86 GODINA OD SMRTISvi se sjećate legendarnog trkača i Splićanina iz Smojinog ‘Velog mista‘, znate li kako je zapravo živio Baćo? Ovo je velika i dirljiva priča o njemu, umro je u teškoj bijedi [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ča ne moš pridobit peron, udri šakon! – geslo je letaka koje su Splićani između dva svjetska rata nazivali "Baćine novine", a uređivao ih je i pisao jedan od najpopularnijih gradskih osobenjaka Ante Ružić Baćo, zapamćen do današnjih dana kao nenadmašni i neumorni trkač i šaljivac.
Baćini letci zanimljivo su štivo, pravi uvid u splitsku gradsku scenu dvadesetih godina prošlog stoljeća, budući da je Ružić na duhovit način komentirao svoje suvremenike i događaje, pretežno na lokalnom jeziku, a obavezno je pratio i svoje atletske pustolovine u rodnom gradu, ali i po cijeloj tadašnjoj državi.
Kao pravi novinar, Baćo je skupljao vijesti s ulice, iz oštarija, butiga, kavana, teatra, objavljivao šale o varoškoj sirotinji, sluškinjama, guvernantama, prosjacima, ali i političarima, protestirao protiv skupoće i gladi...
Samo letimičan pogled na ove tiskovine otkriva kako je na svoj otkačeni način bio vrlo talentiran kroničar gradskog života, uz obilje duhovitosti, a njegove foje su građani rado čitali, omogućavajući mu da bez stalnih prihoda kako-tako preživljava.
GAŠTAPAN I PANTAGANASplitska Sveučilišna knjižnica je na 140. godišnjicu Ružićeva rođenja digitalizirala Baćine letke osebujnih imena, koja su se često mijenjala, više od četrdeset naslova: Iš, Manjinjorgo, Šupjača, Makako, Marun, Gaštapan, Pantagana, Gladnuš, Fujsban, Manjamukte, Škovacin, Lucifer, Rebac, Pijavica, Ždrebac, Supie...
A koliko zanimanje Splićani današnjih generacija pokazuju za humoristične listove, zorno pokazuju i 1664 pristupa u mjesec dana, otkad je obavijest o njima postavljena na internetske stranice knjižnice.
Riječ je o gotovo 500 skeniranih stranica, a nekima je trebala i prethodna restauracija kako bi bile dostupne u virtualnom obliku.
Ravnateljica Sveučilišne knjižnice Ana Utrobičić kaže nam kako je projekt digitalizacije splitskih humorističnih novina započet u mandatu bivše ravnateljice Mirte Matošić, a Baćini letci i drugi listovi kandidirani su i prošli na natječaju Ministarstva kulture i medija za digitalizaciju arhivske, knjižnične i muzejske građe.
– Digitalizacija periodike stare stotinjak godina iznimno je složen i financijski zahtjevan posao, a riječ je o timskom radu više kolega, u čemu su sudjelovali viša konzervatorica i restauratorica Ana Radić Bizjak, voditeljica Odjela periodike Margita Mirčeta Zakarija, stranice su skenirali i obradili Branko Bralić i Edo Hozo, a dr. Ivana Dević pobrinula se da sve bude postavljeno. Osim sredstava kojima nam je pomoglo Ministarstvo, potporu za restauraciju dobili smo i od Splitsko-dalmatinske županije – navodi ravnateljica Utrobičić, najavljujući kako će sljedeći projekt biti digitalizacija splitskih novina "Dan", koje su izlazile od 1903. do 1918. godine.
– Naša knjižnica posjeduje bogat fond periodike, a digitalizacija je potrebna ne samo da bi građa postala dostupna širem krugu zainteresiranih istraživača, nego i da bismo je sačuvali od fizičkoga kontakta budući da su neki primjerci prilično oštećeni zubom vremena – objasnila nam je Ana Utrobičić.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Split je u međuratnom razdoblju doživio procvat tiskarske djelatnosti, radilo je šest štamparija, u gradu je izlazilo sedamdesetak listova i očito je da su svi imali svoju čitateljsku publiku.
Posebno su bili popularni humoristično-satirički tjednici, poput Duje Balavca, koji je izlazio od 1908. do 1923. godine, a uređivao ga je splitski intelektualni krug okupljen oko Ante Katunarića, Emanuela Vidovića, Josipa Barača i drugih, poznati humorist i kroničar Marko Uvodić izdavao je svoj Grom, Spliski krnjeval, Ježinac, a obavezno su tiskane i krnjevalske novine.
TKO JE BIO AUTOR?Margita Mirčeta Zakarija, voditeljica Odjela periodike, ističe kako je stara novinska izdanja teže digitalizirati nego knjige, zbog sloga, fotografija, karikatura, a Sveučilišna knjižnica je do sada digitalizirala Novo doba, Novo doba za djecu, Duju Balavca, Jadranski dnevnik, Dalmatinski fizkulturnik i Jadranski sport.
– U vrijeme kad je Baćo tiskao svoje letke Split je imao dvadesetak tisuća stanovnika, može se reći da su se svi poznavali, a tako su znali i za mane i doživljaje sugrađana, pa je čitateljima ovaj stil, u kojem se na duhovit način komentiraju osobe, događaji i situacije, bio jako smiješan i privlačan.
Bilo je pitanje je li Ante Ružić sam pisao tekstove ili mu je netko pomagao, to naravno ne možemo sa sigurnošću zaključiti, ali po ujednačenom stilu u svim letcima reklo bi se da jest. Za zavičajnu povijest svakako su njegovi letci važan izvor informacija o stilu života, a mlađim čitateljima zanimljivi su tekstovi o "Hajduku" koji su objavljivani u drugim novinama iz toga razdoblja.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Općenito je vrlo zanimljivo u splitskim humorističnim listovima primijetiti kako su se vodile rasprave i stvarale šale oko gradske politike, komunalnih problema, te različitih pojava, slično kao i danas. Može se reći da su fiksirale trenutak – navodi voditeljica Mirčeta Zakarija.
Ante Ružić, zvani Baćo, dugo je vremena bio prvak splitskih osobenjaka, poznat u cijeloj Dalmaciji, ali i šire, po maratonskim utrkama i neobičnom oblačenju, prigodnim govorima, ali i tiskanju svojih humorističnih letaka i listova neobičnih naziva i paprenih tekstova kojima bi se očešao o vlasti, zbog kojih je petnaestak puta bio utamničen.
DOBIO DVA GLASAPutovao je i dalje od Dalmacije, nastupao u Beču, Beogradu, Skoplju, Sarajevu, Zagrebu, Subotici, a 1922. godine kandidirao se za splitskoga gradonačelnika. Dobio je dva glasa.
Sve do prije kojeg desetljeća splitska su djeca za svakim tko je trčao bez cilja vikali "Ba-ćo, Ba-ćo", vjerojatno i ne znajući da je taj stari običaj posvećen baš Ružiću. Ante Ružić rođen je 1882. godine u težačkoj obitelji Marina Ružića, koji je bio poznati pjevač u crkvi sv. Petra na Lučcu.
BRŽI OD FERATEPočeo je trčati 1905. godine, a jedan od najpoznatijih "maratona" bio je u rujnu 1908., kad je uz prugu iz Splita do Klisa trčao petnaest minuta brže od poznate ferate Rere, za što je dobio potvrdu željezničke stanice Klis i načelnika Klisa, te 200 kruna milodara.
Slavljena je i utrka s konjem Sokolom, u kojoj je Baćo pobijedio, a konj je bacio pjenu na usta i jedva ostao živ!
Splitski tisak redovito je pratio njegove avanture i hvalio ga da je nadmašio "prvog svjetskog trkača" Pietra Doranda, prevalivši put od 44 kilometra za dva sata i 38 minuta, dok je Dorando prešao "tek" 42 kilometra za dva sata i 42 minute.
Splitski povjesničar Goran Borčić detaljno je uz pomoć periodike ispisao Baćinu biografiju u trećem dijelu svoje opsežne monografije "Povijest pisana svjetlom", navodeći i Ružićeve trkačke rezultate:
"Još prije Prvog svjetskog rata trčao je na obali od kavane Muljačić do restorana Marjan na prvom vrhu deset minuta i 32 sekunde, od Drniša do Knina trebalo mu je sat i po, a od Drniša do Šibenika dva sata i deset minuta.
Tragikomični slučaj dogodio se u Beču gdje se 1916. godine pojavio odjeven u kupaći kostim i bijele hlačice, počeo je trčati gradom, no redari su ga uhitili, poslali prihijatru i kaznili s osamnaest dana zatvora.
U Samoboru se 1922. utrkivao s konjem, a splitsko 'Novo doba' je izvijestilo kako je konj sustao nakon sat i po, a Baćo je još dva puta otrčao cijelu rutu", navodi Borčić.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
ATENTAT KOD FUNTANEIste godine na njega je pokušan atentat, o čemu je Baćo izvijestio u svojim novinama "Rešeto": "Kad je g. Ružić Baćo, trkač, novinar i deklamator poslije plesa odio doma malo napit, u dva bota i po kod prve konobe potegli su mu vrč u glavu iz Careve avlije blizu funtane na Peristilu. Srećom je ostao neozlijeđen."
Cijeli tadašnji mali Split radovao se njegovu tradicionalnom trčanju na Sudamju oko Monumentalne fontane podno Prokurativa: dva puta dnevno kružio je oko fontane po dva i pol sata. A 1923. je "pojačao" ovaj pothvat trčeći iz Solina do Splita, a onda još četrdeset puta oko fontane!
Baćo i Vjekoslav Belas su se 1924. godine natjecali na stazi Split – Klis – Kočinje brdo i natrag, ukupno 25 kilometara. Utrka je počela u 5.35, a završila u 9.35, no pobjednik nije proglašen jer je Belas došao prvi, ali nije trčao cijelim putem.
PET SATI TRKE S KIŠOBRANOM Oko Monumentalne fontane trčao je Baćo sa sinom Izidorom 1926. godine: otac je prevalio 311 krugova, a desetogodišnji sin 349 krugova, što je preračunato u 38 kilometara.
U Novom dobu objavljen je izvještaj začuđenog reportera: "Nije bilo toliko čudno gledati Baću i sina kako se utrkuju koliko okupljeni dokoni svijet koji je prodan gubio puna tri sata!"
Sa sinom je trčao i duge pruge od Zagreba do Samobora, što je pratio tamošnji tisak, te najavljivao velike turneje u Berlinu, Parizu i Londonu.
U veljači 1928. godine svojim brojnim zvanjima dodao je još jedno, otkrivši glazbeni talent kao dirigent "jazz orkestra" u gostioni "K ugoru", gdje bi se okupljao cijeli Get, a za krnjeval priredio "veliku maškaradu nemaskiranih maškara".
S KIŠOBRANOM PO PLJUSKU Te je godine trčao i na Sušaku – neprekidno pet sati oko hotela "Kontinental" – s otvorenim kišobranom po pljusku. Veliko uzbuđenje priredio je u Sarajevu, čija je Večernja pošta izvijestila:
"Baćo je sa svojih 98 kila i 46 godina trčao punih pet sati od cirkuskoga trga do mosta kod Kovačića. Kako je vrijeme trčanja bilo predugo da bi publika mogla izdržati, sastavljena je komisija od nekoliko obližnjih trgovaca koja mu je izdala uvjerenje da je zaista izdržao pothvat."
Uz trčanje na Sudamju, gdje je 1929. oko fontane napravio 520 krugova kroz dva sata, nije propuštao ni solinsku feštu Male Gospe, jer: "Ne bi vaja ni ti sajam ka ni oni o svetoga Duje u Splitu, bez moje produkcije!"
Nakon povratka iz Vrnjačke Banje, u kojoj je proboravio dio ljeta 1929. predstavljajući po različitim mjestima svoju trkačku vještinu, Baćo je uhapšen jer je u nekoj oštariji pijan pokazivao "spis iz Beograda sa sumnjivim potpisima i pečatom".
U njemu je stajalo da općinska blagajna Ružiću Baći ima isplaćivati mjesečnu mirovinu od 500 dinara u srebru, više od 600 dinara paušala i da se sahrana njegova dragocjenog tijela kad umre ima obaviti o trošku Općine ili, još bolje, da mu se za života isplati 10 tisuća dinara!
Beogradski tisak javlja u srpnju 1931. godine: "Čovjek od 100 kg trči neprekidno četiri sata." Tako je i bilo, trčao je od Slavije do Kalemegdana nekoliko puta iznova i izazvao veliku senzaciju.
SMRT U BIJEDI, BEZ ISPRAĆAJA Premda je desetljećima uveseljavao Splićane i bio nezaobilazan sudionik uličnog života, te su se čak tiskale kartoline s njegovim pothvatima – a valja zapaziti kako je u usporedbi s tadašnjim građanima Splita iznimno puno i putovao – Baćo je cijelog života bio velika sirotinja, zarađujući koji šolad svojim trkama, prodajući listove kojima je bio jedini urednik i novinar i teško se skrbeći za suprugu Mariju Valeriju i sina Izidora.
U bijednoj potleušici bez ikakva namještaja u Bizantinskoj ulici u Getu, na goloj zemlji, umro je 28. prosinca 1936., u 55. godini, a našao ga je susjed.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prenesen je na groblje u mrtvačkim kolima bez pratnje, premda je za života prisustvovao svakom sprovodu u Splitu. Ipak, ostalo je zabilježeno kako su se za posljednji Baćin ispraćaj spremali mnogi građani, ali su bili iznenađeni kad im je rečeno da je već prevezen na groblje.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvor :
SD
