Da da! O tim pravima moglo bi se debatirati.
Evo moj primjer. Na Muzilu imao sam gnojnu upalu krajnika. Krajnici bili su snježno bjele boje. Nisam mogao ni govorim, ni da pijem kamo li da jedem. Na jutarnji smotri javio sam se na lekarski. Destaru naravno! Još mu sada pamtim ime. Martovska klasa. Nerazgledan čovjek do kraja.
Kad mu jedva kažem šta mi je on se smije i kaže "pa ti si doktor, ti več znaš šta ti je onda se lječi sam". I to tako dva dva dana. Pokušao sam se javiti na razgovor prvom predpostavljenom starješini. Pa pošto sam bio simulant za onog g....g destara ništa od toga.
A kako mi je bilo više do zdravlja sam sam poslje podne pokucao na vrata ambulante u prizemlju zgrade našeg bataljona. Imao sam sreče!
Tamo se nekim slučajem nalazila DR. Vivijana Lemić (građansko lice u službi JNA,bila je moj spas, a da o ljepoti i ne govorim zato sam je upamtio, da sam slikar i portret bi mogao izraditi još dan danas
)
Nisam treba puno da govorim. Kad je ugledala moje krajnike i jezik koji je dajao znake jake dehidriranosti odmah ležeči položaj, infuzija i kola hitne pomoči. Za vozilom PZ 125 karavan - saniteta prevezen sam u pratnji mog klasiča, stažo saniteta i šofer u garnizonsku ambilantu u Puli.
Sljedeči dan došla me je posjetiti. Moji drugovi su joj rekli kako me destar nije pustio. Pa se ljuta razpitivala o tome. Nisam joj rekao ništa na tu temu. Jer onog destara nebi ni vojni zatvor opametio.
Bilo je jedanajst dana uživanja. Zapravo bio sam tamo 14 dana. A prve tri ne smatram za uživanje jer sam u "debelo meso" primao "kojnske šprice penicilina" kukala mi majka
. Malo sam se bojao kako če sve ovo, da prođe zbog toga jer sam več bio rakrutovan za ronioce.
Ne kažem da prava za bolestnike nije bilo. Ali ako si imao posla sa nekim desetarom ko ja onda si ga mogao i na j....i.
To je zaista žalostan primjer neodgovornog ponašanja desetara koji su si nekada uzimali pravo da glume male bogove. Nije mi jasan
postupak njegovog starješine. Ako netko traži lekarski onda ga treba poslati na pregled pa ako se utvrdi da simulira onda je uvijek
bilo načina za obračun s takvima.
Ja znam i za suprotne vrlo korektne primjere. Sječam se kada sam ležao 1986. u Vojnoj bolnici Pula nakon operacije isto krajnika. Sa
mnom su bila i dva mornara sa Malog Lošinja. Posjetio ih je njihov komandir čete koji je imao nekog posla u Sektoru i bio sam svjedok
razgovora tog oficira sa načelnikom odjela ORL. Oboje su konstatirali da nema smisla dečke poslati natrag u trupu 5 dana nakon
operacije jer i ako bi imali lječničku poštedu još dva tjedna mogli bi naići na nekog "ludog" desetara koji to ne bi niti čitao već bi ih
tjerao na "zanimanje". I zato su dečki ostali još tjedan dana u bolnici.
To je ispravan primjer kako je starješina brinuo o svojim mornarima, ali očigledno i potvrda onog što ste Vi napisali, jer su bili svjesni
da ima i onih koji nisu bili korektni prema vojnicima-mornarima. Žao mi je što vam se to dogodilo baš u "mojoj" Puli ali nadam se da je
bilo i ugodnih uspomena.
