PALUBA
March 19, 2024, 11:23:17 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Telegram kanal Paluba.Info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 4 5 [6] 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 ... 30   Go Down
  Print  
Author Topic: Pripadnici vojske Kraljevine Jugoslavije u zarobljenistvu 1941.-45.godine  (Read 268792 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #75 on: January 11, 2013, 02:44:40 pm »


„Stalag 137“ kod Salcburga


Srpski ratni zarobljenici koji su tokom Drugog svetskog rata bili zatvoreni u nacističkom koncentracionom logoru „Stalag 137“ kod Salcburga odigrali su prijateljski meč protiv francuskih logoraša i slavili rezultatom 4:0. Pretpostavlja se da je ovaj meč odigran 1942. ili 1943. godine, a priču o srpskim herojima objavio je Politikin zabavnik.

Na forumu ovog lista obavljena je fotografija koja na poleđini ima pečat zloglasnog logora, a snimljena je reprezentacija Srbije kako se sprema za meč s Francuskom. Igrači su bili u jednoobraznim dresovima na kojima je bilo nacrtano srce, a u njemu se nalazilo slovo „S“. List je objavio još jednu fotografiju, na kojoj se obe reprezentacije spremaju za meč.

Pored pečata logora, na pozadini jedne fotografije piše: „Tim Srbije koji je pobedio Francuze sa 4:0“, kao i potpisi D. Miladinović (Dragi) jednim rukopisom, i drugim „Cenić“. Pretpostavlja se da je reč o zarobljenicima, ali njihov identitet nikad nije utvrđen, baš kao ni imena ostalih koji su nastupali u prvoj utakmici reprezentacije Srbije!

Izvor: http://www.kurir-info.rs/srpski-heroji-iz-konc-logora-clanak-590063
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #76 on: January 11, 2013, 02:46:17 pm »

Logor Stalag XVII-B, Krems, Austria
 
Nalazio se severozapadno od sela Gneixendorf, 85 km zapadno od Beca. Koristio se kao nemacki koncentracioni logor u periodu od 1938-1940.g., da bi od 1940.g. poceo da prima poljske i francuske ratne zarobljenike. Do 1943.g. tu su bili smesteni zarobljenici iz Francuske, Italije, Rusije, Jugoslavije. 1944.g. u logor je prispelo 2.667 americkih vojnika. Na kraju je u logoru bilo 29/794 zarobljenika raznih naroda.
Svaka pojedinacna baraka je imala pec za grejanje i kuvanje hrane za 200 ljudi, ali ogreva je bilo nedovoljno. Tretman Nemaca bio je jako grub i sa represivnim ogranicenjima.
Dana 08.04.1945.g.  4000 zarobljenika je pocelo 18-dnevni mars ka logoru koji se nalazio 4 km severno od mesta Braunau u Austriji. 200 teskih bolesnika je ostavljeno u logoru i njih su oslobodili Rusi. Mars je bio u 8 grupa po 500 ljudi, svaku grupu je cuvalo 20 strazara sa po 2 psa. U proseku su prelazili 20 km dnevno, a nocevali su na otvorenom prostoru, bez obzira na vremenske prilike. Hrana je bila veoma oskudna. Po stizanju u logor, nije bilo mesta za smestaj, pa su zarobljenici od borova pravili male kolibe.
Dana 03.05.1945.g. logorasi su oslobodjeni od strane 6 vojnika u 3 dzipa iz 13.oklopne divizije. Slom Nemacke je bio gotov i 205 strazara se dobrovoljno predalo. Ostale jedinice 13.divizije su ubrzo pristigle i organizovale evakuaciju ratnih zarobljenika u Francusku.

Izvor: http://forum.krstarica.com/showthread.php



* Untitled-1.png (102.18 KB, 291x329 - viewed 436 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #77 on: January 11, 2013, 02:48:19 pm »

Zivot, organizacija, red i rad pripadnika bivse VKJ u zarobljenickim logorima

Zarobljenicki logori su uglavnom bili na “sumornim” i udaljenim mestima. U okviru logora nije bilo drveca ni zelenih povrsina.
Obezbedenje logora je variralo od logora do logora, ali su svi nacelno bili opasani bodljikavom zicom i strazarskim kulama, sa strazarima koji su bili spremni da otvore vatru pri bilo kakvom pokusaju bekstva. Zatvorenici su smestani u jednospratne drvene barake, koje su sadrzale 2-3 spratne krevete, sa pecima na ugalj u sredini prostorije. Zarobljenici su uobicajeno dobijali dva obroka dnevno- tanka supa i crni hleb. Nepotrebno je reci da je glad bila glavna odlika zivota vecine zarobljenika. Svi zarobljenici su iscekivali pakete Crvenog krsta sa hranom koji su sadrzali “liksuzne” stvari, kao sto su puter, biskvite, cokoladu, kondenzovano mleko, suseno voce i povrce.Zatvorenici su cesto improvizovali peci i kuvali hranu u praznim konzervama mleka.

Svi zarobljenici su najmanje jednom dnevno postrojavani radi prozivke. Koliko ce biti postrojavanja i prozivki zavisilo je od k-danata logora, da li je bilo pokusaja bekstva, slaganja brojnog stanja i puno toga… Prozivke su nekada trajale unedogled, nebitno kakve su vremenske prilike bile.Neki zarobljenici su bili angazovani za rad oko logora ili u neposrednoj blizini. Sportom su se bavili kada je vreme to dozvoljavalo a bilo je i organizovanih koncerata. Mnogi logori imali su svoje biblioteke, dobijene od Medjunarodnog Crvenog krsta u Zenevi. Neki logori imali su I tajne radio stanice, gde se slusao BBC. Vesti su se slusale I distrubuirale po logoru. Medjutim, za vecinu zarobljenika, zivot u logoru je bio dosada, glad, razmisljanja o bekstvu i boljem zivotu kad se rat zavrsi.

Iz ankete ratnih zarobljenika vidi se da su oni, izuzimajući oficire, u Nemačkoj korišćeni za razne radove, počev od zemljoradnje, pa do rada u industriji, što je bilo takođe mimo međunarodnih ugovora. Ishrana zarobeljnika u logorima bila je vrlo slaba, pa je Crveni krst organizovao slanje paketa. Paketno odeljenje u Nišu poslalo je 1942. i 1943. godine (do marta) iz svojih sredstava ukupno 8.651 paket za zarobljenike u Nemačkoj i Italiji i još 1.312 paketa od raznih društava, dok su privatni pošiljaoci za svoje zarobljenike poslali 27.671 paket. Kasnije je Okružni odbor društva Crvenog krsta mogao da šalje i po 1.000 paketa mesečno.



* Postrojavanje i prozivka.jpg (30.28 KB, 500x288 - viewed 395 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #78 on: January 11, 2013, 02:49:50 pm »


Stevan Jakovljević  (Knjaževac, 7. decembar 1890 — Beograd, 2. novembar 1962) profesor Univerziteta u Beogradu i rektor od 1945. do 1950, biolog, književnik i redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Kao oficir srpske vojske, borio se u Prvom , a u Drugom svetskom ratu je bio u italijanskim i nemačkim zarobljeničkim logorima. Književno ime i popularnost stekao je trilogijom romana pod nazivom „Srpska trilogija“ (1937). U romanu „Velika zabuna“ (1952) prikazana je ratna hronika Drugog svetskog rata - govori o početku rata i sabotaži vojske od strane domaćih fašista, a u romanu  „Likovi u senci“ (1956) opisao je zarobljenički život u Italiji i Nemačkoj, kroz ratne logore, od Italije do Ukrajine pa sve do oslobođenja.


Do kapitulacije Italije 1943. postojalo je i 11 manjih zarobljeničkih logora u Italiji sa oko 30.000 zarobljenika. U jednom od njih su bili i prof. Milan Bartoš i književnik Stevan Jakovljević koji će kasnije biti prebačeni u logore u Francuskoj.



* stevan-jakovljevic.jpg (26.68 KB, 172x293 - viewed 3482 times.)

* Likovi u senci.jpg (152.18 KB, 925x655 - viewed 322 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #79 on: January 11, 2013, 02:51:15 pm »


U Logoru „Oflag 6 C” Osnabrik, na svakog zarobljenika određeno je četiri kvadratna metra prostora. U jednoj sobi u baraci bilo je dvadesetak oficira.
Zarobljeni jugoslovenski oficiri bili su zaštićeni Ženevskom konvencijom, životi im nisu neposredno bili ugroženi, nisu morali ni da rade. Svako jutro bilo je postrojavanje, starešine baraka davali su raport divizijskom generalu Milanu LJ. Popoviću, on je raportirao armijskom generalu Dimitriju Živkoviću, a on je u ime svih oficira predavao raport o brojnom stanju nemačkom generalu komandantu logora.
Bili su jugoslovenski kraljevski oficiri ratni zarobljenici, ali su i u tim uslovima zadržali oficirski ponos i dostojanstvo profesije. Negde odmah posle dolaska u logor, počela su prva odvajanja po nacionalnoj osnovi, oficiri Hrvati odmah su se odvojili u poseban deo logora. U logoru u Varburgu Oflag VI B grupa od 400 oficira Hrvata, predvođena pukovnikom Eduardom J. Barošem, upućuje apel logorskoj upravi u kome se pozdravlja formiranje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i izražava želja da se stave na raspolaganje poglavniku Anti Paveliću, izražava zahvalnost vođi Rajha i Nemačkoj te iznosi čitav niz optužbi na račun Srba. Nakon toga je usledilo izdvajanje hrvatskih zarobljenika, osim manjeg broja izostavljenih, koji se smeštaju u posebnu zgradu do njihovog povratka u NDH. Takođe je i iz logora u Osnabriku Oflag VI C upućen apel Anti Paveliću, kojega je potpisalo 1200 Hrvata, aktivnih i rezervnih oficira predvođenih pukovnikom Ivanom Hočevarom.
Svako jutro su podizali svoju hrvatsku zastavu i posle mesec dana Nemci su ih pustili kući.

Oficire Jevreje, a bilo ih je skoro 500, Nemci su prvo grupisali u lošije barake, ali su posle protesta ostalih jugoslovenskih oficira prestali da ih maltretiraju, jer su Nemci Ženevsku konvenciju ipak poštovali koliko-toliko.
Život u logoru svodio se na slušanje vesti Bi-Bi-Sija na prošvercovanom radio-aparatu, svakodnevna postrojavanja ujutro i uveče, ali i sportske i kulturne aktivnosti. U logoru je bilo čak pet fudbalskih timova, igrale su se utakmice kojima je prisustvovao celokupni sastav logora. Oficiri su imali i svoje pozorište u kojem su davali predstave, kao recimo, „Koštanu”. Imali su i redovnu versku službu koju je obavljao sveštenik, oficir Milan Jovanović. Zarobljenici su dobijali pakete hrane od Crvenog krsta iz Srbije i nikada se nije dogodilo da su Nemci otvorili bilo koji paket. Čak ni pred kraj rata kada hrane nije bilo ni u Nemačkoj.


Armijski general Dimitrije Živković bio je  idejni tvorac  o stvaranju "kažnjeničkih logora", prema logorašu Stanislavu Vinaveru, to se pojavilo tokom 1943. godine, kako bi se svi razorni elementi prikupili i izolovali. Da se ljudi ne bi umrtvili, da bi se zabavljali sobom kako bi se bekstva svela na najmanju meru, bilo je potrebno da se organizuje neko stalno vrenje, selidbe premeštaji.
U zarobljeničkim logorima u Osnarbriku-Evershajde, juna 1943. osnovan je poseban deo, tzv. "kažnjenički logor" - "D". U njega je bilo upućeno 350 oficira i generala, a kasnije im je pridodato još oko 400 oficira Jevreja i onih koji su bili najaktivniji kulturni radnici, aktivni i rezervni oficiri i generali, naučnici, književnici, umetnici, članovi uprava svih "kulturnih društava", nosioci otpora nemačkom okupatoru i borbi za kulturnu autonomiju logoraša. Predvodnik akcije za formiranje logora "D" i prvi starešina takvog jednog logora je bio general Dimitrije Živković.
On je i svoje kolege brigadne generale Ljubišu Dimitrija Šapinca, kao i generalštabnog pukovnika Vjekoslava Kolba strpao u taj logor. Svi oficiri iz logora u Hamburgu, koji su bili nosioci kulturnog života bili su kasnije, 27. maja 1943. preseljeni u logor u Striju kod Lavova (Galicija), Istočna Poljska, na tromeđi između Poljske, Rumunije i SSSR-a. Kasnije pripao SSSR-u.




* Untitled.png (540.7 KB, 543x492 - viewed 793 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #80 on: January 11, 2013, 02:53:30 pm »

Kontaktiranje-dopisivanje sa ratnim zarobljenicima:

Zarobljenicima se nije moglo slati obicno pismo ili dopisnica. Zarobljenik je u logoru dobijao poseban obrazac (pismo ili dopisnica) za prepisku. On je popunjavao jedan deo tog obrasca, odnosno ispisao pismo za svoju porodicu. Obrazac je sadrzao I kupon za odgovor na kojem je porodica mogla da odgovori. Zarobljenici su mogli da primaju pisma samo na navedenom kuponu, pa je zbog toga svaka prijemna posta bila duzna da na obicnim pismima ili dopisnicama na kojima su bile ispisane adrese zarobljenika, stavi otisak stambilja “Nedopusteno” i da takvo pismo vrati posiljaocu.


Slanje i prijem paketa ratnim zarobljenicima:

Uz pomoc Srpskog drustva Crvenog Krsta, od avgusta 1941.g., gradjani su mogli da salju pakete zarobljenicima u Nemackoj. Paketi su slati u posebnim vrecicama, koje su gradjani mogli dobiti od Crvenog Krsta. Paket nije smeo biti tezi od 5 kg.

Odredba o sadrzaju paketa je podrazumevala: “U paketima se moze slati: uniforma, rublje, obuca, cigarette, sapun, karte za igranje i zivotne namirnice koje se ne kvare i mogu izdrzati duzi transport, kao: suva slanina ili suvo meso, dvopek ili przeni hleb, marmelade, suvo voce, cokolade, secer, caj. Ne smeju se slati nikakve konzerve u zatvorenim limenim kutijama ni boce ili flasice sa tecnoscu.

Ne sme se slati takodje: nikakvo civilno odelo ili pojedini delovi koji mogu zameniti civilno odelo, oruzje, veliki nozevi, obicni ili dzepni, minicija I eksplozivi, alat za bekstvo, busole, indigo hartija I obicna hartija za pisanje, putne karte, fotografski aparati, dvogledi, elektricne lampe, upaljaci, sibice, alkohol I alkoholna pica, medikamendti, tube sa vazelinom, sapunski prasak za kosu, pasta ili voda za zube, mirisi, pasta za obucu, likeri i sirupi, novine, mustikle, papir za duvan, notesi i hartija za pisma, postanske karte, pisma i ma kakve pismene dostave. Nikakav predmet se ne sme uvijati u novine ili ma kakve stampane ili ispisane hartije.”

Ovakav paket posiljalac je mogao predate mesnoj organizaciji Crvenog krsta, ili ga staviti u posebnu vrecicu, koja je trebala biti adrsirana na: Drustvo Crvenog krsta, Beograd, Simina 19. Paket je pre zatvaranja trebalo predociti na pregled postanskom sluzbeniku, koji je posle pregleda na omot stavljao otisak pecata i svoj potpis, kao dokaz da je paket pregledan I da se sadrzina slaze sa spiskom koji je pricvrscen za vrecicu, spolja. Otprema paketa bila je besplatna. Crveni krst je sve prispele pakete slao iz Beograda za Nemacku posebnim zeleznickim vozom.

Oddecembra 1941.g. paketi za zarobljenike su predavani postama I bili su otpremani postanskim linijama prevoza. Uslovi za prijem paketa bili su isti, paket je moga biti tezak do 5 kg, a svaki zarobljenik je mogao da primi maksimalno dva paketa mesecno. Paketi su bili oslobodjeni placanja postarine, pa je na sprovodnom listu za paket naznacavano “Oslobodjeno takes po clanu 49. konvencije”.


Izvor: www.skyscrapercity.com




* 5761579765_205dfec0d4.jpg (33.03 KB, 536x474 - viewed 474 times.)

* Cetiri feldpost karte za zarobljenicki logor u Pfaffenhousen-u u Bavarskoj.jpg (71.52 KB, 500x350 - viewed 551 times.)

* Postkarte iz zaroblj.logora.jpg (140.63 KB, 861x560 - viewed 506 times.)

* DopisnicaDragomiraSavica.jpg (74.17 KB, 868x549 - viewed 523 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #81 on: January 11, 2013, 02:57:17 pm »

Secanja Na Zarobljenicki Logor
Rafailo Blam

Kao rezervmi oficir inženjerske struke zarobljen sam u Kosovskoj Mitrovici aprila 1941. godine i odveden u logor Libek, ma granici Nemačke i Danske. Posle nekoliko dana u logoru mi je prišao jedan nemački vojnik i pozvao me da pođem sa njim. Otišli smo u ugao barake i on me je upitao za ime. Osećao sam užasan strah, jer sam znao šta se sa Jevrejima radi. Međutim, on me je upitao da li sam u aprilu 1939. godine snimio u Berlinu gramofonsku ploču sa pevačicom Jelenom Vujanović. Laknulo mi je. On je zatim rekao da je on taj muzičar koji me je snimao. Prepoznao me je. Upitao je šta mi treba. Rekao sam prvo hrana, pošto nam već mesec dana ništa nisu davali da jedemo. Međutim, on odvrati da je to zabranjeno, ali da skupim od drugova tzv. RENTEN MARKE (Zarobljeničke marke) i on će mi kupiti muzičke instrumente. Učinili smo to i on mi je kroz dva dana doneo veliku harmoniku i još bolju gitaru od tadašnjeg poznatog gitariste Nemačke Ota Tritmana (Otto Tritmann). Na tim instrumentima sam svirao sve vreme u logoru.
Muzička delatnost u logoru započela je kada sam, zajedno sa Borom Amićem, činovnikom firme »MARIČIČ i JANKOVIĆ« u Beogradu, koji je bio izvanredno lep tenor, priređivao svake večeri koncerte za drugove zarobljenike. Iz ovog logora sam premešten 1942. godine u Hoenfels, gde smo napravili prve male ansamble: violina, harmonika, gitara, bas, jer smo instrumente već počeli da dobijamo od Međunarodne organizacije IMKA. Odatle smo premešteni u Nirnberg, u veliki logor sa oko sedam hiijada zarobijenika. I pored velike gladi koja je vladala u logoru, imali smo snage da se kulturno razvijamo. Tu u Nirnbergu osnovali smo i kurs muzike pod rukovodstvom profesora Predraga Miloševića. Obrazovali smo simfonijski orkestar u kompletnom sastavu, svirajući Mozartovu g-moll simfo-niju, svitu Per Gint Edvarda Griga i mnoge druge stvari, jer smo u Nimbergu dobijali note i instrumente, čak i jedan koncertni klavir na kome je majstor Butakov priređivao virtuozne koncerte. Krajem 1942. premešteni smo u logor Osnabrik, gde je već bila jedna grupa naših zarobljenika-oficira. Sarađivali smo svi zajedno i vodili bogat kulturni život, uz sudelovanje poznatih kulturnih radnika: Stanislava Vinavera, Ota Bihaljija, Milana Bogdanovića i mnogih drugih.

Danas je nezamislivo kako smo u onoj gladi, nemaštini i hladnoći vodili bogat umetnički život, sve pod rukovodstvom našeg kulturnog odbora koji je bio nosilac svih ideja. Sa umetničkim programom smo proslavljali Oktobarsku revoluciju, 1. maj i sve ono što je doprinosilo razvijanju svesti Ijudi.

Videći da Nemačka propada, odveli su nas, u lisicama, stočnim vagonima u Strasbur, u podzemne logore iz doba Napoleona, prepune pacova. Međutim, naš optimizam nije prestao i muzika je hrabrila sve zarobljenike. Zatim smo transportovani u jedan težak logor u Barkenbrige. Sećam se, bilo je 24°C ispod nule, a mi bez ikakve hrane. Na moju ogromnu žalost, moja velika kompozicija »27. mart«, o kojoj piše u knjizi »Osnabrički zvuci i odjeci«, komponovana za veliki simfonijski orkestar, izvođena bezbroj puta u logogu, kao i mnoge druge koje sam stvorio 93 za vreme logorskog života, nestala je za vreme dugog marša od Pofjske do Holandije, koji je trajao 34 dana, a mi polumrtvi od gladi, hodali smo po zimi ne spavajući nijedne noći, pobacali smo sve što smo nosili, osim odela. Moju harmoniku smo vozili na sankama na brzinu improvizovanim a ostavili smo je zatim u snegu kao i sve ostale instrumente. Muzika, pevanje, sviranje i živa reč bili su za nas ono što je gladnome hleb. Sećam se da sam imao samo 48 kilograma i da sam došao u ambuiantu (tzv. ambulantu). Moj drug dr Singer mi je rekao da se ne šalim da sviram harmoniku koja je biia teška 25 kilograma. Ali, čiim sam se oporavio, nastavio sam da sviram.


Interesantno je da smo u doba najveće gladi i najvećeg neraspoloženja osnovali humorističnu grupu »Vegetarijanci« koja je tekstom, muzikom i glumom zabavljala svoje drugove. Tokom zarobljeništva pevali smo, i to organizovano, u horu i svirali partizanske i najnovije borbene pesme iz Sovjetskog Saveza. Partizanske pesme smo naučili od nekoliko partizana koji su došli u naš logor. Ja sam slušajući ih beležio melodiju i posle harmonizdrao i orkestrirao. Sovjetske borbene pesme smo beležili od sovjetskih zarobljenika i devojaka iz Sovjetskog Saveza koje su radile pored naših žica u Osnabriku, ili od vojnika koji su bili pridodati nama kao posilni.
Ponavljam, sve manifestacije pratili smo bogatim programom uz učešće simfonijskog i narodnog arkestra. Jedan od prvih organizatora umetničkog života u logoru Nirnberg bio je aktivni kapetan Gerasimović zvanii »Gera«.

iz knjige: Muzika iza bodljikavih žica


* Zarobljenicka biblioteka.jpg (32.82 KB, 500x323 - viewed 394 times.)

* Podela hrane u zarob.logoru.jpg (38.83 KB, 500x375 - viewed 782 times.)

* Krsne_Slaveuzarobljenistvu.jpg (299.55 KB, 1155x1097 - viewed 493 times.)

* Untitled31.png (288.21 KB, 425x291 - viewed 3554 times.)

* Untitled32.png (356.1 KB, 478x311 - viewed 784 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #82 on: January 11, 2013, 02:58:41 pm »

Oslobodjenje pripadnika bivse VKJ iz zarobljenickih logora 1945.g

Bitka za Normandiju je počela 6. juna 1944. godine kada je 5.000 brodova i 10.000 aviona krenulo u odlučujući napad na Hitlerov Atlantski bedem i napad za konačno oslobođenje Evrope od nacizma. Pre napada čamcima izvršeno je masivno pomorsko bombardovanje nemačkih položaja na kopnu. To je potkrepilo invaziju. Više od 4.000 čamaca jurnulo je ka zonama iskrcavanja. Invazione snage činili su Britanci, Kanađani, Amerikanci, Poljaci i drugi koji su se borili protiv nacizma. Time je pocela odlucujuca bitka za slom nacisticke Nemacke.

U toku napredovanja, savezničke trupe oslobadjale su su zarobljenicke i koncentracione logore. Stanje je bilo katastrofalno.  Mnogi čuvari logora su pobegli, pritom sabotirajući snabdevanje baraka vodom, tako da je bilo otežano pružanje prve pomoći preživelim logorašima. Saveznici su u logoru zatekli veliki broj zatvorenika, od kojih su mnogi bili na samrti zbog neuhranjenosti i širenja zaraznih bolesti. U trenutku dolaska savezničkih trupa u logoru je bilo i nekoliko hiljada tela koja nisu bila sahranjena, čime je olakšano širenje tifusa i drugih bolesti. Preostali čuvari i zatvorsko osoblje su primorani da sahranjuju mrtve u masovne grobnice. Cesto su neki koncentracioni logori spaljivani do temelja kako bi se sprečilo širenje epidemije tifusa.
Uprkos velikom naporu medicinskog osoblja da pomognu preživelima, ljudi koji su bili živi u trenutku oslobađanja, sledećih meseci su umrali.


Izvor: http://sr.wikipedia.org/sr-el
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #83 on: January 11, 2013, 03:00:24 pm »

Povratak pripadnika bivse VKJ iz zarobljenistva u domovinu

HITLER je marta 1944. godine oslobodio iz zarobljeništva oko 4.000 Albanaca, bivših vojnika kraljevske Jugoslovenske vojske. Oni su stavljeni na raspolaganje Himleru kako bi ih mobilisao u SS diviziju. Povratak ratnih vojnih zarobljenika prikazivan je kao veliki uspeh albanskog kvislinškog vođstva, ali i kao velikodušnost i prijateljski gest Hitlera i nemačkog Rajha prema Albancima.
 
Bivši zarobljenici počeli su da pristižu prvih dana aprila i priređivani su im pompezni dočeci. Već u Beogradu su ih sačekivali pripadnici Albanskog narodnog saveza i započinjalo je ubeđivanje za stupanje u 21. SS-diviziju „Skenderbeg“. Po dolasku u svoja mesta pušteni su kućama na jednomesečno odsustvo, ali im nisu izdavana lična dokumenta kako bi ostali pod kontrolom vlasti.
Pošto je odziv bio manji od očekivanog, opštine su pismeno pozivale bivše zarobljenike, naređujući im da stupe u vojsku, preteći im represalijama. Od toga nije bilo velike koristi, a mnogi su napuštali mesta stanovanja i skrivali se u drugim krajevima.
Aprila 1944. godine iz Nemačke je, preko Mađarske, vraćena u Jugoslaviju 13. SS brdska bosansko-hercegovačka „Handžar“ divizija. Albanski vojnici iz ove divizije vraćeni su na Kosovo kako bi, zbog borbenih iskustava, činili jezgro 21. SS-brdske divizije „Skenderbeg“. U propagandne svrhe, paradirali su ulicama svih većih kosovskih mesta.
Do 1. oktobra 1944. godine bilo je okupljeno 11.398 lica, od kojih je oglašeno sposobnim 9.275 iz čega se vidi da je divizija bila popunjena manje od predviđenog formacijskog sastava - 25.000 vojnika.
Divizija je pored Kosova preuzela obezbeđenje područja Kuksa u Albaniji, Plava i Gusinja i zapadne Makedonije. Istovremeno je osiguravala železničku prugu Skoplje - Kosovska Mitrovica na delu koji se nalazio na albanskoj teritoriji i prugu od Kosova Polja do Peći.
Prva akcija pripadnika 21. SS divizije „Skederbeg“ na Kosovu bila je racija na Jevreje u Prištini, koja je započela u ponoć 14. maja 1944. godine. Prema službenim podacima, uhapšen je 281 Jevrejin, jednom rečju sve jevrejsko stanovništvo koje su zatekli u gradu. U drugoj akciji koja je bila usmerena na pripadnike NOP, kako se navodi u izveštaju komandanta 21. SS-divizije „Skenderbeg“ od 2. oktobra 1944. godine uhapšeno je 210 lica. Inače, pripadnici divizije su od kraja maja do početka juna 1944. godine uhapsili ukupno 519 lica, Srba i Jevreja. Da je u ovim akcijama sudelovala 21. brdska SS divizija „Skenderbeg“ može se uočiti u dokumentima ove kvislinške jedinice. Tako se u dnevnom izveštaju 21. SS-divizije „Skenderbeg“ od 13. jula 1944. godine kaže:”Od 25. maja do 5. jula 1944. godine Divizija „Skenderbeg“ je uhapsila 510 Jevreja, Srba, komunista i pomagača i politički sumnjivih. Oni su smešteni u prihvatne logore, 249 ih je oterano na rad u Rajh“.

Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #84 on: January 11, 2013, 03:02:32 pm »


Repatrijacija je akt dobrovoljnog povratka u zemlju rođenja iz zemlje izbeglištva. To je očekivani i željeni rezultat pruženih usluga u slučaju mnogih izbeglica, ratnih zatvorenika i raseljenih lica jer se osoba vraća u blisku kulturu i poznatu mrežu socijalnih odnosa.

Repatrijacija je termin koji se koristi i za povratak ratnih zarobljenika u domovinu, lica koja se deportuju zbog ilegalne imigracije ili su iz nekog drugog razloga bila držana u stranoj zemlji.



Po oslobodjenju iz zarobljenickih logora, maja 1945.g., veliki broj bivsih ratnih zarobljenika odlucio je da se ne vrati svojim kucama, dok u njoj vlada komunisticki rezim. Svi oni su izabrali trnovit i neizvestan put emigracije i odlucili da ostanu i zive u emigraciji. Zivot u Nemackoj je bio sve tezi i tezi, a neizvesnost se povecavala iz dana u dan. Svaki je ziveo u nadi i iscekivanju d ace ostanak u emigraciji biti privremen.
U Nemackoj je 1945.godine, bilo preko 48.000 jugoslovenskih emigranata. U britanskoj okupacionoj zoni nalazili su se logori: Ferde, Hajdanau, Lengvarden, Lest, Ameberg, Hanover, Oberskel, Matenberg, Haste, Feldme… Na teritoriji americke okupacione zone Nemacke bili su logori: Minhen, Luitpold, Kazeme, Beblingen, Nesburg, Bad Aline i Dahau.

Po svom vojnom ustrojstvu, discipline, kao i ekstremnoj antijugoslovenskoj aktivnosti isticao se logor u Verdeu, sa oko 3000 emigranata u kome se nalazila i “Komanda kraljevske jugoslovenske vojske za Nemacku i Bavarsku” pod nadzorom bivseg generala Dimitrija Zivkovica.
U ovom logoru,koji je bio vojnicki organizovan oslobodjeni jugoslovenski ratni zarobljenici koji nisu zeleli da se vrate u zemlju, pa cak i oni koji su to zeleli ali im to nije dozvoljeno, stavljeni su pod komandu tzv. “kraljevske jugoslovenske vojske”. U jednoj naredbi ove komande od 20.10.1945.g. se istice: “Bivsi jugoslovenski ratni zarobljenici, oslobodjeni iz nemackog ropstva i odvojeni od “otpadnika”, ponovo se u svakom pogledu, kako “de jure” tako i “de fakto” smatraju kao deo mobilisanih oruzanih snaga Kraljevine Jugoslavije pod vrhovnom komandom Njegovog Velicanstva kralja Petra II”.

U logoru su organizovali demonstrativni pomen generalu Mihailovicu. Pomenu su prisustvovali oficiri i deo vojnika bivse jugoslovenske kraljevske vojske smestenih u logoru. Bili su obuceni u vojne uniforme, pri cemu su neki nosily uniforme novih inostranih policijskih odreda. Tako je u logoru Darmsdat zandarmerija silom sprecila veliku grupu bivsih jugoslovenskih ratnih zarobljenika da se vrate u zemlju.


Vezano za povratak jugoslovenskih ratnih zarobljenika u Jugoslaviji je primenjena vrlo siroka amnestija. Na osnovu amnestije od 05.08.1945.g. i naredjenja  Marsala Jugoslavije J.B.Tita od 02.03.1946.g. otpusteno je ukupno 50.519 ratnih zarobljenika, a amnestirano 446 osudjenika, koji su se vec nalazili na izdrzavanju kazne.
Doduse, Zakonom koji je dobela Narodna skupstina FNRJ od 23.08.1945.g. oduzeto je drzavljanstvo svim oficirima i podoficirima vise Jugoslovenske vojske, koji nece da se vrate u domovinu i pripadnicima vojnih formacija koji su sluzili okupatoru i odbegli u inostranstvo. Ovo se potvrdjuje izmenjenim I dopunjenim Zakonom od 23.10.1946.g., gde se odredbama prosiruju kategorije koje gube drzavljanstvo FNRJ. Clan 1. Utvrdjuje: “Svi od neprijatelja zarobljeni ili internirani aktivni ili rezervni oficiri I podoficiri Jugoslovenske vojske koji odbiju da se vrate u domovinu I dobrovoljno ostanu izvan domovine, gube drzavljanstvo FNRJ”.

Računa se da je između 130.000-180.000 naših zarobljenika vraćeno ili pobeglo iz zarobljeništva. Povratak je poceo maja 1945.godine, a u oktobru 1945.godine ih se vratilo 125.000.
11.01.1946.g. objavljuje se da je repatrijacija zavrsena za Nemacku, Svedsku, Norvesku i Dansku, mada je stvarno sa Nemackom I Svedskom zavrsena 16.04.1946.g.

Povratak naših zarobljenika realizovan je u nekoliko tura. Deo naših mlađih oficira vratio se 1945. u Jugoslaviju, najveći deo viših oficira, posebno generala, otišao je za SAD, Kanadu, Australiju, Britaniju. Bojali su se komunista u Jugoslaviji.



* Vratilasenovagrupazarobljenika.jpg (428.26 KB, 1276x1111 - viewed 409 times.)

* Podobnidolaze_nepodobniodlaze.jpg (340.19 KB, 1100x1179 - viewed 466 times.)
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #85 on: January 11, 2013, 03:03:58 pm »


Закон о одузимању држављанства официрима и подофицирима бивше Југословенске војске, који неће да се врате у отаџбину, припадницима војних формација који су служили окупатору и одбегли у иностранство, као и лицима одбеглим после ослобођења

Закон је објављен у "Службеном листу ДФЈ", бр. 64/45 и у "Службеном листу ФНРЈ", бр. 86/46.

Члан 1.
Сви од непријатеља заробљени или интернирани активни или резервни официри и подофицири бивше Југословенске војске, који одбију да се врате у отаџбину и добровољно остану изван отаџбине, губе држављанство ФНРЈ.
Сви припадници разних противнародних политичких организација и војничких формација које су биле у служби окупатора (т.зв. Југословенске војске у отаџбини, четника, усташа, Српске државне страже, домобрана итд.) који су се са територије Југославије повукли заједно с непријатељем, са којим су се до границе заједно борили против Југословенске армије и наших савезника, и који се сада налазе у иностранству, као и остали припадници тих формација, који су земљу раније напустили, губе држављанство ФНРЈ. Исто тако губе држављанство ФНРЈ лица која побегну или су побегла из земље после ослобођења.

Члан 2.
Губитак држављанства по чл. 1. овог закона повлачи за собом конфискацију целокупне имовине. За доношење одлуке о конфискацији надлежан је срески суд на чијем се подручју налази имовина која подлеже конфискацији. Тај суд надлежан је и за доношење одлуке о секвестрацији или другог средства обезбеђења у смислу ст. 1. чл. 2. Закона о прелазу у државну својину непријатељске имовине, и о секвестрацији над имовином отсутних лица. Ако се имовина налази на подручју више среских судова, одлуку о конфискацији, секвестрацији или другом начину обезбеђења донеће срески суд на чијем се подручју налази претежни део имовине.
Отсеци унутрашњих послова при среским извршним народним одборима поднеће надлежним среским судовима предлог за конфискацију и друга обезбеђења имовине у случајевима из претходног става.
За спровођење конфискације важе прописи Закона о конфискацији имовине и о извршењу конфискације.

Члан 3.
Неће изгубити држављанство ФНРЈ она лица из чл. 1. овог закона која, у року од два месеца после званичне објаве да је репатрирање завршено у зони у којој се та лица налазе, пред југословенским дипломатским или војним претставницима односно пред њиховим овлашћеним делегатима буду дала изјаву да су спремна да се врате у отаџбину и ставе се, ради повратка, на расположење нашим властима за репатријацију.
Лица, која услед болести, лежања у болници или удаљености или одвојености не буду у могућности да искористе предвиђени рок за давање изјаве за повратак у земљу, могу и после тога рока то тражити наводећи доказе за оправдање задоцњења своје изјаве.

Члан 4.
Наша дипломатска и војна претставништва у иностранству обавезна су да овим лицима из чл. 1. овог закона омогуће да у одређеном року дају своје изјаве о спремности за повратак у земљу. Њихова је дужност да лица, која буду дала такве изјаве, издвоје у посебна сабиралишта, одакле ће им се омогућити што бржи повратак.

Члан 5.
Губитак држављанства према чл. 1. овог закона као и повратак у земљу не спречава подизање оптужбе против наведених лица за друге злочине против отаџбине, уколико су их починили.

Члан 6.
Министар унутрашњих послова ФНРЈ извршиће овај закон у споразуму са Министром народне одбране ФНРЈ и Министром правосуђа ФНРЈ.

Члан 7.
Овај закон ступа на снагу даном објављивања у "Службеном листу Федеративне Народне Републике Југославије.

 
   
 
Logged
vathra
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 369



« Reply #86 on: January 11, 2013, 04:18:35 pm »

Којо,
Браво за тему!

Колико ми се чини, навео си да је у заробљеништву било преко 6 хиљада официра?
Имаш ли информацију колико њих се вратило у Југославију?
Logged
vitez koja
Stručni saradnik - istorija
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 221



« Reply #87 on: January 11, 2013, 06:48:00 pm »

Којо,
Браво за тему!

Колико ми се чини, навео си да је у заробљеништву било преко 6 хиљада официра?
Имаш ли информацију колико њих се вратило у Југославију?

Ja sam naisao na podatak da se racuna da se vratilo između 130.000-180.000 naših zarobljenika iz zarobljeništva. Povratak je poceo maja 1945.godine, a u oktobru 1945.godine ih se vec vratilo 125.000. Nemam tacan podatak za oficire, ali cini mi se da sam ga negde video. ako nadjem postavicu ga obavezno.

Pozdrav!
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #88 on: January 11, 2013, 10:11:01 pm »

Odlično odrađeno.

Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #89 on: January 13, 2013, 05:20:52 pm »

Dve fotografije iz Oflag VI C u Osnabriku

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na početku je wermez postavio jednu sličnu ispred barake 14.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* oflag VI C.jpg (149.41 KB, 778x565 - viewed 1963 times.)

* oflag VI C_1.jpg (87.71 KB, 799x575 - viewed 526 times.)

* oflag VI C_2.jpg (150.11 KB, 862x557 - viewed 1332 times.)

* oflag VI C_3.jpg (117.26 KB, 799x527 - viewed 582 times.)

* 2.jpg (311.07 KB, 800x506 - viewed 417 times.)
Logged
Pages:  1 2 3 4 5 [6] 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 ... 30   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.034 seconds with 22 queries.