. Дакле, може се поставити питање зашто су уопште набављени?

[Jester]

Nakon dugo predugo vremena Mig 21 je poletio na jug,ovaj mjesec im je drugi put te će biti neko vrijeme stacionirani na Zemuniku, a možda i duže (možda sad zatvore i Pleso kao i Pulu pa sve prebace na Zemunik)
slikano 26.11. autor: Pave Colić
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Da nadodam da je kako javlja portal OBRIS odlučeno o remontu postojećih zrakoplova Mig-21
http://obris.org/hrvatska/odluceno-o-remontu-postojecih-mig-21/

[Jester]

Piloti Migova na dvotjednoj obuci iznad srednje i južne Dalmacije

"Nekoliko zrakoplova MiG-21 trenutno je izmješteno u zračnu bazu Zemunik isključivo zbog provođenja planirane i redovite letačke obuke pilota Eskadrile borbenih aviona. Predviđeno trajanje obuke je dva tjedna, a letjet  će se iznad Splitske i Dubrovačke zračne luke.", stoji u odgovoru MORH-a na upit Defender.hr o ovotjednim čestim preletima zrakoplova MiG-21 nad Jadranom i njegovim zaleđem što donedavno nije bio slučaj.

Izvor : Portal Defender.hr


Da nadodam kako se danas već iznad Resnika čula buka aviona koji odavno nisu posjetili LDSP ,pretpostavljam da će i potkopi na Pantani opet biti u funkciji za vrijeme obuke.

[Kuzma®]

"Nekoliko zrakoplova MiG-21 trenutno je izmješteno u zračnu bazu Zemunik isključivo zbog provođenja planirane i redovite letačke obuke pilota Eskadrile borbenih aviona.

Koliko HRZ ima uopste aviona Mig-21 ako MORH kaze da je nekoliko njih preletelo u Zemunik? I koliko je operativno sposobnih?

[Jester]

Prema podacima sa portala defender hr a koji su izvučeni iz analize za isplativost remonta HRZ raspolaže sa 18  letjelica ,operativno sposobnih je bar zadnjih nekoliko mjeseci svega 6 komada,4 jednosjeda i 2 dvosjeda,u Zadar su bar što se vidi na slici sletjela samo dva što je eto "nekoliko"