Trgovačka mornarica

[brodarski]

Momo, žalosno je što sve novinari željni senzacije mogu napraviti. To je neshvatljivo dokle seže interes novinskih kuća da prodaju što više svojih listova i časopisa. Za informaciju, zapovjednik je bio iskusni kapetan. Teret je po izvještaju lučke kapetanije pravilno složen. Posada iskusna, a velik dio članova sudjelovao je u mornarici NOVJ. Jedan od njih je i Dinko Antić iz prve minerske grupe na Jadranu. U akvatoriju gdje je Tisa potonula vladalo je najveće nevrijeme u zadnjih 40 godina. Pomorski promet je u tom akvatoriju bio prekinut 2 dana.  Što ostaje novinarima? Nagađati, proizvoditi senzacije i s vremena na vrijeme tu strašnu tragediju prezentirati mlađim čitateljima. Podgrijavati staru targediju na temu '' misterije morskih dubina '' Ono što je najbitnije, nikad se nije saznao pravi uzrok tragedije. Materijalnih dokaza još nema. Jednom u budućnosti kad se Tisa locira i kad stručnjaci otkriju uzrok bit će to druga priča. Do tada će proteći mnogo roto papira na ovu temu.

[brodarski]

Tri turbinaša Jugoslavenska linijska plovidba narručila je u Rijeci i Puli. Drvar i Radnik u '' 3. maju '', a Zagorje u '' Uljaniku ''. Brodovi s riječkog navoza primljeni su u 1956. godini, a Zagorje je prodano u Egipat. prvi je u flotu primljen Drvar, a ostalih sedam brodova tijekom 1957.i 58. godine. Ustupljen je 1958. Kvarnerskoj plovidbi. Gašenjem Kvarnerske opet je u Jugoliniji pod čijim znakom plovi o 1967. godine. Prodan je 1967. u Grčku i dobio je ime Pationik. nauskao se i potonuo  s teretom riže 1971. godine na sprudu Ruther.
Drvar je imao 6040 BRT i 10 678 tona nosivosti.

[brodarski]

Ratna mornarica otpisala je 1957. godine pomoćni brod oznake PN 11.  Kupuje ga Jugoslavenska tankerska plovidba i daje ime Kloštar.  To je bio brod Kraljevske mornarice porinut u Belgiji. Pronađen je potopljen u Šibeniku 1944. godine o čemu svjedoče i Jadranove slike. Kloštar je obnovljen u Rijeci, a plovio je za Jugotanker do 1970. godine. Prodan je INI 1972. kad je dobio oznaku DB 4 Kloštar. Bila je to barža bez pogona usidrena u Rijeci Dubrovačkoj.  Prodan je 86. Agrosirovini i izrezan je 1988. na ušću Neretve. U Pomorskom godišnjaku za 1959. piše da je mjesto gradnje nepoznato. Pozivni znak YTKL. Duljina 47.75 i širina 7.45 metara. Nosivost 570 tona.  Dizel motor od 216 KS. Brzina 8 čvorova.

[brodarski]

U 1957. godini Jugoslovensko rečno brodarstvo primilo je prvi od tri broda za prugu Beograd - Aleksandrija. Bila je to Kolubara porinuta u Kraljevici.  Kolubara je kasnije nazvana Prapatna, a od 1975. Kristo Marinović. Pozivni znak bio je YTGB. Duljina 77.64 i širina 9.65. Nosivost 1100 tona. Pogonski stroj od 1000 KS razvijao je brzinu od 12 čvorova. Kolubara je prodana Obalnoj plovidbi iz Vela Luke 1971. godine. U Kraljevici su na njoj rađene preinake za prihvat kontejnera. Pod imenom Kristo Marinović napuštena je u požaru, a posadu je spasio američku ratni brod.
Slika prikazuje Kolubaru u trenutku primopredaje. U to vrijeme je bilo uobičajeno da svak tko nešto znači u partijskom životu stupi na palubu. Takva praksa doovodila je zapovjednike do ruba živaca, a kuhara i konobare do ludila.

[jadran2]

PN11, kasniji "Klostar" je prijeratni "Kit".

[brodarski]

Kad nam je Jadran lijepo odgonetnuo podrijetlo broda Kloštar može se staviti točka na I. Nisam bio siguran koje je ime nosio u Kraljevskoj mornarici i ne bi bilo dobro radi točnosti podataka nagađati. Sve ovo rečeno o Kloštaru uglavnom ne postoji u Pomorskom godišnjaku iz 1959. godine.

[brodarski]

Kroz 1957. godinu Jugoslavenska linijska plovidba preuzela je 6 brodova na turbinski pogon. Među njima je bilo razlike u tonaži, brzini i rasporedu teretnog prostora. Razlikovali su se i po izgledu nadgrađa. Šibenik i Marjan su bili blizanci. Šibenik je imao 1 BRT više od Marjana i 12 tona manje nosivosti. Šibenik je porinut u '' 3. maju '' a Marjan u Splitu. Visoki gost Vicko Krstulović kumovao je pri porinuću Šibenika. Lika i Treći maj porinuti su u '' 3. maju '', Uljanik u Puli a Nikola Tesla u Splitu. Uljanik i Nikola Tesla nisu se vanjskim izgledom razlikovali. Kod porinuća Uljanika bio je nazočan i Tito.
U 1957. ustupljeni su drugim poduzećima bez naknade slijedeći brodovi:
Atlantskoj plovidbi - Beograd
Jugoslavenskoj oceanskoj- Kosmaj
Splošnoj plovbi- Dubrovnik
Kvarnerskoj plovidbi- Šabac, Podgora, Lošinj, Žužemberk, Vranjic, Solin, Hercegovina i Split

[jadran2]

Da nije bilo nekoliko fotografija potopljenih brodova u Sibeniku (s natpisom na poledjini "Kit" i "Lovcen"), a na jednom od brodova se na pramcu moze lijepo procitati "КИТ" - teze bi se doslo do ove spoznaje.

Tehnicke podatke o brodu nigdje nisam uspio pronaci.

Jos jednom fotografija:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[brodarski]

Lipo se vidi groblje Svetog Petra i brodovi, kao i vala današnjeg remonta.

[brodarski]

Čak je i dizalica na Kloštru ostala od vađenja. Čudo da je nije ekipa iz Mandaline maznula.

[brodarski]

Turbinski brod Marjan porinut je u Splitu i predan Jugoliniji 1957. godine. Pozivni znak YTHM. Duljina 146.21 i širina 18.31 metar. Nosivost 10522 tone. Brzina 15 čvorova. Kasnije plovio u floti Kvarnerske plovidbe. Prodan 1967. Izrezan u Sevilli 1979. kao Azim.

[jadran2]

Dizalica je bogme nadzivjela promjene svih rezima i imena. Ostala s brodom od pocetka do kraja.

[brodarski]

Kloštar je bio fenomenalan za salbunjera. Nizak gaz i veliki kapacitet. U svaku valu je moga ući. Da je sad prodan napravili bi od njega neprepoznatljivo čudo za turiste.

[jadran2]

Eto "Marjan" predstavlja novo doba po tipu motora, karakteristikama broda  - a tu je i fotografija (novogradnje br. 129) u "boji".

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[brodarski]

Iza Marjana i Šibenika dolaze Lika i Treći maj također na turbinski pogon. Oba broda su približno istih karakteristika makar su sišli s navoza u brodogradilišta '' 3. maj ''.
T/b Lika - duljina 146.25 i širina 18.31 metar. BRT 6211 i nosivost 10.110 tona. Brzina 15 čvorova. Pozivni znak YTAL.
Treći maj - sve isto,  samo nosivost 10.510 tona i brzina 14.5 čvorova. Pozivni znak YTBT.
Lika je izgubljena u Koramsharu 1980., a tek je otpisana 1992. godine.
Treći maj je prodan Brodospasu za staro željezo 1986. godine.