Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
 Offline
Posts: 5 325
|
 |
« Reply #7 on: December 03, 2014, 09:40:18 am » |
|
Školski brod “Margita”
Zanimljivo je da školski brod nije imala ni tadašnjoj vlasti omiljena mađarska Pomorska škola u Rijeci, a Bakarska nautika dobila je takav brod (“Margita”) tijekom vladavine bana Khuena Hedervaryja, te je to bio jedini školski nautički brod ondašnje Austro-ugarske monarhije. “Margita” je prenamijenjena iz luksuzne i zabavi podatne kneževske jahte (austrijskog princa) u (prilično malen) školski brod, te najposlije u skladište za ugljen. Učenici Nautičke škole u Bakru nekad su obavljali praksu na brodovima ondašnje Pomorske vlade u Rijeci: na parobrodima “Deli” (36 BRT),“Bátor” (83 BRT), te sporadično na jahtama “Hertha” i “Farnese”. Poznati likovni umjetnici (Vlaho Bukovac, Robert Frangeš-Mihanović, Oton Iveković, Izidor Kršnjavi, Ivan Tišov) nazočili su 20-dnevnom putovanju (1895.) od Venecije, Ravenne, te uzduž istarske i dalmatinske obale, a “Margita” je dobro došla i mineralogu Miju Kišpatiću za znanstvena istraživanja. Zapovjednik “Margite” 1901. bio je Vjekoslav Baborsky, 1908. (do prodaje) Nikola Turina, a cijelo vrijeme upravitelj stroja bio je Josip Sinčić. Nastojanjem Izidora Kršnjavog, hrvatska je vlada od vojvode Roberta Parmanskog 1894. nabavila jahtu koja je dobila ime “Margita” (po tadašnjoj hrvatskoj banici). Izgrađena je u Birkenheadu (Engleska) 1880. (duljina 30 m, najveća širina 5m), a imala je mogućnost pogona parom i jedrima. Kap. Bonaventura Urpani bio je prvi zapovjednik (do smrti 1900.), a nešto kasnije kap. ratne mornarice Dezider Kasumović.
U to vrijeme školski brod za izobrazbu mladog kadra trgovačke mornarice nisu imale ni zemlje kao što su Italija, Francuska i Španjolska. Prostraniji i pogodniji školski brod “Vila Velebita” izgrađen je u Kielu (Njemačka) 1909. zalaganjem hrvatske vlade, a tijekom prvog putovanja iz Kiela zapovjednik je bio kap. Nikola Turina. Kasnije je zapovjednik kap. Eugen Kavić (1909.-1912.), te kap. Nikola Gerechtshammer (do 1937.). Josip Sinčić je i na tom brodu također bio upravitelj stroja (ukupno tijekom 43 godine) do umirovljenja (1937.). Ugovorom o gradnji iz 1907. cijenila se na 180.000 maraka. Školski brod “Margita” (ime žene zloglasnog bana Khuen-Hedervaryja dobio je na svečanom krštenju u Bakru 22. IV. 1894.) kupljen je za 12.000 forinti i predviđen za izobrazbu 15-18 učenika, a prodan je grofu Pavlu Oršiću za 10.000 forinti (kasnije prešla u vlasništvo parobrodarskog društva “Ungaro-Croata” i na Rijeci služila kao skladište ugljena).
“Margita” je zapravo željezni loger koji se prije kupnje od Roberta (vojvode od Parme) 1894. zvala “Farnese” (ex “Chonita”). Špiridon Brusina je 1894. izvršio istraživanja Jadrana upravo tim brodom koji je 1908. prodan, te je promijenio ime u “Valerie II”. Još u obrazloženju austrijskog zakona (krajem 1893. i početkom 1894.) naznačeno je: “Ako se tendencija naše mornarice na jedra nastavi na dosadašnji način, onda se može potpuno točno predvidjeti dan na koji će ovaj dio naše mornarice potpuno iščeznuti iz brodarskih registara”. Propadali su posljednji (veliki) jedrenjaci, te je mali broj očuvanih pretvoren u “trgovine ili hotele na vodi, a najčešće u školske brodove za obrazovanje pomorskog podmlatka”. Kad nije bila na školskim putovanjima, jahta “Margita” tipa loger (dva sošna jedra i parni stroj brzine 5-6 čvorova) uporabljivala se za lučke radove. Služila je polaznicima Nautičke škole u Bakru. Polaznici su jesenskih (rujan i listopad) i proljetnih mjeseci (travanj, svibanj i lipanj) svake subote (nakon dopodnevne nastave) oblačili mornarsko odijelo i odlazili na putovanje tim školskim brodom (do ponedjeljka ujutro).
Na Duhove 1898. i nastojanjem Bare Poparića, zbog mogućnosti razvijanja hrvatske trobojnice na oba jarbola (tzv. velika gala), “Margita” je zaplovila prema Zadru i Splitu. Tako je “Margita” bila prvi parobrod koji je ušao u zadarsku luku razvijenih hrvatskih trobojnica, a uniformirani polaznici hrvatske nautike slobodno su šetali zadarskom Kalelargom (Širokom ulicom).Nosivost “Margite” bila je do 80 tona. “Margita” je doživljela oluju u rujnu 1899. na putu između Cresa i Istre. Kapetan Bonaventura Urpani zapisao je o toj nezgodi: “Kada bi nas ošinuo jak val po boku, cieli brod bi zadrhtao, koliko da smo udarili o greben ili u koji drugi parobrod. “Margita” je izgledala kao lopta, koju nestašan dječak baca sad amo sad tamo, po miloj volji”. Nakon što su prošli Rijeku i stigli u Bakar, uslijed srčanog udara (zbog prevelikog napora) umro je brodski vođa Ivo Tiblias. Potaknut ovim sjevernojadranskim događajem, kapetan se prisjetio službe dok je brod bio u vlasništvu parmanskog vojvode, te onog nešto “blažeg”, lošeg (ne) vremena kada se 7. veljače 1886. nijedan brod nije usudio izići iz Napulja, a ovaj brod je baš tada, na opće čuđenje, došao u luku. U brodskim dnevnicima zapovjednika Dezidera Kasumovića spominje se da je kao volonter na školskim putovanjima (21.- 23., te 28.-30. listopada 1905.) nazočio i profesor Božo Babić. Kada su jednom (ne) zgodom učenici dotrčali i priopćili zapovjedniku “Margite” Dezideru Kasumoviću da se brod nasukao, uzvratio im je mirno: “A sada naučite kako se brod odsuče!”. Jedanput prije I. svjetskog rata, “Vila Velebita” je uplovila u Pulu, a barba Niko Gerechtshammer nije poslušao savjet s drugog broda da ostane u luci jer je bilo jako jugo, već je isplovio prema Poreču i poučavao učenike manevriranju tijekom oluje. Kad bi “Vila Velebita” otvorenih jedara izlazila iz Bakarskog zaljeva, na brodu bi se začula pjesma: “Oj ti vilo,vilo Velebita...”. Za Pomorsku školu u Bakru brod “Margita” je postao premalen jer su još 1903. postojala dodatna tri razreda, a povećani broj učenika nalagao je potrebu za većim brodom drugog tipa.
Izvor teksta : Znanstveni rad Školski brodovi na istočnojadranskoj obali autora Đive Bašića/Pomorski muzej Dubrovnik
|
