PALUBA
March 28, 2024, 08:14:26 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages: [1]   Go Down
  Print  
Author Topic: Bezbednosno-obaveštajne službe zemalja u okruženju  (Read 19687 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Posts: 22 316


« on: December 12, 2009, 03:19:10 pm »

Tekst koji sledi je u nešto skraćenom obliku objavljen u magazinu Vojske Srbije "Odbrana", u broju od 1. oktobra 2009. godine, pod naslovom "Po uzoru na JNA". Kako ga nema u elektronskom izdanju magazina postavio sam ceo tekst, bez skraćenja. On predstavlja neku vrstu  analize zakonskih rešenja bezbednosno-obaveštajnih službi i osnova organizacije vojne policije u državama nastalim iz bivše SFRJ. Urađen je na temelju analiza zakonskih propisa, ali i novinskih članaka u dotičnim državama.


Zbog dužine teksta biće prikazan u nekoliko nastavaka


BEZBEDNOSNO-OBAVEŠTAJNE SLUŽBE I VOJNA POLICIJA NEKIH ZEMALJA U OKRUŽENJU

Često se u našoj javnosti olako izriče kvalifikacija o nereformisanosti našeg sistema bezbednosti. Pri tom se posebno apostrofira vojna služba bezbednosti. U tom smilu, u cilju poređenja pred donošenje našeg novog zakona o vojnim službama bezbednosti, može biti interesnatno kako su organizovane bezbednosno-obaveštajne vojne službe u državama nastalim iz Jugoslavije. Među tim državama Slovenija, a od skora i Hvratska, su članice NATO saveza, dok je Makedoniju u tome, bar privremeno, zaustavlja nerešeno pitanje imena sa Grčkom. Sve tri zemlje su dobile vrlo povoljnu ocenu o reformi, organzovanosti i komplementarnosti oružanih snaga  sa NATO standardima.To se, naravno, odnosi i na bezbednosno-obaveštajne službe. Bosna i Hercegovina i Crna Gora, su članice Partnerstva za mir, ali sa jasno izraženom političkom voljom za što skorije pristupalje NATO savezu.


Najgeneralnije, bezbednosno-obaveštajni (ili obaveštajno-bezbednosni) sistem odbrane čine obaveštajna, bezbednosna (kontraobaveštajna), trupna obaveštajna i vojnopolicijska komponenta, organizovane u jednu ili više posebnih organizacijskih celina (službi i/ili jedinica). U svrhu obavljanja svojih zadataka ove delatnosti ili službe imaju zakonima i drugim propisima definisana ovlašćenja. Kod bezbednosne i vojnopolicijske komponente  ta ovlašćenja sadrže i elemente prisile i tajnog prikupljanja podataka o pripadnicima sopstvenih oružanih snaga ili građana. Sa tog stanovišta su javnosti interesantnije, pre svega kada su u pitanju zaštita i ostvarivanje ustvanih prava i sloboda građana jedne države, odnosno zakonske regulative tih ovlašćenja. Sa druge strane, obaveštajna i trupna obaveštajna komponenta, ako i imaju neka ovlašćenja, ista ne primenjuju prema spostvenim građanima ili to čine u inostranstvu. U ovom članku će biti analizirani bezbednosno-obaveštajni sitemi država nastaih na tlu bivše Jugoslavje, sa težištem na bezbednosnoj i vojnopolicijskoj komponenti.

Zajedničke odlike i osnovne razlike

Bez obzira kako u navedenim državama gledaju na nasleđe iz bivše Jugoslavije očigledno su im  JNA i njene službe bezbednosti bili, u najmanju ruku, početni uzor za organizovanje vojno-obaveštajnih, a pre svega bezbednosnih službi. Iako to na prvi pogled ne izgleda tako, jer su u svim ovim državama obaveštajna i bezbednosna komponenta na strategijskom nivou ubjedinjene u jedinstvenu obaveštajno-bezbednosnu ili bezbednosno-obaveštjanu službu ( u daljem tekstu službe), za razliku od JNA gde su bile strogo odvojene, to je ipak, kada su u pitanju nadležnosti, a delimično i ovlašćenja iz oblasti bezbednosne i kontraobaveštajne zaštite, tako. Bezbednosni i kontraobaveštajni deo je dominantnije i vidljiviji u radu ovih službi, posebno u jedinicama i ustanovama. Obaveštajni rad, koji bi trebao biti dominantniji na strategijskom novou je često neprimetan i u funkciji bezbednosnog. O tome govore i neke od afera koje su se redom odnosile na prekoračenje u primeni  tajnih mera (prisluškovanje), nelegalni izvoz ili uvoz oružja i prikrivanje korupcionaških afera u ministarstvima odbrane.

Jedinstveno za sve je da su bezbednosno-obaveštajne službe u organizacijskom smislu u ministarstvu odbrane i da su za svoj rad odgovorne neposredno ministru odbrane. U vojsci se nalazi tzv. trupna obaveštajna služba (tzv. organi G-2). Iako su u većini ovih država u sastavu organa G-2 i organi bezbednosti, sa sličnim nadležnostima i ovlašćenjima kao u JNA (preventivna bezbednosna i kontraobaveštajna zaštita jedinica i ustanova, suzbijanje organizovanog i najtežih oblika kriminala), oni su ipak u funkcionalnom smislu odvojeni od čisto obaveštajnog dela. 

Izuzimajući Hrvatsku, u svim ostalima je zakonska osnova rada službi regulisana kroz posebno poglavlje zakona o odbrani. Ipak i tu ima razlike. Tako su u Sloveniji nadležnosti službe znatno preciznije i detaljnije definisani. Takođe, mesto i uloga ovih službi, kroz viziju razvoja i organizacije, imaju zapaženo mesto i u strateškim dokumentima odbrane većine navedenih država, u prvom redu Slovenije, Hrvatske i Makedonije. To je proizvod veličine i uloge oružanih snaga u državi i uloge službi u njima. Zanimljivo je uočiti i da je jedino u BiH obaveštajni i kontraobaveštajni rad na strategijskom novou, uključujući  vojna pitanja, nije u nadležnosti vojne bezbednosno-obaveštajne službe već civilne obaveštajno-bezbednosne agencije. To je proizvod političke situacije i geneze zajedničkih Oružanih snaga BiH.

U Hrvatskoj je posle dosta muka i brojnih otpora usvojen poseban zakon koji na jedinstven način reguliše organizaciju, nadležnosti i funkcionisanje svih bezbednosno-obaveštajnih službi, svodeći ih samo na dve – civilnu i vojnu. Dakle, obe službe su zakonski utemeljene jednim posebnim zakonom.

Nadležnosti i ovlašćenja

Kada su u pitanju nadležnosti i ovlašćenja osnovna i ključna  razlika u odnosu na stanje u bivšoj Jugoslaviji (JNA) jeste preciznija i primerenija zakonska regulativa.

Osnovne nadležnosti službi svih ovih država se mogu grupisati u tri celine: obaveštajne, kontraobaveštajne i bezbednosne (opštebezbednosne). Konkretnije, njihovi zadaci su načelno:
-   prikupljanje, analiziranje, obrada i ditribucija podataka o vojskama i odbrambenim sistemima drugih država;
-   prikupljanje, analiziranje, obrada i ditribucija podataka o spoljnim pritiscima i aktivnostima u inostranstvu usmernim na ugrožavanje odbrambene bezbednosti;
-   prikupljanje, analiziranje, obrada i ditribucija podataka o delovanju stranih obaveštajnim službi, pre svega vojnih u zemlji;
-   otkrivanje, praćenje i suprostavljanje delovanju stranih obaveštajnih službi prema sistemu odbrane i vojsci različitim;
-    otkrivanje, praćenje i anlaiziranje pojava organizovanog kriminala u sistemu odbrane, kao i drugih kriminalnih pojava
-   bezbednosna prevencija u zaštita ljudi, objekata, sredstava, podataka i aktivnosti u sistemu odbrane i vojsci planiranjem i praćenjem sprovođenja propisanih mera;
-   bezbednosne provere lica.

Bezbednosna podfunkcija u stvari obuhvata preventivni rad na zaštiti jedinica od raznih negativnih uticaja,  fizičku i tahničku zaštitu, poslove suzbijanja i dokumentovanja kriminala, kao i učešće u planiranju mera bezbednosti  i njihovoj kontroli. Ovaj zadatak u Sloveniji, Makedoniji i Crnoj Gori obuhvata i poslove usmeravanja i upravljanja radom vojne policije.

Značajno polje rada, zadatak koji oduzima znatno vreme i resurse jesu bezbednose provere na osnovu zakona o zaštiti tajnosti informacija. Naime, u svim pomenutim državama postoji zakon kojim je regulisana zaštita informacija. Da bi određena lica mogla da pristupaju zaštićenim (klasifikovanim) informacijama obavljaju se bezbednosne provere. Provere za pripadnike vojske i minstarstva odbrane praktično obavljaju vojne službe.

Bitna karakteristika svih službi je da je primena ovlašćenja, kada su u pitanju vlastiti građani, striktno ograničena na pripadnike vojske i ministarstva odbrane. Ovlašćenja prema civilima mogu primenjivati samo vojna policija, u vrlo ograničenim situacijama i to samo privremeno, do dolaska civilne policije.

Najčešće sporena ovlašćenja službi su primena tzv. tajnih mera na prikupljanju informacija (praćenje, snimanje, prisluškiovanje, nadzor i snimanje elektronskih komunikacija i pisanih pošiljki), kao i primena tzv. policijska ovlašćenja, odnosno ovlašćenja koja imaju pripadnici policije u primeni sile, a pre svega prisilnom privođenju i lišavanja slobode.

Može se uočiti da sve službe pomenutih država imaju ovlašćenje primene tajnih mera. U Hrvatskoj su te mere (ovlašćenja) eksplicitno navedene u posebnom i jedinistvenom zakonu i za vojnu („Vojno sigurnosno-obavještajna agencija“ -VSOA) i za civilnu službu („Sigurnosno-obavještajna agencija“ – SOA) . Pripadnici i civilne i vojne službe nemaju policijska ovlašćenja, odnosno ne mogu lišavati slobode, niti primenjivati silu. Šta više, u zakonu je definisano da u zaštiti svojih objekata i ljudi pripadnici obe službe mogu primenjivati ovlašćenja propisana za privatne bezbednosne kompanije. Pripadnici slovenačke vojne službe (Obaveščevalno varnosna služba - OVS),  koji se bave obaveštajnim i kontraobaveštajnim poslovima, imaju ista ovlašćenja kao pripadnici civilne službe (Slovenska obevščevalno varnosna agencija - SOVA). Međutim, za razliku od drugih, u slovenačkoj službi postoji još jedna kategorija ovlašćenih lica koji imaju ista ovlašćenja kao pripadnici civilne policije. Radi se o delu pripadnika službe koji obavljaju bezbednosne poslove, praktično identične onima koje su nekad u JNA obavljali oficiri bezbednosti. U nekim doktrinarnim dokumentima je uočena ova anahronost i odstupanje od standarda NATO zemalja, ali je ovo pitanje, kao i nadležnosti nad vojnom polcijom ostavljeno za kasniju fazu reorganizacije oružanih snaga.

U Zakonu o odbrani Crne Gore je navedeno da se se tajno prikupljanje podataka obavlja sredstvima i metodama, na način i pod uslovima koji su propisani za civilnu službu (Agenciju za nacionalnu bezbijednost). U BiH vojna služba praktično nema pravo ni mogućnost primene svih tajnih mera, posebno onih koje podrazumevaju korišćenje tehničkih sredstava jer je to u nadležnosti civilne službe (Obavještajno-bezbednosne agencije BiH). Ni vojna ni civilna služba nemaju policijska ovlašćenja niti pravo primene sile i prisile. U zakonu o odbrani Makedonije, u poglavlju „Obaveštavanje, kontaraobaveštavanje, sprečavanje i otkrivanje krivičnih dela i zaštita snaga i tajnih podataka odbrane“,  su navedeni zadaci u obavljanju ovih poslova, a preciznije određivanje načina primene ostavljeno je ministru odbrane. U praksi pripadnici makedonske vojne službe imaju ista ovlašćenja kao i pripadnici civilne službe u sastavu MUP-a (Uprave za bezbednost i kontraobaveštajni rad). To znači da i oni imaju policijska ovlašćenja, što im uz ingerenciju nad usmeravanjem rada vojne policije, daje znatnu moć. 

Može se zapaziti da sve službe i pored određenih ograničenja ipak imaju dosta širok dijapazon tajnih ovlašćenja, od prikupljanja informacija iz direktnog razgovora, i razgovora posredstvom drugih lica (sradnika), merama fizičkog praćenja na javnim mestima, na mestima koja nemaju javni karakter, do pretresa pokretne i nepokretne imovine, praćenja, snimanja i otvaranja pisanih, govornih i elektronskih pošiljki i video i audio signala. Takođe, primenjuju se tajni kontakti, drže se u tajnosti razlozi prikupljanja podataka (legendiranjem), organizuju se i primenjuju operativne obmane, ugrađuju operativci kao tajni agenti u druge tela i institucije  (uglavnom u inostranstvu) i dr. Kod svih analiziranih službi postoji bitno ograničenje kada su u pitanju primena tzv. tajnih mera i metoda kojima se narušavaju neka ustavana prava i slobode. U tom slučaju  zahteva se prethodno pisano i obrazloženo sudsko odobrenje (uglavnom Vrhovnog suda), a na zahtev nadležnog lica iz službe. Trajanje ovih mera je ograničeno na 4-6 meseci. Za ostale tajne mere koje ne zadiru direktno u ustavom utvrđena prava i sloboda građana, dovoljna je odluka nadležnog direktora službe.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Posts: 22 316


« Reply #1 on: December 12, 2009, 11:01:20 pm »


Kontrola rada službi

Eksterana i interna kontrola rada vojnih službi precizno je dinisano samo u Hrvatskoj jedinstvenim zakonskim propisom: „Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske“. U ostalima je, uz opštu kaluzulu o civilnoj kontroli i nadzoru, internim propisima regulisana samo unutrašnja kontrola, ona u samom ministarstvu odbrane. Dakle, osim u Hrvatskoj ne postoji poseban organ, telo, izvan ministarstva odbrane koji kvalifikovano može da sagledava i prati rad vojnih službi i utvrdi eventulana kršenja prava, ovlašćenja i zloupotrebe. Postoje odredbe u raznim drugim zakonskim propisima koja štite prava građana, u ovom slučaju pripadnika vojske i ministarstva odbrane i daju im ograničene mogućnost uvida u neke aktivnosti tajnih službi, ali se sve svodi na dobru volju nadležnih u tim službama.

Vojna policija

Vojna policija kao deo sistema bezbednosti je nominalno (organizacijski) odvojena od bezbednosno-obaveštajnih službi u svim ovim državama. Međutim, dok je to u Hrvatskoj učinjeno u potpunosti i u celini, dotle je u drugim ostala veća ili manja nadležnost ili uticaj službi nad radom vojne policije (što je slično rešenju u JNA). To se pre svega odnosi na poslove suzbijanje kriminala i obavljanje opštebezbednosnih poslova. U Crnoj Gori je u zakonu o odbrani eksplicitno navedeno  da su bezbednosni poslovi, kao jedan od poslova obaveštajno-bezbednosne službe  i „stručno usmjeravanje rada Vojne policije“. U Sloveniji i Makedoniji je to posredno rečeno davanjem policijskih ovlašćenja pripadnicima bezbednosnog dela, kao i time što se u organizacijskom sastavu ovih službi nalazi i organ vojne policije. U BiH nadležnost nad vojnom policijom je zakonom o odbrani preneta na zamenika načelnika Zajedničkog štaba. Prema zakonu o odbrani on je odgovoran za vojnoobaveštajne, kontraobaveštajne i bezbednosne operacije, kada je u pitanju vojska.

Kada su u pitanju nadležnosti i ovlašćenja vojne policije već je rečeno da su, u prvom redu tzv. kriminalistička i ovlašćenja primene sile, ograničene na vojna lica i lica zaposlena u ministarstvu odbrane, na lica u vojnim objektima, poligonima, vežbalištima, vozilima i objektima. Nadležnost prema civilima je ograničena na neophodne mere u sprovođenju redovnih aktivnosti i u slučaju izvršenja krivičnog dela prema vojnim licima i objektima, a i tada samo do dolaska pripadnika civilne policije. Vojna policija, osim u BiH,  može, kada  prati vojne kolone  i transporte ili kada obezbeđuje strane delagacija ili transporte stranih vojski u tranzitu (što je njena nadležnost), davati signale i primenjivati ovlašćenja prema ostalim učesnicima  u saobraćaju, a u određenim situacijama i regulisati saobraćaj, ali samo u meri izvršenja zadatka. Za te aktivnosti se uglavnom traži i pomoć civilne policije.

U analiziranim oružanim snagama vojna policija je sastavljena isključivo od profesionalnih pripadnika. Svi je smatraju jednom od najpouzdanijih u borbeno najspremnijih formacija. Zato ne čudi što su upravo iz ovih jedinica angažovani prvi pojedinci i manje jedinice za učešće u misijama u inostranstvu.  Zakonima o odbrani  je definisana ili kao rod vojske ili kao služba ( u BiH). Organizovana je u bataljone i čete. Broj jedinica je uslovljen veličinom vojske, ali i obavezama prema članstvu u NATO-u ili vojnim misijama u inostranstvu. U Slovenačkoj vojsci postoji samo jedan bataljon (17.bVP) čije su dve čete, osim Ljubljane, locirane u Mariboru i Postojni. U Hrvatskoj vojsci je vojna policija organizovana u jednu (66.) pukovniju (koja je u stvari veći, ojačani bataljon) u sastavu KoV,  jedan vod u RV i PVO i jednu četu u Ratnoj Mornarici. Makedonija ima jedan bataljon neposredno pitčinjen Generalštabu i dve čete  u brigadama. U BiH postoji jedan bataljon u sastvu brigade taktičke podrške u sastvu Operativnih snaga i vodovi vojne policije u brigadama. Crnogorska vojska, kao najmanja, ima samo jednu četu vojne policije.

Kao i kod službi, kontrola rada vojne policije, posebno operativnog rada u suzbijanju kriminala i primeni ovlašćenja je rešena internim propisima i drugim zakonima (zakonom o krivičnom postupku), što je ipak nedovoljno. Treba zapaziti da jedino Hrvatska, po ugledu na neke strane zemlje javno objavljuje izvešat o radu oružanih snaga, pa i vojne policije. U tom izvešatju su prikazani i neki podaci o broju podnetih krivičnih prijava, stanju kriminaliteta i reda i discipline.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Posts: 22 316


« Reply #2 on: December 12, 2009, 11:07:49 pm »

Usklađivanje rada vojnih i civilnih službi

Izuzev u Hrvatskoj i BiH postoji problem preklapanja i sporenja u nadležnostima između vojnih i civilnih službi. Naravno, tu je i na neki način tradicionalno nadmetanje za uticajem i moći u državi. U Hrvatskoj je to pitanje, bar za sada skinuto sa dnevnog reda jedinstvenim zakonom za obe službe, kao i shodnim definisanjem obaveza u drugim zakonskim propisima iz oblasti bezbednosti, pre svih zakonom o (zaštiti) tajnosti podataka. Takođe, taj problem verovatno ne postoji u BiH, jer je zakonom regulisana dominatnost civilne službe, čak i u pitanjima prikupljanja strateških vojnih podataka. Ovakvo rešenje je pre svega rezultat stvarnog političkog stanja i organizacije i BiH i njene vojske. U Makedoniji su svesni postojećih problema, jer nesaradnja, nejasne nadležnosti i neka trvenja ukazuju na potrebe reorganizacije celog sektora bezbednosti. U tom smilu bilo je više predloga promena i drugačije organizacije i sve je izvesnije da će do toga i doći, verovatno na način sličan onom u Hrvatskoj.

Ako se kvalitet rada vojnih službi uporedi sa civilnim, može se konstatovati da su vojne službe u javnosti ocenjivane kao kvalitetnije, manje eksponirane u raznim aferama (kojih je bilo, posebno u Hrvatskoj, Sloveniji, nešto manje u Makedoniji), sa kvalitetnijim ljudima. O tome se može suditi i na osnovu činjenica da su u nekim od ovih država pripadnici vojne službe premeštani u civilne (Hrvatska, Makedonija), neki i na najviše pozicije, kako bi se rad tih službi popravio, a sigurno je i obezbedio određeni uticaj naredbodavaca.

Od svih zakonskih propisa kojima su regulisani rad službi u posmatranim državama hrvatsko rešenje izgleda najinteresantnije i bar na papiru najbolje. Zato dajemo kraći prikaz sa težištem na vojnoj službi.
 
Zakon o službama Hrvatske

Tokom rata u Hrvatskoj je formirano nekoliko, što vojnih što civilnih obaveštajno-bezbednosnih službi. Iza svake od njih stajala je neka politička opcija, a ne retko i materijalni i drugi interesi pojedinaca i neformalnih grupa. Surevnjivost i sujeta onih koji su im bili na čelu ili iz pozadine upravljali više su smetali nego koristili interesima Hrvatske. Javnost je brujala od brojnih afera i intriga. Posle dugotrajnih polemika i  sve glasnijih zahteva javnosti da se uvede red u rad ovih „tajnih“ službi pristupilo se radikalnim organizacijskim promenama i po mišljenju mnogih pravno valjanom regulisanju njihovog rada.

Od nekoliko dotadašnjih civilnih obaveštajno-bezbednosnih službi napravljena je jedna koja se zove „Sigurnosno-obavještajna agencija“ (SOA). U Vojsci (Hrvatskim oružanim snagama) je urađeno slično – formirana je „Vojno sigurnosno-obavještajna agencija“ (VSOA). Njihov rad, nadležnosti, ovlašćenja i posebno kontorla rada rešeni su jednim zakonom koji važi i za „vojne“ i za „civilne“ službe – „Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske“.

Rad vojne, kao i civilne službe zasniva se na već pomenutom zakonu, ali i Strategiji nacionalne sigurnosti, Strategiji odbrane, Godišnjim smernicama za rad sigurnosno-obaveštajnih agencija, kao i drugim zakonima u uredbama.

Civilnim i vojnim službama upravlja Predsednik i Vlada Republike Hrvatske. Za  ostvarivanje saradnje između ovih organa  u upravljau bezbednosno-obaveštajnim službama formirano je „Vijeće za nacionalnu sigurnost“ (VNS), a za operativno usklađivanje službi rada  “Savjet za usklađivanje rada sigurnosno-obavještajnih agencija“.

Za obavljanje  stručno-aministrativnih poslova za ova dva tela formiran je «Ured Vijeća za  nacionalnu sigurnost» (UVNS). Prema zakonu ovaj organ je ujedno i glavni državni organ za utvrđivanje i sprovođenje aktivnosti za primenu mera i donošenje stnadarda informacijske bezbednosti u državnim telima, kao i za utvrđivanje ativnosti u primeni mera i standarda informacijske bezbednosti u razmeni klasifikovanih podataka između RH i stranih zemalja i organizacija. U njegovom sastavu funkcioniše i Središnji registar za prijem, pohranjivanje i distribuciju informacija i dokumenata u razmeni sa stranim zemljama i organizacijama.

Formirana su i dva posebna pomoćna tela. Prvo, to je «Zavod za sigurnost informacijskog sustava» koji se bavi sigurnošću mreža i kriptozaštitom prenosa inforamcija za potrebe svih državnih organa, pa i obaveštajno-bezbednosnih službi. Rukovodolac ovog organa polaže račune direktoru UVNS. Drugi oragn je «Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija» (OTC). Ovaj zajednički organ se bavi aktivacijom i upravljanjem mera tajnog nadzora (praćenja) telekomunikacijskih usluga, delatnosti i prometa. Osim toga, zadužen je za operativno tehničku kordinaciju između obavetajno-bezbednosnih službi i drugih organa koja imaju pravo tajnog nadzora (policija i tužilaštva) i pravnih i fizičkih lica (operatora mobilne i fiksne telefonije i internet usluga). To znači da se celokupan tajni nadzor telekomunikacionih mreža u Hrvtaskoj može obavljati samo preko ovog organa.

Vojno sigurnosno-obaveštajna agencija bez policijskih ovlašćenja

Nakon donošenja zakona postojeća Vojno sigurnosna agencija je preimenovana i preformirana u Vojno sigurnosno-obaveštajnu agenciju (VSOA). Prema zakonu VSOA je organizacijska jedinica ministarstva odbarne za planiranje i sprovođenje podrške Ministarstvu obrane i Oružanim snagama na izvršenju zadataka odbrane integriteta, suvereniteta, nezavisnosti i teritorijalne celovitosti Republike Hrvatske. U vezi sa tim ona ima dva osnovna zadataka: (1) obaveštajni i (2) bezbednosni.

Pripadnici VSO, kao ni SOA, nemaju klasična policijska ovlašćenja. Kao što je već rečeno za neke poslove fizičke zaštite koje obavljaju za svoje potrebe propisano je da mogu primenjivati samo prava i ovlašćenja utvrđena zakonskim propisima za pripadnike privatne bezbednosti. Sa druge strane imaju na raspolaganju širok spektar raznih «javnih» i «tajnih» mera i postupaka koji im omogućavaju da obavljaju namenski posao. Tako obe službe, osim tajnih postupaka i mera, podatke prikupljaju i u komunikaciji sa građanima, zahtevanjem službenih podataka od državnih organa, jedinica lokalne samouprave i pravnih lica, uključujući i uvid u registre i zbirke podataka i službenu dokumentaciju.

VSOA je ograničena u primeni mera samo prema pripadnicima Ministarstva odbrane i Oružanih snaga. Ako pak, smatraju da neke mere treba primeniti prema civilima o tome moraju obavestiti SOA i zajedno utvrditi način daljeg postupanja. VSOA ima pravo i na formiranje odgovarajućih evidencija  i njihovo korišćenje. U sistemu odbrane zadužena je za bezbednosne provere i kontraobaveštajnu zaštitu, mere prikrivanja i izveštavanje po pitanjima iz svoje nadležnosti.

Strategijsko elektroničko izviđanje (nadzor međunarodnih radio-veza) i za civilnu i za vojnu službu obavlja Vojska, odnosno Centar za elektronsko izviđanje Oružanih snaga.

U zakonu je posebna pažnja posvećena zaštiti identiteta pripadnika službi, saradnika, osoba koje pomažu, kao i načina na koji se došlo do podataka. U vezi sa tim propisana je i obaveza sudova da štite identitet pripadnika službi ako se pojavljuju u ulozi svedoka.

Kontrolu službi, osim uobičajene kontrole komandnom linijom, sprovode i tri eksterna organa. Prvo, to je Hrvatski sabor koji to čini preko svog odbora za bezbednost ili preko Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. Drugo, to je Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost koji to čini samostalno i sistemski ili na zahtev drugih državnih organa. Treći organ je Vijeće za građanski nadzor sigurnosno-obaveštajnih službi koga čine predsednik i šest članova. Ovaj organ ustvari obavlja nadzor na osnovu neposrednih i konkretnih pritužbi građana na rad bezbednosnih službi.

Stiče se utisak da je Hvratska od svih zemalja bivše Jugoslavije najpotpunije zaokružila i definisala rad bezbedosno-obaveštajnih službi i na taj način stvorila dobru osnovu za, sa jedne strane plodotvoran rad tih službi, a sa druge strane dobar nadzor i stvarnu kvalifikovanu kontrolu rada tih službi. Neka od tih rešenja moguće je primeniti i kod nas.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Posts: 22 316


« Reply #3 on: December 12, 2009, 11:20:54 pm »

У наставку следе тзв. оквири који се у оригиналном тексту умећу у текст у сврху посебног истицања (написани су кирзивним или болдованим словима, па и обојени) неких појединости или занимљивости о  службама безбедности о којима је у главном тексту реч.


Okvri 1
Obaveza preavnih lica i vlasnika u nadzoru telekomunikacijskih mreža

Zakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske je regulisana obaveza pravnih i fizičkih lica, vlasnika  telekomunikacijskih mreža, da o svom trošku osiguraju i održavaju funkciju tajnog nadzora, kao i komunikacijske vodove do OTC-a. I Oružane snage Hrvatske su dužne omogućiti OTC-u primenu mera nadzora nad internim telekomunikacionim mrežama. Takođe, propisana je obaveza ovih pravnih lica da čuvaju podatke o ostvarenom prometu preko mreža godinu dana od vremena nastanka.

Okvir 2

Tajni rad i mere hrvatskih bezbednosno-obaveštajnih službi obuhvataju:

-   prikupljnje podataka preko organizovanih saradnika;
-   tajni nadzor telekomunikacijskih usluga, delatnosti prometa i to:
o   tajni nadzor sadržaja komunikacija;
o   tajni nadzor podataka o telekomunikacijskom prometu;
o   tajni nadzor lokacije korisnika;
o   tajni nadzor međunarodnih komunikacijskih veza;
-   tajni nadzor nad poštanskim i drugim pošiljkama;
-   tajni nadzor i tehničko snimanje unutrašnjosti objekata, zatvorenih prostora i predmeta, tajno praćenje i motrenje uz svetlosno snimanje osoba u otvorenom prostoru i na javnim mjestima;
-   tajno praćenje i motrenje uz zvučno snimanje sadržaja komunikacija osoba u otvorenom prostoru i na javnim mestima;
-   tajni otkup dokumenata i predmeta.

Okvir 3

Ovlašćenja u obavljanju bezbednosnih provera

Prilikom bezbednosnih provera može se obaviti razgovor s licem koje se proverava, mogu se saslušati lica koja su sa njom u vezi, mogu se koristiti podaci iz službenih evidencija koje vode druge službe, institucije i tela, a mogu se preduzeti i mere tajnog prikupljanja podatakata i poligrafsko testiranje.

Okvir 4

Iz izvešataj o stanju kriminaliteta u OS Hrvatske


Prema Godišnjem izveštaju o spremnosti odrambenog sistema za 2007.godinu protiv pripadnika Oružanih snaga podneto je 223 krivične prijave, od kojih je 88 podnela vojna policija, a 135 civilna policija. Opšta je ocena da je kriminalitet u Oružanim snagama u padu, osim u oblasti bezbednosti saobraćaje gde je povećan broj saobraćajnih udesa za oko 8,7%. Najčešće krivično delo čiji su učesnici pripadnci oružanih snaga je teška krađa (19,5%) i zloupotreba opojnih droga (12,4%).

Okvir 5

Vojna policija u misijama NATO

U sastavu misije ISAF u Avganistanu nalazi se i vod vojne policije Oružanih snaga Hrvatske. To je prva jedinica koju je Hrvatska uputila u neku misiju u inostranstvo. Osim toga, u sastavu organa vojne policije komande ISAF nalazi se i jedan oficir. Hrvatska aktivno učestvuje i u sastvu Multinacionalnog bataljona vojne policije čije je sedište u Poljskoj.
Makedonija priprema 70 pripadnika vojne policije za pojačanje svog kontigenta u Avganistanu.

Okvir 6

OVS u Sloveniji i Služba bezbednosti JNA

Može se uočiti da je opšta kocepcija organizacije bezbednosnih poslova u sistemu odbrane Slovenije preuzeta iz sistema JNA uz modifikaciju da je tome pridružen i obaveštajni rad na strategijskom nivou. Praktično i dalje u jedinicama postoje posebni organi bezbednosti, sa policijskim ovlašćenjima, koji su nadležni za organizaciju i planiranje štabno-bezbednosnih poslova kao temelju preventivnog bezbednosnog rada. U vezi sa tim oni upravljaju radom vojne policije, pre svega kriminalističke specijalnosti, učestvuju u planiranju mera bezbedosti i nadziru njihovo sprovođenje, ali i sami vode „krupnije“ predmete. Sitniji predmeti, odnosno krivična dela sa zaprećenom kaznom do 3 godine su u direktnoj nadležnosti vojne policije.

Ovir 7

Ograničena ovlašćenja vojne policije Vojske Slovenije u odnosu na OVS

Prema zakonu o odbrani Vojna policija je ovlašćena da samostalno vodi kriminalističke istrage za krivična dela za koja je zaprećena kazna zatvorom do tri godine. Dokumentaovanje težih krivičnih dela je u nadležnosti organa bezbednosti iz Obaveštajno-bezbednosne službe dok vojna policija obavlja samo kriminalističko-tehničke poslove. 

Okvir 8

Slovenački sistem komplementaran sa NATO

U viziji organizacije sistema odbrane do 2015 godine se procenjuje da je obaveštajno-bezbednosni sistem komplementaran drugim zemljama članica NATO. Međutim, u delu «izazovi i dileme» se naglašava da nadležnost obaveštajno-bezbednosne službe za otkrivanje i dokumentovanje krivičnih dela (ustvari, policijska ovlašćenja pripadnika ovog dela službe) nije u skladu sa tim standardima i da ostaje da se to pitanje reši u skladu sa daljim razvojem obaveštajno-bezbedosnog sistema i sistema odbrane.

Okvir 9

Potreba za reformom

Osim vojne bezbednosno-obaveštajne službe i Obaveštajne agencije u Republici Makedoniji postoji, u sastavu MUP-a, posebna Uprava za bezbednost i kontraobaveštajni rad. Više puta su stručnjaci za bezbednost, kao i neki rukovodioci ovih službi ukazivala na njihovu nepovezanost, preklapanje delokruga rada pa i međusobno praćenje i podmetanja.Tako se u članku „Analiza: kako rade makedonske službe bezbednosti“ (Dnevnik, 28.12.2008.godine) navodi:“ Makedonske službe bezbednosti rade na svoju ruku. Obaveštajnoj agenciji niko ne daje upute čemu da se posveti kao državnom prioritetu, a Uprava za bezbednost i kontraobaveštajni rada je država za sebe, sa ogromnom moći, a bez ikakve kontrole nadležnih organa i institucija.Ovo su zaključci stručne javnosti u zemlji, ali i direktno uključenih u poslove ovih moćnih službi.“

Okvir 10

Vojni obavetajno-bezbednosni sistem BiH

U sistemu odbrane BiH u sastavu ministarstva se nalazi Sektor za obaveštajno-bezbednosne poslove. U sastavu Zajedničkog štaba OS BiH je Uprava za obavještajne poslove i bezbednost (J2 ) koja je prvenstveno odgovorna za izradu doktrine i praktičnu primenu smernica, planova i programa koji se odnose na obaveštajnu spremnost oružanih snaga.U sastavu Operativne komande nalazi se Odeljenje za operativne, obaveštajno-bezbednosne poslove i obuku (G3/2/6) koje objedinjava tri štabne funkcije, uključujući i obaveštajno-bezbednosnu. Ono ima komandu odgovornost u kordinaciji navedenih poslova.

Okvir 11
   
Crna Gore: Mala vojska, mala služba


Obaveštajno-bezbedosna služba ministarstva odbrane Crne Gore broji 17 lica i još nekoliko operativaca u jedinicama. Četa vojna policije ima oko 120 ljudi.

Okvir 12

Kada je u pitanju zaštita tajnosti u Crnoj Gori je predviđeno da sve bezbednosne provere obavlja civilna služba („Agencija za nacionalnu bezbijednost“), a na zahtev Direkcije za zaštitu tajnosti podataka .Međutim, zakonom je predviđeno da poslove nadzora nad tom Direkcijom, iako je samostalna državna ustanova, obavlja ministar odbrane.
Logged
ZastavnikDjemo
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 509



« Reply #4 on: December 16, 2009, 11:00:00 pm »

Ovo sam pročitao u jednom dahu! Odličan članak! Wink
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Posts: 22 316


« Reply #5 on: December 17, 2009, 09:35:40 am »

Хвала, на похвали.

Иначе, написао сам га као "помоћ" онима у Србији који су критиковали нацрт закона и ВБА и ВОА (закон је пре нешто више од месец дана усвојен). Да сазнају како је то другде, бар у начелу, јер нема места за детаљнију анализу. Иначе, првобитни текст је дужи, али сам га скраћивао да би "стао" у новине. И овде има оквира који нису ушли у објављени текст.
Logged
Brok
Administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 18 882


Jednakost, Bratstvo, Sloboda


WWW
« Reply #6 on: December 17, 2009, 06:26:13 pm »

Džumba a i ostali, šta je po tebi bolji model, da je bezbednosna i obaveštajna vojna služba pod jednim "krovom" ili da su te agencije razdvojene kao što je sada slučaj u VS, (VBA i VOA)?

Ja imam neko mišljnje da je bolji model da su svi pod jednim "krovom". Jasno je da bi oni trebali da dele informacije, ali mislim da se odvajanjem ove dve službe između njih stvara nepovoljna klima i jedna vrsta blage netrpeljivosti.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Posts: 22 316


« Reply #7 on: December 17, 2009, 08:07:55 pm »

Тешко је дати јасан одговор. Генерално зависи од циљева који се постављају, традиције, од средстава (пара) која се издвајају за то и очекивања.

Са становишра рационалности боље је да су под једном "капом". Али, чак и да јесу морају постојати два дела која су јасније подељена. Када су заједно кретање  кадра између та два дела  је лакше. Може се брже и лакше груписати и управљати  кадром ("кадрови су све") за одређени (или више њих) задатак и то је највећи квалитет у спајању.

Ево упрошћене упоредне "анализе" обавештајне и контраобавештајне службе:

По мом суду,  контраобавештајне службе  (као посебне) су квалитетније, професионалније. Мање има шарлатнаства и теже га је продати ако неко то и покуша. Теже је приказати резултат рада, а нерад и неуспеси се јасније виде. Карикирано речено, тешко је ухватити шпијуна, а још теже доказати  да то и јесте на суду. Контраобавештајне службе чешће примењују тајне радње према сопственим грађанима и за то морају да пробаве одобрење надлежних органа (најчешће судова). Делују претежно на својој територији и зато мирније планирају. По природи ствари морају бити повезани са тужилаштвима и полицијом јер оно често финализирају њихов рад.

Обавештајне службе су склоније импровизацијама, олаком закључивању и претеривању. Оне немају потребу да прибављају доказе који важе на судовима, могу мало комотније да се понашају, али далеко од тога да је лако доћи до жељених информација.  Оне углавном не морају да траже сагласност за своје "тајне" мере јер то чине према странцима и најчешће на туђој територији. Али ако их ухвате обрали су зелен бостан. Јуре их контраобавештајци и полицајци противника (обавештајци "беже" од њих као ђаво од крста), односно земаља где делују и зато често импровизују. Ако делују легално морају бити врло пажљиви јер то "легално" је често на граници дозвољеног.

Све у свему они су "очи и уши"  сваке државе и војске.
Logged
KPoV
desetar
*
Offline Offline

Posts: 137


« Reply #8 on: December 23, 2009, 07:11:51 am »

Ovo sam pročitao u jednom dahu! Odličan članak! Wink

Takodje, pravo je uzivanje chitati Vase priloge, iako bi se naslo par sa kojim se ne bih slozio.

Steta to takva strucnost nije bila vise zastupljena u JNA, ili sada u VS.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Posts: 22 316


« Reply #9 on: December 23, 2009, 09:52:40 pm »

Па, стручност долази са искуством и уз стално усавршавање (учење). Сигуран сам да стручних и способних људи има и данас у ВС, као што их је било и у ЈНА. Можда нама који промене гледамо са стране то не изгледа баш тако, али време ће показати да грешимо.

Из доба ЈНА споменуо бих пуковника Душана Вилића, једног од првих који је о проблематици противтерористичких дејстава писао још пре тридест и кусур година. Његови, али и радови других стручних официра (помињао сам раније пуковника Николу Грубјешића)  су битно утицали на формирање тада првих специјалних јединица из којих су настале данас познате "Кобре" или 72.сб (као наследник диверзантских одреда ЈНА).
Logged
Pages: [1]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.033 seconds with 22 queries.