Parobrodarska društva u Hrvatskoj

[brodarski]

Zagrebački poduzetnik Leopold Schwarz sa svojom plovidbom  Društvo Leopoldo Schwarz u Rijeci uspješno je poslovao uz talijansku obalu. Nije konkurirao hrvatskim brodarima. Osnutkom Ungaro-Croate ušao je kao dioničar u to društvo sa kapitalom i brodovima.

Društvo su utemeljili Zagrepčanin Schwarz i Girolamo Prister 1883. goddine. Počeli su s parobrodom Budapest od 119 BRT. Budapest je polazio iz Rijeke do sjevernih talijanskih luka. Od 1884. društvo održava prugu Rijeka Venecija. nabavlja se i p/b Ardgovan kasnija Venezia. Schwarz je od 1890. jedini vlasnik i šri svoje poslovanje. Na liniji Rijeka - Ancona plovi Agathe dvaputa na tjedan. Društvo 1892. gubi dva parobroda, Budapest je prodan, a Agathe je nasukana i oštećena kod Ancon. Iz Britanije 1893. stiže William od 655 BRT koji udaljenost Rijeka- Ancona prevaljuje za 8 sati. Društvo do kraja nabavlja dva suvremena parobroda  Daniel Ernö i Hegedus Sandor. U sklop Ungaro-Croate ulazi 1. siječnja 1901. s četiri parobroda. kao ulog donosi i dotadašnje subvencije.

[brodarski]

Još četiri društva utemeljena su u Rijeci. Jedno od njih je Brodarsko društvo Mate Švrljuga i drugovi.

[brodarski]

Mate Švrljuga kapetan duge plovidbe otvorio je prugu Rijeka-Opatija s parobrodom Abbazia. Čovjek je imao sluha za budući turizam. Brodarsko društvo Mate Švrljuga i drugovi utemeljeno je 1884. godine i pokazalo se pravim konkurentom svim ostalim društvima. P/b Ika održaava prugu Rijeka- Krk-Cres. P/b Dalmazia i Fiume održavaju pruge do Zadra i dalmatinskih luka. Društvo nabavlja Senj od Marušića i crnogorsku jahtu Sybil. Parobrodom Pola održava subvencioniranu prugu Zadar- Pula. Mate Švrljuga je čovjek čija riječ ima težinu u pomorskim krugovima. Ostat će desetljećima nezaobilazan čimbenik u pomorskoj politici nekadašnjeg carstva i buduće kraljevine. Ulazi s društvom u Ungaro-Croatu 1892. godine.

[brodarski]

Vjerujem da vam je svima dobro poznato ime  Luigi D´Ancona. Taj je gospodin od 1891-95. drvenim parobrodom Miz pab održavao prugu Rijeka- Kraljevica- Omišalj. To je bivša Vrana od 45 BRT koji je mogao ukrcati 100 putnika. Ta mala plovidba rijetko se spominje u bilo kakvim kronologijama hrvatskog pomorstva.

[brodarski]

Još jedna malo poznata plovidba široj publici. Vama poznavateljima ime je dosta poznato. Brodski konzorcij utemeljen je 1893. godine u Rijeci. S jednim brodom Eneo konzorcije je opstao dvije godine. Država mu nije subvenionirala prugu i Brodski konzorcije se ugasio.

[brodarski]

Parobrodarstvo Istre i Hrvatskog primorja završiti ću za sada s jednim turističkom plovidbom. Opatija je bila mamac za sve poduzetnike. U njoj je 1894. godine utemeljeno Brodarsko društvo Istria orientale. Zanimljivo dvojezično ime plovidbe. Nema dokaza da je plovidba ikad zaživjela, unatoč kapitalu od čak milijun forinti.
Malo ću prekopati moju pismohranu i zabilješke. Možda isplovi kakav novi podatak zanimljiv Palubarcima. Do tada molim popunite tekst sa slikama brodova gore navedenih plovidbi.

[jadran2]

Nelaki zadatak nesto naci, ali evo Palubarcima na ocjenu

evo jedan pecat koji se uobicavao stavljati na brodsku postu - pripada parobrodu Fiume - ono V.L.A. znaci Vapori di Lloyd Austriaco (brodovi Austrijskog Lloyda)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

da li je ovo pismo stambiljano bas na nasoj Fiume ? (malo me buni  dodatak Pannonia?)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

a da li je ovo parobrod Fiume nije sporno, samo da li je bas iz pripovijesti Brodarskog?

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


A, kasnije cu nastojati otici u pretproslo stoljece i iznijeti nekoliko podataka o jahti Sybil, gore spomenutoj.

[brodarski]

To je teretnjak Adrie.

[jadran2]

Nase trazenje u vezi crnogorske jahte Sybil pocinje 1876.g. sa markizom Preaulx Angevinom, bogatasem koji je bio zaludjen brodovima i ocaran ljepsim spolom (ili obrnuto, sto je sve jedno).

Dao je te godine izgraditi prekrasnu celicnu jahtu od 107 stopa preko svega, deplasmana skoro 70 tona, sa dvocilindricnim parnim strojem, velebnog jedrilja koje je omogucavalo lako postizanje brzine od 11 cv. Posada je brojila 10 clanova.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kako to kod bogatasa vec biva, vrlo se brzo zasitio ove ljepotice i prodao je vec sljedece godine, nikomu drugomu nego velikom zaljubljeniku u more - Julesu Vernu.

Poznata je i cijena - franaka 60.000. Dotadasnje njeno ime nije poznato, ali je poznat razlog njene prodaje - 107 stopa preko svega - bogatasu nije bilo dovoljno.

Jules Verne joj je dao ime "Saint Michel III", po svome sinu (vec je ranije imao manje jahte pod istim imenom I i II.)

Jahta je bila idealna za putovanja po Mediteranu, oko engleskog otocja i Baltiku.

Jules Verne je jahtu intenzivno koristio i na njoj nedvojbeno dobijao inspiracije za svoje romane.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Jedrio je na njoj desetak godina i sluhe da je zeli prodati nacuo je crnogorski knjaz Nikola koji je poslao predstavnike da uglave kupoprodaju. Cijena nije poznata, ali je datum bio 13.3.1886.

Jahta je sretno dovezena do Ulcinja, dano joj ime "Sybil". Medjutim nije proslo pet godina i knjaz ju je prodao u Trst za 12.500 forinti.

Razloga su navodno bila dva : visoki trosovi odrzavanja, a ujedno neveliki prostor za knjaza i njegovu svitu na duzim putovanjima.


Od 1891.g. jahtu drzi Hrvatsko obalno parobrodarsko drustvo iz Senja i daju joj ime "Sokol".

Nakon cetiri godine, vlasnistvo nad "Sokolom" prelazi u ruke Ungaro-Croate iz Rijeke gdje ostaje do 1913 i koristi se na liniji Senj-Bakar-Rijeka.

Zatim se prodaje Marku Martinolicu iz Malog Losinja koji joj daje novo ime "Toto".

"Totou" se trag gubi u ratnim vremenima (IISR), dokumentacija Martinoliceva brodogradilista je unistena.


Bilo je vise pokusaja ustanoviti sudbinu ovog povijesnog broda - za sada bez konkretnog rezultata.



  
 

[brodarski]

Godina 1844. može se smatrati začetkom  parobrodarstva nezavisnog od Lloyda u Dalmaciji. Lloyd i Ratna mornarica sa svojim parobrodima isključivo su prometovali dalmatinskom obalom. Tu je uključena Boka i dio Albanije. Kada je u Šibeniku utemeljeno Jadransko rudarsko društvo tada pod talijanskim nazivom I.R. Societa montanistica Adriatica za eksploataciju siverićkih rudnika, javlja se potreba za parobrodom. Kupljen je 1844. parobrod Melania i otvorena je pruga prema Zadru i Splitu. Bio je to mali brodić nepodesan za promet putnika. Bilo je problema i s agentom, a Lloyd je predstavljao nepremostivu konkurenciju. Melania je 11. srpnja 1844. godine prestala prometovati prema Zadru. Bio je to hrabar pokušaj ali bez državne subvencije osuđen na propast. Brod je uskoro  prodan i proteći će puno Krke dok Šibenik ne dobije svog brodara.

[brodarski]

Skoro tri desetljeća su prošla dok se nije pojaviom poduzetni Trogiranin Petar Petrić. Nabavio je u Trstu mali parobrodić i nedje oko 1870. uspostavio putničko teretnu prugu Trogir-Kaštela-Split. Kasnije do Šibenika, pa onda do Makarske. Nije Petrić samo tu stao. Odvažio se do Metkovića.
Naš svijet traži uzore u pričama i pustolovinama što ih stranci serviraju. Zar Petrić nije bio avanturist? S jednim malim brodićem protiv moćnog Lloyda.

[brodarski]

Za grad Split 10. studenog 1879. je značajan datum. Tog dana  upisana su dva parobroda u Upisnik Lučke kapetanije Split. Bili su to Augusta od 35 BRT i Giulia od 8 BRT.
Augusta se u Splitu pojavljuje već 1878. godine.  Porinuta je u Gloucesteru 1875., a pokretao je parni stroj od 28 KS. Imala je vijak i bila željezne konstrukcije. Dosta suvremen brodić tog vremena.
Giulia da je preživjela bila bi odličan muzejski primjerak brodogradnje. Porinuta je 1878. u Strasfordu. Parni stroj od 30 KS pokretao je bočne kotače. Dvije godine kasnije, 1880. nabavljen je parobrod Spalato od 46 BRT. Upisan je 26. siječnja 1880. godine u Upisnik Lučke kapetanije Split. Parni stroj od 56 KS pogonio je bočne kotače. Nije imao svrdlo! Spalato je porinut 1867. u Dumbartonu. Vlasnici tih parobroda bili su dr Ivan Prini i Petar  Tartaglia, vlasnici otpremničke tvrtke. Nabavka tih parobroda bila je samo jedan od pokušaja utemeljenja solidne parobrodarske tvrtke. Već 1881. brodovi su prodani.  Augustu kupuje čuveni šibenski gradonačelnik Ante Šupuk. Viktor Korisni iz Opatije postaje vlasnik Giulie, a Spalato je kupio neki Grego i tako je otplovio u Grčku. Ostao je neprikosnoveni vladar Lloyd. Palubarci i vi Splićani upalite lumin 26. siječnja i sjetite se Spalata. Točno prije 130. ljeta ponio je ime svog grada.

[brodarski]

Pojedinačnih pokušaja s parobrodima je u Dalmaciji bilo dosta. Inicijativa nije bilo samo iz Dalmacije već i iz Trsta i Lošinja.
Parobrod Messagiere održavao je prugu od 1875-79. godine. Vlasnik mu je bio Petar Palese iz Trsta. Brod je plovio između Metkovića, Splita, Šibenika i Zadra. Kao zapovjednik navodi se I. Meyer.

[brodarski]

Pojava parobroda u našim krajevima nije lijepo dočekana. Parobrodi su trošili garbun, izbacivali čađu kroz dimnjak, a putnici su negodovali zbog šporkice. Kapetani upravo pristigli s jedrenjaka do kraja života nisu prežalili jarbole i jedra. Kad bi nekog zapovjednika s jedrenjaka prebacili na parobrod čovik bi poludija. U početku se to smatralo kaznom. Bokelji su se oštro odupiralii premještajima. Od 40 zapovjednika Lloydovih parobroda samo je 8 bilo bokeških kapetana. Da je bilo volje i želje na tim bi parobrodima bili sami Bokelji. Postupno su parobrodi prevladali, a jedan zapovjednik dobio je nadimak '' Jedivatra ''. Normalno, bio je iz Boke.

[brodarski]

Poduzetništvu pojedinaca nema kraja. Riječki parobrod Liburno kroz  1873/74. godinu povezuje Rijeku s dalmatinskim, grčkim i talijanskim lukama. Već je to komad broda od 252 registarskih tona.
Ove male notice bez slika su podaci iz ondašnjih novina.Te novine su izlazile na dvije ili četiri stranice s kratkim obavijestima. Tada još nema slika, samo pokoji crtež odjevnih i kućanskih predmeta. Najčešći su oglasi tipa: iznajmljujem, prodajem, najbolje liječi, za dame i gospodu itd. Hemoroidi se dosta često spominju u tadašnjim novinama.