PALUBA
March 29, 2024, 10:12:26 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News:
Važno
Za sve članove foruma Paluba.Info, apel da uzmete učešće na samo u glasanju već i u temi.
Link do teme je ovde
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13   Go Down
  Print  
Author Topic: Sukhoi Su-35BM "superflanker"  (Read 134321 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Sukhoi
mornar
*
Offline Offline

Posts: 14


« on: November 13, 2007, 05:51:17 pm »

Sukhoi Su-35

By Sergei Drobyshev

Picture by: Neville Dawson

Subj: SU-35: AIRCRAFT OF THE 21st CENTURY

by Sergei Drobyshev
Head of the Regional Policy and Marketing Department, KnAAPO
Via Easy Tartar

The development of a new combat aircraft is a most intricate gestation period from the R & D work to launch it into series production and operation. A major role here is played by the manufacturer, because there is a long way between the creation of a prototype and the production of a series aircraft. So, during the launch into series production of the Su-27 aircraft developed with the direct participation of specialists from the Komsomolsk-on-Amur Aircraft Manufacturing Company (KnAAPO), over 50,000 revisions and corrections have been introduced into the designs of the airframe and airborne systems. Without the concerted efforts of KnAAPO, Sukhoi EDB and hundreds of allied enterprises, this wonderful machine would remain a mere blueprint. The design potential of the Su-27 aircraft made it possible for the Sukhoi EDB to develop, on its basis, some new versions of combat aircraft for various roles, such as the Su-27UB combat trainer, Su-30 multipurpose two-seater, Su-33 deck-based fighter, Su-32FN front-line bomber and, of course, the Su-35 multipurpose fighter. A pioneer in the production of the Su-27s, KnAAPO also contributed to the creation of these aircraft, generously sharing its technical and technological know-how tried out on the Su-27s, with other aircraft manufacturing factories which brought the production of these aircraft to the commercial level.

Su-35 during approach with the huge speedbrake open

Su-35 with the speedbrake open

As soon as the work on the Su-35 was started by Sukhoi, the KnAAPO specialists actively participated in the project, designing units and assemblies for the future aircraft. Most experimental aircraft for the trials and a small series of them for the Russian Air Force have also been built by KnAAPO.

To enhance the combat effectiveness and expand the employment area of the aircraft, it was decided to create a multipurpose maneuverable fighter combining high agility and capacity to intercept air targets normally attacked by the Su-27 with a capability to attack ground and water surface targets by both unguided and guided, including high precision, weapons. The Su-35 met these requirements.

The Su-35 is intended to destroy existing and prospective remotely piloted vehicles, cruise missiles and other maneuverable targets against the earth background, day and night and in all weathers, to deliver preemptive strikes at any air enemy, including hardly discernible visual objects, to engage ground (and water surface) targets by carrying out standoff attacks with diverse guided weapons, including high-precision ones.

The installation of a new set of airborne equipment and additional (as compared to the Su-27) weapon systems on the aircraft required more hardpoints, a robust airframe, and called for changes in many airborne and airframe systems. The main landing gear struts have been modified and the two-wheel nose leg ruggedized.

For better agility and takeoff/landing performance, the aircraft was provided with a canard. In terms of aerodynamic layout, the Su-35 is an unstable integral triplane (wing + horizontal tail + canard). The required stability and control are assured by a remote control system. The canard notably assists in controlling the aircraft at large angles of attack and bringing it to a level flight condition. The Su-35 has now acquired a newly developed wing with increased relative thickness, accommodating a large amount of fuel. As in the Su-27, the wing of the Su-35 is provided with high-lift devices featured as deflecting leading edges and flaperons acting as both the flaps and ailerons. In flights at subsonic speeds, the wing profile curvature is changed by a remote control system which deflects the leading edges and flaperons versus the angle of attack.

The horizontal tail of the aircraft is essentially a differentially adjustable stabilizer each panel of which is provided with its own quick-acting electro-hydraulic actuator. For a greater combat employment range, the aircraft is fitted with an in-flight refueling system. Inasmuch as a refueling flight of the aircraft may be quite extended (6 - 8 hours or longer) and is only limited by the pilot's physical conditions, its cockpit is provided with containers to store reserves of food and water, and a waste disposal system. The amount of oxygen is increased too. The KD-36DM series ejector seat is set with its back inclined at 30 deg., which helps the pilot resist aircraft accelerations in air combat.

The Su-35 avionics equipment comprises:

*

new-generation forward-looking pulse-doppler radar with a phased antenna array
*

rearward-looking radar
*

optical locator with combined functions of infra-red imager and laser range finder
*

weapons control system
*

helmet-mounted target designator
*

radio reconnaissance system
*

defense complex
*

integrated display system using three high-contrast monochrome CRT's
*

communications and navigation equipment

To penetrate enemy air defenses, the Su-35 can fly at low altitudes using its terrain following and obstacle avoidance feature.

The armament of the aircraft consists of a fixed gun, aerial bombs, guided and unguided missiles. The missile-bomb armament is arranged at 12 hardpoints and comprises:

*

prospective medium-range, type RVV-AE, air-to-air 'fire-and- forget' active homing missiles;
*

medium-range air-to-air missiles of the R-27 family with semi- active radar and passive IR guidance, with engines both conventional and having increased power-to-weight ratio
*

highly agile missiles of the R-73 class for close air maneuver combat with passive IR guidance and combined (air- and gas-dynamic) control
*

the X-31A and X-31P air-to-ship and air-to-radar missiles with active and passive radar guidance and capable of flying at a supersonic speed
*

the X-29 air-to-surface missiles with laser and TV guidance
*

incendiary tanks, 100-kg, 250-kg and 500-kg bombs and bomb clusters for various purposes, including those fitted with a brake and used for low-altitude attacks

Overall, over 70 versions of guided and unguided weapon stores may be employed, which allows the aircraft to fly most diverse tactical missions.

The flight-navigation equipment of the aircraft permits it to make flights in all weathers, day and night. The equipment includes a navigation complex, automatic flight control and remote control systems.

The navigation complex comprises an inertial directional system and short- and long-range radio navigation systems. The information produced by the systems goes to unified digital computers which compute the flight paths for a programmed route flight, target approach and return to the landing airfield.

The automatic flight control system of the Su-35 makes all phases of its flight automatic, including the combat employment of its weapons.

Once the automatic flight control system receives information from the navigation system, it solves the route flight tasks, involving a flight over the programmed waypoints, the return to the landing airfield, making a pre-landing maneuver and approach for landing down to an altitude of 60 m, as well as uses the data supplied from the weapons control and radio guidance command systems to direct the aircraft to the target and accomplish the attack.

For flight control, reliability and survivability, the aircraft has a remote control system with quadruple redundancy. Depending on the flight conditions, signals from the control stick position transmitter or automatic flight control system will be coupled to remote control amplifiers. Upon updating, depending on the flight speed and altitude, these signals are combined with feedback signals fed by acceleration sensors and rate gyros. The resultant control signals are coupled to the high-speed electro-hydraulic actuators of the stabilizers, rudders and canard. For greater reliability, all the computers work in parallel. The output signals are compared and, if the difference is significant, the faulty channel is disconnected.

An important part of the remote control system is based on a stall warning and barrier mechanism with an individual drive of its own. It prevents development of aircraft stalls through a dramatic (by 15 kgf) increase in the control stick pressure. This allows the pilot to effectively control the aircraft in a maneuver combat without running the risk of reaching the limit values of angles of attack and acceleration.

The stall control is accomplished by the computer of a signal limiting system, depending on the configuration and loading of the aircraft. The same system sends voice and visual signals, as the aircraft nears a stall condition.

The communications equipment of the aircraft comprises VHF and HF radio sets, a secured digital telecommunications system, and antenna-feeder assembly.

The aircraft mounts an automatic noise-proof target data exchange system, which provides for coordination of the actions of several fighters engaged in a group air combat.

An integrated ECM system turns on warning units that provide signals about attacking enemy missiles, a new generation radio reconnaissance set, active jamming facilities and radar and heat decoys.

The cockpit of the Su-35 boasts an up-to-date display system, which comprises three CRT indicators, head-up display, display system computers, and the computers of an integrated information system. All the required information is provided to the pilot on electronic indicators. The contents of the information frames can be changed to suit the pilot needs with the aid of the keyboard, while the data can also be altered automatically in the information frames depending on the flight conditions.

The integrated information system allows the performance of a ground serviceability test of the entire equipment and location of troubles to an individual plug-in unit. In case of in-flight failure, the indicator of the integrated information system will provide the pilot with a text message about the failure and recommendations on how to correct it or will dictate further actions. The message is also duplicated by voice.

Installation of the new avionics equipment with considerable power consumption necessitated increased capacity of the airborne electric and hydraulic power supplies. To this end, new and more powerful generators and hydraulic pumps have been installed.

A further development of the Su-35 is the Su-37, the newest superagile fighter powered by engines with a thrust vector control system. The system is integrated with the remote control system of the aircraft. The engine nozzles deflect in pitch by 15 degree up and down with the aid of two couples of hydraulic jacks mounted on each engine. The angular rate of the nozzles is up to 30 degrees per second. The system permits deflection of the nozzles in the same and different directions.

The employment of thrust vector control allowed the aircraft to master some new maneuvers, such as 'tumble in the air' (rotation through 360 degrees).

There are also some novelties in the aircraft avionics. For example, the cockpit indication system uses four liquid-crystal color displays provided by France's Sextant. These are widescope color displays assuring good readability of the information even in bright sun light. The aircraft is fitted with a satellite navigation system and laser attitude and heading reference system.

The employment of the new avionics largely contributed to the accuracy and reliability of the navigation system. The cockpit is also provided with a side control stick and engine control levers with a strain sensitive system responding to the pilot hand pressure.

The weapon control system and armament used aboard the Su-37 are mainly consistent with the ones normally employed by the Su-35 and can be enhanced.

An AL-35 engine now under development is intended for installation aboard the Su-35 and Su-37 aircraft. Installation of this engine will markedly improve the acceleration characteristics and maneuverability of the aircraft. Both aircraft have rather spacious compartments to accommodate the existing and prospective sets of avionics. So the design potential of the Su-35 and Su-37 is still far from being exhausted.

The Su-35 and Su-37 have all the merits allowing them to become the principal multipurpose fighters of the Russian Air Force in the beginning of the 21st century. Under respective cooperation agreements signed by the Russian Federation with foreign countries in military and technological spheres, these aircraft may also be supplied to foreign customers.
Characteristics of Su-35:

Crew 1
Maximum takeoff weight, kg 34,000
Weight of empty aircraft, kg 18,400
Maximum warload, kg 8,000
Power plant, number x type of engine 2 x AL31FM Maximum afterburning thrust, kg 12,800
Maximum flight speed, km/h:
near ground 1,400
at high altitude 2,500

Service ceiling, m 18,000
Flight range, km:
with internal fuel reserve 3,200
with one refueling 6,500

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 1.jpg (35.79 KB, 550x366 - viewed 464 times.)

* 2.gif (22.21 KB, 424x592 - viewed 464 times.)

* 3.jpg (65.52 KB, 640x435 - viewed 460 times.)

* 4.jpg (136.38 KB, 640x434 - viewed 480 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 09:30:45 am by Broker, Reason: ubačene slike u atačment » Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 883


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #1 on: July 15, 2008, 03:55:07 pm »

Prelaz između generacija SU-35BM


Iako se dugo vremena smatralo da višenamenske vazduhoplovne platforme nisu bile na listi prioriteta vazduhoplovnih snaga bivšeg Sovjetskog Saveza, činjenice koje su naknadno obelodanjene pokazale su da to nije odgovaralo istini.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tako je, na primer, već krajem 1983. godine, pokrenut program usavršavanja lovca Su-27. Po tom programu Su-27 je trebalo da evoluira u pravi višenamenski borbeni avion. Podsećanja radi, to je bilo samo šest godina nakon leta prvog prototipa ovog aviona, odnosno godinu dana nakon pokretanja serijske proizvodnje. Projekat usavršavanja lovca Su-27 dobioje oznaku Su-27M.

Cilj ovog programa bio je dvostruk. Sa jedne strane usavršavane su osobine koje su smatrane ključnim za ostvarivanje prevlasti u vazdušnom prostoru čime je trebalo da se parira američkim lovcima F-15 i F-16 koji su takođe prolazili obimne programe usavršavanja. Sa druge strane, povećavane su vatrene mogućnosti aviona kroz integraciju precizno vođenih ubojnih sredstava namenjenih dejstvu po ciljevima na kopnu i moru.

Prvi prototip modernizovanog Su-27M, sa projektnom oznakom T10M-1 nastao je prepravkom serijskog aviona. Poleteo je juna 1988. godine. Ukupno je do 1995. godine napravljeno 12 prototipova Su-27M, na kojima je etapno implementiran niz novih tehnoloških rešenja.

Konstruktivno posmatrajući, modernizovanoj letelici je neznatno povećana dužina zbog ugradnje novog, snažnijeg radara. Uvećane su i dimenzije vertikalnih stabilizatora a primenjene su i kanar površine koje su za cilj imale poboljšanje letnih osobina na velikim napadnim uglovima i malim brzinama leta. Umesto klasičnih, hidro-mehaničkih komandi leta, ugrađen je FBW sistem (fly by wire), a na instrumentalnu tablu su postavljena tri displeja. Duže vreme ostajanja u vazduhu obezbeđenoje ugradnjom cevi za dopunu gorivom u vazduhu ali i povećanjem kapaciteta unutrašnjih rezervoara.

Što se naoružanja tiče, uvedene su dve nove podvesne tačke, čime je njihov broj porastao na 12. Projektom je predviđeno da se u osnovnoj, lovačkoj varijanti, potkačinje osam raketa velikog dometa tipa RVV-AE i četiri IC vođene rakete malog dometa tipa R-73.

Raspad SSSR-a znatno je usporio ovaj program. Rusko
vazduhoplovstvoje bilo u krizi i obnavljanje vazduhoplovne tehnike je u tom periodu potpuno zamrlo. Konstrukcioni biroi su opstanak videli u plasmanu na strano tržište zbog čega, su mahom vlastitim sredstvima nastavili dalje radove na usavršavanju postojećih modela.Tako je, kao odgovor na tender Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) nastao Su-35, verzija koja je izvedena iz šestog prototipa aviona Su-27M. Njegova specifičnost ogledala se pre svega u primeni elektronske opreme francuskog proizvođača Sextant Avionics. Premda ovaj avion nije prodat ni UAE kao ni kasnije Brazilu i Južnoj Koreji, Rusi su nastavili sa opitima. Na ovu istu prototipsku platformu ugradili su motore sa vektorisanim potiskom i HOTAS sistemom komandi leta (ruke na palici i gasu). Avion u ovoj konfiguraciji predstavljen je 1996. godine, ali sada sa oznakom Su-37!

Isključivo ruska oprema

Saznanja do kojih se došlo u razvoju aviona Su-27M, odnosno Su-35, uspešno su primenjena na dvosedima Su-30 koji su u serijama vrednim pažnje izvezeni u Indiju i Kinu. lako je Su-30 plasiran i u druge zemlje, prethodno navedeni kupci su, realno, sačuvali rusku vazduhoplovnu industriju i njene razvojne potencijale.

Ekonomski, politički i vojni oporavak Rusije stvorio je početkom ovog veka prostor za nastavak starijih i započinjanje novih projekata razvoja i opremanja ruskih vazduhoplovnih snaga. Na listi prioriteta se, sa razlogom, našla familija aviona Su-27. Naime, ruski lovac pete generacije poznat i kao PAK-FA (T-50) još uvek nije poleteo, dok se njegov glavni takmac, američki F/A-22 Raptor već nalazi u operativnoj upotrebi. Takođe je bila evidentna i pojava novih varijanti zapadnih višenamenskih borbenih aviona tipa F-16 (varijanta E/F odnosno Blok 60), F/A-18 E/F Super Stršljen, Evrofajter EF-2000 i Rafala.
U ovakvoj situaciji, dalje usavršavanje Su-35 je isplivalo kao najlogičniji izbor. 2003. godine, na vazduhoplovnoj izložbi u UAE prikazana je maketa usavršenog Su-35. Na osnovu prikazanog stručnjaci su tada mogli samo da zapaze da je konstrukcioni biro Suhoja odstupio od triplan šeme primenjene na avionima Su-30 MKI, Su-32 i Su-34.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prototipska forma nove verzije Su-35 prikazana je prošle godine na aviosalonu MAKS-2007 koji se održava na aerodromu Žukovski nadomak Moskve. Premda su Rusi oznaci Su-35 dodali sufiks BM (Болbաaя
Moдepнuзaя, - u prevodu velika modernizacija) pojedini zapadni izvori ovu su verziju označili kao Su-35-1.

Za potrebe sajamskog prikazivanja, prototip je iz fabrike KnAAPO u Komsomolsku na Amuru prevezen transportnim avionom AN-124 Ruslan.

Po završetku salona, usledila su zemaljska ispitivanja. Premda se očekivalo da će novi avion poleteti u novembru prošle godine to se iz nepoznatih razloga nije desilo do 18. februara ove godine. Za komandama aviona sa evidencijskim brojem 901 bio je Suhojev opitni pilot Sergej Bogdan.

Su-35 BM je vizuelno sličniji klasičnom Su-27 nego prethodnicima koji su imali oznake Su-35 i Su-37. Glavni razlog je uklanjanje kanar površina iz aerodinamičke konfiguracije. Premda iz aerodinamičke površine imaju veliki značaj prilikom leta na malim brzinama, odnosno velikim napadnim uglovima, projektanti su smatrali da se njihovim izbacivanjem smanjuje štetni otpor koji nastaje na većim brzinama leta ali i radarska refleksija. Takođe, izbacivanjem kanar površina i ugradnjom snažnijih motora sada je moguće postići režim superkrstarenja (let na nadzvučnim brzinama bez upotrebe forsaža). Interesantan konstruktivni detalj je i izbacivanje vazdušne kočnice čija se funkcija sada ostvaruje diferencijalnim otklonom kormila pravca (svaki vertikalac ima svoje kormilo). Izbacivanjem vazdušnih kočnica stvoren je i prostorza dodatnu količinu goriva.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

BM se u odnosu na izvorni Su-35 takođe odlikuje i redizajniranim krilom, manjom površinom vertikalnih stabilizatora, kraćom repnom gredom a veliki flaperoni se pružaju duž čitave izlazne ivice. Pretpostavlja se da su na avionu primenjeni i materijali za absorbovanje radarskih signala. Udeo kompozita u strukturi aviona je znatno povećan čimeje ostvarena ušteda od 20% težine u odnosu na prethodnike. Međutim, dozvoljene poletne i sletne težine su povećane usled čega je neminovno usledilo ojačanje stajnog trapa. Tako, između ostalog, nosna noga aviona sada ima dva točka umesto jednog što je standard na serijskim Suhojima Su-27.

Pažljiviji posmatrači uočiće i nešto veće uvodnike vazduha, što je posledica potrebe za većim masenim protokom vazduha novih motora.

Avion poseduje cev za dopunu gorivom u vazduhu a isto tako uz upotrebu odgovarajućeg kontejnera može da posluži kao mini-cistema.

Zbog dugog ostajanja u vazduhu ugrađen je i sistem za generisanje kiseonika na platformi. Za poboljšanje letnih osobina instalirana su dva snažnija motora tipa NPO Saturn 117S, svaki snage 142,196 kN. Ovi motori predstavljaju poslednji izdanak poznatih motora AL-31F i poslužiće kao prelazna etapa ka novijim motorima AL-41F. Motori Saturn 117S poseduju vektorski kontrolisani potisak u svim osama što pomaže ostvarenju karakteristika supermanevrabilnosti. Poredeći motore 117S sa AL-31F uočava se duplo veći međuremontni rok rada (1000 naspram 500 sati) i skoro trostruko veći upotrebni vek (4000 naspram 1500 sati). Rad motora kontrolisan je FADEC sistemom.

Avio je inače projektovan za upotrebni vek od 6000 sati ili 30 godina što je značajan pomak u odnosu na prethodne ruske konstrukcije. Vremenski međuremontni rok rada je 10 godina za razliku od Su-27 gde taj period iznosi sedam godina.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sistem za upravljanje vatrom ovog višenamenskog aviona koncipiran je oko radara sa faziranom antenskom rešetkom tipa Irbis-E (N035E) koji radi u X-opsegu. Ovaj radar predstavlja usavršeni radar tipa Bars ugrađen na avionima Su-30 MKI/MKK/MKA. Procesiranje signala radara vrši računarska jedinica Solo-35. Radar može da detektuje i prati 30 ciljeva. Sa poluaktivno vođenim raketama istovremeno može da dejstvuje po dva cilja, dok sa aktivno vođenim raketama istovremeno gađa osam ciljeva u vazdušnom prostoru uključujući i četiri na udaljenostima od oko 300 kilometara! U režimu dejstva precizno vođenim sredstvima po ciljevima na kopnu i moru moguće je istovremeno ispoljavanje udara na dva cilja.

Daljine otkrivanja ciljeva koje je dao proizvođač zaista su impresivne za jedan avionski radar. Površinski cilj sa velikim odrazom kao što je, na primer, nosač aviona može biti detektovan na 400 km. Sa druge strane, stelt ciljevi sa malom refleksnom površinom od 0.01 m2 otkrivaju se na 90 km udaljenosti.

Međutim, pretpostavlja se da je ovaj radar samo prelazna stepenica do uvođenja novih radara AESA tehnologija koji postaju imperativ u razvoju borbenih aviona nove generacije.

Karakteristika Su-35 BM je i mali radar smešten u repnoj gredi namenjen praćenju situacije u zadnjoj polusferi. S`obzirom da Rusi imaju više tipova ovih radara još uvek nije poznato koji od ovih radara će biti serijski standard.
Dopunu radaru predstavlja sistem pasivne detekcije, tzv. "OLS" što je već decenijama ruski „specijalitet". Na Su-35 BM se nalazi poslednji izdanak familije ovih uređaja koji nosi oznaku OLS-35. OLS-35 u sebi integriše IC uređaj za otkrivanje i praćenje ciljeva u vazduhu, TV kameru kao i laserski daljinomer koji ima i zadatak laserskog osvetljavanja cilja. Uređaj istovremeno može da prati četiri cilja.

Cilj može da bude detektovan na udaljenostima od 50 km u dolasku odnosno na udaljenostima od 90 km iz zadnje polusfere. Laser može da označi zemaljske ciljeve na udaljenosti od 30 km. Iz ovih karakteristika može se zaključiti da je OLS-35 zaista moćan i vredan uređaj.

Kabinski prostor je takođe doživeo redizajn. Kabinom dominira širokougaoni gornji prikazivač IKŠ-1M i dva neubičajeno velika višefunkcijska displeja dimenzija 22.5x30 cm. Kao rezerva služi jedan od ukupnotri manja LCD. Veliki broj podataka sa displeja takođe može biti projektovan na viziru pilotske kacige.

I u slučaju Su-35 BM primenjen je sistem komandi «ruke na palici i gasu» (HOTAS). Osnovu komunikacijske, navigacijske i radio-navigacijske opreme čine dve UHF/VHF radio stanice, digitaina mapa terena i inercijalno/satelitski sistem navigacije.

Posebno značajnu karakteristiku aviona predstavlja njegov novorazvijeni sistem za elektronsko ratovanje tipa L175M Hibinji. Sposobanje da precizno otkrije i locira pretnju i izvrši njeno ometanje. Nalazi se u kontejnerima na krajevima krila. Sistem ima poseban displej u kabini aviona a zadužen je i za vođenje protivradarskih raketa. Avion je opremljen i novim signalizatorom radarskog ozračenja, detektorima laserskog ozračenja kao i uređajem koji upozorava na lansiranje protivničke rakete.

Avion je u potpunosti prilagođen mrežocentričnom ratovanju. Moderni data-link omogućava brzu i efikasnu vezu između letećih i zemaljskih komandnih mesta kao i između aviona koji se nalaze u borbenom poretku. I sam Su-35 BM, čija oprema omogućava kompletan pregled taktičke situacije, može biti u ulozi letećeg komandnog mesta koji predvodi grupe do 16 borbenih aviona.

Kompletna oprema koja je ovde navedena je isključivo ruskog porekla za raziiku od, recimo, Su-37 koji je imao zapadnu avioniku proizvođača Sextant Avionics. Ovaj detalj će naročito biti interesantan potencijalnim kupcima kao što su Kina ili Venecuela.

VAZDUHOPLOV ZA STRATEGIJSKE UDARE

Karakteristike kao što su supermanevrabilnost, zatim režim nadzvučnog krstarenja bez upotrebe forsaža, stelt premazi, umreženost aviona ili radar velike snage približavaju ovaj avion petoj generaciji borbenih aviona. Zato Rusi Su-35 BM, zajedno sa avionom MiG-35, tretiraju kao avion ,,4++" generacije. Međutim, zapadne vojne teoretičare ne brinu toliko ove karakteristike koliko njihova funkcionalna usklađenost sa ubojnim sredstvima velikog dometa koja bi mogla značajno da promene principe ratovanja u vazdušnom prostoru.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tako, na primer, u borbeni komplet aviona, osim standardnih poluaktivno i termalno vođenih raketa tipa R-27 ET/ER srednjeg dometa, zatim aktivno vođenih raketa R-77/RVV-AE (takođe srednjeg dometa) ulaze i aktivno vođene rakete velikog dometa R-72 (KS-172S-1) odnosno R-37M. Dokje R-72 nova raketa, R-37M predstavlja modifikaciju rakete R-37 koju koriste lovci MiG-31M. I jedna i druga raketa imaju efikasan domet od najmanje 300 kilometara što znači da njima efikasno može da se dejstvuje po ciljevima kao što su avioni za dopunu gorivom u vazduhu ili leteća komandna mesta AWACS.

Veliku opasnost predstavljaju i protivradarski projektili velikog dometa R-27EP i H-31A/P čija je zona efikasnog dejstva veća od 100 km. U opcijije i H-58 UŠE dometa do 200 km.

Asortiman dopunjuju i protivbrodski projektili 3M-14AE/ 3M-54AE1 i P-800 Oniks/Jahont čiji dometi idu i preko 300 km. Međutim, glavni razlog za zabrinutost nije samo domet već visoka nadzvučna brzina kojom ove rakete lete ka ciljevima.

Za blisku vazdušnu borbu namenjeni su projektili R-73 i top GŠ-301 kal.30mm.

U borbenom kompletu Su-35 BM nalaze se i standardna ruska precizno vođena sredstva za dejstvo po kopnenim ciljevima. To su laserski i TV vođene rakete i bombe tipa H-59, H-29TE, LGB-250, KAB-500KR/OD, KAB 1500 KR/LG. Maksimalna težina korisnog teretaje 8000 kg koji može da se zakači na ukupno 12 tačaka.

KnAAPO trenutno završava još tri prototipa aviona Su-35. Dva su predviđena za ispitivanja u vazduhu dok je treći namenjen statičkim ispitivanjima na zemlji. Oba letna prototipa bi u program ispiiivanja trebala da se uključe do kraja ove godine.

Rusko vazduhoplovstvo je već naručilo određeni broj ovih aviona. Početak serijske proizvodnje je planiran za narednu godinu a prve isporuke se očekuju tokom 2010. godine. Procenjuje se da će cena Su-35 BM biti veća za oko 30% u odnosu na osnovnu verziju.

tekst: Staviša Vlačić


Karakteristike:

• Dužina21.9 m
• Visina5.9 m
• Raspon krila 15.3 m
• Poftna masa, sa dve R-77 i dve R-7325300 kg
• Pofetna masa sa maks.korisnim teretom34500 kg
• Ukupan potisak motora Saturn 117 S, na forsažu284,392 kN
• Odnos potisak-masa, sa normalnim i maksimalnim teretom1.14/0.84
• Maks.gorivo u unutrašnjim rezervoarima11500 kg
• Maks.korlstan teret8000 kgt
• Praktični plafon leta 18 000 m
• Radijus dejstva sa maks.gorivom, na niovu mora i visini1,580 km  -  3,600 km
• Dolet, sa dva podvesna rezervoara PTB-20004,500 km
• Ubrzanje sa 600 km/h na 1000 km/h, na visini 1000 m i sa 50% goriva 13.8 sek.
• Ubrzanje sa  1100 km/h na 1300 km/h na visini 1000m i sa 50% goriva 8.0 sek.
• Maks.brzina uzdizanja na visini1000m        280 m/sek
• Maks.brzina, mala/velika visina  (200m/11000m)1,400 km/h/M 2.25
• Maks. G-preopterećenje+ 9 G
• Dužina zaleta na poletanju, normalna masa400-450 m
• Dužina protrčvanja na sletanju + kočeći padobran, standardna masa650 m

Podaci preuzeti iz zvaničnih KnAAPO brošura


* 5.jpg (35.68 KB, 640x602 - viewed 479 times.)

* 6.jpg (97.36 KB, 640x480 - viewed 262 times.)

* 7.jpg (25.74 KB, 634x344 - viewed 239 times.)

* 8.jpg (65.89 KB, 640x627 - viewed 241 times.)

* 9.jpg (11.55 KB, 640x210 - viewed 265 times.)
« Last Edit: July 27, 2010, 09:38:46 am by Broker » Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #2 on: July 15, 2008, 05:12:40 pm »

Veoma dobar tekst! Nadam se samo da ceo projekat neće flopnuti, jer bi to bio veoma ozbiljan udarac za rusku vazduhoplovnu industriju. Što se tiče avionike u originalnom Su-37, nisam znao da je Sextant Avionique proizvođač, bio sam ubeđen da je Thales. Inače, Sextant Avionique je francuska kompanija koja je radila avioniku za Su-30MKI.

Nekoliko zanimljivih stvari što se tiče naoružanja:

1. Pomenuta R-72 raketa je od proizvođača Novator i predstavlja "skraćenu" verziju rakete sa S-300V. Po specifikacijama, ovo bi trebalo da bude jedna od najmoćnijih V-V raketa.

2. Što se tiče R-37M... Nisam imao pojma da je Vimpel nastavio da razvija ovu raketu koja je dosta obećavala kad se prvi put pojavila. Ovaj projekat je otkazan još krajem prošlog veka, ali je izgleda nastavljen pre par godina.
Logged
80sBoy
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 321



« Reply #3 on: July 16, 2008, 08:16:42 am »

Quote
Po specifikacijama, ovo bi trebalo da bude jedna od najmoćnijih V-V raketa.

Jel imas mozda negde te specifikacije,i kako mislis najmocnija-trenutno ili ikad?


Sto se tice Janes,oni mi bas nisu do sada se pokazali kao nesto tacan i pouzdan izvor,ko je lista njihove kataloge moga je da vidi
koliko daju podatke orijentaciono i odprilike.

Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #4 on: July 16, 2008, 11:10:19 am »

Jel imas mozda negde te specifikacije,i kako mislis najmocnija-trenutno ili ikad?

Kao što sam rekao, R-72 predstavlja skraćenu verziju rakete sa S-300V(M) - 9M83ME, koja se smatra jednom od najboljih Z-V raketa po mnogim ocenama. Brzina rakete R-72 je oko 4 maha, dok je domet veći od 350 km. Raketa je sposobna za opterećenje od 12G pri manevrisanju. Ne postoji nijedna V-V raketa sa ovakvim specifikacijama, i kao što sam naveo, po specifikacijama ovo je najmoćnija V-V raketa.

Raketa je pravljena sa samo jednim ciljem - presretanje i uništavanje AWACS-a i J-STARS vazduhoplova. Kada je SSSR objavio prve podatke o raketi pred sam raspad države, mnogi zapadni analitičari su tvrdili da su specifikacije rakete "smešne", te "daleko preuveličane". A onda se posle 2001. godine promenila priča, i odjednom svi pričaju kako su do tada neranjivi AWACS I J-STARS ustvari ranjivi.

Amerikance najviše brine dualni sistem navođenja rakete. Naime, raketa koristi inercijalni sistem uz korekciju sa nadrađenog radara (koji može biti prijateljski AWACS, grupa borbenih aviona koja formira mini-AWACS, zemljani radar). Čak i kad je prekinut link ka nadređenom radaru, inercijalni sistem je sasvim dovoljan da dovede raketu do terminalne faze kad se uključuje njen aktivni radar ili u nekim slučajevima pasivno navođenje na izvor zračenja. Inercijalni sistem je apsolutno nemoguće ometati, a on je sposoban da dovede raketu u prozor promera od svega par desetina metara na toj daljini.
Logged
Zaslon
Moderator
stariji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 829



« Reply #5 on: July 17, 2008, 05:31:44 am »

@ Broker - A zar ne bi bilo korektno da pored imena autora teksta kažeš i ime magazina iz kojeg si preneo tekst, ipak sva copyrigh prava su njihova? Bez obzira i ako imaš dozvolu objavljivanja sa njihove strane.
Logged
80sBoy
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 321



« Reply #6 on: July 18, 2008, 11:21:48 am »

Quote
Brzina rakete R-72 je oko 4 maha, dok je domet veći od 350 km. Raketa je sposobna za opterećenje od 12G pri manevrisanju. Ne postoji nijedna V-V raketa sa ovakvim specifikacijama, i kao što sam naveo, po specifikacijama ovo je najmoćnija V-V raketa.

-Brzina nije nista posebno jer se odprilike i krece u tim okvirima kod dalekometnih raketa vidi AIM-54C.
-Da li je ovaj domet demonstriran,koliko je uopste ispitana raketa na tim usaljenostima?
-Opterecenje 12G neznaci nista,ono sto je bitno je sa koliko G opterecanja je cilj koji gadja.Uzecu za primer Python-5 izrealsku raketu malog dometa  koja moze da izdrzi opterecaenja od 70G,a gadja ciljeve koji najivise izvode 12G.
-Sto se tice toga da ne postoji ni jedna druga raketa s slicnim performansama,podseticu te na AIM-47,GAR-9 i ostale rakete dugogo dometa razvijane od strane USAF jos 50-tih godina.



Logged
Rade
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 056


« Reply #7 on: July 18, 2008, 01:09:37 pm »

@ Broker - A zar ne bi bilo korektno da pored imena autora teksta kažeš i ime magazina iz kojeg si preneo tekst, ipak sva copyrigh prava su njihova? Bez obzira i ako imaš dozvolu objavljivanja sa njihove strane.

Radi se o novom magazinu iz oblasti avijacije "Aeroprofil", broj 1 - jun 2008. godine.
Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #8 on: July 18, 2008, 02:41:06 pm »

-Brzina nije nista posebno jer se odprilike i krece u tim okvirima kod dalekometnih raketa vidi AIM-54C.
Brzina rakete uopšte nije bitna, pošto ima veoma specifičnu namenu. Ja i nisam istakao brzinu kao glavnu prednost, pošto je brzina čak i relativno mala.


-Da li je ovaj domet demonstriran,koliko je uopste ispitana raketa na tim usaljenostima?
Domet je naravno demonstriran u Kapjustin Jaru 2000. godine, inače bi ova raketa i dalje bila potcenjivana. Indijci su insistirali da njihovi Suhoji dobiju ovu raketu za naoružanje.


-Opterecenje 12G neznaci nista,ono sto je bitno je sa koliko G opterecanja je cilj koji gadja.Uzecu za primer Python-5 izrealsku raketu malog dometa  koja moze da izdrzi opterecaenja od 70G,a gadja ciljeve koji najivise izvode 12G.
Gde nađe Python-5? Pa ta raketa ima prečnik od samo 16 cm! Kakvih crnih 70G? Raketa bi se raspala na jedan i pri pola od toga. Inače Python-5 je "head on" raketa.
Primera radi, Sprint projektil pri ubrzanju na 10 mahova dostiže 130 G na čeonom delu. Tolika sila bilo gde drugde bi dovela do trenutnog raspadanja rakete.


-Sto se tice toga da ne postoji ni jedna druga raketa s slicnim performansama,podseticu te na AIM-47,GAR-9 i ostale rakete dugogo dometa razvijane od strane USAF jos 50-tih godina.
Naravno da ne postoji slična raketa po TKK. Pogledaj TKK tih raketa, pa će ti sve biti jasno. Njihovi dometi nisu ni 50% od R-72. Inače, za one koji ne znaju, Amerikanci su ugasili AIM-54C projekat još odavno, a poslednje rakete su povučene iz arsenala još pre četiri godine. Feniks se pokazao veoma loše u Zalivskom ratu, iako su prvi pokazatelji govorili suprotno. Ovo samo pokazuje koliko je teško napraviti dobru V-V raketu sa velikim dometom. Povlačenjem Feniksa iz upotrebe, američko vazduhoplovstvo je ostalo bez V-V rakete velikog dometa, i tako će biti do uvođenja AIM-120D koje kasni već dve godine.
Logged
80sBoy
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 321



« Reply #9 on: July 21, 2008, 03:45:17 pm »

Quote
Brzina rakete uopšte nije bitna, pošto ima veoma specificnu namenu. Ja i nisam istakao brzinu kao glavnu prednost, pošto je brzina cak i relativno mala.


Brzina je uvijek bitna jer skracuje vrijeme reakcije onome ko je pod udarom,povecava se kineticka energija rakete,treba manja bojeva glava...,i kao sto sam vec rekao u okvirima je tog tipa raketa.



Quote
Domet je naravno demonstriran u Kapjustin Jaru 2000. godine, inace bi ova raketa i dalje bila potcenjivana. Indijci su insistirali da njihovi Suhoji dobiju ovu raketu za naoružanje.


Nije bas onaj tip odgovora koji sam ocekivao ali šta je tu je.U meduvremenu sam našao sledece:

The KS-172 is considered a missile anti-AWACS or “AWACS Killer”. He was projected to attack white of highest value as aircraft of alert anticipated (AWACS), JSTARS, flight refuelling and maritime patrol without the launching aircraft has that to pass for the escorts. Radar N-011M Bars (leopard of the snow) of the Indian Su-30MKI must give the capacity of necessary guidance more than detecting white great 300km.The KS-172 already was gone off in tests without the systems of guidance and only with automatic pilot to fly the initial phase.

Raketu ne treba ni podcenjivati ni precenjivati jer to je jos uvijek po svemu sudeci papirnati projekat,ali cemo ipak za potrebe diskusije baviti se tom raketom.
Kad sam pitao za ispitivanje mislim sam nešto slicno onoj vrsti isptivanja koju su USN podvrgli AIM-54.Znaci ispitivanje koje je obuhvatilo preko 100 test ispucavanja,rakete opremljene telemetrijom,gadanje pod svim mogucim uslovim,daljinama,visinam ,ometanjima itd.Znaci jedno svobuhvatno,opširno i ozbiljno testiranje.
Rusi nemaju tu lovu jer takva ispitivanje su enormno skupa,a dok se to ne izvede ne možemo govoriti o gotovom produktu vec samo nagadati šta može a šta ne.Indijci mogu tu da daju financijsku inekciju kao sto su davali  za Su-30MKI,R-77 i sl.,ali nisu ni oni  skloni davanju tolike love,jer se sve vise okrecu domacim projektima.
Drugi problem koji se javlja tu po meni je sama taktika upotrebe-detekcija cilja i njezin zahvat.Recimo da je E-3 otkriven na nekih 350km od strane nekog suhoja Su-35BM ,awacs moze aktivirati sisteme ECM i prekinuti taj zahvat tako da ga suhoj ne može uhvatiti dok se ne približi.Znaci njegov povratni signal treba da nadjaca emisiju ometanja awacsa da bi prešao na mod automatskog zahvata i lansirao raketu.Za to vrijema awacs koje se našao pod udarom može se povlaciti iz opasne pozicije i eventualno poslati lovce iz DCA grupe na intervenciju.Eventualna HOJ opcija bi tu dobro došla,ali treba imati na umu da je radarska celija na toj udaljenosti velika...Sve ovo govorim za slucaj da je pracenje STT,za TWS cijela prica se mijenja.Ako je u pitanju raketa od S-300 koliko ja znam one na pocetnom dijelu putanje se navode putem PARS,a to onda odgovara prethodnom scenariju.Kako god bilo ovaku raketu je dobro imati pri ruci ako ništa drugu radi psihološkog efekta,sredstvo odvracanja i uticja na taktiku neprijatelja.


Quote
Gde nade Python-5? Pa ta raketa ima precnik od samo 16 cm! Kakvih crnih 70G? Raketa bi se raspala na jedan i pri pola od toga. Inace Python-5 je "head on" raketa.


Da budem iskren i meni su ti G preveliki ali samo prenosim informacije s jednog sajta.


Quote
Naravno da ne postoji slicna raketa po TKK. Pogledaj TKK tih raketa, pa ce ti sve biti jasno. Njihovi dometi nisu ni 50% od R-72. Inace, za one koji ne znaju, Amerikanci su ugasili AIM-54C projekat još odavno, a poslednje rakete su povucene iz arsenala još pre cetiri godine. Feniks se pokazao veoma loše u Zalivskom ratu, iako su prvi pokazatelji govorili suprotno. Ovo samo pokazuje koliko je teško napraviti dobru V-V raketu sa velikim dometom. Povlacenjem Feniksa iz upotrebe, americko vazduhoplovstvo je ostalo bez V-V rakete velikog dometa, i tako ce biti do uvodenja AIM-120D koje kasni vec dve godine.



Što se tice raketa koje su prethodile AIM-54,a bile su namenje F-108,ili YA-12 njihove performanse su prevazilazile feniks.Nema tacnih podataka koliko ali se krecu negde preko 250km,sto prevazilazi onih tvojih 50%.Što je stvarno nevjerovatno kad se pogleda u kom je periodu razvijano.
Ne znam odakle ovo da se feniks pokazao loše u zalivskom ratu.Bila su dva u prvom Iranci su koristili,navodno veoma uspjesno,u drugom USN nisu jer nisu ni imali potrebe.Sve CAP misije su preuzimali F-15C prvenstveno zbog posedovanja NCTR,dok tomketi to nisu imali.Povlacenje feniksa treba vezivati za nestankom pretnje zbog koje  je raketa uopše i postojala...Sudbinu je podjelio zajedno s tomketom koji je ukinut po nekim pokazateljima iz politickih i korporativnih razloga. Sve ono što sam do sad procitao o AIM-54 govori da je to bila raketa ispred svog vremena i jos uvijek neprevazidena.Jeste da rusi imaju R-37 i sad ovu ali to je sve na nivou uzorka,i reklama za kataloge.




@ Staviša Vlacic


Quote
Saznanja do kojih se došlo u razvoju aviona Su-27M, odnosno Su-35, uspešno su primenjena na dvosedima Su-30 koji su u serijama vrednim pažnje izvezeni u Indiju


Uspješno nakon što su indijci istovarili vrece para za razvoj aviona kojeg su rusi reklamirali da vec imaju. Rusija je tada bila u takvoj sitvaciji, da se trebalo  urgentno kupca za Su-30. Time se promenila situacija od prejasnjih vremena, kada su Rusi diktirali sta kome prodaju,sada su Indici mogli diktirati sta oni kupuju. Na taj nacin su maknuli i problem, da je Su-30 isto predhodno predstavljen Pakistanu.

I, iz tog razloga su onda narucili Su-30 - sa ruskim motorima, ali zapadnom elektronikom.

Onda su zapoceli problemi: Rusi nisu imali tehnicku dokumentaciju za Su-30, niti sredstava da bi proizvodili avion po indisjkim specifikacijama. To su sve morali - "na-vrat, na-nos" napraviti. Nisu ni dovrsili razvoj Su-30 po specifikacijama koje su ponudjene Indiji u vreme kada su avion nudili za prodaju. To su isto jos morali zavrsiti. Time je potroseno cetiri godine, pri cemu se zakljucilo, da ni kada ga zavrse, avion jos nece biti ono sta IAF trazi, a sta je Suhoj obecavao pred potpisivanja ugovora.
U medjuvremenu je nastao sledeci problem: da bi sastavili ruski airframe i motore, kao i osnovni radar, za zapadnim oruzanim sistemom i elektronikom, morali su prvo prevesti celokupni ruski software na Engleski, i to tako da funkcionise.... Za to je trebalo dve godine.

Iz svih tih razloga se zakljucilo, da se Su-30MKI mora uvoditi u IAF u tri faze...

Rusi doduse jesu ponudili Su-30MKI Indiji jos negde 1995. ili 1996., ali tada niti taj avion, niti tehnicku dokumentaciju, niti infrastrukturu da ga podrzavali naprosto imali nisu. Ne samo da jos nisu ni zavrsili ispitivanje (daleko od toga), jos ga nisu ni mogli proizvesti.

Dalje evo sta je  pisao VayuSena na svom sajtu kako izgleda ruska logistika:


Problems were multiplied due to the poor poduct support from the manufacturers. Apart from delivery of eight SU-30K aircraft during 1997 the manufacturer was required to supply 72 associated equipment like tyres, brake parachutes, specialist vehicles etc. valuing US $ 347.85 million, equivalent to Rs 1252.25 crore during 1997-2000 in a phased manner. The contract explicitly stipulated that equipment to be delivered by the manufacturer would be new, unused, of current production and serviceable. However, the a large percentage of the equipment delivered by the manufacturer between 1997 and 1998 was old, used, corroded, defective and unserviceable, though full payment had been made. For example, the specialist vehicles supplied were old, corroded and inoperable and others items like parachutes were torn and damaged. Aircraft tyres were found to have cut marks during initial inspection. The IAF made 48 claims from sukhoi but only 15 were cleared as of July 1999.



Quote
Naime, ruski lovac pete generacije poznat i kao PAK-FA (T-50) još uvek nije poleteo, dok se njegov glavni takmac, americki F/A-22 Raptor vec nalazi u operativnoj upotrebi.


PAK-FA eventualno treba da bude pandam F-35 ,a ne F-22.Medjutim od svega toga najvjerovatnije nece biti nista.Jer rusi jedva navlace da uvedu Jak-130,a da ne pricam o nekom novom lovcu 5. generacije.



Quote
Udeo kompozita u strukturi aviona je znatno povecan cimeje ostvarena ušteda od 20% težine u odnosu na prethodnike. Medutim, dozvoljene poletne i sletne težine su povecane


Na racun cega,nosivost je ostala ista?


Quote
Ovi motori predstavljaju poslednji izdanak poznatih motora AL-31F i poslužice kao prelazna etapa ka novijim motorima AL-41F.


Motor AL-41 se vec 8 godina testira i jos uvijek ga nemogu ubaciti u seriju jer nema love,pa kao ce tek onda ubaciti jedan  avion 5.generacije?


Clanak od prosle godine May 17, 2007:

The battle for the right to develop the engine for fifth-generation Russian fighter jets has heated up. Yesterday, the management of the Saturn scientific production association in Rybinsk announced that work on designing the engine has stopped and the Russian Defense Ministry is to blame for it. Saturn technical director and general designer Mikhail Kuzmenko stated that “The Defense Ministry announced a competition to create a fifth-generation engine and we participated in it, but no contract has been concluded.”

www.kommersant.com


To je hronicna boljka ruske avio industrije sto drzavu boli patka,i neodgovorno se ponasa prema ovim firmama,dok Lokid i Boing sisaju milijarde iz vojnog proracuna.Primjera ima jos pogledajte na airfleet.ru kako radi phazotron.Ta firma opstaje samo dizuci kredite,i to cak ruske banke nece da im daju vec uzimaju od stranih,plate su mizerne,a o pomoci drzave nema pojma.U tim uslovima oni razvijaju radare i ostale sisteme.Rezultat jedne takve drzavne  politike je i cinjenica da se i Mig i Sukhoi okrecu civilnim programima,jer ni jedna vojna firma nemoze se odrzati samo na stranom izvozu,bez neke znacajne drzavne pomoci idete samo u gubitke.
Platforme Su-27 i Mig-29 mozete jos neko vrijeme usavrsavati,ali taj talas ce kad tad da oslabi i sta onda?



Quote
Avio je inace projektovan za upotrebni vek od 6000 sati ili 30 godina što je znacajan pomak u odnosu na prethodne ruske konstrukcije.


Što je još uvijek manje od F-15 gde je 8000h.



Quote
Sa poluaktivno vodenim raketama istovremeno može da dejstvuje po dva cilja, dok sa aktivno vodenim raketama istovremeno gada osam ciljeva u vazdušnom prostoru ukljucujuci i cetiri na udaljenostima od oko 300 kilometara!


Eto sta ti je katalog,s 4 rakete na 300km,pa mozda i moze al samo za potrebe kataloga,izlozbi i javnih oglasa.


Quote
KnAAPO trenutno završava još tri prototipa aviona Su-35.Dva su predvidena za ispitivanja u vazduhu dok je treci namenjen statickim ispitivanjima na zemlji. Oba letna prototipa bi u program ispiiivanja trebala da se ukljuce do kraja ove godine.


Upravo to,umjesto da su prvo sve ovo sto su iznijeli u katalogu rezultati testiranja,a ono obrnuto.


Za slucaj da se nekome nametne zakljucak da imam nesto protiv rusa,odmah neka sacuva sav trud na pisanje jer nemam.Sve ovo sto sam izneo je rezultat cinjenica na koje sam naisao.I na cinjenicam treba da se sve i zasniva a ne na povladjivanju nekoj strani zbog njene pripadnosti.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #10 on: July 21, 2008, 04:03:24 pm »

Prema američkom priznanju,oni nisu ispalili ni jednu jedinu raketu AIM-54 na neprijateljske avione.Bio je članak na tu temu,prilikom povlačenja tih raketa iz upotrebe,u sada već pokojnom "AEROMAGAZINU".
Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #11 on: July 21, 2008, 04:52:23 pm »

Brzina je uvijek bitna jer skracuje vrijeme reakcije onome ko je pod udarom,povecava se kineticka energija rakete,treba manja bojeva glava...,i kao sto sam vec rekao u okvirima je tog tipa raketa.
Kinetika nema mnogo veze, pošto ruske rakete nisu penetratori već difuzori. Amerikanci su imali nekoliko difuzorskih rešenja, ali su odustali od njih. Rusi ovo rešenje koriste već decenijama na svim svojim raketama. Samim tim što je bojeva glava difuzorskog tipa, njena veličina je nebitna i gleda se samo prostor koji će ona pokriti pri detonaciji. Primera radi, raketa sa S/V-75 je imala ubojno dejstvo na vazduhoplov na 65 m od mesta detonacije.


Quote
Domet je naravno demonstriran u Kapjustin Jaru 2000. godine, inace bi ova raketa i dalje bila potcenjivana. Indijci su insistirali da njihovi Suhoji dobiju ovu raketu za naoružanje.
Nije bas onaj tip odgovora koji sam ocekivao ali šta je tu je.U meduvremenu sam našao sledece:
Nažalost, jedini odgovor koji sam imao je taj. Ovo je bilo indikativno, pošto su na tom testiranju bili prisutni predstavnici iz indijskog vazduhoplovstva, i da su posle tog testiranja čak i Amerikanci izrazili zabrinutost za raketu koju su do tada potcenjivali.


Kad sam pitao za ispitivanje mislim sam nešto slicno onoj vrsti isptivanja koju su USN podvrgli AIM-54.Znaci ispitivanje koje je obuhvatilo preko 100 test ispucavanja,rakete opremljene telemetrijom,gadanje pod svim mogucim uslovim,daljinama,visinam ,ometanjima itd.Znaci jedno svobuhvatno,opširno i ozbiljno testiranje.
Ako se raketa nalazila u Kaspućin Jaru još 2000. godine, veruj mi da je već odavno završila sva ispitivanja. U Kaspućin Jar ne dolazi ništa što je "papirnato", niti je ikad dolazilo.
Što se tiče američkih testiranja... C'mon! Smiley Oni su pustili već delove svog super-moćnog-nenadjebivog raketnog štita, a posle koliko presretnutih objekata? Hm... OK, možda je bolje ovako postaviti pitanje: Posle koliko uopšte uspešnih lansiranja rakete?
Svaka medalja ima dve strane. Ispitivanja američke vojske su pokazala da je K-36 sedište bolje od britanskog, ali je naručeno britansko. Ispitivanja američke vojske su pokazala da je EADS-ovo rešenje tankera bolje od Boing-ovog, ali je tender oboren uz obrazloženje da je "nekompetentno rađen".
U ispitivanja američke vojske mogu da verujem kao i u ispitivanja ruske vojske.


Rusi nemaju tu lovu jer takva ispitivanje su enormno skupa,a dok se to ne izvede ne možemo govoriti o gotovom produktu vec samo nagadati šta može a šta ne.
Za ovo se apsolutno slažem, ali ne samo da Rusi nemaju para, nego i većina ostalih gde uključujem i Ameriku. Visoka vojna tehnologija koja se proizvodi u Americi je izuzetno lošeg kvaliteta i ulazi u sastav opreme sa često štimovanim podacima, samo da bi se zadovoljili apetiti proizvođača oružja.


Drugi problem koji se javlja tu po meni je sama taktika upotrebe-detekcija cilja i njezin zahvat.Recimo da je E-3 otkriven na nekih 350km od strane nekog suhoja Su-35BM ,awacs moze aktivirati sisteme ECM i prekinuti taj zahvat tako da ga suhoj ne može uhvatiti dok se ne približi.Znaci njegov povratni signal treba da nadjaca emisiju ometanja awacsa da bi prešao na mod automatskog zahvata i lansirao raketu...
Zahvatanje cilja što se tiče ove rakete se ne radi baš tako. Ovo je samonavođena raketa u terminalnoj fazi, a korekcija sa nadređenog radara se radi u tolu leta (ali nije neophodna). Dovoljno je da nadređeni radar proračuna oblast gde se cilj nalazi. Ostalo je na raketi. Čak i ako AWACS uključi ECM, noviji radar može na osnovu izvora smetnji da napravi proračun (slično HOJ). Kad raketa dođe u terminalnu fazu, tad samom cilju malo toga preostaje kao rešenje. S obzirom da ovde pričamo o velikim avionima koji slabo manevrišu, njima ostaje samo da izbace mamce.
I još jedna stvar, nemoguće je da radar sa samo jednog aviona uopšte navodi ovu raketu do cilja, a već sam gore naveo koje su mogućnosti za nadređeni radar.
Jedan od članova ovog foruma mnogo bolje zna tematiku oko rada raketnih sistema, pošto je i sam radio na njima, pa ga pozivam da se uključi u ovu raspravu.


Ako je u pitanju raketa od S-300 koliko ja znam one na pocetnom dijelu putanje se navode putem PARS,a to onda odgovara prethodnom scenariju.
Raketa nije sa S-300, već sa S-300VM (Antej-2500). Ne znam šta je PARS, ali 9M83M raketa sa Anteja-2500 je sa SARH navođenjem. Međutim, takav sistem navođenja kod R-72 jednostavno ne bi vršio posao, pa je promenjen. Jedino što je ostalo od 9M83M je druga faza rakete. Razlog za isticanje porekla od 9M83M je činjenica da je konstruktivno raketa bazirana na već dokazanom modelu.


Što se tice raketa koje su prethodile AIM-54,a bile su namenje F-108,ili YA-12 njihove performanse su prevazilazile feniks.Nema tacnih podataka koliko ali se krecu negde preko 250km,sto prevazilazi onih tvojih 50%.
Raketa koju si pomenuo GAR-9, tj. AIM-47, je po zvaničnoj specifikaciji imala dolet (!) od 160 km, ali nije mogla biti navođena na tu daljinu zbog ograničenja radara iz tog doba, pošto je koristila SARH.


Sve ono što sam do sad procitao o AIM-54 govori da je to bila raketa ispred svog vremena i jos uvijek neprevazidena.
Jedina knjiga koja pohvalno govori o AIM-54 je knjiga Tom Kupera. Njegovu stručnost ne želim da dovodim u pitanje, ali je činjenica da su mu obe knjige žestoko popljuvane.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #12 on: July 21, 2008, 11:38:03 pm »

Ne znam šta je PARS, ali 9M83M raketa sa Anteja-2500 je sa SARH navođenjem.

PARS-Polu Aktivno Radarsko Samonavođenje

SARH-Semi Active Radar Homing

PARS je isto što i SARH
Logged
Bane
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 933


« Reply #13 on: July 22, 2008, 12:36:04 am »

PARS je isto što i SARH

Embarrassed

U moju odbranu, povukle me skraćenice na engleskom Wink
Logged
80sBoy
vodnik
*
Offline Offline

Posts: 321



« Reply #14 on: July 23, 2008, 12:54:39 pm »

Quote
Kinetika nema mnogo veze, pošto ruske rakete nisu penetratori vec difuzori.


Pod difuzore predpostavljam da mislis na bojevu glavu s parcadnim usmjerenim dejstvom.
Ako jeste meni se namece zakljucak sto vec  bojeva glava-vise parcadi-veca pokrivenost ubojnog prostora.


Quote
Ako se raketa nalazila u Kaspucin Jaru još 2000. godine, veruj mi da je vec odavno završila sva ispitivanja.

To sto je bilo pre 8 godina ne znaci nista,imali su tako i Mig 1.42,S-37 pa na kraju nista.Vec sam govorio o AL-41 koji razvijaju preko 15 godina pa opet nista.Ako zelimo biti ozbiljni i realni,jedino uvodjenje u naoruzanje u nekom razumnom broju moze znaciti nesto kokretno,a dejstvo u nekom sukobu eventualno da ne pricam.


Quote
Što se tice americkih testiranja... C'mon!Oni su pustili vec delove svog super-mocnog-nenad****vog raketnog štita, a posle koliko presretnutih objekata?


Ne pratim  stitove,niti  buzdovane tako da ne mogu reci nista povodom toga.


Quote
ne samo da Rusi nemaju para, nego i vecina ostalih gde ukljucujem i Ameriku. Visoka vojna tehnologija koja se proizvodi u Americi je izuzetno lošeg kvaliteta i ulazi u sastav opreme sa cesto štimovanim podacima, samo da bi se zadovoljili apetiti proizvodaca oružja.


Naravno da niko nema dovoljno para ali cinjenica je da amerikanci  imaju najvise,i mogu vise od ostalih da razvijaju,bolje opremaju...,jednom recju da budu u trendu.Sto se tice visoke vojne tehnologije loseg kvaliteta,kao i u slucaju buzdovana ne znam za ostalo ali za avijaciju to nije slucaj.


Quote
Zahvatanje cilja što se tice ove rakete se ne radi baš tako. Ovo je samonavodena raketa u terminalnoj fazi, a korekcija sa nadredenog radara se radi u tolu leta (ali nije neophodna)


Da bi primala korekcije radar s lansirne platforme  mora da drzi lock.on i salje podatke raketi o kretanju cilja sve dok se ne aktivira njezin radar za samonavodjenje.E sad ako pukne lock usled ECM znaci da ce raketa ici prema zadnjoj informaciji gde se cilj nalazio pre toga,a na valikoj udaljenost takva odstupanja mogu biti znacajna.Pitanje je koliko dobar ima radar za samonavodjenje,a i bez toga veliki radarski odraz E-3 joj ide u prilog.


Quote
Jedan od clanova ovog foruma mnogo bolje zna tematiku oko rada raketnih sistema, pošto je i sam radio na njima, pa ga pozivam da se ukljuci u ovu raspravu.


Zovi ga ,radi sta znas dok se nisam jos vise izblamirao oko svog  (ne)znanja o raketama.



Quote
Raketa koju si pomenuo GAR-9, tj. AIM-47, je po zvanicnoj specifikaciji imala dolet (!) od 160 km, ali nije mogla biti navodena na tu daljinu zbog ogranicenja radara iz tog doba, pošto je koristila SARH.


Nisi odradio domaci.
Kao prvo radar koji je trebao navoditi raketu bi je sve samo ne ogranicen.


The AN/ASG-18 and YF-12A combo produced the following results (from an early 80's SENIOR CROWN interceptor study):

-150NM detection range against an EC-121
-The system could sweep a 100NM wide corridor from sea level to 100,000 feet with a 75% probability of target detection (increased to 100% if a 50NM corridor was used)
-The AN/ASG-18 performed the best during front-quarter attacks.

Many improvements were made, and during YF-12 testing, a QB-47 target flying at 1000m was acquired at a staggering 130nm. In other tests, the AN/ASG-18 proved capable of tracking an Atlas D ballistic missile, and maintaining a track on a B-57 during a touch and go landing.

During flight testing there were several missile launches at drone targets. The most impressive launch was at mach 3.2 and at an altitude of 75,000 feet at a target 36 miles away and with a direct hit on the Boeing B-47 drone. The missiles were moved out of the weapons bays and into the air stream on a device called a trapeze, and then fired.Thus causing Johnson to note the program finally was "hitting the high speed corner of the design diagram". The missile missed its target at 40,000 feet and at a range of 36 miles by "6 feet 6 inches...which is a very good shot".

"7 launches; 6 hits; 1 malfunction" refers to YF-12 launches conducted between March 65 through September 66. The 1 malfunction was a gyro failure which occurred during the 2nd YF-12 launch in May 65.
The 818 pound Hughes AIM-47A, initially referred to as the GAR-9, was a Mach 4 radar-guided air-to-air missile with a range in excess of 125 miles. Its technology later was applied to the successful AIM-54.


Vecina citata je iz knjige :Lockheed Martin's Skunk Works by Jay Miller


Bilo je tu jos ambicioznih programa poput Bendix AAM-N-10 Eagle montiran na  F6D.


The most important feature of the F6D was its Westinghouse AN/APQ-81 pulse-doppler radar, the first track-while-scan radar developed for a fighter aircraft. The AN/APQ-81 could detect targets at a distance of 220 km (120 nm).After launch, the AAM-N-10 would be boosted to Mach 3.5 by a large solid-propellant rocket booster with folding fins, and after a glide period, the long-burning solid-fueled sustainer motor would propel the missile toward its target at a speed of Mach 4.5. The AN/APQ-81, which could simultaneously track up to eight targets from 150 km (80 nm) away, would send guidance commands to the individual missiles to keep the latter on course to their respective targets. With the mid-course command guidance, the AAM-N-10 could fly an energy-efficient "lofted" trajectory, and maximum aerodynamic range was more than 300 km (160 nm).
 AAM-N-10's radar could also home directly on jamming sources, in which case effective range could be as big as 300 km (160 nm).




Quote
Jedina knjiga koja pohvalno govori o AIM-54 je knjiga Tom Kupera. Njegovu strucnost ne želim da dovodim u pitanje, ali je cinjenica da su mu obe knjige žestoko popljuvane.



Ma koji crni Kuper on nema pojma o onome sta pise,a neki likovi koji poznaju stvari su mu to i stavili  na doznanje.Njegovo znanje o AIM-54 je znanje iz javnih izvora s neta.U svom zanosu jednom prilikom na tomcat sunset forumu (zvanicnom forumu F-14 zajednice) poceo je nesto da trabunje o toj raketi kako ona funkcionise dok se nije javio lik kome je ta raketa bila posao 20 god.  i rekao mu da oladi,jer informacije s neta nisu tacne.Procitao sam njegovu knjigu Iranian F-14 Tomcat units in combat,i nije me  nesto impresionirala,jel imas neke konkretne price u vezi reakcija na istu.
Moje impresije o AIM-54 odnose se  pre svega na informacije koje sam saznao iz izjava onih koji su radili s tom raketom,piloti itd.





@MOTORISTA

Quote
Prema americkom priznanju,oni nisu ispalili ni jednu jedinu raketu AIM-54 na neprijateljske avione.Bio je clanak na tu temu,prilikom povlacenja tih raketa iz upotrebe,u sada vec pokojnom "AEROMAGAZINU".


Procitao sam tu lakrdiju od clanka i ne mogu se cudom nacuditi da se neko toliko ne informisan usudio  pisati o tome,a ovi sto su objavili su jos gori nije ni cudo sto su propali.Ne ulazim u strucnst autora ali izneo je dosta pogresnih zakljucaka.


-Prvo navodi da R-33 ima veci domet od AIM-54?


R-33 domet 120km iako to nije ono sto je upotrebljivo u borbi ali neka bude.

AIM-54A Iranci su u jednom testu krajem 70-tih pogodili metu na 212km.
Dok je u americkom slucaju
June – 1973 Hughes completed their testing program with a world record-setting performance; launched from an F-14A over Pt. Mugu, a Phoenix missile was launched against a BQM-34E Firebee drone at a distance of 110 nautical miles.

BQM-34E je velicine oko 6m.
Novije verzije AIM-54C i AIM-54C ECCM imaju poboljsane domete.


-Za autore je navodno interesantno da je USN nikada nisu upotrebili u borbenim dejstvima.


AIM-54C koristen od USN u dva navrata:

 Januar 1999., kada su dva F-14D iz VF-2 svaki ispalili po jedan AIM-54C protiv dva IrAF MiG-25PD; poslednji su operirali velikom brzinom (Mach 2.2) na krajnjem dometu Phoenix; obe AIM-54C su promasile, ali se jedan MiG srusio kada mu je ponestalo goriva (pilot se katapultirao)

 Septembar 1999; jedan F-14D iz VF-213 je ispalio jedan AIM-54C protiv MiG-23ML koji je operisao brzinom Mach 1.7 na krajnjem dometu. Phoenix je promasio.



-Autori takodje navode sistem navodjenja rakete.


Tacan nacin navodjenja,modove i prelasci iz jednog u drugi niko sem amerikanaca tacno ne zna.Opisane stvari mogu se jedino naci u manuelu za taj oruzani sistem,a on jos uvijek nije dostupan iako je stvar povucen iz upotrebe.Tako da jedino ostaje nagadjanje u sta se ovaj i upustio.


-Cena rakete koje se navodi je 477 000$


The Fiscal 1988/89 procurement documents list procurement price of the AIM-54A/C at $830,862 each in Fiscal Year 1989 dollars.  The General Accounting Office, however, has placed the per unit cost of the AIM-54C for the purchase of 7,204 missiles at $922,000, closer to our previously quoted price of $972,083.



-R-33 podstakao razvoj AIM-54C



Malo sutra jedini razlog za to je sto su se iranci odmetnuli,pa su amerikanci krenuli u ubrzani razvoj da bi mogli su suprostaviti toj pretnji i razvili bolji AIM-54C.

To meet anticipated threats in the 1980s and beyond, the Navy initiated development of the improved AIM-54C Phoenix.  This development was accelerated due to the compromising of AIM-54A technology in Iran.The C version is optimized for use against multiple, close-interval cruise missiles and waves or streams of hostile aircraft.  The C model of the AIM-54 is also capable of operating in a severe electronic countermeasures environment, and features upgraded target detecting devices, electronic units, receiver-transmitter units, and autopilots, as compared with the AIM-54A.


-Raketa pokazala slabosti u gadjanju visoko manevarskih ciljeva.


Gde je to poakazala te slabosti,evo primer  s gadanja 6 ciljeva simultano 21.11.1971.

Regarding tests against violently manoeuvering targets, in one case one AIM-54A was fired against an QF-86 from a range of 9.5nm (17.6km, almost within WVR, and far inside the "minimum" range of Phoenixes). The QF-86 pulled a 6G/174° turn (after the missile was launched) to break the radar lock, but the Phoenix pulled 16Gs and scored a direct hit.

S obzirom da je namenjena za gadjanje bombardera,njena prvenstvena namena nije gadajnje visoko pokretnih meta.


-Nedovoljna efikasnost za gadjanje ciljeva na maloj visini.


Opet nepoznavanje jer raketa je upjesno koristena u ovoj vrsti testiranja.
1984. god npr. upjesno je obavljeno unistavanje RGM-84 Harpoon,s tim sto raketa nije radila iskakanje.


Znaci masa stvari da ne idem dalje su ne tacne u navedenom clanku,a uz to jos masu stvari nije pomenuo.
Logged
Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.046 seconds with 23 queries.