PALUBA
March 29, 2024, 03:58:19 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Ovde možete pogledati te poručiti knjigu "Ešalon" jedan od autora je srpski podoficir i naš global moderator Kubovac
"Istorija razvoja sovjetskih i ruskih radara, komandno-informacionih sistema i sistema automatizacije"
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 [45] 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 ... 111   Go Down
  Print  
Author Topic: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine  (Read 518443 times)
 
0 Members and 3 Guests are viewing this topic.
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #660 on: March 31, 2015, 04:34:51 pm »

Koliko je igranih filmova snimljeno o I svetskom ratu koji je poceo pre jednog veka? Nema materijala? Nije zanimljivo? Nisu dozvoljavali komunisti? Ili je samo nedostatak osecaja da tim ljudima treba posvetiti nesto tako, da treba mlade i na taj nacin edukovati o istoriji svog naroda? Mislim da je u pitanju totalna nezainteresovanost.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #661 on: March 31, 2015, 09:26:56 pm »

Мало се пише и говори о самом почетку борби на Кошарама. Ево, ја ћу, мало саркастично описати укратко како је то отприлике било (пишем по сећању, без бележака и извештаја и докумената). Готово сам сигуран да се ово већини неће допасти. Овим што ћу написати никако не желим да умањим значај, храборст и жртву оних који су на Кошарама били и борили се до краја агресије 1999. године.

Да почнем са изненађењем које је са алабаским нападом доживео гранични батаљон (тачније онај део у зони карауле Кошаре). Он се ту (зони своје одговорности) "бранио" (био на положају) већ дестак дана пре напада, припремао, укопавао, запречавао али се изгледа није укопао и слабо запречио простор, као што је требао (ваљда је требао). И изненадили га. Ваљда су мислили да неће њих. Заправо цела 125. бригада се није припремила за одбрану како треба. Мало ћу карикирати, до почетка борби на Кошарама нису ни ашов у земљу заболи. Због тога је неко требао да одговара, али није. Касније су добили оредење. Ваљда то тако треба.  И када су Албанци напали гранични батаљон он се помало у нереду повукао, као што је у претходном тексту већ речено за око 500м у дубину. "Хтели" су и даље, али стигла им је помоћ.  Од све силе (7000 људи) коју је комадант 125. бигаде имао послао им је придату (придата је уствари команди 3. армије, а ова је проследила комадни ПрК, а ова команди 125. бригаде) чету војне полиције састављену од професионалних припадника војне полиције 1. армије (састављена из свих јединица ВП 1.А). Остале (батаљоне) није могао да покрене или су били далеко или нису били "расположиви". Зашто, знају они. Тек та чета од нешто мање од 100 људи одмах креће, у најкраћем року пристиже, стабилизује линију додира, делимично потиксује непријатеља, охрабрује припаднике граничног батаљона да се не повлаче и остану на положајима и заједно са њима наредна два дана држи положај. Каснији догађаји ће потврдити да је ово био кључни догађај за спречавање планираног продора албанских снага у дубину наше територије. Чета војне полиције је обавила задатак уз губитке - пар погинулих и 10- так рањених и повређених (углавном од промрзлина јер је врло хладно, пада суснежица). Тада (после скоро три дана) некако пристиже пешадијски батљон који уз непотребне губитке прузима положај,а ова чета ВП (као и гранични батаљон) се извлачи из борбе.

Међутим, "врховна команда" одлучује да душманин не сме да држи ни педаљ наше територије и наређује да се и то мало простора што албанци држе поврати. Команда ПрК у Приштини је направила чак и план. Са све шемом и послали на извршење. Добили би 10 у школи, али не и у пракси. "Обухватом с лева и с десна разбити непријатеља и избити на...". Задатак да то обаве су добили делови 72.спбр (ПТ батаљон, екививалент снага једне пешадијске чете и још неке мање јединице)  и одред ( еквивалент снага једне чете ) из 63.падбр., она несретна чета војне полиције из 1. армије (иако је претрпела озбиљне губитке нике не одбија да крене на задатак), група добровољаца и онај пешадијски батаљон који је већ у додиру. Напад се из покрета... али непријатељ није спавао и није се дао изненадити. Пружио је жилав и јак отпор. Иако су наше јединице, посебно део из 72.спбр, успели да направе одређени продор  нису имали снага да га прошире и напад је стао. Губици су били прилични, резултат - пат позиција. У овој броби је рањен пуковник (тада потпуковник) Ковачевић који то уписује у новинском тексту. Она чета војне полиције је спрам укупног броја припадника претрпела најтеже губитке (од 100 људи погинуло је укупно, у обе борбе, колико се сећам, 7, рањено 20-так, још толико повређено, два су нестала - пар година потом су нађени у шумама Кошара - бројке нису баш тачне, јер пишем по сећању).

Такво стање - "пат позиција" - је остало практично до краја уз повремене покушаје обе стране да изненаде ону другу, што никоме није успевало. Каснији догађаји су углавном верно описивани у разним књигама и публикацијама.

Да додам и ово. Када су дељена она прва одликовања за храброст и јуначка дела, као у сваком рату пала је команда налево круг. На ТВ-у смо могли видети јуначке комаданте бригада како добијају одликовања за храброст. Оне који су јуришали у оним првим борбама и заиста зауставили продор на Кошарама нико се није ни сетио. А још је командир оне чете војне полиције написао и напричао свашта о командовању и руковођењу (постоји у архиви) у тим акцијама. Тек после престанка бомбардовања део припадника те чете војне полиције је добио заслужена одликовања и похвале. Али их сви заобилазе када описују подвиге на Кошарама. А они су га стварно и направили

Све ово сам написао у спомен неправедно заборављеним погинулим и рањеним припадницима чете војне полиције 1. армије у почетним борбама на Кошарама, зхаваљујући чијој храбрости и жртви непријатељ није успео да оставри потпуно изненађење и продор.


Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #662 on: April 01, 2015, 08:42:27 am »

Да додам и ово. Када су дељена она прва одликовања за храброст и јуначка дела, као у сваком рату пала је команда налево круг. На ТВ-у смо могли видети јуначке комаданте бригада како добијају одликовања за храброст. Оне који су јуришали у оним првим борбама и заиста зауставили продор на Кошарама нико се није ни сетио. А још је командир оне чете војне полиције написао и напричао свашта о командовању и руковођењу (постоји у архиви) у тим акцијама. Тек после престанка бомбардовања део припадника те чете војне полиције је добио заслужена одликовања и похвале. Али их сви заобилазе када описују подвиге на Кошарама. А они су га стварно и направили

Kako reče Napoleon: Generalno, vojnici dobijaju bitke...generali dobijaju zasluge za dobijene bitke.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #663 on: April 01, 2015, 04:50:41 pm »

Не ради се ту само о генералима.
Logged
pvanja
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 276



« Reply #664 on: April 01, 2015, 07:30:40 pm »

@dzumba

Koliko ima istine da su se na albanskoj strani borili strani placenici - konkretno tu na Kosarama ?
Da li je deo tih poginulih pripadnika VP nastradao i u onoj zasetdi na BOV VP?
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #665 on: April 01, 2015, 08:05:36 pm »

Quote
Montažna crkva za vojsku

UTORAK, 31. MAR 2015, 14:31 -> 16:01

Montažna crkva izrađena u Nišu po porudžbini Vojske Srbije otpremljena je na Divčibare, gde će biti postavljena na mesto pogibije dvojice pripadnika Vojske 6. aprila 1999. Za crkvu vrednu 12.000 evra Eparhija valjevska, u saradnji sa Vojskom, prikupila je iz donacija 10.000 evra, a dve je donirao njen graditelj Svetislav Mančić iz Niša.

Umesto spomenika, Vojska Srbije se svojim pripadnicima stradalim na Maljenu u Nato bombardovanju odužuje crkvom. Montažna crkva od granita napravljena u Nišu posvećena je potporučnicima Siniši Radiću i Veljku Savičiću.



"Crkva će biti postavljena na planini Maljen na mestu Kraljev sto u čast dvojice pripadnika 126 brigade za vazdušno osmatranje, javljanje i navođenje, koji su izgubili život u ratu 1999. godine. Koliko znamo, to je prva crkva posvećena pripadnicima vojske i biće otvorenog tipa za građane", kaže kapetan Branko Radovanović.

Montažna crkva težine je oko sedam tona. Transportuje se cela, skida se jedino kupola i sve se ponovo montira, kaže njen tvorac, za manje sat vremena.

"Crkva je površine 20 m2, ugrađeno je tri tone čelika, 50 m2 mermera sa Tasosa. Pod je od granita i freskopisana je", kaže Svetislav Mančić, preduzeće za obradu kamena "Mančić granit".

Na ovoj mini crkvi radila su četiri radnika i freskopisac. Manje od četiri meseca. Kompletno je opremljena po pravoslavnim kanonima i praktično odmah po istovaru u njoj se mogu obavljati svi crkveni obredi.

Crkva je građena oko mesec i po dana, a oslikavana je puna dva meseca. Ovde su, kažu, zastupljeni svi pravoslavni sveci.

Ovo je treća montažna crkva koju je Mančić izradio. Prve dve naručili su žitelji sela kod Vlasotinca i Gadžinog Hana.

Izvor: rts.rs


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




Video prilog




* crkva.jpg (146.38 KB, 1019x761 - viewed 77 times.)
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #666 on: April 02, 2015, 06:46:48 pm »

Врло вероватно да је било страних држављана на албанској страни. Процена је да су, на пример, руковали минобацачима.

Не, онај БоВ је старадо касније и нису га користили припадници ВП. Страдали су директно у првим пешадијским борбама. Негде смо већ обрађивали страдање тог БОВ-а.
Logged
pvanja
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 276



« Reply #667 on: April 03, 2015, 03:19:35 pm »

Врло вероватно да је било страних држављана на албанској страни. Процена је да су, на пример, руковали минобацачима.

Не, онај БоВ је старадо касније и нису га користили припадници ВП. Страдали су директно у првим пешадијским борбама. Негде смо већ обрађивали страдање тог БОВ-а.


Evo iz najnovije Odbrane intervju sa komandiramom karaule "Kosare", zastavnikom Dejanom Agocevicem.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

* downloaded (34).pdf (602.34 KB - downloaded 82 times.)
« Last Edit: April 03, 2015, 03:20:40 pm by pvanja » Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #668 on: April 04, 2015, 10:27:31 pm »

Да додам и ово. Када су дељена она прва одликовања за храброст и јуначка дела, као у сваком рату пала је команда налево круг. На ТВ-у смо могли видети јуначке комаданте бригада како добијају одликовања за храброст. Оне који су јуришали у оним првим борбама и заиста зауставили продор на Кошарама нико се није ни сетио. А још је командир оне чете војне полиције написао и напричао свашта о командовању и руковођењу (постоји у архиви) у тим акцијама. Тек после престанка бомбардовања део припадника те чете војне полиције је добио заслужена одликовања и похвале. Али их сви заобилазе када описују подвиге на Кошарама. А они су га стварно и направили

Kako reče Napoleon: Generalno, vojnici dobijaju bitke...generali dobijaju zasluge za dobijene bitke.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 11080918_10153364869311840_2561740976195308852_n.jpg (91.55 KB, 620x884 - viewed 103 times.)
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #669 on: April 06, 2015, 06:57:39 am »

Godišnjica pogibije: Ulici u Obrenovcu ime po majoru Tepavcu

Blic   | 05. 04. 2015. - 16:25h | Foto: GO Obrenovac   |

U selu Vukićevica danas je održan pomen majoru Nebojši Tepavcu, oficiru koji je 5. aprila 1999. poginuo od dejstva protivradarske rakete NATO-a dok je izvršavao zadatak u sastavu 250. Raketne brigade PVO tadašnje Vojske Jugoslavije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- Prošlo je punih 16 godina od tragedije koja je zadesila Srbiju, pa i našu opštinu, kao i od pogibije Nabojše Tepavca koji je dao život na bobenoj liniji u selu Vukićevica. Želim da odam počast njemu i zahvalim svim herojima, živim pripadnicima jedinice koji su danas ovde sa nama. U ovakvim trenucima, posebno je važno da se država vodi na takav način da rata više nikada ne bude, da mir zavlada u narednim decenijama i da mališani koji su danas ovde održali sjajne recitale imaju mirnu budućnost i mirno detinjstvo. Sigurno kao opština i kao građani Obrenovca nećemo zaboraviti herojsko delo jedinice i palog majora. Kao što smo obećali prošlog puta, jedna od ulica u Obrenovcu sada nosi ime po majoru Nebojši Tepavcu i to je još jedan način da sve buduće generacije nikada ne zaborave ljude koji su dali život da bismo mi danas slobodno živeli - kazao je Miroslav Čučković, predsednik opštine Obrenovac.
 
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Potpukovnik Dejan Milenković iz 2. raketnog diviziona 250. raketne brigade PVO  rekao je da su ove jedinice bile na prvoj liniji odbrane zemlje.
 
- Svaki ulazak borbene posade u kabinu raketnog sistema mogao je biti i poslednji jer je neprijatelji bio daleko nadmoćniji, ali to ih nije obeshrabrilo da hrabro i časno brane svoju zamlju. Tako je na današnji dan pre 16 godina život položio i major Nebojša Tepavac. Napadnuti dva sata iza ponoći od nadmoćnijeg neprijatelja sa tri rakete jedna je direktno pogodila jedinicu i tom prilikom ranjeno je pet pripadnika, a na našu veliku žalost major Tepavac je stradao. Okupljajući se danas ovde, iskazujemo divljenje i poštovanje prema našem junaku. Vreme nije izbrisalo Nebojšin lik iz naših srca i misli. Njegovo delo neće zaboraviti ni građani Obrenovca i njihovo poštovanje prema našem junaku iskreno je i vredno svakog poštovanja - kazao je potpukovnik Milenković.
 
Silvana Hadži-Đokić, sestra majora Nebojše Tepavca zahvalila se svima koji su prisustvovali pomenu.
 
- Za našu porodicu je to velika uteha i na obećanje da se sećanje održava i mi, porodica, zahvalni smo Obrenovcu. Kada su se dogodile poplave prošle godine mi smo zaista bili potreseni i zabrinuti jer je Obrenovac naša druga kuća. Drago mi je da je Obrenovac uspeo da se obnovi i da danas nije zaboravljeno herojsko delo moga brata - kazala je Silvana Hadži-Đokić.

Članovi Atletskog kluba "Plemenito srce" danas su u čast tragično natradalom majoru Nebojši Tepavcu istrčali rutu od zgrade opštine Obrenovac do spomen obeležja u Vukićevici.


* 595139_nebojsa-tepavac-foto-go-obrenovac-1_f.jpg (50.13 KB, 470x270 - viewed 87 times.)

* 595140_nebojsa-tepavac-foto-go-obrenovac-2_f.jpg (37.86 KB, 470x270 - viewed 119 times.)
Logged
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« Reply #670 on: April 06, 2015, 02:16:02 pm »

Живот је јачи...




Откопаше га живог.
Logged
pvanja
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 276



« Reply #671 on: April 07, 2015, 06:08:55 pm »

Secanje na nastradalje pripadnike RViPVO 1999.

http://gorozup.avioni.net/vecna-slava-besmrtnim-herojima/
Logged
Duki
Počasni član foruma
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 898



« Reply #672 on: April 09, 2015, 01:03:07 pm »

9. aprila 1999. bio je Veliki petak i počeo je PAKAO KOŠARA

Na današnji dan, na Veliki petak, 9. aprila 1999. godine, počela je Bitka na Košarama. Zbog odnosa snaga,uslova u kojima se vodila i gubitaka – više od 60 mrtvih naših vojnika, među kojima i ruski dobrovoljac Bulah Glebovič, i preko 150 ranjenih – poznata i kao – Pakao Košara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Bitka na Košarama se vodila od 9. aprila do 10. juna 1999.  godine između srpske vojske, onda pod nazivom Vojska Jugoslavije, sa jedne strane i trostruko nadmoćnijih snaga NATO-a, regularne Vojske Albanije i terorista OVK sa druge strane.
Kako su položaji neprijatelja bili na većoj nadmorskoj visini od položaja VJ, a sama karaula na izuzetno nepovoljnom mestu, ova lokacija je odabrana kao jedan od pravaca napada.
Cilj napada NATO je bio da se poraze jedinice VJ na pograničnom prelazu Košare i izvrši kopnena invazija na Kosovo i Metohiju.
Plan im je bio da zauzmu Đakovicu i preseku linije VJ između Đakovice i Prizrena. Njihov konačni cilj je bio da zauzmu čitavu Metohiju i nateraju VJ na otvorenu bitku, omogućivši na taj način NATO avijaciji da ih bombarduje, pošto NATO nije imao uspeha u uništavanju kopnenih jedinica VJ.
Na Veliki petak, 9. aprila 1999, u 03.00 počela je masovna artiljerijska vatra sa albanske strane u pravcu karaule Košare. Vatra je bila otvorena od strane regularne Vojske Albanije prema pograničnim položajima VJ.
Među njima su se nalazili i pripadnici francuske Legije stranaca, britanskog SAS-a, italijanski i nemački specijalisti za navođenje artiljerijske vatre. Albanci su napadali u tri pravca, prvi je bio prema vrhu Raša Košares, drugi je bio prema karauli Košare i treći prema vrhu Maje Glave.
Tokom artiljerijskog bombardovanja, otprilike 1.500 pripadnika OVK je neprimećeno prišlo granici. Tada je na prvoj liniji bilo samo manje od 200 pripadnika VJ. Krvava bitka je trajala tokom celog dana sa velikim gubicima, pogotovu sa strane napadača.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

„Bile su to strašne slike, goreli su i nebo i zemlja. Čuli su se jauci ranjenih, od projektila su bila presečena i stara stabla prečnika i do jedan metar, ali linija fronta nije pomerena“ – priča potpukovnik Ljubinko Đurković.
Bitke su se nastavile cele noći sve do jutra sledećeg dana. Tada je uz pomoć artiljerije OVK zauzeo Maja Glavu i nastavio granatiranje karaule Košare, a vojnici VJ su morali da napuste karaulu popodne. Oko 19 časova pripadnici OVK su ušli u napuštenu karaulu i velike televizijske ekipe, kao američki CNN i britanski BBC, su odmah prenele tu vest.
Pripadnici VJ su se povukli prema drugoj liniji odbrane iznad karaule, jer su te pozicije bile lakše za odbranu.
Tokom sledećeg dana su stigla i pojačanja za naše vojnike u ljudstvu i u artiljerijskom oruđu. Dolazili su i očevi kao dobrovoljci da se bore pored svoje dece.
„Moj bataljon je imao nešto više od hiljadu boraca u sastavu 125 motorizovane brigade, a bili smo pojačani i jednim brojem pripadnika 63.padobranske brigade iz Niša i dobrovoljcima. Imali smo i dva odreda dobrovoljaca iz inostranstva, jedan je sačinjavalo oko 40 ruskih kozaka, a drugi dvadesetak Skandinavaca. Bili smo rešeni da svi izginemo, ali da ne dozvolimo da i na jedan pedalj srpske zemlje stane neprijateljska čizma“ – priča potpukovnik Ljubinko Đurković.

Prema njegovim rečima, borbe su bez prekida trajale sve do sklapanja Kumanovskog sporazuma, a neprijatelj ni u jednom trenutku nije uspeo da napravi proboj. Frontovska bitka na liniji od oko 15 kilometara, koju su branili Đurkovićevi vojnici, bila je toliko strašna da je svi opisuju kao „pakao Košara“.
Za dva meseca borbi neprijatelj je svakodnevno pokušao proboj, a najjači napadi, pored prvog dana, desili su se 12. aprila i 6. maja, kada je kopnenom napadu prethodilo više od 10 časova neprekidnog bombardovanja NATO avijacije.
„Imali smo informacije čak i iz komande NATO o dejstvima avijacije od naših obaveštajnih struktura, tako da smo parirali maketama simulirajući lažne položaje za koje je njima trebalo i po dva dana da bi ih razotkrili, a do tada bi dejstvovali po njima.“
Plan NATO-a, pokušaj kopnene invazije Kosova i Metohije, kao rezultat je imao potpuni neuspeh. Zvanični gubici neprijatelja, NATO, Vojske Albanije i terorista OVK, su oko 150 mrtvih, iako se smatra da ih je bilo mnogo više, više od tri stotine ranjenih i pet uništenih tenkova Vojske Albanije

izvor:niskevesti.info


* kosare 1.jpg (85.3 KB, 620x435 - viewed 159 times.)

* kosare2.jpg (96.21 KB, 620x465 - viewed 186 times.)
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 074


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #673 on: April 13, 2015, 06:09:07 am »

Ovo se ne zaboravlja, bog ako može neka im oprosti.

GRDELICA - Drugi kako hoće, Grdelica NATO bombardovanje da zaboravi ne može i neće, kaže dr Miodrag Kostić iz ovog mesta, svedok napada na civilni voz 12. aprila 1999.

Činjenice su sledeće - bio je drugi dan pravoslavnog Uskrsa, ponedeljak, kad je brzi voz broj 393 iz Niša za Vranje i Ristovac prošao kroz Grdelicu. Malo kasnije, u 11 sati i 39 minuta, jaka eksplozija zatresla je kuće, izvaljujući vrata i prozore iz ležišta. Meštani, zasuti srčom, odmah su znali - NATO je gađao mostove! Iza poslednjih kuća, gotovo se ukrštaju železnički i automobilski most preko Južne Morave, čijim bi rušenjem automobilski saobraćaj prema Makedoniji i Grčkoj bio znatno otežan, a železnički potpuno odsečen.

Usijani vagoni

- Ali niko nije mogao da zamisli da će gađati baš kad naiđe voz - pričaju i danas meštani uglas, kad se u kafani povede razgovor na tu temu.

Dr Kostić, internista, tog dana se vratio s dežurstva u leskovačkoj bolnici i po običaju se uputio u grdelički Dom zdravlja, gde mu je supruga radila kao lekar. Tad je puklo. Prva raketa pogodila je drugi od četiri vagona i lokomotivu, i prva kola gurnula napred nekih stotinak metara. Deset sekundi kasnije, drugi projektil srušio je drumski most. Treća je pala na treći vagon, a četvrta je još jednom pogodila drumski most.
- Trčali smo ka mestu odakle je kuljao dim. Vagoni su goreli na mostu, a delovi ljudskih tela razleteli su se svud naokolo, bilo ih je i na granama drveća. Ljudi su jaukali, neki su se izvlačili kroz razbijene prozore - priseća se Kostić.

Prvi su na mesto nesreće stigli zaposleni iz Doma zdravlja, policajci iz lokalne stanice, kao i neki meštani. A nakon 30 minuta kasnije pristigle su i ekipe vatrogasaca i Hitne pomoći iz Leskovca. Borba s vatrom trajala je sat vremena, ali usijanim vagonima spasioci nisu mogli da priđu još nekoliko časova posle toga.

Na spomeniku postavljenom uz železnički most danas je uklesano 14 imena, uz napomenu da neka tela nisu identifikovana. Prema svedočenju konduktera voza broj 393, u kompoziciji je bilo pedesetak osoba, među njima i deca. Branimir Stanijanović iz Aleksinca je tog 12. aprila imao šest godina. Mesecima kasnije Velika Morava izbacivala je na obalu, daleko nizvodno od mosta, ljudska tela.
Tuga... Spomenik Stanijanovićima
Tuga... Spomenik Stanijanovićima

Pobacano cveće

- Pre pet godina sa spomen-obeležja ispred automobilskog mosta u Grdelici nestale su ploče s imenima žrtava i reljef koji je prikazivao voz u plamenu, a cveće je bilo razbacano - naglašava Marko Pešić.

Stravično
STRADALA I TRUDNICA S MUŽEM

Još dok su vagoni goreli, stigao je Žarko Bjeletić, direktor leskovačke Medicinske škole. Gleda okolo: „Je l‘ moja ćerka odneta u neku bolnicu?“ Tog dana na voz je ispratio ćerku Anu i zeta Ivana Markovića. Zet mu bio iz Vladičinog Hana, tamo ga mobilisali, a ćerka je pošla s njim. Imali su po 26 godina, diplomirani hemičari, ona je bila u šestom mesecu trudnoće. Ja sam morao da mu kažem: „Nije među povređenima!“ - seća se Kostić, povuče dim cigarete, pa doda: „To se ne zaboravlja!“

Bezdušno
LAŽIRALI SNIMKE IZ AVIONA

Komandant NATO Vesli Klark izjavio je da je pilot „u poslednjem delu sekunde shvatio da na most ulazi voz i nije mogao da zaustavi raketu“. Nemački Frankfurter rundšau 2000. ustanovio je da je video-snimak koji je NATO emitovao bio ubrzan 4,7 puta kako bi lažirali brzinu voza.
Logged
Рашо
Stručni saradnik - RV i PVO
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 879



« Reply #674 on: April 13, 2015, 07:43:25 pm »

Мурал у Ужицу...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* мурал.jpg (83.92 KB, 720x492 - viewed 170 times.)
Logged
Pages:  1 ... 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 [45] 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 ... 111   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.037 seconds with 24 queries.