PALUBA
March 29, 2024, 03:50:03 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite i neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi ste našli svoj aktivacioni link te aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 [56] 57 58 59   Go Down
  Print  
Author Topic: Split na starim fotografijama  (Read 307217 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #825 on: May 10, 2020, 12:54:56 pm »



Ovo je prije drugog rata, čitava je konkatedrala Sv. Petra na pazaru i crkva Sv. Ante Tolomaša na Matejušci.


Moguće je i verovatno si u pravu, nemam podatke na pozadini fotografije, nego sam sudio po foto-papiru koji je uobičajen za 50-te godine. Verovatno da je u pitanju posleratno razvijanje predratnog negativa  Smiley
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 120



« Reply #826 on: July 23, 2020, 09:44:48 am »

Сплит 1845. Поглед са Чиова.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Spalato.jpg (552.34 KB, 1434x838 - viewed 77 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #827 on: July 23, 2020, 04:04:34 pm »



I jedan pogled sa kraja 30-tih ...



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Split.jpg (1951.22 KB, 3834x2349 - viewed 81 times.)
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 12 357


#vragu i rat#


« Reply #828 on: July 23, 2020, 07:10:58 pm »

Split 1845. Pogled sa Čiova.

Teško, to je isti pogled kao sa ove Dreadove slike.

poz.
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #829 on: July 23, 2020, 07:46:44 pm »

Zanimljiva je ona grafika iz 19.st. planine su odlično preslikali, mjesto je čak isto kao sa Dreadove fotografije koja je sa Sustipana.
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #830 on: August 23, 2020, 08:54:08 am »

Kako se živjelo između dva rata: iz splitske luke brodovima se putovalo po cijelom svijetu, industrija je bila na vrhuncu, cure su se udavale do 25., a škole su bile zabrinute jer djeca psuju

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tko god voli povijest, ali i politiku, kulturu, zabavu, crnu kroniku, svakodnevni život ljudi prije nas - možda sve ovo zajedno – voli i periodiku. Pučki rečeno, stare novine. Čuda se tu mogu naći, žetva prebogata iz svih aspekata ljudskog života i jedne sredine, grada, regije.

Dr. sc. Zdravka Jelaska Marijan iz Hrvatskog instituta za povijest zaronila je u to blago kojim se najčešće lože špakeri ali i javnobilježničke spise i službene dokumente te ispisala petstotinjak stranica knjige koja se bavi upravo splitskim društvom, onakvim kakvim su ga zabilježili davni notari, novine i časopisi. Štoviše, "Društveni razvoj Splita između dva svjetska rata 1918. – 1941." bio je i tema njezine doktorske disertacije obranjene 2006. godine na Odsjeku za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta, a libar je obogaćen i dodatnim istraživanjima i novoobjavljenim znanstvenim radovima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- Težište rada nije bio na političkoj povijesti, ona je obrađena kao jedna od sastavnica života građana i grada, a zbog složenosti zasigurno zaslužuje zasebnu studiju. U njemu su obrađena različita obilježja razvoja grada i života građana kako bi se stekla što cjelovitija slika o gradu i građanima u promatranom vremenu. Razdoblje između dva svjetska rata smatra se vremenom naglog i ubrzanog razvoja Splita, kad se grad afirmira kao drugi na hrvatskom području po gravitacijskoj privlačnosti, i najjača luka prve jugoslavenske države. Usprkos općenitim ocjenama njegove važnosti, problematika razvoja Splita u tom razdoblju nije cjelovito ni sustavno istražena. Demografskom i gospodarskom razvoju pridana je posebna pažnja jer se kroz njih iščitavaju mnoge smjernice razvoja grada. Broj stanovnika ubrzano je rastao, što je vidljivi odraz imalo i u prostornom širenju, te porasti važnosti Splita kao središta šireg područja. Valjanu sliku o životu Splićana između dvaju svjetskih ratova teško bi se moglo steći bez prikaza stanja i pomaka u obrazovanju stanovništva, zdravstvenim prilikama, kulturi stanovanja i svakodnevnim navikama, javnom životu, blagdanima, zabavi, sportu, umjetnosti, ali i tamnoj strani gradskog života – objašnjava dr. Jelaska Marijan, kao izvore navodeći službene glasnike, javnobilježničke spise, te novine i časopise.

U međuratnom razdoblju splitskih je javnih bilježnika bilo od dvojice do četvorice, a za njezin rad korišteni su izvori Jeronima degli Albertija, Luje Kargotića, Petra Kambera, Bruna Katalinića, Petra Stalia, Tome Polića i Ive Uglešića. Službene vijesti prikupljene su iz Dalmatinskog glasnika, Službenog glasnika Splitske i Dubrovačke oblasti, Službenog glasnika Primorske banovine itd.

- Dobar uvid u svakodnevni život pružaju dnevni listovi, a osobito valja istaknuti Novo doba, koje je u Splitu izlazilo tijekom cijelog međuratnog razdoblja. Potom su vrijedni izvori Jadran i Jadranska pošta. Valja napomenuti da se broj dnevnih, polutjednih, tjednih, polumjesečnih, mjesečnih listova, revija i časopisa razlikuje od godine do godine. Uglavnom ih je izlazilo između dvadesetak i tridesetak, što svjedoči o snazi splitskog novinarstva tog vremena. Kao izvori mogu se rabiti i godišnjaci, adresari, brošure i kalendari, a po broju podataka treba izdvojiti Splitski almanah, koji je sadržavao sve važnije statističke podatke.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Za proučavanje života Splita u tom razdoblju bitnu važnost imaju i memoarska, književna i znanstvena djela niza autora: Ivana Kovačića, Ljube Plankovića, Enza Bettize, Gvozdena Matulovića, Josipa Škarića, Josipa Smodlake, Grge Novaka, Duška Kečkemeta, Branka Radice, Kunoslava Bege, Ive Rubića, Norke Machiedo Mladinić, Tonća Šitina, Zdravka Mužinića, Ivana Jelića, Darovana Tušeka, Slavka Muljačića, Stanka Piplovića, Anite Ercegović, Anatolija Kudrjavceva, Livije Milić, Frane Barasa, Bogdana Radice i drugih – nabraja dr. Jelaska Marijan i tako svima koje interesira splitska historiografija otkriva na koje autore se valja koncentrirati.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* 1.jpg (484.29 KB, 1920x1217 - viewed 53 times.)

* 2.jpg (303.54 KB, 1920x1186 - viewed 56 times.)

* 3.jpg (438.26 KB, 1648x1052 - viewed 53 times.)

* 4.jpg (141.1 KB, 809x524 - viewed 51 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #831 on: August 23, 2020, 09:03:41 am »

Stanovništvo

Osim grada Splita, 1912. godine općina je obuhvaćala sela Kamen, Kučine, Mravince, Solin, Vranjic, Slatine na Čiovu, Stobreč i Žrnovnicu. Na seoskom području živjelo je 20 posto, a gradskom 80 posto stanovništva i te je godine popisano 21.434 stanovnika u Splitu, a na selima 6058 stanovnika.

Godine 1921. općina je imala 31.549 stanovnika, grad 25.045 stanovnika, a deset godina kasnije općini je pripadalo 43.711 stanovnika, od čega je u Splitu 35.417 stanovnika. Prema rezultatima popisa 1941. Split je brojio 46.001 stanovnika.
Stanovništvo se dvadesetih godina doseljavalo ponajviše iz općina tadašnje Splitske oblasti, najviše iz Sinja (više od 70 godišnje), Muća (više od 50 godišnje), te iz Drniša, Trogira, Poljica, Pučišća, Imotskog, Klisa, Šolte, Lećevice, Krajine, Trilja i Omiša. Značajan broj doseljenika stizao je iz Dubrovačke i Travničke oblasti, Livna, Šibenika, Ljubljane, Zagreba, Sarajeva i Beograda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Glad

Uoči završetka Prvog svjetskog rata u Splitu je zavladala glad, pa je Hrvatski sabor 11. srpnja 1918. nastojao prikupiti pomoć "da se spasi posestrimu zemlju Dalmaciju od strahovite bijede koja je ugrožava izumirućem od gladi", a o teškom stanju u Dalmaciji na sjednici su govorili dr. Ivan Lorković i Svetozar Pribičević. Stanje je bilo alarmantno i predstavnici gradske Aprovizacije su 14. srpnja u zgradi Hrvatskog narodnog kazališta okupili vlasnike zemalja i težake, zatraživši da unatoč oskudnom urodu posude ili ustupe dio uroda, čime bi izbjegli prisilno rekviriranje. Najglasniji protivnik prijedloga bio je težak Ivan Krstulović iz Veloga Varoša, koji je u teatralnom nastupu izrekao sljedeće:

- Težak je kroz četiri godine bio proganjan od gospode, a sada mu se obraćaju kad ih je stisla nevolja. Neka pomognu oni koji su napunili lisnice u tom ratu. Neka se gospoda odreknu luksusa, nek njihove gospodje skinu šešire, neka ustanu u dva ujutro, pa neka rade što čine težačke žene – prenijelo je Novo doba uz napomenu: njegove su riječi bile praćene velikim pljeskom, a kad su se javila i druga mišljenja, Krstulović je s dijelom težaka napustio kazalište. Većina težaka je u sljedećim danima donijela doprinos.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Plin i letrika

Split je od 1. svibnja 1860. osvijetljen plinskom rasvjetom, a uoči Prvog svjetskog rata općina je sklopila ugovor s tvornicom cementa u Majdanu, po kojem bi tvornica splitskoj općini bila dužna ustupiti "100 konjskih sila" električne energije besplatno, što bi bilo dovoljno za gradsku rasvjetu. No nije bila izgrađena električna mreža, pa se struja "nije mogla preuzeti", sve do srpnja 1920. kad je električna rasvjeta uključena uz pomoć češke tvrtke "Elektra".

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ceste

Asfalt je u Splitu prije 1918. pokusno korišten samo pri izradi pločnika u Senjskoj ulici i oko Realke. Nakon rata nije upotrebljavan jer se smatralo da "neće odgovarati klimatskim uvjetima". Tek 1926., nakon iskustva drugih gradova, sve sumnje su nestale i asfaltirane su Francuska, Dioklecijanova obala, dogodine Wilsonova obala, a potom i sve ranije betonirane i novoizgrađene gradske ceste.

Brodovima oko svijeta

Oko 1930. godine iz splitske se gradske luke, pored lokalnih pruga za otoke i dužobalne od Sušaka do Kotora, moglo ploviti za Trst, Veneciju, albanske i grčke luke, istočno Sredozemlje, Sjevernu i Južnu Ameriku, Lošinj, Zadar, Brijune, Pulu, jonske luke. Split je po ukupnom lučkom prometu bio najjače lučko središte prve jugoslavenske države, na što je utjecala i talijanska aneksija Rijeke.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tupina

Na srednjodalmatinskom području bilo je pravo izobilje tupine, lapora za proizvodnju cementa, a vrhunac je zabilježen 1930., kad je izvezeno ukupno 400 tisuća tona tupine. Zbog sankcija Lige naroda prema Italiji, koja je bila glavni uvoznik splitske tupine, ali i gospodarske krize, proizvodnja cementa opada, od 1936. postupno se zatvaraju tupinolomi, a 1939. izvoz je sasvim prestao.

Jedan od Splićana koji se u međuratnom razdoblju istaknuo kao jaka osoba u cementnoj industiji je Marin Ferić, rođen u težačkoj obitelji, kojeg se polovicom tridesetih smatralo najvećim splitskim industrijalcem, a krajem ovog razdoblja posjedovao je vlasništvo nad tri od pet tvornica cementa i cementnih proizvoda na splitskom području.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Splitski rudari

Još u austrijskom razdoblju Split je bio sjedište tvrtke "Ruda", koje se bavilo kopanjem ugljena i boksita. Od 1919. pod imenom "Ruda Ugljenik rudarska družba Split", a od 1920. ponovno "Ruda" eksploatirana su rudna polja u Rudi kod Sinja, gdje je kopan bituminozni škrljevac, koji je splitska "Plinara" koristila za proizvodnju plina za rasvjetu, a kod Ruduše je kopan lignit.

U Splitu su djelovala i druge rudarske tvrtke: "Ugljen", koji je iskorištavao ležišta ugljena u Dragi na Tušnici kod Livna, "Jugoslavenski boksiti", koje je kupilo boksitna ležišta kod Širokog brijega i Imotskog, ukupno jedanaest rudarskih društava u kojima su kapital imali domaći i strani (uglavnom francuski) dioničari, a vadili su boksit, škriljevac, lignit, asfaltni kamen, živu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Spiza i delicije

Tijekom prve polovice 20. stoljeća u splitskoj prehrambenoj industriji posebno su bile važne tvornice tjestenine, tvornice za preradu i konzerviranje ribe, te preradu višnje maraske. Počinje se prerađivati i riža, a osnovana je i industrija bombona i sode vode.

Među prvim tvrtkama utemeljena je "Sardina" 1921. godine, a dvije godine kasnije priključila im se i tvornica u Komiži, pa su konzervirali srdele, skuše, lokarde, inćune, preparirali lignje na brujet, marinirali i dimili lokarde i mole, radili riblje paštete, a posebnim specijalitetom te tvornice smatrani su fileti sardina i skuša u umaku od poma. Nakon problema s likvidnošću 1929. godine "Sardinu" spašava beogradski kapital. Pored nje ribu su prerađivale i konzervirale i tvornice "Itak" te "Casolini i Bižaca".
Sredinom dvadesetih godina djelovala je tvornica bombona "Mojsović i drugovi" u vlasništvu braće Mojsović.

Pored njih u Splitu su radile i tvornica boja "Duga", tvornica svijeća i sapuna "Irsis", Dalmatinska tvornica kože "Braća Buj", tvornice konopa Ivana Matošića, Petra Zekića, Bože Paparelle, Filipa Jakaše i Nikole Tomića. Prvu parnu tvornicu za bojanje i pranje rublja osnovao je još 1860. godine Marin Domić, a tangariju Grgo Vidović i održale su se u međuratnom razdoblju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Bračka banka

Jedna od najuspješnijih splitskih banaka bila je Bračko-amerikanska banka, koja je kao jedna od rijetkih uspjela preživjeti veliku financijsku krizu tridesetih godina. Dobro je plivala i Gospodarska štedionica, osnovana 1920. godine, bliska crkvenim krugovima, a najveći utjecaj na splitsko gospodarstvo imala je Srpska banka, čije su se prostorije nalazile na Rivi u nekadašnjoj poslovnici Jadranske banke.

Dica beštimaju

U proljeće 1919. godine Pokrajinska vlada za Dalmaciju uputila je splitskim školama okružnicu u kojoj se među ostalim navodi: "Ne samo na ulici, već i u zatvorenim prostorijama naša se mladež ponaša tako kako se pristojan, uglađen čovjek ne smije da ponaša: osobito se ističe bučan, osoran način govora, često psovanje, uporaba nedoličnih, uvredljivih riječi i izraza, napadno gestikuliranje, guranje itd."

Nevista u 75. godini

Prema podacima iz 1925. i 1926. godine splitski mladići nisu ulazili u brak prije 18. godine života, a djevojke prije petnaeste, no u većini slučajeva udavale su se između 21 i 25 godine (41 posto). Nakon četrdesete godine života vrlo rijetko su stupale u brak, no zabilježena je i jedna nevjesta s navršenih 75 godina života, a isto tako i jedan "mladoženja". Prigodom vjenčanja udovaca i udovica susjedi su, pretežno djeca, pričinjavali neugodni običaj nazvan "batarela", stvarajući nesnosnu buku, čime se privlačila još veća pažnja a mladencima zagorčalo slavlje. U novinskom članku iz 1925. godine navodi se slučaj udovca iz Hrvojeve ulice koji se ponovno ženio, no snašla ga je "vesela mužika obješenjaka, koji mu na večer iza svadbe prirede takovi mačji koncert da mu se sva radost novog braka u zametku pokvari."

Socijalno osiguranje

Mirovinu su mogli dobiti radnici, činovnici, službenici i namještenici u državnim, općinskim i privatnim tvrtkama, no za težake, obrtnike, ribare i mornare takve opcije nije bilo. Govorilo se: "Mlad ribar, star prosjak".

Ako nisu mogli raditi do smrti, jedina im je mogućnost bila sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, najčešće s nekim od djece, rođaka ili drugim osobama. Gotovo svi su takvi ugovori bili slični: godine 1928. težak iz Veloga Varoša L. Alujević-Dujas ustupa dvojici sinova, također težacima, kuću i težačka prava koja je imao na zemljišnim česticama. Zauzvrat se oni obvezuju da će oca i majku "hraniti, uzdržavati, davati im potrebitu hranu, u slučaju bolesti potrebitu liječničku pomoć i ljekarije, potrebitu robu i obuću, a u času smrti da će ih pokopati na njihov trošak po težačkom stališu i š njima dijeliti svako dobro i zlo sa sinovskom ljubavi."

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Nasljeđivanje i odricanje


Supruge su u pravilu imale pravo plodouživanja polovice dobara i to ako se ponovno ne udaju, a isto je pravilo važilo i u slučaju da su žene raspolagale većom imovinom. Neudanim se kćerima ostavljao nužni dio, a ako im se ostavio dio jednak braći, imale su pravo na njega dok se ne udaju; tada im braća osiguravaju miraz, a one se odriču očevine. U dijelu stanovništva postojao je odmak od tradicije pa se nasljedstvo dijelilo bez obzira na spol, čak i nezakonitoj djeci. Bračni parovi bez djece običavali su sastaviti "naizmjeničnu oporuku" kojom jedno drugog imenuju nasljednicima.

Jedna od opširnijih oporuka je težaka Ante Krstulovića Opare iz 1927. godine, gdje najprije navodi da je dvije udane kćeri "podmirio" te su se odrekle prava na ostavštinu. Ističe da se njegov sin Nikola "odalečio od moje kuće", dok su ostala četvorica sinova živjeli s njim "u zajednici i oni su svojim marljivim radom i velikim trudom doprinijeli ne samo da se uzdržavamo i hranimo, već i da ne prodajemo." Stoga je stari Opara sinu Nikoli ostavio samo nužni dio a glavnim baštinicima imenuje sinove Marina i Paška, te unuke pokojnih sinova Frane i Josipa, svima po četvrtinu imovine. Za jednu unuku povezana je posebna odredba: ako se uda ili stupi u samostan pripada joj zakoniti dio odnosno jedna šestina od jedne četvrtine koju su dobila njezina braća, i to u novcu. Ako se ne uda i ne ode u samostan, pripada joj jednaki dio kao i braći.

Ivan Marinić Kragić, "posjednik težačke ruke", je 1919. godine izdiktirao oporuku u kojoj je sav imetak ostavio sinu Tomi, sinovima Fabjanu i Nikoli odredio je nužni dio, svakom šestinu dobara, a supruzi Matiji pravo plodouživanja polovice imetka "dok ista bude živila ili dok bi se eventualno preudala, u kojem slučaju ona gubi odma svoje pravo na mojoj ostavštini." Godinu kasnije poništava ovu oporuku te sinovima dijeli imanje na tri jednaka dijela.

Obitelji su sklapale i diobene pogodbe, a najčešće je riječ o težačkim zemljama, kućama i konobama. Rijetke su diobene pogodbe oko podjele zaista velike imovine, kao što je slučaj s obitelji Ferić 1939. godine, kad su dvije grane obitelji dijelile tvornice, brodove, zemljišta, nekretnine, poslove, ušteđevinu i dugove.


* 5.jpg (492.2 KB, 1920x1147 - viewed 53 times.)

* 6.jpg (62.11 KB, 910x637 - viewed 56 times.)

* 7.jpg (348.9 KB, 1920x1197 - viewed 52 times.)

* 8.jpg (607.27 KB, 1920x1365 - viewed 52 times.)

* 9.jpg (334.21 KB, 1920x1113 - viewed 53 times.)

* 10.jpg (346.48 KB, 1920x1298 - viewed 64 times.)

* 11.jpg (338 KB, 1920x1189 - viewed 54 times.)

* 12.jpg (481.61 KB, 1920x1222 - viewed 56 times.)

* 13.jpg (202.4 KB, 1296x879 - viewed 56 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #832 on: August 23, 2020, 09:21:08 am »

Kako se živjelo u Splitu između dva rata: u tri godine uhapšeno 375 ljudi zbog beštimanja, više od 60 posto stanovništva bilo je nepismeno, a brojili smo čak 3000 beskućnika!

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Dr. sc. Zdravka Jelaska-Marijan s Hrvatskog instituta za povijest, u opsežnom istraživanju pretočenom u knjigu pod nazivom "Grad i ljudi: Split 1918. – 1941.", obradila je doista impozantnu količinu podataka o društvenom razvoju dalmatinske metropole između dva svjetska rata, vremenu kad je Split udvostručio broj stanovnika i postigao popriličan ekonomski skok u tadašnjoj Jugoslaviji.

Bavila se dr. Jelaska-Marijan širokim aspektom života u gradu, od demografije, preko industrijskog razvoja, stambene politike, obrazovanja, organizacije vjerskog života, infrastrukturom, zabavnim i sportskim životom, zdravstvenim prilikama, kulturom i umjetnošću, udrugama i ustanovama, ali i svakodnevicom građana, poput priča iz tadašnje "crne kronike", politikom i izborima, sve do strukture obitelji i načina raspodjele imovine.

(Ne)pismenost Marulove dice


Usprkos zakonu o obaveznom osnovnom školovanju početkom 20. stoljeća pismenost je u Dalmaciji bila na vrlo niskoj razini; prema popisu iz 1910. čak je 63 posto stanovništva starijeg od 12 godina bilo nepismeno. Ipak, nepismenost se zahvaljujući analfabetskim tečajevima u organizaciji prosvjetnih društava i čitaonica pokušavala obuzdati pa je 1924. godine na gradskom području od 29.665 stanovnika nepismenih bilo 8435, ili 28,4 posto.

Ipak, ne treba se radovati, nepismenost je u samom gradu iz godine u godinu rasla s doseljavanjem stanovništva iz Dalmatinske zagore. Seljačka sloga stoga je 1938. godine pokrenula široku kampanju opismenjavanja splitskog stanovništva, a na čelu odbora bio je Ante Belas. Te godine najviše je nepismenih bilo u Velome Varošu, 1253 osobe, na Lučcu 807, u Gradu 443, Polju 304, Manušu 256, a na Dobrome 238.

Mlađi su bili pismeniji od roditelja: sinovi su se u svim slučajevima znali potpisati, kćeri u 96 posto slučajeva, a roditelji u 60 posto slučajeva. Obavezno osnovno školovanje polako je kod mlađih generacija doprinijelo općem smanjivanju nepismenosti, a školske godine 1939. na području splitske općine djelovalo je 19 osnovnih škola, a tek 1,77 posto djece nije polazilo osnovnu školu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kućni inventari: od srebra do blata

U međuratnom razdoblju uvjeti stanovanja splitskih građana ovisili su, naravno, o imovinskim prilikama i statusu osoba: od bogataških vila i mnogosobnih stanova do potleušica sa zemljanim podovima, a mnogi inventari zapisani su u bilježničkim spisima. Jedan od najraskošnijih splitskih stanova tridesetih godina pripadao je političaru i načelniku Ivi Tartaglii, a opisala ga je Norka Machiedo Mladinić u njegovoj biografiji. Tartaglia je stanovao sa suprugom u deseterosobnom stanu nasuprot Hotela Bellevue, a taj je stan bio neka vrsta umjetničke galerije s više od pet stotina likovnih djela!

U stan je vodio dugi hodnik ukrašen ikonama, u biblioteci je bila velika zbirka knjiga s rijetkim i starim izdanjima, a uz biblioteku još je pet knjižnih ormara bilo raspoređeno po sobama. Između spavaće sobe i biblioteke nizale su se gostinska soba s masivnim namještajem od mahagonija, dnevna soba za suprugu, blagovaonica s masivnim namještajem, srebrninom, porculanom i ukrasima, te "plavi salon" s foteljama u empire-stilu presvučenim plavim damastom.

S druge strane biblioteke bila je radna soba, a potom "soba za muziciranje" s pianinom, te "stari salon" sa zbirkom oružja, srebrninom i umjetninama. Zimi je stan bio grijan centralnim grijanjem na ugljen, a o stanarima su se brinule sobarica i kuharica koje su također imale svoje sobe. Zabilježene su i raskošne kuće i stanovi Ive Antičevića, ravnatelja zadružnog saveza u Bihaćkoj ulici, liječnika dr. Vladimira Roića, odvjetnika Vjekoslava Škarice, financijskog savjetnika Emila Cindra, sve s mnogo soba, skupocjenim uvoznim namještajem, umjetninama, glazbenim instrumentima, kristalom, srebrninom, perzijskim tapetima, lusterima...

Najsiromašniji građani nastanjivali su stari dio grada i Get; ondje su živjeli picigamorti, nosači, nadničari, i pobasji obrtnici. Najjadniji uvjeti vladali su u podrumskim prostorijama bez prozora. Novinar Marko Uvodić opisao je jedan takav stan: odmah do praga na ulazu bila je rupa s drvenim poklopcem koja je vodila do kanala na ulici. To je bio zahod u koji se ujedno i bacalo smeće, namještaj su činili krevet prekriven suknenim pokrivačima, komoda, škrinja na kojoj se i sjedilo, stol je predstavljao jedan kašun.

Kuhalo se na fugeri, u lopižama, a jelo se iz metalnog tanjura s dvije drvene žlice. U ponari je bila ostava, a preko prostorije bio je razvučen konop za sušenje robe. Općina je 1927. provela anketu o broju beskućnika u gradu, a prijavilo se 600 obitelji s ukupno tri tisuće osoba. Popis je obuhvatio beskućnike, obitelji koje su dobile otkaz u iznajmljenim stanovima, te sve koji su živjeli u nezdravim prostorima, barakama i vagonima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pokret za iskorjenjivanje psovanja

Godine 1919. uveden je Dan čistoće. Tog 2. lipnja pozivalo se građane da očite nogostupe, ulice, stanove, dućane i spremišta, a ideju su dali Amerikanci čiji su brodovi bili usidreni u luci. Te godine u gradu je bilo 19 škovacina koji su skupljali smeće, ali ga nisu odvozili iz grada. To je prema običaju bio zadatak težaka koji su ga nosili u polja i na periferiju. Ova stara praksa ukinuta je 1920. godine. Škovacini su išli gradom s konjskom zapregom, udarali u zvono, a žene su se spuštale sa sićevima škovaca i usipale ih u kola. Otpad se skupljao u dvorištu općinske zgrade na Manušu i nosio van grada.

U nastojanjima za uljuđenjem Splićana, posebno je zanimljiv pokret za iskorjenjivanje psovanja, o čemu je u lipnju 1923. objavljen proglas udruženja Liga preporoda. Godine 1925. zbog psovanja su uhapšene 42 osobe, 1926. godine 103 osobe, a 1927. čak 230 osoba. Zbog psovanja Boga prijetila je i zatvorska kazna, a 1926. godine čak je i jedna maškara zbog tog prijestupa osuđena na tri dana zatvora.

Pokušavalo se spriječiti težake da zlostavljaju tovare, što je bio uvriježeni običaj jer se smatralo da ga se samo tako može prisiliti na posluh, a zbog te je zle navike 1927. uhapšeno 105 osoba.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Dica se rađaju doma

Do 1919. porođaji u bolnici bili su prava rijetkost, od 862 porođaja 1925. godine samo ih je 14 posto obavljeno u bolnici, a sljedeće godine još i manje. Porođaje kod kuće obavljale su babice. Od sredine dvadesetih broj porođaja u rodilištu je rastao pa je 1939. godine u bolnici obavljeno 750 poroda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Španjola kosi

Epidemija španjolske gripe izbila je potkraj Prvog svjetskog rata, a na Split se obrušila u jesen 1918. godine. Početkom listopada nije bilo dana bez pet-šest sprovoda, u drugom tjednu taj se broj povećao na osam do devet dnevno, a krajem mjeseca na dvanaest dnevno! Dio splitskih liječnika bio je na ratištu, početak školske godine je odgođen, a najviše žrtava gripe španjole bio je na Manušu, Dobrome i Velome Varošu. Blaž Frangeš, kuhar franjevačkog samostana na Dobrome, preporučivao je "švicarke pilulice", čaj od kamilice i prašak za znojenje kao lijek koji će gripu "otjerati u dva dana", dok je Pansion Šiller objavio kako će njihov dvogodišnji vermut dovesti do brzog oporavka nakon bolesti.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Lupežima metak u stražnjicu

Najčešći razlozi hapšenja 1925. godine bili su obična krađa, skitnja, pijanstvo, prijevare, nanošenje tjelesnih ozljeda, ometanje javnog mira, blud, psovanje, džeparenje, podmetanje požara, mučenje životinja, javno nasilje, prosjačenje, pronevjere i izazivanje javne sablazni, ukupno 1221 kazneno djelo. Umorstva i ubojstva te godine nisu zabilježena, a sljedeće godine dogodilo se jedno "grabežno ubojstvo". Najviše izgreda bilježilo se subotom i povezivalo ih se s prekomjernim uživanjem alkohola, zbog čega, kako pišu tadašnje novine, "mozak ne funkcionira svima u redu". Tučnjave i svađe bile su najčešće nedjeljom, i to u splitskoj okolici.

U gladnim godinama nakon Prvog svjetskog rata krađe su bile najčešće kazneno djelo, većinom prehrambenih artikala i odjeće. Najviše se kralo iz skladišta Zadružnog saveza, gostione Ivana Novaka, radnji trgovca Ivančića i pašticera Krivića, skladišta trgovaca Bonačića, Cettinea, Matkovića i Marije Dragošević, voćara Kulića, trgovca Miotta u Sokolskoj ulici... Kralo se i perad, ponajviše tuke i kokoše koje su se držale po dvorištima, a Mandini Marasović iz Veloga Varoša "ukradena je iz kuće čak i skotna ovca".

Rublje i posteljina krali su se sa sušila i iz bolnice, tavaje i koltrine iz restorana i hotela, potom alati, čak i konopi s brodova u luci. Brusaču Josipu Matušanu su 1933. godine sa zida pred radnjom u Šibenskoj ulici ukradeni ćiba i kanarin!

Zabilježeno je kako su sedmogodišnjoj djevojčici na Novu godinu 1926. dva dječaka ukrala jabuku s 30 usađenih novčića, nakon čega su novac "pošteno razdijelili". Lopovi nisu bili sretne ruke kad su 11. svibnja 1919. pokušali opljačkati skladište američke mornarice. Stražar ih je opazio i zapucao iz browninga: ranio je Tomu Reića zvanog Vuk u noge i stražnjicu, a brzo su uhićeni i njegovi kompanjoni Rikardo Blašković i Ante Krstulović.

Pljačkaša trafike Demori na Wilsonovoj obali dočekao je gazda Josip Demori, pretukao ga i izbo vilicom za šunku. Na nesretnoga lupeža je pri pokušaju bijega uza sve to pala željezna roleta i prikliještila ga po sredini tijela.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 1.jpg (896.6 KB, 1920x2787 - viewed 23 times.)

* 2.jpg (220.38 KB, 1622x1061 - viewed 22 times.)

* 3.jpg (174.05 KB, 1622x1044 - viewed 23 times.)

* 4.jpg (329.95 KB, 1920x1157 - viewed 20 times.)

* 5.jpg (755.61 KB, 1840x1386 - viewed 23 times.)

* 6.jpg (494.94 KB, 1920x1210 - viewed 19 times.)

* 7.jpg (527.1 KB, 1920x1263 - viewed 20 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #833 on: August 23, 2020, 09:36:34 am »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Zanimljivi su podaci da je tada u Splitu, koji u razdoblju između dva rata imao otprilike petinu stanovništva u odnosu na današnje vrijeme, bilo 800 dućana, deset zastupništava automobila, tri puta tjedno linija hidroavionom za Prag. Čitali su se časopisi o modi i filmu.

Žene su skratile kosu i haljine. Ilustrirani časopis “Svijet” hranio je glad za novim i spektakularnim, pratili su se pariški trendovi, održavali balovi i jazz večeri, krenuli su izbori ljepote, a u gradu su procvale parfumerije od kojih je najelegantnija bila “Venus”, udovice Monterisi na vrhu Bosanske, i saloni modistica poput Anne Scchlenz, ili šnajderice Dvornik.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Strane jahte i krzna

U gradskim kavanama se družilo, a u Matića na Bačvicama vjenčavalo. Dolazile su strane jahte, prinčevi i princeze. “Novo doba” je objavljivalo informacije poput “Krzna su prispjela u ogromnom izboru u krznariji Alujević: Pribavili smo najnovije pariške modele za sezonu 1937/38.”.

Ono što nam je kozmetička industrija danas ponudila u obliku BB ili CC krema za lice, znale su već žene toga vremena. S legendarnom Tokalon kremom miješale su puder.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Izvor teksta i fotografija SD



* 8.jpg (571.18 KB, 1920x1363 - viewed 21 times.)

* 9.jpg (549.54 KB, 1920x1393 - viewed 20 times.)

* 10.jpg (307.61 KB, 1764x1266 - viewed 26 times.)

* 11.jpg (301.53 KB, 1573x1296 - viewed 20 times.)

* 12.jpg (339.41 KB, 1920x1280 - viewed 22 times.)

* 13.jpg (205.49 KB, 1417x1044 - viewed 24 times.)

* 14.jpg (210.49 KB, 1417x1023 - viewed 22 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #834 on: August 23, 2020, 09:52:48 am »

Prijatelj siromaha i redikula: bio je najneobičniji među svim splitskim gradonačelnicima, a za njegova mandata osnovan je i Hajduk!

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Najneobičniji među svim splitskim gradonačelnicima – pjesnik, odvjetnik, političar, satiričar, pučki šaljivac, krnjevalski pisac, prijatelj siromaha i redikula, ali i kreator značajnih gradskih projekata – bio je Vicko Mihaljević, popularni Dotur Vice, koji je s pravom ostao zapamćen po svojoj osebujnosti sve do danas, a legendi o njegovoj uglađenoj pojavi uvijek spremnoj na šalu pridonijela je i serija “Velo misto” autora Miljenka Smoje, u kojoj ga je nezaboravno utjelovio glumac Boris Buzančić.

Upravo zanimljivom biografijom Dotura Vice zaključujemo druženje sa splitskim gradonačelnicima iz razdoblja od pohrvaćenja splitske općine 1882. do kraja Prvog svjetskog rata.

Fotografije, memorabilije i ostali predmeti iz svakodnevnog života Vicka Mihaljevića, ali i ostalih narodnjačkih poteštata, još uvijek se mogu razgledati u sklopu aktualne izložbe Muzeja grada Splita autora Marijana Čipčića, a nedavno se Mihaljevićevom političkom biografijom detaljno pozabavila Hania Mladineo Mika u sklopu prigodnog broja “Kulturne baštine” posvećenog splitskim gradonačelnicima.

– U Splitu se 5. travnja 1861. rodio splitski načelnik, pravnik i osebujni književnik Vicko Mihaljević. Roditelji su mu bili Juraj Mihaljević i Domina rođena Dujmović. Pučku je školu i gimnaziju završio u Splitu, a pravo na Sveučilištu u Grazu.

Po povratku u Split stupio je 1884. godine u političku službu, no već iduće godine prihvatio je poziv Gaje Bulata i preuzeo poziciju tajnika splitske Općine nakon odlaska dr. Petra Deškovića – navode gospođa Mladineo Mika i prof. Čipčić.

POSLOVNA KARIJERA

Godine 1891. napustio je općinsku službu, a nakon dvije godine u Zadru položio je odvjetnički ispit dobivši ovlaštenje za otvaranje odvjetničkog ureda u Splitu. Godine 1898. oženio se Terezom Lovrić. Mihaljević je upravljao raznim poduzećima za vrijeme svoje poslovne karijere. Bio je predsjednik podružnice Ljubljanske kreditne banke, član Trgovačke komore u Splitu te član Pokrajinskog željezničkog vijeća, aktivan u kulturno-domoljubnim društvima. Bio je i predsjednik Hrvatskog doma i društva “Za Split”.

– U političkom djelovanju priključio se struji pravaša pod vodstvom Ante Trumbića i Frana Supila. Nakon fuzije Narodne hrvatske stranke i Stranke prava u Hrvatsku stranku 1905., bio je njenim predsjednikom 1907. po ostavci Pere Čingrije te poslanik u Dalmatinskom saboru - dodaje prof. Čipčić.

– Splitsko općinsko vijeće na sjednici od 11. lipnja 1907. godine jednoglasno je za načelnika izabralo Vicka Mihaljevića. Njegov izbor uslijedio je nakon ostavke Ante Trumbića na tu dužnost. Za vrijeme Mihaljevićeva načelnikovanja Splitom, učinilo se mnogo po pitanju javne gradske rasvjete. Postignut je dogovor između općinske uprave i Plinare o postavljanju ferala uzduž Rive.

U ožujku 1908. godine na sjednici Općinskog vijeća odobren je dogovor s Upravom željeznica za izgradnju puta od Strossmayerove obale do Bačvica kao i za gradilište Velike realke. Na toj je sjednici donesena odluka o nabavi zgrade Jelića Martinisa na Plokati sv. Mihovila. Zauzimao se načelnik Mihaljević za gradnju javnih putova kao i za uređenje Marjana. Zaslužan je bio i za otkup zemlje u mjestu Slatine na otoku Čiovu za gradnju škole – iznosi Hania Mladineo Mika.

Za vrijeme Mihaljevićeva mandata na čelu Splita dovršene su dvije kapitalne gradnje: obnova zvonika katedrale sv. Dujma i gradnja Hrvatskog doma. Obnova kampanela započela je u jesen 1886. prema projektima bečkog arhitekta Aloisa Hausera, a još je 1882. splitski poduzetnik Ivan Perišić podigao drvene skele oko trošnog zvonika. Obnova je trajala gotovo dvadeset šest godina. Konačno je 21. studenoga 1908. godine skinuta posljednja drvena skela i 2. prosinca iste godine održana je svečanost blagoslova obnove zvonika.

VEČERA NA PJACI

Zgrada Hrvatskog doma svečano je otvorena 13. rujna 1908. godine uz prisutnost predsjednika svih hrvatskih društava, kao i načelnika Mihaljevića te don Frane Bulića. Prigodni program na otvaranju izveli su Narodna glazba i Hrvatsko pjevačko društvo “Zvonimir”. Za njegove uprave Splitom zbila su se još dva povijesna događaja – godine 1911. osnovan je nogometni klub Hajduk, a dr. Mihaljević bio je i prvi Splićanin koji je 1907. nabavio automobil, francuskog proizvođača Darrocq.

Dotur Vice ili Mali Vice kako su ga nazivali sugrađani bio je neobična pojava na splitskom političkom obzoru: pjesnička duša, omiljen posebno među splitskim osobenjacima – redikulima, s kojima se često družio i s kojima se redovito šalio. Poznata je Mihaljevićeva šala koju je splitskim osobenjacima priredio prigodom jedne večere na splitskoj Pjaci, o kojoj čitamo u trećem dijelu splitske fotomonografije “Povijest pisana svjetlom” autora prof. Gorana Borčića.

– Gostima su tada poslužene pečene kokoši, ali se Mihaljević pobrinuo da svi tanjuri osim njegovog budu dobro namašćeni i kada su uzvanici započeli bosti meso priborom za jelo, ono je – bježalo po tanjuru. Smjestio je svoje “uzvanike” na terasi iznad Pjace tako da su stotine građana mogle sudjelovati u igrokazu koji je režirao. Kada se uvjerio da mu je šala uspjela, Mihaljević je dozvolio gostima da jedu rukama – navodi prof. Borčić.

Koliko je Dotur Vice bio “otkačen” tip, svjedoči i činjenica kako je godinama, čak i kao gradonačelnik, za Cukune, tj. organizatore čuvenih splitskih Krnjevala, pisao šentence – presude Krnji, koje su oduševljavale mase maškaranoga puka okupljenog na Obali na najveselijem gradskom događanju u godini, a njegove su se “baze” još danima nakon Pokladnog utorka prepričavale u gradu.

Mihaljević je pjesme počeo pisati još za vrijeme gimnazijskih dana. Za života je izdao tri zbirke: “Na uztuk”, “Pregršt šušnja” i “Iz splitskih krnjevalada: zbirka osmrtnica i osuda proti splitskom Krnji”. Najpoznatija od njih, “Pregršt šušnja” (ili sušnja) posljednji je put tiskana 2005. godine, i to nakon što je originalni primjerak pronađen na zagrebačkom smetlištu! Književni alter ego mu je bio Neurastenicus. Uz pjesme, objavljivao je u Narodnom listu razne članke političkog i gospodarskog karaktera.

Vicko Mihaljević se prigodnom naricaljkom koja je prezentirana na aktualnoj izložbi u Muzeju grada Splita oprostio od jednog od svojih političkih uzora, vođe pravaškog pokreta dr. Ante Starčevića koji je preminuo 1896. godine, kojega naziva najvećim Hrvatom.

– Knjigu “Pregršt šušnja” tiskao je Mihaljević u vlastitoj nakladi u Dioničkoj tiskari u Zagrebu. U zbirci su sabrane 82 šaljive pjesme, prigodnice i domoljubne pjesme. Mihaljevićev pjesnički opus može se smatrati sasvim solidnim književnim ostvarenjem. Zbirku su ilustrirali poznati splitski umjetnici Ante Katunarić i Virgil Meneghello Dinčić. Povjesničar umjetnosti dr. Frane Dulibić, na osnovi toga što je nekoliko ilustracija izvedeno slabijom kvalitetom i potpisano inicijalima VM, smatra da ih je napravio sam Vicko Mihaljević – ističe prof. Čipčić.

– Nitko se nije tako punokrvno i masno narugao lokalnim nastranostima kao on koji je sam sebe nazvao Neurastenicusom. Usudio se dobaciti u brk svojim sugrađanima stihove od kojih bi i danas neki splitski koljenović mogao pozelenjeti – veli za njega splitski kroničar Anatolij Kudrjavcev.

Mihaljević je umro iznenada 25. lipnja 1911. godine od posljedica moždanog udara u svojoj kući u Velome Varošu. Njegovi sugrađani priredili su mu veličanstveni sprovod, a pokopan je na splitskom groblju Sustipan – zaključuje Marijan Čipčić.

Zadarski 'Narodni list' precizira kako je Mihaljevića 'ošinula kap' baš u njegovu automobilu nadomak Benkovca, na povratku iz Zadra, a na putu prema Poljicima te je preminuo u svom domu.

OPROŠTAJ OD DRAGOG VICE

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sprovod Vice Mihaljevića snimio je Josip Bepo Karaman, doajen splitske i dalmatinske kinematografije koji je kameru nabavio 1910. godine. Duško Kečkemet uspio je pronaći i sastaviti sekvence i kadrove triju filmova koje je snimao Karaman. To su: “Sokolski slet” u Splitu, snimljen 21. kolovoza 1910. godine, “Procesija sv. Dujma”, snimljen 7. svibnja 1911., i “Sprovod splitskog načelnika Vicka Mihaljevića”, snimljen 28. lipnja 1911. godine.

Karamanova se kamera tijekom čitavog sprovoda nalazila na obali i samo je jednom promijenila položaj. U pozadini snimke vide se kućice s dućanima, prislonjene uz južni dio Dioklecijanove palače.

Na Mihaljevićevu sprovodu sudjelovala su sva gradska društva. Kečkemet je na temelju brojnih izrezaka filma složio redoslijed sprovoda prema kojem je prvi išao voditelj ceremonijala iz pogrebnog poduzeća. Iza njega išla je glazba, pa uniformirani picigamorti.

Potom su hodili težaci iz splitskih predgrađa u pučkim nošnjama s velikim šterikama na kojima su bile pričvršćene tabele za osmrtnice. Iza njih išli su dječaci i djevojčice zaklade za nezbrinutu djecu “Martinis-Marchi”, pa bratimi u bijelim tunikama s kukuljicama. Slijedili su uniformirani članovi društva “Hrvatski sokol” sa zastavom, pumpjeri sa zastavom, gradski službenici i činovnici, svećenici i redovnici, zatim kola s kapsilom Vicka Mihaljevića te brojni građani. U povorci su nošeni vijenci s ispisanim trakama.

Vidovićeva karikatura u ‘Duji Balavcu‘

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Karikatura splitskog načelnika Vicka Mihaljevića objavljena je u prvom broju “Duje Balavca”, a kao autora prepoznajemo Emanuela Vidovića zbog njegova potpisa RODE. Vidović je Mihaljevića portretirao kao profinjenog gospodina ozbiljnog stava u crnom kaputu, s crnim šeširom i kišobranom u ruci.

O prisnom odnosu s redakcijom humoristično-satiričnog “Duje Balavca”, ali i o Mihaljevićevu karakteru svjedoči dirljiv nekrolog objavljen u tom listu nakon njegove smrti: “Intimna naša splitska obitelj, intelektualna i malogradska, gradjanska i pučka; eto, izgubi jednoga od najizrazitijih svojih sinova: Vicka Mihaljevića!

Darovit i poletan, pun ilirizma i umjetničke milokrvnosti, zadojen estetskim trzajima klasičnosti i latinstva, navrnut, već kao mladenački pupoljak, k materinom mlijeku, i omekšan i ogrijan zornim zrakama hrvatske kulture uz tanku žicu Botićeve vile i muževnu besjedu Pavlinovićevih vršnjaka, razmaknu Vicko Mihaljević sokolova krila u svom rodnome gradu, baš onda, kada je onakva ćud bila potrebita rodu na biljezi, usred divljaštva propadajuće oligarhije i tudjinske najezde!...

Duje Balavac bio je njegovo mezimče, jedna želja, njegova ispunjena, izvršena. On je satiru njegovao, štovao i pazio kao zenicu oka...”

Grobnica prebačena na Lovrinac

“Na grobnici Vicka Mihaljevića na Sustipanu stajala je skulptura Ivana Rendića ‘Meditacija’, izvrsna realistična skulptura zamišljene žene u sjedećem položaju i glave podbočene o lijevu ruku.

Njezin je model Rendić izradio još 1897. godine postavivši je na jednu grobnicu na zagrebačkom Mirogoju.

Na Mihaljevićevu grobnicu bio je postavljen drugi odljev ‘Meditacije’ 1909. godine, tj. dvije godine nakon gradonačelnikove smrti. Kompozicijski, cijela je grobnica bila jednostavna, dok je samo središte od crnog i crvenog granita davalo dodatan efekt samoj skulpturi. Brončane aplike secesijskog stila nenametljivo su se uklopile u grobnu cjelinu.

Grobnica je rastavljena i uništena 1961. godine, a skulptura ‘Meditacija’ prebačena na novo groblje na Lovrincu pokraj mrtvačnice. Istu je skulpturu Rendić odlio još jednom, postavivši je na grob obitelji N. Colombisa u Trstu”, navodi dr. Duško Kečkemet u svojoj monografiji o groblju na Sustipanu.

Mihaljević danas počiva u jednoobraznoj grobnici na Lovrincu, uz svoje kolege načelnike Antonija Bajamontija, Duju Rendića Miočevića, Gaju Bulata te Petra i Vinka Katalinića, gdje su mu posmrtni ostaci prebačeni nakon rušenja sustipanskog groblja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Izvor : SD



* 1.jpg (424.62 KB, 1920x2621 - viewed 17 times.)

* 2.jpg (899.98 KB, 1920x2702 - viewed 19 times.)

* 3.jpg (1272.4 KB, 1920x3221 - viewed 17 times.)

* 4.jpg (711.13 KB, 1920x2912 - viewed 16 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #835 on: August 23, 2020, 10:26:27 am »

Ugledna poduzetnička obitelj dala je dva gradonačelnika Splita: prednjačili su po bogatstvu, po njihovoj je vili s perivojem nazvan cijeli brijeg

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Muzej Grada SplitaRaspuštanje splitske općinske uprave, 18. studenog 1912. godine

Ugledna splitska obitelj Katalinić dala je dva splitska gradonačelnika na prijelazu devetnaestog u dvadeseto stoljeće. Bili su to Petar i njegov nećak – sin brata mu Anđela – Vinko Katalinić.

Djelovanje obojice načelnika Katalinića obrađeno je u sklopu izložbe postavljene u Muzeju grada Splita “Splitski gradonačelnici (1882.-1918.): život i uspomene”, koju prati impresivni monografski katalog autora Marijana Čipčića. Biografiju Petra Katalinića je u tematskom broju časopisa “Kulturna baština” detaljno izložila i Branka Teklić, kustosica Hrvatskog pomorskog muzeja, a o porodici Katalinić pisao je i dr. Stanko Piplović u prigodnom izdanju “Kulturne baštine”, izdanom povodom stote godišnjice pohrvaćenja splitske Općine 1982. godine.

Katalinići su pripadnici vrlo uspješne poduzetničke obitelji koja je krajem devetnaestog stoljeća prednjačila u bogatstvu, poslovnim vezama sa svijetom, ali isticali su se i u političkom i društvenom angažmanu, čak i kao konzuli stranih država. Po njihovim je velebnim poslovnim zgradama na Istočnoj obali i obiteljskoj vili s vrtom-perivojem kojem, smatralo se, nije bilo premca po ljepoti i raskoši u Srednjoj Dalmaciji, nazvan i brijeg iznad Bačvica: Katalinića brig.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Skladišta obiteljske tvrtke i kuća Katalinić (desno gore)

– U Splitu je 29. lipnja 1844. godine rođen Petar Katalinić, ugledni poduzetnik i kraće vrijeme načelnik splitske općine. Oženio se 1869. godine za Luigiu Savo. Petar je pripadao uglednoj obitelji Katalinić podrijetlom iz Trogira. Njegov otac Vicko bio je skromni obrtnik koji je u Splitu otvorio postolarsku radnju – navodi Branka Teklić.

Petar se politički aktivirao među splitskim narodnjacima. Izabran je u splitsko Općinsko vijeće 1882. godine, a iste godine je imenovan i za jednog od općinskih prisjednika u općinskoj upravi prvog narodnjačkog načelnika Duje Rendića-Miočevića.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Muzej Grada Splita Petar Katalinić

NIJE HTIO DRUGI MANDAT

– Od 1885. godine bio je prvi prisjednik te je vodio općinske poslove kada je načelnik bio odsutan. Godinama je bio članom općinske sanitarne komisije koja je obavljala preventivne higijenske mjere. Nakon što su gradsku upravu u Splitu preuzeli narodnjaci, osnovali su svoju Trgovačko-obrtničku komoru u kojoj je Petar Katalinić obnašao brojne dužnosti. Bio je i istaknuti konzularni predstavnik Švedske i Norveške – ističe dr. Piplović.

– Na izborima za splitsko Općinsko vijeće, održanima u kolovozu i rujnu 1897. godine, Petar Katalinić izabran je u Vijeće, a 4. listopada jednoglasno je izabran za novog načelnika. Prisjednicima su imenovani Srećko Karaman, Vicko Mihaljević, Vid Morpurgo, Leonard Tommaseo, Miho Ozretić i Mate Vidović. Nova je uprava ustoličena 28. listopada 1897. godine. Splitskom općinom Petar Katalinić je upravljao do 1899. godine. Premda mu je tada ponovno ponuđeno mjesto čelnika Općine, on ga nije prihvatio zbog brojnih poslovnih obveza te iz zdravstvenih razloga – pojašnjavaju prof. Čipčić i kustosica Teklić.

– Petar Katalinić je s bratom Anđelom bio vlasnik tvrtke “Ditta Cattalinich Angelo & fratello”, osnovanom 1857. godine. Istaknuli su se kao vješti trgovci na veliko i to uglavnom žitaricama, a njihovi brodovi plovili su sve do Crnoga mora. Kada je koncem devetnaestog stoljeća filoksera uništila gotovo kompletno francusko vinogradarstvo, a potom i vinograde u ostatku Europe, tvrtka Katalinića napustila je trgovanje žitaricama i posvetila se trgovanju vinom na veliko. Imućna obitelj Katalinić posjedovala je brojne nekretnine, a zanimljivo je da su od 1889. do 1916. godine bili vlasnici Papalićeve palače, današnjeg Muzeja grada Splita. Poznato je da je ova obitelj imala sluha za siromašne i unesrećene, koje su pomagali u raznim situacijama – govori nam kustosica Teklić.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Muzej Grada Splita Portret Petra Katalinića, rad Vlahe Bukovca

Petar Katalinić preminuo je 13. veljače 1922. godine nakon duge i teške bolesti, a pokopan je na splitskom groblju Sustipan u obiteljskoj grobnici.

O kućama i vili obitelji Katalinić pisao je muzejski savjetnik u mirovini Goran Borčić u trećem dijelu svoje opsežne splitske fotomonografije “Povijest pisana svjetlom”. Braća Petar i Anđelo Katalinić sagradili su veliku kuću 1888. godine na početku lukobrana u splitskoj luci. Zemljište za gradnju kuće prodala im je splitska Općina 1885. godine. Zgradu je projektirao Emil Vecchietti i u ovoj se kući nalazilo najveće trgovačko skladište u Dalmaciji tog vremena. Nedaleko od nje, bliže gradu, sagrađena je i druga kuća 1892. godine. Po ovim je zgradama brijeg iznad Bačvica dobio ime Katalinića brig.

Kuće braće Katalinić bile su stambeno-poslovnog karaktera, a u njima su djelovali i njihovi konzularni uredi. Još je jedan od braće, Florio, bio konzul i to Kraljevine Belgije, pa se obitelj ali i cijeli mali Split tada dičio reprezentativnom kućom na Obali s tri konzulata: grčkim, švedskim i belgijskim!

Sve tri monumentalne kuće Katalinić stradale su nepovratno u anglo-američkim bombardiranjima Drugog svjetskog rata 1943. i 1944. godine.

– Vila obitelji Katalinić podignuta je prije 1892. godine, kad ju je naslikao M. Olivero na svojoj slici “Splitska luka”, na brežuljku koji je nazvan Katalinićev brig prema ovoj obitelji. Cijeli kompleks imao je nekoliko tisuća četvornih metara površine. Na imanju je uređen jedan od najljepših vrtova u Splitu s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Za njegovanje perivoja Katalinićevih bio je zadužen profesionalni vrtlar Valentin, koji je s obitelji stanovao u obližnjoj kućici, a kao ispomoć održavanju velikog vrta svakog su dana angažirana i dva splitska težaka. U perivoju su bila i dva velika staklenika s egzotičnim biljkama, čak i orhidejama, a Katalinićev vrt splitskim je gostima preporučavan, uz Dioklecijanovu palaču, kao obvezno mjesto posjeta. I ova je vila uništena bombama tijekom Drugog svjetskog rata – navodi prof. Borčić.

Tijekom 1884. i 1885. boraveći u Splitu slikar Vlaho Bukovac izradio je oko stotinu portreta članova pretežito imućnijih obitelji građanskog sloja. Tada je portretirao i Petra Katalinića, osim njega naslikao je i njegovu suprugu, djecu, brata Anđela i njegovu suprugu. Splitski građanski sloj Bukovca je vidio kao idealnog portretista. Pohrvaćenje splitske Općine 1882. godine dalo je dodatan impuls građanstvu koje na tom valu prodire i u kulturni život grada i stoga se Bukovac, kao već internacionalno afirmirani umjetnik koji je hrvatsku umjetnost proslavio u svijetu, savršeno uklopio u tu sredinu.

Drugi član familije Katalinić na čelu Splita bio je Vinko (Vicko) Katalinić, nećak bivšeg načelnika Petra. Vinko je rođen 4. kolovoza 1857. godine u Splitu, a njegovi su roditelji Anđelo i Giovanna de Cerineo (Cerinić). Nakon školovanja u splitskoj Realki, upisao je Trgovačku akademiju u Ljubljani, a potom i akademiju u Beču. Nakon završetka školovanja, bavio se trgovačkim poslovima oca Anđela i strica Petra. Bio je zastupnik društva “Assicurazioni Generali”, a u kasnijim godinama predsjedao je mjesnom podružnicom Ljubljanske banke i Hrvatskom radničkom zadrugom. Bio je i podkonzul Kraljevine Grčke od 1897. do 1901. godine.

– Isticao se Vinko Katalinić u društvenim aktivnostima u Splitu. Bio je član Narodne glazbe te uprave Slavjanskog napretka. Izabran je 1893. za prvog starješinu društva Hrvatski sokol. Sudjelovao je u raznim rodoljubnim akcijama i jedan je od zaslužnika za dovršetak gradnje zgrade Hrvatskoga doma. Bio je član posebnog odbora za njegovu gradnju, te aktivan u Hrvatskom domu i nakon otvaranja 1908. godine. Tako je 1913. godine imenovan za blagajnika društva – navodi prof. Čipčić.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Muzej Grada Splita Vinko Katalinić

OPTUŽBE ZA VELEIZDAJU

Političko djelovanje započeo je Vinko Katalinić u Narodnoj hrvatskoj stranci. Na dužnosti općinskog prisjednika u Splitu bio je od 1897. do 1911. godine. Za splitskog načelnika prvi put je izabran 28. prosinca 1911. godine. Katalinićeva gradska uprava raspuštena je odlukom Namjesništva u Zadru 16. studenoga 1912. godine zbog javne potpore vodstva splitske Općine Srbiji i Crnoj Gori u Balkanskom ratu. Upravu gradom preuzeo je komesar Teodor Sporn (Šporn) dva dana poslije. Spornovo preuzimanje uprave Splitom obilježeno je prosvjedima građanstva i manifestacijama u znak potpore Vinku Kataliniću i njegovoj gradskoj upravi.

– Zbog govora koji je održao prigodom manifestacije na kojoj su se slavile pobjede Srbije i Crne Gore pokrenuta je istraga protiv Vinka Katalinića na temelju koje je optužen za veleizdaju. Uz njega je optužen i Marin Šegvić, ravnatelj općinske pisarnice, a sudilo im se u Klagenfurtu (Celovac) jer austrijske vlasti nisu imale povjerenja u dalmatinske sudove. Optuženi su oslobođeni optužbi 1. svibnja 1914. godine, a Splićani su im priredili veličanstveni doček dva dana poslije. Čestitke su dolazile s brojnih strana, a, između ostalih, Kataliniću su čestitali i hrvatski iseljenici iz Sacramenta, koji su svoje tamošnje društvo nazvali njegovim imenom – ističe Marijan Čipčić.

Po raspuštanju splitske Općine u studenome 1912. godine organizirani su općinski izbori početkom 1913. godine. Novo općinsko vijeće izabralo je 26. ožujka 1913. godine novu/staru općinsku upravu na čelu s Vinkom Katalinićem. Njegova se općinska uprava bavila raznim komunalnim i gospodarskim pitanjima. Tako je Katalinićeva uprava rješavala pitanje Plinare, koje je bilo na dnevnom redu više godina, Općina je preuzela vlasništvo nad Plinarom, a za prvog upravitelja imenovan je inženjer Erald Marchi.

U predvečerje Prvog svjetskog rata osjećala se velika napetost u gradu. Austrijske vlasti zaoštrile su javni nadzor. Na svetkovinu gradskoga patrona svetoga Dujma, 7. svibnja 1914. godine, u gradu su izbili neredi nakon što je kotarski poglavar poništio Katalinićevu odluku o zabrani sudjelovanja talijanske gradske glazbe “Banda cittadina” u procesiji. Revoltirani ovom odlukom, građani su bojkotirali procesiju u kojoj je sudjelovalo samo dvjestotinjak ljudi. Narodni trg i centar grada tijekom procesije bili su puni vojske, a uhićeno je trinaest osoba. Nakon što su oslobođeni, primio ih je načelnik Vinko Katalinić.

– Nedugo nakon što je buknuo Prvi svjetski rat, Dalmatinsko je namjesništvo raspustilo brojna općinska upraviteljstva. Tako je 16. kolovoza 1914. godine raspuštena i splitska općinska uprava načelnika Vinka Katalinića. Za povjerenika Općine imenovan je dr. Frane Madirazza. Vinko Katalinić umro je 11. svibnja 1917. godine u šezdesetoj godini. Pokopan je uz počasti u obiteljskoj grobnici na Sustipanu – zaključio je prof. Čipčić.

Skulptura ‘Vjera’ na obiteljskoj grobnici

Na sustipanskoj grobnici splitske obitelji Katalinić bio je prvi spomenik koji je na tom mjestu napravio kipar Ivan Rendić. Riječ je o skulpturi alegorijskog lika “Vjere”. U obiteljskoj grobnici Katalinić bili su pokopani splitski gradonačelnici Petar i Vinko. Rendić je model u gipsu alegorijskog lika “Vjere” izradio u Trstu 1900. godine, a izložio ga na Proljetnoj umjetničkoj izložbi u Zagrebu godinu poslije, dok je skulpturu odlio u broncu 1901. godine.

Nakon rušenja groblja na Sustipanu, skulptura je privremeno pohranjena u Arheološkom muzeju, a kasnije je prebačena na gradsko groblje Lovrinac gdje se i danas nalazi pokraj mrtvačnice. Posmrtni ostaci Petra i Vinka Katalinića prebačeni su u jednoobraznu grobnicu na Lovrincu, gdje počivaju uz ostale načelnike Antonija Bajamontija, Duju Rendića-Miočevića, Gaju Bulata i Vicka Mihaljevića.
Skulpuru “Vjera” Rendić je odlio još nekoliko puta, pa je postavljena još 1902. na jednu grobnicu u Trstu te 1904. na grob u Sušaku.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Muzej Grada SplitaPogled na istočnu splitsku luku (fotografija je nastala oko 1900. godine)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* 1.jpg (453.03 KB, 1920x1481 - viewed 16 times.)

* 2.jpg (258.42 KB, 1920x1281 - viewed 22 times.)

* 4.jpg (739.78 KB, 1920x2481 - viewed 20 times.)

* 3.jpg (574.84 KB, 1920x2404 - viewed 17 times.)

* 5.jpg (695.4 KB, 1920x3141 - viewed 21 times.)

* 6.jpg (323.77 KB, 1920x1392 - viewed 28 times.)

* 7.jpg (479.87 KB, 1920x1462 - viewed 17 times.)

* 8.jpg (855.61 KB, 1920x2912 - viewed 18 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #836 on: August 23, 2020, 10:31:05 am »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Nadgrobni spomenik na Sustipanu

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Srušena kuća obitelji Katalinić  

Izvor : SD


* 9.jpg (274.15 KB, 1428x2009 - viewed 21 times.)

* 10.jpg (425.09 KB, 1920x2743 - viewed 20 times.)

* 11.jpg (227.75 KB, 1920x1322 - viewed 22 times.)

* 12.jpg (277.13 KB, 1920x1233 - viewed 20 times.)

* 13.jpg (308.13 KB, 1920x1317 - viewed 27 times.)
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #837 on: August 23, 2020, 10:38:15 am »

Nepoznato o poznatome

Koje je to kontinentalno priznato piće kojim se najprije nazdravljalo u Splitu?  Odgovor na ovo pitanje glasi – Stock 84. Ni generacija naših roditelja, među kojima je to žestoko piće bilo vrlo popularno, ne bi se, vjerujemo, baš iskazala na ispitu.

Međutim, povijesna je istina da su se u srcu najvećega dalmatinskoga grada destilirale prve litre “konjaka” koji je poslije postao (izvan)europski brend, ali je, za naše prilike potpuno očekivano, ostao “ispod radara” i u Splitu i u Hrvatskoj, premda se ne bismo zakleli da ciljano plasiranje te priče ne bi privuklo i dodatnu ciljanu publiku za šankove pod Marjanom.

EMIL STOCK! ŽIVJELI!

Za sve je zaslužan Emil (Emilio) Stock, splitski Židov, korijenima povezan s obitelji Morpurgo, koja je ostavila veliki trag pod Marjanom.

Na području između kvartova Dobri i Manuš još su vidljivi gospodarski i stambeni dijelovi velikog proizvodnog kompleksa koji se temeljio na plodovima vinograda iz Splitskog polja. Morpurgova destilerija djelovala je punih pola stoljeća, od 1879. do 1929. godine, i bila je najveća u Dalmaciji s velikim izvoznim rezultatima, čak i preko “velike bare”.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pogled s vrha Marmontove ulice na nekadašnju splitsku destileriju Morpurga i Stocku

Početkom prošlog stoljeća svoj je kapital i snage u zajednički pothvat uložio i Stock, inače građevinski inženjer koji je novac uložio i u izgradnju tvornice cementa u Majdanu kod Solina, današnjeg “10. kolovoza”, s vlastitom malom hidroelektranom kod izvora Jadra, prvom na širem splitskom području.

Morpurgo i Stock uspješno su poslovali na mjestu današnje robne kuće “Prima grad” i susjednih objekata, među kojima se izdvajala i skladna kamena zgrada “prvog” kina “Central”, koja je u originalu bila – destilerija alkoholnih pića.

Uspješan biznis naveo je dvojicu udruženih poduzetnika da ojačaju kapacitete izgradnjom novog pogona na rubovima Turske kule i u blizini uvale Supaval, u kojoj zadnjih gotovo devet desetljeća posluje brodogradilište.

Ta je priča “zapela” na koncesiji za rad koju im je nastojao poništiti tadašnji gradonačelnik Vicko Mihaljević, dijelom prepoznatljiv u Smojinu liku Dotura Vice iz “Velog Mista”, i to uz vrlo aktualno obrazloženje – tvornica će otpadom zagađivati okoliš.

Prava pozadina sukoba bila je čisto politička, jer je poteštat bio pravaš, a Morpurgo istaknuti član narodnjaka, pa su razočarani članovi obitelji Morpurgo i Stock proizvodnju preselili u – Rovinj i Trst.

– Nema sumnje da je Lionello Stock, stariji Emilov brat, poslovnu ideju u osnivanju tvrtke u Trstu i njezina proizvodnog repertoara temeljio na iskustvima i recepturama bliske obitelji Morpurgo, poznatih i nagrađivanih proizvođača alkoholnih pića, te da je u novootvorenoj tršćanskoj tvornici zapravo nastavljen obiteljski posao proizvodnje konjaka – tada su se sva pića od destiliranog vina nazivala cognac – kakav se proizvodio u Splitu.

Poslije je brendiran kao “Stock 84” – navodi u svojem razgovoru za naš list Želimir Bašić, nekadašnji direktor “Dalmacijavina” i najveći poznavatelj bogate povijesti proizvodnje alkoholnih pića u Dalmaciji.

Nakon svega nije previše pretenciozno kazati da je prava šteta da se “Stock” ne toči na terasi još jedne vile koja je preživjela užurbanu urbanizaciju uz Jadran, onu istoimene obitelji koja je 1903. godine pokraj splitskog Đardina, u današnjoj Zagrebačkoj ulici 9, podigla prekrasnu kuću, zapravo palaču, čije je pročelje, istaknuo je Bašić, navodno bilo oblikovano po uzoru na renesansnu palaču Vendramin u Veneciji.

Izvor : SD


* 1.jpg (52.27 KB, 680x400 - viewed 21 times.)
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #838 on: August 23, 2020, 11:09:07 am »

Hvala Jester!
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #839 on: September 02, 2020, 09:43:58 am »



Peristil



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Split Peristil.jpg (1874.64 KB, 2635x3817 - viewed 29 times.)
Logged
Pages:  1 ... 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 [56] 57 58 59   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.041 seconds with 23 queries.