Jerolim i Otac Duje danas planili u Sumpetru.
Ima nade za "Oca Duju". Prema pisanju "Slobodne" moga bi zaplovit već za misec ipo dana. U nastavku prenosim članak.
----------------------------
DRUGI ŽIVOT
Kalafat Marko vratit će ‘Oca Duju’ opet u moreOtac Duje”, drveni brod dug 28, a širok šest metara, koji je u zoru 12. studenog prošle godine, zajedno sa svojim pobratimom “Jerolimom”, ozbiljno stradao u požaru u Sumpetru − Krilo Jesenice, ponovno će zaploviti, najvjerojatnije već 1. ožujka.Brod, koji je nekad plovio pod imenom “Tuhobić”, u život vraća murterski kalafat i vlasnik Marine “Vinici”
Marko Bašić Bačvar.
− Bio sam očajan kad me je tog jutra oko pet sati probudio susjed
Filip Nazor. Nad brodovima se dizala gljiva od dima. Strašno.
Umalo izgubih oba broda, i “Oca Duju” i “Jerolima” (bivši “Marin Držić”), a to znači najmanje 1,6 milijuna eura. Nisam znao što ću, ali iz ove se kože ne može.
A drukčije bi završilo da su nam dopustili u lučici u Sumpetru postaviti hidrante. Što sada reći? Ništa, idemo dalje.
Ovaj moj ljepotan ponovno će zasjati u punom sjaju. Prepustio sam ga u ruke Marku Bašiću Bačvaru i njegovim meštrima. Lako smo se dogovorili i “Duju” doteglili u Murter, a “Jerolima” sam ostavio u Sumpetru, popravljamo ga u matičnoj luci − kaže vlasnik brodova
kapetan Jere Nazor.
Ističe da je “Otac Duje” 1953. godine izgrađen u brodogradilištu “Punat” na otoku Krku.
Iako je građen za Hidrografski institut Norveške, brod je isporučen Jadroliniji te je dugo povezivao kopno i naše otoke, a 1956./57. godine povezivao je našu obalu s Barijem, Anconom.
Na žalost, 1975. godine, dok je plovio između Raba i Lopara, doživio je tešku havariju.
− Zanimljivo je da ga je i tada iz mrtvih vratio Marko Bašić Bačvar − kaže Jere Nazor. − Kupio ga je
Tonči Eterović Košta s Brača. Doteglili smo ga u uvalu Bakar i na splavi, baš kao sada ovdje u Murteru, vratili ga u prvobitno stanje.
Nakon toga je, u to vrijeme s imenom “Tuhobić”, brod danju vozio putnike, a noću ribario − kaže Bačvar. Brod je ponovno promijenio vlasnika 1982. godine, kada ga je kupio Nazor.
Nekoliko je godina najveći dio godine njim ribario, a ljeti je vozio turiste.
− U međuvremenu sam ga dotjerao na razinu A-klase za 30 putnika i godinama je krstario Jadranom. A onda je došlo to nesretno jutro 12. studenog 2011. “Otac Duje” ostao je bez najvećeg dijela nadgrađa. Teško je uopće povjerovati da će u tako kratkom roku brod ponovno zaploviti...
− Radi se bez odmora. Ovdje sam i dan i noć, na njemu i spavam. Tu sam proveo i Božić i Novu godinu. Veliki je to zahvat. Skinuli smo gotovo 50 tona oštećene građe i opreme.
Treba ugraditi najmanje 35-40 kubika uglavnom hrastovine i borovine, te drugog ukrasnog drva. Hoćemo li uspjeti? Moramo. Već 1. ožujka brod će biti gotov, a krajem travnja ukrcavamo prve goste u Zadru. Takav je dogovor i nema probijanja rokova − kaže kapetan Nazor.
Marko Bašić Bačvar prišao je ovom zahtjevnom poslu s ništa manje elana.
− Bilo bi puno lakše da nam je država omogućila kvalitetnije uvjete rada. Na žalost, sami vidite, moramo improvizirati. Umjesto da ga dokiramo, navukli smo ga na splav. Prepušteni smo buri, hladnoći, moru.
To je velika šteta, a toliko je tih drvenih brodova na našem dijelu Jadrana koje treba održavati u životu. Za to imamo i znanja i volje, ali ne i spremnosti države da nam u tome pomogne − žali se Bačvar, koji 25 godina vodi bitku s državnom birokracijom kako bi legalizirao svoje brodogradilište.
Predstavljao Hrvatsku u Lepantu
Kao i svi kapetani, i kapetan Jere Nazor vezan je uza svaki svoj brod kao uz svoje dijete.
− Nije ovo običan brod, ima svoju povijest koja se ne smije zaboraviti. “Otac Duje” predstavljao je 2007. godine našu zemlju u Nafpaktosu, gdje se obilježavala važna godišnjica čuvene bitke na Lepantu u kojoj su se 1571. godine borili i naši pomorci. Ovaj je brod tijekom Domovinskog rata sudjelovao u brojnim humanitarnim misijama.Autor: Marijan Džambo
Izvor:
Slobodna Dalmacija
