PALUBA
March 28, 2024, 07:25:15 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News:
Važno
Za sve članove foruma Paluba.Info, apel da uzmete učešće na samo u glasanju već i u temi.
Link do teme je ovde
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 [74] 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 ... 111   Go Down
  Print  
Author Topic: Sećanje na agresiju NATO pakta 1999. godine  (Read 517976 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #1095 on: October 23, 2017, 05:28:22 pm »

Predrag Leovac je jedno kratko vreme bio moj klasic u SVS KoV u Sarajevu. Nije se prilagodio i brzo je napustio ali je po zavrsenoj srednjoj skoli upisao VA i ponovo sa jednim delom onih sa kojima je bio to kratko vreme u Sarajevu.
Logged
jeremijaljesina
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 868


« Reply #1096 on: October 26, 2017, 07:26:17 pm »

Americki instruktor o ratu na Kosovu
Logged
Vladimir Ivanović
Stručni saradnik - OMJ
poručnik fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 4 896


Da sam nomalan, poludio bih.


« Reply #1097 on: October 27, 2017, 09:14:52 am »

Odbio sam da bombardujem Srbiju, na to sam ponosan, ali ta odluka mi je donela nevolje
Nataša Latković   15.09.2017.

Ponosan sam što sam podržao Srbiju u borbi protiv svih, bio je to fantastičan osećaj - to, 18 godine kasnije, u izjavi za „Blic” kaže Grk Marinos Ricudis, koji je odbio naređenje da učestvuje u NATO bombardovanju SRJ i da svojim brodom krene na Srbiju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Tu 1999. godinu pamtićemo po izgubljenim i uništenim životima, razrušenoj zemlji, izolaciji... ali i po podršci na desetine hiljada Grka koji su danima izlazili na ulice i podržavali Srbiju u borbi protiv Alijanse. Ipak, jedan Grk naročito se izdvojio. Marinos Ricudis, tada kapetan broda „Temistoklis” i potporučnik ratne mornarice, odbio je naređenje da učestvuje u bombardovanju Jugoslavije i umesto da krene za Srbiju, vratio je brod nazad u luku.

- Kao pravoslavac ne mogu da učestvujem u napadu na bratski narod - rekao je on tada i dobio veliku podršku u grčkoj javnosti. Ta odluka, ispostaviće se, potpuno je promenila njegov život i karijeru i donela mu silne nevolje. Boravio je u zatvoru, izbačen je iz službe, suđeno mu je pred više sudova... Ricudis, 18 godina kasnije, za „Blic” govori da li se zbog svega pokajao i da li mu se Srbija ikad odužila.

- Bio je fantastičan osećaj doneti odluku da podržim naciju koja se borila protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Izuzetno sam ponosan zbog tog trenutka koji sam pružio i svom i vašem narodu. To je zajednička priča između mene, moje kulture i vaše kulture. Veoma sam srećan što sam našao prijatelje u Srbiji i što delimo zajednička sećanja - priča Marinos. Bila je to, bez sumnje, velika odluka jer je ostavila velike posledice po njegovu karijeru. Ricudis je izbačen iz mornarice i danas je kapetan na jahtama, što je, utisak je, za njega bilo ponižavajuće.

- Na sudu je po hitnom postupku odlučeno da me izbace iz mornarice - navodi on. Kako kaže, sudilo mu se pred devet sudova, ali je odluka o prekidu njegove karijere u mornarici doneta za jedan dan. Osim toga, osuđen je na uslovnu kaznu od dve i po godine zatvora.

- Bio sam tri dana u vojnom zatvoru. Žalio sam se i apelacionom sudu preko svojih advokata, ali oni su podržali prvostepenu presudu - dodaje ovaj Grk. Odlučio je, međutim, da ide do kraja, pa je tužio Grčku Evropskom sudu za ljudska prava, ali su se oni složili s odlukom grčkog suda.

- Naravno, to je bila nezakonita odluka. Takav je sistem. Tako je svuda - navodi Ricudis. Kakav je odnos države Srbije bio prema ovom grčko-srpskom junaku u godinama nakon toga, teško je danas saznati. Ipak, srpska ambasada u Grčkoj u skorije vreme stupila je u kontakt sa njim u nameri da sazna da li bi prihvatio orden države Srbije. On je to tada odbio.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- Rekao sam im da ne želim ništa i da sve zaslužuje vaš hrabri narod koji je vodio borbu protiv svih i bez šanse - kaže Marinos Ricudis. Podsetimo, bombardovanje Srbije trajalo je 77 dana, poginulo je najmanje 2.500 ljudi, a procenjeno je da je materijalna šteta između 30 i čak 100 milijardi dolara.

Ricudis: Volimo vašu divnu zemlju i vaša hrabra srca

Nakon priče koju je o Marinosu Ricudisu objavila „Srpska naučna televizija“, juče je ponovo pokrenuta inicijativa da se ovom hrabrom Grku dodeli najviši znak javnog priznanja Srbije. Iza nje je stao Dušan Milosavljević, poslanik DS, a ceo slučaj naišao je veliki odjek u srpskoj javnosti. Ipak, Ricudis i dalje priča da ne želi ništa.

- Želim samo da vaš narod zna da postoje mnogi koji vole vašu divnu zemlju i vaša hrabra srca - kaže on za „Blic”.

Izvor: www.blic.rs

Da li je mogao potporučnik da bude kapetan broda. Nešto mi se ne uklapa njegov čin sa funkcijom koju obavlja.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1098 on: October 27, 2017, 07:38:52 pm »

Da li je mogao potporučnik da bude kapetan broda. Nešto mi se ne uklapa njegov čin sa funkcijom koju obavlja.

Ne kapetan već ili K-dir ili K-dant broda. Da mogao je, recimo zastavnik je komandovao na BRM-88.
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #1099 on: October 27, 2017, 09:53:29 pm »



Команданти ТЧ - МТоп. Лирсена КЈРМ били су најчешће ПББ, а командири на немачким ТЧ подофицири, али опет одабрани и искусни поморци.

Негде скоро после доласка у "Шкорпик" на ремонт, пре дизања на синхролифт, у пуној брзини од 10 чворова (тако ми је изгледало) и "дивљој" мановри, јувелирски тачно, уз бок нам је пристао један ЛР. Момент затим, из кормиларнице се "стровалио" његов командир, неки заставник, једва стојећи и клатећи се. Ја сам стао као укопан и гледао га. А он мени... "Ш`а је, борац, ш`а ме гледаш... ти знаш ш`а је море... ти знаш ш`а је брод, јеботе паја патак!? Хик! Не знам шта је и колико попио, али да је онако "пијаноморте" пристао уз нас у милиметар мајсторски, то је апсолутно тачно! Тако се сећам, а добро се сећам.
Logged
MilosPantovic
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 653



« Reply #1100 on: October 28, 2017, 12:03:26 pm »

http://www.f-16.net/f-16-news-article2167.html

Пао у њиву, из орања у врзину, а онда у јаругу. Страх је то велики.
Logged
kilezr
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 608



« Reply #1101 on: October 28, 2017, 01:55:22 pm »



Команданти ТЧ - МТоп. Лирсена КЈРМ били су најчешће ПББ, а командири на немачким ТЧ подофицири, али опет одабрани и искусни поморци.

Негде скоро после доласка у "Шкорпик" на ремонт, пре дизања на синхролифт, у пуној брзини од 10 чворова (тако ми је изгледало) и "дивљој" мановри, јувелирски тачно, уз бок нам је пристао један ЛР. Момент затим, из кормиларнице се "стровалио" његов командир, неки заставник, једва стојећи и клатећи се. Ја сам стао као укопан и гледао га. А он мени... "Ш`а је, борац, ш`а ме гледаш... ти знаш ш`а је море... ти знаш ш`а је брод, јеботе паја патак!? Хик! Не знам шта је и колико попио, али да је онако "пијаноморте" пристао уз нас у милиметар мајсторски, то је апсолутно тачно! Тако се сећам, а добро се сећам.


  K- dir. broda je mogao da bude podoficir . U tom slučaju su se formacije pomerale na dole. Na RPČ -211 je podoficir st.vod.I kl. pa do zastavnika I kl. bio k- dir broda, a dvojca starešina : artiljerac i motorista su bili " Starešina artiljerac i Starešina motorista". Mada smo u stvari radili posao K- dira BO.
Logged
MilosPantovic
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 653



« Reply #1102 on: October 28, 2017, 03:46:01 pm »

Заставници мали генерали.  Grin
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #1103 on: October 29, 2017, 09:01:17 am »

Majoru Binelu ulica na Trešnji
D. Vujičić   29. oktobar 2017.

Inicijativa meštana u vikend-naselju kod Beograda. Dr Marković, lekar sa VMA, u svom "sokaku" postavio tablu. U Sopotu saglasni sa idejom

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Od Trošarine starim putem ka Kragujevcu, pa kada se prođu sva avalska naselja, oko 30 kilometara od centra prestonice s leve strane puta je odvajanje za Trešnju. Ispod samog puta je jezerce gde su Jelisaveta Seka Sablić i Bora Todorović snimili legendarnu scenu "Đenkine kupačice" u "Maratoncima". Kada se krene asfaltom ka četinarskoj šumici, dolazi se u Ulicu Pjera Binela - francuskog obaveštajca koji je Srbiji 1999. dostavio ciljeve NATO bombardovanja.

Ulica se nekada zvala Put za Plandište, ali od 11. novembra 2014. na kući dr Tome Markovića stoji tabla s natpisom Pjer-Anri Binel. I komšija Nebojša Denda postavio identičnu tablu. Doktor Toma objašnjava da je pisao predsedniku Opštine Sopot tražeći preimenovanje. Prvi čovek Sopota Živorad Milosavljević kaže, za "Novosti", da će opštinski oci dati "zeleno svetlo" za preimenovanje, ali da sve mora da bude po propisu.

- Apsolutno smo saglasni ako postoji zvanična inicijativa da ovaj francuski oficir dobije svoju ulicu - govori Milosavljević. - Potrebno je samo da se ispoštuje procedura. Znamo šta je Binel uradio za srpski narod.

Doktor Marković nam otkriva da je tablu sa Binelovim imenom postavi jer je želeo da unuci Nađi ispuni želju. Nađa, danas student, od malih nogu ga je, kako kaže, savetovala da se izbori da francuski heroj dobije u Srbiji ono što mu, po hrabrosti, pripada.

- Počelo je 1999, Nađa je bila devojčica -
priča za naš list nekadašnji ORL hirurg sa VMA i prvi stručnjak Jugoslavije za podvodnu medicinu. - Tokom bombardovanja po ceo dan sam bio na VMA, a kada bih se vraćao kući, Dunja mi je trčala u susret i pitala: "Deda, dokle još?"... Prošlo je bombarodovanje, Dunja je rasla, ali tu traumu nije mogla da zaboravi. Kada je pošla u školu, pitala me je ozbiljno: "Zar je moguće da Srbija 1999. nije imala baš nijednog prijatelja u svetu?"

Doktor Marković se seća da je tada baš u "Novostima" čitao priču o francuskom majoru Pjer-Anriju Binelu i njegovom podvigu.

- Dunja, ima taj Binel. Gledaj kako je postradao kod svojih zato što nas je voleo - rekao sam Dunji jednom prilikom, a onda je usledilo drugo pitanje: "Zašto se čoveku nismo odužili?". - Na Trešnji ne postoji nijedan stanovnik koji se usprotivio preimenovanju. Tokom 1999. tu je bila naša PVO i neko im je postavio "lokator" te ih je NATO gađao.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ovde se i dalje nagađa kako je izdajnik mogao biti neprimećen sve do Trešnje! Dr Toma posebno ističe da se ova, kako kaže istinska i ljudska priča o Binelu pročula do Francuske.

- Prvi rođendan mog unuka Maksima sin je organizovao u kući na Trešnji. Ćerka Ana za tu priliku je pozvala prijatelje iz farmacetske kompanije u kojoj radi i bračni par Francuza naleteo je na tablu Pjer-Anri Binel. Pošto je tabla na ćirilici, malo su je duže čitali, ali kada su shvatili o kome se radi - oduševili su se. Priča o Binelu na Trešnji našla se i na društvenim mrežama u Francuskoj - ponosno govori dr Toma.

OPREZ ZBOG PRAVILNIKA

- To je do sada u Srbiji samo tri puta urađeno, u slučaju kralja Aleksandra Obrenovića, Josipa Broza Tita i stonotenisera Miše Kapetanića, koja je u međuvremenu poništena, jer je ustanovljeno da je živ - kaže Milosavljević.

JOŠ ČEKAJU MAJORA


Doktor Toma Marković priča da već treću godinu "čeka u zasedi" da Pjer Binel ponovo dođe u Srbiju pa da ga vodi na Trešnju.

- Kada ga je 2013. medaljom Miloša Obilića odlikovao tadašnji predsednik Nikolić, ponadao sam se da će doći u Beograd da prezume priznanje - govori doktor. - Međutim, izgleda da nije dolazio. Ako se javi "Novostima", molim vas da mu prenesete da ga čekamo u njegovoj ulici.

Izvor: www.novosti.rs


* 01.jpg (220.26 KB, 620x1006 - viewed 73 times.)

* 02.jpg (58.08 KB, 620x414 - viewed 71 times.)
Logged
Kuzma®
Počasni administrator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 542



« Reply #1104 on: November 06, 2017, 08:10:57 am »

NA LICU MESTA
Rak ušao u svaku kuću u selima kod Bujanovca i Preševa posle NATO bombi

Jelena MATIJEVIĆ | 06. novembar 2017. 01:45 | Komentara: 0

U selima kod Preševa i Bujanovca gde je NATO bacio najviše uranijumskih bombi. Od završetka agresije umrlo 822 ljudi, uglavnom od karcinoma. Na udaru mladi

IMAM 73 godine. Pamtim svakojake prilike. Ali ne sećam se da je u miru u ovim našim selima mlad svet ovako mnogo umirao. Nema kuće iz koje u poslednjih petnaestak godina ona najteža bolest nije nekog odnela... Ne bira Srbe, Albance, Rome, Makedonce. Kosi redom... Kažu da je to sve zbog NATO bombi i tog nekog uranijuma!

Priča nam ovo Borko Aleksić, ugledni domaćin iz sela Buštranje kod Preševa. Njegovo i susedna sela Reljane, Bratoselce i Bukurevac, Borovac kod Bujanovca i Pljačkovica kod Vranja, na neslavnom su spisku mesta koja su tokom NATO agresije najviše gađana bombama sa osiromašenim uranijumom.

- Tukli su bez prestanka, a najviše poslednje dve-tri nedelje - nastavlja deda Borko.

Polako naš sagovornik ustaje sa klupe, odlazi do vitrine, iz nje vadi umrlicu sa imenom supruge Altane Anke Aleksić.

- Umrla je 2015, u najgorim mukama - kaže deda Borko. - Bila je ko čelik. Tih ratnih dana, dok smo radili u polju, a bombe padale, sklanjao sam se. Ona bi uvek ostajala u njivi. Preblizu metama koje su dušmani ciljali. Ubrzo je počela da poboleva... Kad su joj doktori rekli šta je, nije imala ni 50 godina...

Pokazuje nam sagovornik i crvene pečate po svom licu. Kaže, prvi put, po telu, pojavili su mu se odmah po eksploziji jednog projektila, početkom juna 1999. Od tada muku muči s njima. Nikako da ih izleči.

- Pratim šta se piše i priča o tim bombama sa uranijumom - kaže Borko. - Stručnjaci govore različito. Ali, jedno znam: moja Anka je još i bila stara naspram silne mladeži koju je posle rata rak odneo. Uglavnom u četrdesetim godinama, a ovde su ljudi uvek bili dugovečni. Živelo se 80-90 godina. U našoj mahali Topojanci, ima tridesetak kuća, a od rata je iz svake sahranjen po jedan mlad čovek. U Reljanu je još gore. Svi poumiraše... Bauk raka nadvio se nad nama. Ušao u svaku kuću. Ne može biti da to nema veze sa tim bombama.

Zapažanja našeg sagovornika potvrđuje nam Bratislav Trajković, matičar u selu Reljane. Podaci iz matične knjige umrlih, koje nam je predočio, zabrinjavaju.

- Od završetka rata umrlo je 822 ljudi, a više od 80 odsto od kancera pluća i štitaste žlezde, tumora mozga, leukemije - tvrdi Trajković. - Većina u dobi od 42 do 55 godina. Svi su iz preševskih sela Buštranje, Reljane, Aliđerce, Žunjice, Strezovac, Golemi Dol, Čukarka, Slavujevac, Svinjište i Ljanik. Rak nam desetkuje mlade. Nestadosmo.

Masovno obolevanje, priča matičar, počelo je tri-četiri godine posle rata. I još traje.

- Najgore od svega je što nijedan stručnjak nikad nije došao da nas posavetuje šta da radimo, kako da se zaštitimo, da li da pijemo vodu, koje njive da izbegavamo, gde smemo stoku da napasamo - kaže Trajković. - Je li, koliko i šta je od zemlje zagađeno - ne znamo. A gde ćemo odavde? Tu smo gde smo. Samo neka nam neko kaže istinu.


DVOGLAVO TELE

U VETERINARSKOJ stanici u Bujanovcu, dr Miodrag Milković, direktor ove ustanove, pokazuje nam glavu teleta sa dve glave.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- Rođeno je carskim rezom 2007. godine - kaže Milković. - Bilo je, posle rata, još životinja sa teškim anomalijama - dvoglavost, više prednjih ili zadnjih nogu, otvorena kičmena moždina, povećana glava, otvorena trbušna duplja, poremećeno zubalo... Verujem da je sve te malformacije, odnosno stvaranja abnormalnih ćelija u genetskoj strukturi životinja, uzrokovao osiromašeni uranijum iz NATO bombi.

ŽRTVE PLjAČKOVICE

NATO bombarderi su uranijumskim projektilima gađali i TV repetitor na Pljačkovici iznad Vranja. Od sedmorice radnika vranjskog “Vodovoda” koji su odmah posle rata sanirali taj prostor od raka su umrla šestorica, najmlađi u 46. godini, najstariji u 52. Živ je još Stojadin Stošić (53), ali i on vrlo narušenog zdravlja.


- Radili smo gore 25 dana - priča nam Stošić. - Dva-tri meseca potom dobio sam alergiju po telu sa nekim crvenim, modrim i žutim plikovima. Prebačen sam na Klinički centar u Beograd. Ispitivali su me 55 dana, ali nisu mi rekli šta je. Sad me bole pluća, kašljem, moram kod lekara. A strah me je šta će mi reći... Možda, ne valja...


Извор: Вечерње новости


* 04-dvoglavo-tele.jpg (40.84 KB, 620x413 - viewed 64 times.)
Logged
švercer011
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 749



« Reply #1105 on: November 15, 2017, 09:15:34 pm »

"ENISA SMO NOSILI NA ŠATORSKOM KRILU, A NOGU U RUCI" Vojnik Darko Gajić traži ratnog druga kojeg je spasio na Kosovu 1999.



Marija Antonijević | 15. 11. 2017 - 19:48h



"Bomba je pala i raznela Enisovu nogu. Bio je to strašan prizor. Nas petorica koji smo bili sa njim, stavili smo ga na šatorsko krilo i nosili ga do prve bolnice. Četvorica su držala po jedan kraj šatorskog krila, a peti je držao u rukama Enisovu nogu..." ovako za "Blic" započinje priču Darko Gajić (38) o Enisu Suljeviću, ratnom drugu sa Kosova kojeg traži, a ne zna ni da li je živ. I ne prestaje da pokušava.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U aprilu 1999. godine, na početku NATO bombardovanja, mnogi vojnici iz 125. motorizovane brigade na produžetku vojnog roka, bili su odgovorni za odbranu karaule Morina na Kosmetu, na samoj jugoslovensko-albanskoj granici. Među njima bili su Darko i Enis, dva prijatelja različite vere koje je rat spojio.

- Posle šest meseci vojnog roka 1998. godine na Dedinju u Beogradu dobio sam prekomandu u Kosovsku Mitrovicu. Enis i ja smo se upoznali u kasarni, i u njoj smo ostali tri do četiri meseca. Zajedno smo jeli, spavali, i sanjali neko bolje sutra. Znam da je živeo negde na jugu, imao je tad oko 19 godina, kao i ja. Bio je muslimanske veroispovesti, ali to nikom nije palo na pamet ni da spomene. Svi smo bili kao jedno - objašnjava Darko, rođen u Šapcu, koji sada živi u Beogradu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Darko Gajić



Nakon četiri meseca trebalo je da krenu u karaulu Morina, na prvu liniju vatre. Tog dana, pre nego što su otišli, Enis je izgubio amajliju koja mu je puno značila.

- Enis je nosio amajliju negde ispod pazuha. Verovao je da će ga ona čuvati. Kada je shvatio da je izgubio, bio je preplašen. Digao je skoro sve vojnike na noge da je pronađu. Prošli smo sve ulice i njive u blizini, ali od amajlije ni traga. Onda je Enis saopštio da neće da krene u prve redove, sve dok mu hodža ne napravi novu amajliju. Otišao je u obližnje selo na Đonu, do hodže, a kada je dobio drugu amajliju, krenuli smo put karaule Morina - priča Darko.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na položaju na granici sa Albanijom


Jednog dana, dok su stajali u prvim redovima na granici sa Albanijom, Darko, Enis i još četvorica mladića dobili su zadatak da ponesu municiju do baze, koja je bila dva kilometra odatle.

- Odneli smo municiju do baze, a kada smo se vraćali NATO avioni su bacili bombu u našoj blizini. Svi smo bili dobro, osim Enisa, kojem je eksplozija raznela levu nogu. Te slike se sećam kao da je bilo juče. Bio je to strašan prizor. On je nemo posmatrao šta se desilo. Bio je bled u licu, videlo se da je u šoku, uplašen. Nas petorica koji smo bili sa njim, stavili smo ga na šatorsko krilo i nosili ga do prve improvizovane bolnice- sa knedlom u grlu objašnjava Darko i nastavlja:

- Četvorica su držala po jedan kraj šatorskog krila, a peti je držao u rukama Enisovu nogu. Smenjivali smo se međusobno, kada bi se neko umorio. Enis čak nije želeo ni da legne, bio je u polusedećem položaju. Ni reči nije izgovarao. I mi ostali bili smo u šoku. Iako smo se puno toga nagledali, ovo je u nama izazvalo strašne emocije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pripadnici 125. motorne brigade



Kada su došli do bolnice, Enisa su predali lekarima koji su ga primili i rekli im da će ostati živ. Nogu koju su doneli, pružili su lekaru, na šta je on rekao "Bacite to", mislivši na to da ne mogu da mu je prišiju.

- Mi smo se vratili na položaje, a to je bio poslednji put da sam video i čuo za Enisa. Naša brigada je poslednja napustila ratište. Ja sam se vratio kući u rodni Šabac. Sada živim u Beogradu u koji sam se preselio ubrzo posle rata. Sada se dobro osećam, pa sam početkom ove godine rešio da saznam nešto o ljudima koji su sa mnom branili celu Srbiju. Mnogi su poginuli, mnoge sam našao, a o Enisu ni traga - priča bivši vojnik.

On je naglasio da je kontaktirao sa ljudima iz Vojske Srbije, Enisa nalaze u spiskovima, ali nikako da nađu neke podatke o njemu.

- Želeo bih da saznam samo da li je živ, a ako želi i da se čujemo. Da ga pitam ima li porodicu, gde je danas i šta se desilo nakon onog kobnog dana. Ako čita ovo, neka mi se javi obavezno - ističe Darko i dodaje da je i on, kao i mnogi njegovi saborci i građani, teško podneo rat u Jugoslaviji 1999. godine.

Ukoliko neko ima bilo kakve podatke o vojniku sa Morine Enisu Suljeviću, može da se javi redakciji "Blica" na imejil redakcija_blic@ringier.rs, sa naznakom "Informacija o Enisu Suljeviću" kako bi pomogli da se ratni drugovi nađu.

Blic


* TmyktkqTURBXy8wNDlkNDY4NWM3ZWRiNjA1NmQ0MjZmMjAxZjQyYjY1Mi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bH1.jpg (20.95 KB, 470x323 - viewed 104 times.)

* TmyktkqTURBXy8wNDlkNDY4NWM3ZWRiNjA1NmQ0MjZmMjAxZjQyYjY1Mi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bH1.jpg (20.95 KB, 470x323 - viewed 116 times.)

* oBgktkqTURBXy8wM2Q2OTliYjJlYmQ3MTViMDY1NWE3MjE2M2I1NTFhOS5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA.jpg (20.29 KB, 470x323 - viewed 114 times.)

* xE2ktkqTURBXy81NjhmYmU0MGY0NWIyM2M2ZjFjY2QwYzkxMmM5MWY3Zi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA.jpg (12.48 KB, 470x323 - viewed 123 times.)

* nf3ktkqTURBXy82Yzg3MDU2ZGJiYTBkOTg4NDFjYmVjYTZhNDBmMzlmNS5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA.jpg (34.85 KB, 470x681 - viewed 116 times.)
« Last Edit: November 15, 2017, 09:17:18 pm by švercer011 » Logged
MilosPantovic
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 653



« Reply #1106 on: November 22, 2017, 04:09:36 am »

Мај месец, пошао кући па да се вратим назад, кад негде код Краљева, пандури саобраћајци. Зауставља ме човек и пита ме могу ли да повезем људе. Погледам, оно, чудно обучени, питам који су, веле пилоти. Како не може, може и ако не може, пун голф пилота. Возим, причамо, питам имају ли какву прангију уза се кад су у авиону, чиме су наоружани и тако. Један матори, сав просед, вели да има свој красни и да га још није издао, и смеје се. Причамо. Сви смо војници, само имамо различите задатке. Имам ракије и чоколаде. Кажу ми где кога да оставим, авиони су у жбуњу. Питам овог маторог, да им оставим голфа, вели да много дими и да одаје положај и да терам то за Београд. Смејемо се. Рат, шта ћеш, како ћеш ратовати ако се не насмејеш?

У инат, а не због смеха.
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 312


« Reply #1107 on: November 22, 2017, 09:04:56 pm »

А твој задатак је био да возиш од Краљева(?) до Београда и назад? А и Голф изгледа није био твој?
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #1108 on: January 01, 2018, 06:46:00 pm »

Vili Vimer kancelaru Gerhardu Šrederu (pismo od 2. maja 2000.)


Ovo je pismo poznatog nemačkog političara, poslanika Bundestaga (CDU), državnog podsekretara za odbranu, potpredsednika Parlamentarne skupštine OEBS-a Vilija Vimera, upućeno nemačkom kancelaru Gerhardu Šrederu 2. maja 2000. godine.

Voljom autora, pismo je postalo javni dokumenat 2005. godine.  

Da bi bilo jasnije o kakvom se dokumentu radi, evo njegovog integralnog teksta:




Berlin, 02. 05. 2000. Veoma cenjeni gospodine kancelaru,  krajem protekle nedelje bio sam u prilici da u slovačkom glavnom gradu Bratislavi prisustvujem konferenciji, koju su zajednički organizovali američko ministarstvo inostranih dela i American Enterprise Institut (Spoljnopolitički institut Republikanske stranke).

 +++

Glavne teme skupa bile su Balkan i proširenje NATO-a.

Konferenciji su prisustvovali veoma visoki politički predstavnici, na što ukazuje prisustvo velikog broja predsednika vlada, kao i ministara inostranih poslova i ministara odbrane iz tog regiona. Među brojnim važnim tačkama, o kojima se raspravljalo, neke od tema zaslužuju da ih se naročito istakne:

1. Organizatori konferencije su zahtevali da se u krugu savezničkih država što je moguće brže izvrši međunarodno priznanje nezavisne države Kosovo.

2. Organizatori su izjavili da se Savezna Republika Jugoslavija nalazi van svakog pravnog poretka, a pre svega izvan Završnog dokumenta iz Helsinkija.

3. Evropski pravni poredak predstavlja smetnju za sprovođenje planova NATO-a. U tom smislu znatno je pogodniji američki pravni poredak za primenu i u Evropi.

4. Rat protiv Savezne Republike Jugoslavije vođen je da bi se ispravila pogrešna odluka generala Ajzenhauera iz doba Drugog svetskog rata. Zbog toga se iz strateških razloga tamo moraju stacionirati američki vojnici, te da se tako nadoknadi ono što je propušteno godine 1945.

5. Evropski saveznici su učestvovali u ratu protiv Jugoslavije da bi, de facto, prevazišli prepreku i dilemu koja je nastala posle usvajanja “Koncepta nove strategije” Alijanse u aprilu 1999. godine, odnosno nastojanje Evropljana da se prethodno dobije mandat UN ili KEBS-a.

6. Ne umanjujući važnost naknadne legalističke interpretacije Evropljana da je, naime, kod širenja zadataka NATO-a preko granica zakonski dogovorenog područja u ratu protiv Jugoslavije, bila reč samo o izuzetku, ipak je jasno da je u pitanju presedan, na koji se u svako doba svako može pozvati, i tako će mnogi ubuduće i da postupaju.

7. Valjalo bi da se prilikom sadašnjeg širenja NATO-a ponovo uspostavi teritorijalna situacija na prostoru između Baltičkog mora i Anadolije, kakva je postojala u vreme Rimskog carstva i to u doba kada je ono bilo na vrhuncu moći i zauzimalo najveće teritorijalno prostranstvo.

8. Zbog toga Poljska mora da bude okružena sa severa i juga demokratskim državama kao susedima, a Rumunija i Bugarska da obezbede kopnenu vezu sa Turskom. Srbija (verovatno zbog obezbeđivanja nesmetanog vojnog prisustva SAD) trajno mora da bude isključena iz evropskog razvoja.

9. Severno od Poljske treba da se ostvari potpuna kontrola nad prilazima Sankt Peterburga Baltičkom moru.

10. U svakom procesu pravu naroda na samoopredeljenje treba dati prednost nad svim drugim odredbama ili pravilima međunarodnog prava.

11. Tvrdnja da je NATO prilikom napada na Saveznu Republiku Jugoslaviju prekršio sva međunarodna pravila, a naročito sve odgovarajuće odredbe međunarodnog prava – nije osporavana.

Posle ove konferencije, na kojoj se raspravljalo veoma slobodno i otvoreno, ne može da se izbegne važnost i dalekosežnost njenih ocena, naročito kada se ima na umu visok i kompetentan sastav učesnika i organizatora.

Američka strana, izgleda, svesna je i spremna da u globalnom okviru, zbog ostvarivanja svojih ciljeva, potkopa u ukine međunarodni pravni poredak, koji je nastao kao rezultat Drugog svetskog rata u prošlom veku. Sila ima da stoji iznad prava. Tamo gde međunarodno pravo stoji na putu, treba ga ukloniti.

Kada je sličnu sudbinu doživelo Društvo naroda, Drugi svetski rat nije više bio daleko. Način razmišljanja, koji vodi računa samo o sopstvenim interesima, može da se nazove samo totalitarnim.

S prijateljskim pozdravima,

Potpis Vilija Vimera; Berlin, 02. 05. 2000.

 

izvor prevoda:  NIN 08.02.2007, preveo N.Živković


.......................



Original pisma Vili Vimera Gerhardu Šrederu na nemačkom jeziku

 

Willy Wimmer:

Herrn
Gerhard Schröder, MdB
Bundeskanzler der Bundesrepublik Deutschland
Bundeskanzleramt
Schloßplatz 1
10178 Berlin
- vorab per Fax -

Berlin, den 02.05.00

Sehr geehrter Herr Bundeskanzler,

am vergangenen Wochenende hatte ich in der slowakischen Hauptstadt Bratislava Gelegenheit, an einer gemeinsam vom US-Außenministerium und American Enterprise Institut (außenpolitisches Institut der republikanischen Partei) veranstalteten Konferenz mit den Schwerpunktthemen Balkan und NATO-Erweiterung teilzunehmen.
Die Veranstaltung war sehr hochrangig besetzt, was sich schon aus der Anwesenheit zahlreicher Ministerpräsidenten sowie Außen- und Verteidigungsminister aus der Region ergab. Vorn den zahlreichen wichtigen Punkten, die im Rahmen der vorgenannten Themenstellung behandelt werden konnten, verdienen es einige, besonders wiedergegeben zu werden:

Von Seiten der Veranstalter wurde verlangt, im Kreise der Alliierten eine möglichst baldige völkerrechtliche Anerkennung eines unabhängigen Staates Kosovo vorzunehmen.

Vom Veranstalter wurde erklärt, daß die Bundesrepublik Jugoslawien außerhalb jeder Rechtsordnung, vor allem der Schlußakte von Helsinki, stehe.

Die europäische Rechtsordnung sei für die Umsetzung von NATO-Überlegungen hinderlich.
Dafür sei die amerikanische Rechtsordnung auch bei der Anwendung in Europa geeigneter.

Der Krieg gegen die Bundesrepublik Jugoslawien sei geführt worden, um eine Fehlentscheidung von General Eisenhower aus dem 2. Weltkrieg zu revidieren. Eine Stationierung von US Soldaten habe aus strategischen Gründen dort nachgeholt werden müssen.

Die europäischen Verbündeten hätten beim Krieg gegen Jugoslawien deshalb mitgemacht, um de facto das Dilemma überwinden zu können, das sich aus dem im April 1999 verabschiedeten “Neuen Strategischen Konzept” der Allianz und der Neigung der Europäer zu einem vorherigen Mandat der UN oder OSZE ergeben habe.

Unbeschadet der anschließenden legalistischen Interpreration der Europäer, nach der es sich bei dem erweiterten Aufgabenfeld der NATO über das Vertragsgebiet hinaus bei dem Krieg gegen Jugoslawien um einen Ausnahmefall gehandelt habe, sei es selbstverständlich ein Präzedenzfall, auf den sich jeder jederzeit berufen könne und auch werde.

Es gelte, bei der jetzt anstehenden NATO-Erweiterung die räumliche Situation zwischen der Ostsee und Anatolien so wiederherzustellen, wie es in der Hochzeit der römischen Ausdehnung gewesen sei.

Dazu müsse Polen nach Norden und Süden mit demokratischen Staaten als Nachbarn umgeben werden, Rumänien und Bulgarien die Landesverbindung zur Türkei sicherstellen, Serbien (wohl zwecks Sicherstellung einer US-Militärpräsenz) auf Dauer aus der europäischen Entwicklung ausgeklammert werden.

Nördlich von Polen gelte es, die vollständige Kontrolle über den Zugang aus St. Petersburg zur Ostsee zu erhalten.

In jedem Prozeß sei dem Selbstbestimmungsrecht der Vorrang vor allen anderen Bestimmungen oder Regeln des Völkerrechts zu geben.

Die Feststellung stieß nicht auf Widerspruch, nach der die NATO bei dem Angriff gegen die Bundesrepublik Jugoslawien gegen jede internationale Regel und vor allem einschlägige Bestimmungen des Völkerrechts verstoßen habe.

Nach dieser sehr freimütig verlaufenen Veranstaltung kommt man in Anbetracht der Teilnehmer und der Veranstalter nicht umhin, eine Bewertung der Aussagen auf dieser Konferenz vorzunehmen.

Die amerikanische Seite scheint im globalen Kontext und zur Durchsetzung ihrer Ziele bewußt und gewollt die als Ergebnis von 2 Kriegen im letzten Jahrhundert entwickelte internationale Rechtsordnung aushebeln zu wollen. Macht soll Recht vorgehen. Wo internationales Recht im Wege steht, wird es beseitigt.

Als eine ähnliche Entwicklung den Völkerbund traf, war der zweite Weltkrieg nicht mehr fern.
Ein Denken, das die eigenen Interessen so absolut sieht, kann nur totalitär genannt werden.

Mit freundlichen Grüßen

M i t g l i e d d e s B u n d e s t a g e s

V o r s i t z e n d e r d e s C D U – B e z i r k s v e r b a n d e s N i e d e r r h e i n

V i z e p r ä s i d e n t  d e r  P a r l a m e n t a r i s c h e n  V e r s a m m l u n g  d e r  O S Z E

P o s t a n s c h r i f t :
P l a t z d e r R e p u b l i k 1
1 1 0 1 1 B e r l i n

H a u s a n s c h r i f t :
M a u e r s t r a ß e 2 9 / H a u s I
1 0 1 1 7 B e r l i n

T e l . : (030) 227 – 75094/75095
Fax:     (030) 227 – 76498
Email: willy.wimmer@bundestag.de

Wahlkreisbüro:
CDU-Geschäftsstelle Grevenbroich
Montzstraße 2
41515 Grevenbroich
Tel.: (02181) 5048
Fax: (02181) 5049
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #1109 on: January 01, 2018, 07:14:35 pm »

Upravo to, samo na drugi način i sa mnogo više emocija pričamo svi mi kojima se gadi i NATO i ono što je učinio 1999. Saveznoj Republici Jugoslaviji.

Voleo bih da gornji post pročitaju oni članovi koji još uvek nalaze opravdanja, objašnjenja i slično za agresiju 1999, u smislu da je SRJ (ili Slobodan Milošević, svejedno) sama kriva za agresiju - kao iz priče o vuku i jagnjetu koji piju vodu na potoku: jagnje muti vuku vodu iako vodu pije nizvodno od vuka...
Logged
Pages:  1 ... 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 [74] 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 ... 111   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.04 seconds with 24 queries.