PALUBA
March 28, 2024, 11:48:16 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno, dopuna Pravilnika foruma PALUBAinfo, tačka 22
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 2 3 [4] 5   Go Down
  Print  
Author Topic: Bliski susret aviona JNA sa “letećim tanjirom”  (Read 48294 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #45 on: January 02, 2014, 08:26:27 pm »

Значи у Загребу се чује оно што из авиона говори пилот на нивоу мора, а у овој причи и под морем? Па није авион подморница.
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #46 on: January 02, 2014, 08:49:40 pm »

Dijelim Dzumbino uvjerenje o vanzemaljcima...., medjutim da li se moze saznati koji je to bio tip aviona, je li pilot letio sam ili u paru, gdje je pao....
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #47 on: January 02, 2014, 09:17:53 pm »

Pridružujem se Džumbinom i Jadranovom uverenju.

Za  konkretni slučaj - mislim da ne treba toliko insistirati na detaljima koliko god nam bili čudni i neverovatni, jer ako je u pitanju otmica od strane bića sa naprednom tehnologijom, ko zna šta sve mogu da urade kada to žele?
Logged
barbakan
stariji vodnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1 085



« Reply #48 on: January 03, 2014, 12:05:01 am »

Pilot JNA video vanzemaljce
Mali zeleni u SFRJ - Hrvatski pilot Dragutin Prepušt iz Pule opisao za „Jutarnji list" da je imao neobične susrete na nebu sa narandžastom svetlošću dok je radio kao nastavnik u letačkoj školi krajem osamdesetih godina
Pilot JNA video vanzemaljce
Bivšu Jugoslaviju tokom osamdesetih godina, prema svedočenjima pilota, često su posećivali vanzemaljci. Letači nekadašnje JNA, naime, tvrde da su se tokom rutinskih vežbi često susretali sa neidentifikovanim letećim objektima.
Hrvatski „Jutarnji list" donosi ispovest pilota Dragutina Prepušta iz Pule, koji je i sam dva puta doživeo neobične susrete na nebu krajem osamdesetih.
Uobičajen let

Prepušt je kao nastavnik u avionu „galeb" jedne letnje noći s učenikom krenuo prema Zadru. Vežba je bila standardna i namenjena iskusnijim učenicima, koji su bili na korak od toga da postanu profesionalni piloti. Rutu bi prelazili nekoliko puta iste noći - od Pule preko Opatije do Bakanjca kod Zadra, pa nagli okret nazad.
Za vreme trećeg leta, negde oko ponoći 1987, baš kod Bakanjca počeo je haos.
- Noć je bila zvezdana, a let ugodan, pa sam se opustio i preko komandne ploče nadzirao svog učenika kojem je dobro išlo - priča Prepušt.
U jednom trenutku učenik mu se uzbuđeno obratio.
- Šta je ovo s naše leve strane? - pitao je.
Prepušt je podigao pogled i ugledao neverovatan prizor. Pred njim je na udaljenosti od pedesetak metara bila narandžasta elipsa koja se kretala u smeru njegovog aviona. „Galeb" je u tom trenutku bio na visini od 3.600 metara, a nastavnik je procenio da se objekat kretao brzinom od oko 900 kilometara na sat. Naglo su skrenuli jer je prva logična pomisao bila da je reč o nekoj letelici, pa je najvažnije bilo izbeći sudar. „Galeb" je tada pao na visinu ispod 3.000 metara, tako da je Prepušt gledao u dno elipse. Ona je tada svetlela crvenom bojom. Odmah je stupio u kontakt s kontrolom leta u Zagrebu.
- Nema nikoga, sam si - rekli su mu kontrolori.
Prepušt je tražio dodatnu proveru, međutim do kraja večeri ni Ljubljana, ni Zagreb, ni Beograd na vojnim radarima nisu primetili druge letelice pokraj njihove.
Šifra „Vuk"

Kontrolor s Briona mu je rekao:
- Vidim ga okom, nisi poludeo, ali na radaru ga stvarno nema.
Nastavnik je učeniku rekao da nikome ne prijavljuje šta je video da im se ne bi svi smejali jer je pomislio da je možda reč o iluziji. Međutim, u trenutku kad su sletali u Pulu, već su ih čekali istražitelji koji su ih odvojili u posebne sobe i tražili od njih da napišu izveštaj.
- Opisali smo šta smo videli, ali nikad više niko nije pomenuo te izveštaje. Jedan iskusni kolega mi je rekao da nema pilota koji je odradio više od 200 sati leta a da barem jednom nije imao slično iskustvo - ispričao je Prepušt za „Jutarnji list".
On dodaje da ne tvrdi da je imao kontakt s vanzemaljcima.
- Reč je o NLO-u, to je zaista nepoznati objekt, ali sam sebi objasnio da je reč o elektromagnetnim, nazovimo ih, oblacima ili grupama koje ostaju kao trag iza svakog aviona. To mi je jedino moguće objašnjenje - kaže Prepušt.
On objašnjava da se u jednom trenutku ohrabrio, pa je pokušao da prati objekat, ali je on promenio smer pod uglom od 90 stepeni, što pri tim brzinama ne može nijedna letelica koju su proizveli ljudi.
- Iskustvo nije bilo prijatno. Osećao sam se bespomoćno jer nisam znao s čim sam se susreo - kaže bivši nastavnik.
Nedavno objavljene fotografije na kojima tri doktora iz bivše SFRJ navodno seciraju telo izgorelog vanzemaljca čija je letelica pala blizu Novog Mesta
Tajni dosije... Nedavno objavljene fotografije na kojima tri doktora iz bivše SFRJ navodno seciraju telo izgorelog vanzemaljca čija je letelica pala blizu Novog Mesta
Takođe, postoje svedočenja da su vanzemaljci često bili viđani iznad planine Rumije u Crnoj Gori. Prema svedočenjima pilota, kad bi neko od njih video narandžasto svetlo, imao je naredbu da viče „Vuk", što je bila šifra za NLO. Tada bi uzleteli „MiG-ovi 21", koji su dobili naredbu da ruše sve što leti iznad visine od 3.000 metara, i to bez upozorenja.
Kao „Rozvel"... Bivša SFRJ imala svoj „dosije iks"
Leteći tanjir pao u Sloveniji 1966.

Nedavno su mediji objavili da je bivša SFRJ imala sopstveni slučaj „Rozvel" ili „dosije iks" u kojem je, po uzoru na originalni američki, u Sloveniji pao jedan od letećih tanjira. Navodno je u novembru 1966. pored sela Otočec ob Krki nedaleko od Novog Mesta u Sloveniji NLO pao, razbio se i zapalio zajedno s posadom vanzemaljaca.
Nakon toga usledila je obdukcija mrtvog bića izvađenog iz letelice. O svemu su bili obavešteni i Amerikanci, verovatno za slučaj invazije vanzemaljaca ili radi eksploatacije tehnologije.
Objavljene su čak i crnobele fotografije na kojima se vidi kako trojica lekara rade obdukciju izgorelog tela koje više liči na vanzemaljca nego na čoveka. Tada su objavljene informacije da su osobe na fotografijama hirurg Andrej Zobol i dvojica patologa Nikola Julić i Zoran Frederić.
Stručnjaci za NLO tvrde da je dugogodišnja legenda o vanzemaljcima u Jugoslaviji počela sa spisima koje je sakupilo Odeljenje za svemirska pitanja osnovano odmah nakon Drugog svetskog rata. Oni tvrde da je vojni i politički vrh zataškao ceo slučaj.
Naime, navodno je bivša tvorevina pedesetih i šezdesetih imala potrebne spise da uveri svet o postojanju vanzemaljaca, od detaljno opisanih susreta s bićima iz drugih galaksija, preko tajnih baza, fotografija i zavera, pa sve do samostanskih freski iz 14. veka koje prikazuju preteća bića u letelicama.
Izvor: PRESS

http://www.pressonline.rs/svet/globus/171128/pilot-jna-video-vanzemaljce.html
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 310


« Reply #49 on: January 03, 2014, 05:46:03 pm »

Ова прича пилота Препушта већ делује уверљивије, односно логично. Он и сам објективно суди да не може тврдити да су у питању венземаљци, али да  јесте неки неидентификовани летећи објекат (НЛО).
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #50 on: January 03, 2014, 06:14:31 pm »

Ja mislim da je bio jednom na TV-u audio snimak kontrole leta i pilota o susretu s NLO-om na području Jugoslavije samo davno je to bilo ,no svakako da gori nečega ima ,mi smo samo treći kamenčić od Sunca, kap u moru šta bi se reklo Smiley
Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #51 on: October 12, 2014, 03:24:50 pm »

Zanimljiva emisija  Smiley ;

« Last Edit: February 11, 2018, 04:27:24 pm by MOTORISTA, Reason: Ispravljen Youtube link » Logged
Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 325



« Reply #52 on: October 18, 2014, 11:23:03 am »

2. dio emisije "NLO i jugoslavensko ratno zrakoplovstvo" ;

« Last Edit: February 11, 2018, 04:27:57 pm by MOTORISTA, Reason: Ispravljen Youtube link » Logged
gocemk
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 636


« Reply #53 on: October 23, 2014, 10:18:44 pm »

moguće je da su vanzemaljci  da su potomci stare zemske civilizacije i taa zemljska civilizacija da se uništila , ali i dalje da postoje taa civilizacija ali na drugim planetima kao bivše kolonije te zemske civilizacije. Maya ljudi tvrdili da su bilu 5 bivši ljudske civilizaci što su bile uništena, i da su  to bili vrlo tehnolski razvijeni civilizaci
Logged
torpedo011
poručnik bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 5 222


« Reply #54 on: June 30, 2015, 01:55:01 pm »

Пусти сад неспоразум...

Прочитао сам текст и чини ми се да овде постоје одређене нелогичности. Ако је ОБКЛ уочила на радарском екрану ваздухоплов/летећи објекат који је неиндентификован зар не би требало да ЈРВ подигне дежурну пару, а не да шаље НЛ-12 (МиГ-21УС) да врши пресретање и индентификацију? Чудно је и то да нико од Хамзића приликом слетања није тражио да поднесе извештај шта је радио током лета.

Интересантно је и то да нико од пилота ЈРВ-а који тврде да су видели НЛО или да су га пресрели није фотографисао летећи тањир или како год тај објекат изгледао.

Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #55 on: February 11, 2018, 04:33:29 pm »

Prvi stručnjak za radare bivše SFRJ : Tito iz Igala pratio poteru za NLO
Dragan Vujičić   11. februar 2018.

Prof. Dr Aleksandar Kostić, prvi stručnjak za radare bivše SFRJ i Srbje otkriva: Komandant operacije general Ismet Kulenović Brozu je u februaru 1975. svakodnevno lično nosio raport na noge. Naređena opšta uzbuna, uz potpunu diskreciju

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U FEBRUARU 1975. godine, nekoliko dana pošto je propao pokušaj tada potpukovnika Zvonka Jurjevića da sa svojim pilotima na G-2 priđe i identifikuje NLO koji ih je prethodno danima uznemiravao nad podgoričkim aerodromom, u komandnu sobu radarske stanice na Prevlaci ušao je general Ismet Kulenović, komandant 11. divizije protivvazdušne odbrane JNA. Teatralno nam je saopštio da se naša radarska stanica pretvara u ratnu salu i da nam je zadatak da zaustavimo NLO uljeza koji uznemirava naše mlade pilote na obuci u Podgorici, kao i pilote civilnih vazduhoplova nad Ćilipima - ovim rečima pukovnik, prof. dr Aleksandar Kostić otkriva, za "Novosti", da je čuveni slučaj NLO nad Podgoricom u stvari imao najmanje dva "poluvremena", a verovatnije - "tri trećine".

Prvi put srpskoj javnosti on otkriva da su "migovi" iz Beograda i Bihaća u petnaestak navrata dizani i da su presretali NLO, ali rakete nisu "slušale" komande pilota.

PROFESOR se seća da im je general Kulenović, koga su znali kao vrsnog pilota "miga-21" kodnog imena "Orao 10", odmah saopštio da je Josip Broz Tito u Igalu i da će ga on svakog dana obaveštavati o događajima na nebu. Naredio je opštu uzbunu i potpunu diskreciju. U PVO sistem su "uvezani" svi naši radari, od vojnih P-15, preko najsavremnijeg P-35 do mornaričkih i civilnih radara. Posade su pojačane inženjerima iz VTI Milivojem Juginom i načelnikom Radarskog odeljenja u VTI.

- A počelo je kao igra - priča Kostić. - Iz pravca Brindizija se koridorom za Dubrovnik svakog dana na radaru pojavljivao NLO, koji bi brzinom od 6.500 kilometara na sat "prebrisao" Jadran a onda nad Ćilipima najednom stao u mestu. Svetleći objekat je bio ogroman i uočljiv sa zemlje. Zvali su nas piloti civilnih vazduhoplova i pitali šta je to. Mi smo danima izveštavali nadređene u Radarskom centru u Splitu, a odatle je stizalo samo kratko naređenje: Brišite te ciljeve! Kolege iz Splita su nas zbog svega prozvale "marsovci".

VOJSCI je, ispostavilo se, trebalo vremena da se organizuje. Prvu akciju presretanja pokušao je potpukovnik Zvonko Jurjević. Potom je komandantu 172. eskadrile Jurjeviću iz Batajnice u Podgoricu stiglo pojačanje, dva "miga-21". Kostić navodi da je za tu priliku i on dobio naređenje da dođe na pistu aerodroma sa radarom P-15. Trebalo je da navodi sa zemlje pilote aviona "mig-21", kasnije se ispostavilo da su to bili piloti Žindarčič i Mamić.

- Ta akcija nije uspela. Moj radar P-15 nije bio dobro tehničko rešenje za uslove na podgoričkom aerodromu. Čuo sam posle da je Žindarčiča i Mamića NLO naprosto "vezao u čvor". Pošto su piloti u poteri razvili brzinu od 1.700 na sat, letelica ispred njih odjednom je nestala i pojavila im se u repu...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Druga faza "lova" na NLO uključila je najbolju tehniku koju je JNA imala i avione presretače elitnog 11. korpusa PVO. Kostić svedoči o tome kako je tih dana sedeo uz generala Kulenovića pred ekranom radara dajući instrukcije pilotima.

- Prva ideja je bila da se "migovi" približe NLO i da ga osmotre - nastavlja sagovornik "Novosti". - Međutim, kada bi došli do sedam kilometara od cilja, kao da bi se javljala neka nevidljiva "ruda" između naših aviona i nezvanog gosta. Ma koliko bi "migovi" ubrzavali, "gost" je držao isto rastojanje. "Tanjir" je nestajao kada je on hteo i to u istom trenutku, na svim radarima odjednom.

DRAMA na radarskoj stanici na Prevlaci trajala je danima sa većim ili manjim intenzitetom. Kostić priča da su se pred njegovim očima odvijale "pojave na radaru" za kakve fizika ne zna.

- Recimo, dok naš "mig-21" prilazi NLO, u istom trenutku čujem kroz slušalice težak uzdah pilota i upozorenje mog operatera da nam je radar u kvaru - objašnjava Kostić. - Na pitanje kakav se kvar dogodio, operater odgovara da je NLO sa 5.000 odjednom skočio na 12.000 metara. Istu tu nemoguću situaciju gledao je pilot na radaru i kroz staklo kabine.

RUSKI MODEL

U PERIODU od 1980 do 1990. u Rusiji je milion građana prijavilo viđenje i susret sa NLO. Prema rečima pukovnika Sokolova koji je ispred vojske SSSR bio zadužen za te fenomene, oni su još osamdesetih napisali naređenje svojim pilotima da kada vide NLO - promene kurs i odu. Dotle su u presretanjima nepoznatih objekata na nebu iznad SSSR, pre svega zbog forsiranja letelica, prema nezvaničnim izvorima, izgubili čak 14 aviona.

Dan kada je odlučeno da se raketama napadne NLO, profesor pamti kao jedan od najuzbudljivijih u životu. Kulenović je tog dana, kada se NLO pojavio, naredio pilotu aviona "mig-21" da gađa.

- Prema borbenoj proceduri upotrebe, zamolio sam generala da ponovi naređenje da ga čuju svi u sali. Ponovio je. Pilot je prišao cilju i rekao: "Vidim!"... Prema pravilima službe, ja sam odgovorio: Pratim! "Imam zahvat u radaru" - čulo se sa druge strane a kada je naređeno lansiranje, pilot je javio da raketa neće na cilj jer "nema zahvat". "Vrati se!", bilo je sledeće naređenje.


PROFESOR navodi da je jedino logično objašnjenje zašto tada i u sledećim pokušajima rakete sa naših aviona nisu lansirane - činjenica da je cilj bio "hladan".

- Tadašnji projektili na avionima imali su termo-vođenje i na pisti aerodroma raketa je pratila žar cigarete na udaljenosti od dva kilometra. U vazduhu nad Crnom Gorom i Hrvatskom, očigledno je letelo neko čudo na hladni pogon - zaključuje sagovornik.

General Kulenović "kraj ratnog stanja" proglasio je kada je objekat prestao da se pojavljuje. Maršal Tito, koji je dane provodio u Igalu čekajući rezultate "lova" otišao je ranije, a inženjeri i najelitniji tadašnji radaristi ukrcali su se u avion za Beograd zajedno sa generalom.

- Nezvanično, čuo sam da je u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu rađena analiza događaja na nebu iz 1975. ali bez zaljučaka. Pričalo se da je u pitanju meteorološki fenomen, međutim, meteorolozi sa kojima dan danas drugujem nikad nisu čuli za sličan fenomen - zaključuje Kostić.


EKSPERT ZA RADARSKE SISTEME

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Profesor Aleksandar Kostić važi za najuglednijeg srpskog stručnjaka za radarske sisteme. U Vojnotehničkom institutu je zajedno sa saradnicima vodio projekat razvoja višenamenskog radara za nadzvučni avion SFRJ. Potom je bio profesor na Elektrotehničkom fakultetu, a danas predaje na Visokoj školi strukovnih studija za informacione tehnologije (Komtrejdov fakultet). Za potrebe države i dalje radi u oblasti radarstva, tačnije meteoroloških radara. Za "Novosti" je, kaže, odlučio da priča jer mu se čini da je tema koju je otvorio general Jurjević ostala nedovršena.

Izvor: www.novosti.rs


* 001.jpg (85.9 KB, 620x426 - viewed 138 times.)

* 002.jpg (19.75 KB, 620x432 - viewed 141 times.)

* 003.jpg (35.95 KB, 300x374 - viewed 141 times.)
Logged
Fullback
mornar
*
Offline Offline

Posts: 10


« Reply #56 on: April 05, 2018, 10:17:12 pm »

Malo kasno odgovaram ali vjerujem da je u redu...

Prošle godine sam imao zanimljiv razgovor s jednim pilotom (spominjan je vec na ovom forumu, izviđac sa Željave, kapetan prve klase (položio ispit za majora pred sam pocetak rata))...

Uglavnom rane su osamdesete i "NLO" se priblizava iz smjera jugo-istoka granicama bivse republike, na putu iz smjera Makedonije prema Željavi su 4 Mig-21, dvojica dobivaju naredbu za presretanje na 11 000metara, long story short... Bio je to Mig-25 iz Bugarske moj sugovornik je letio s njim podzvucno paralelno nesto duze od minute mahnuli su si i ovaj je nastavio prema sjeveru ubrzavajuci znatno brze od 21ice "kad je upalio forsaže ja tu nisam imao što tražiti)...

Ovome se suretu nije smjelo govoriti niti kolegama , i ušao je u povijest kao leteći tanjur, da ne duljim bio je to samo jedan u nizu susreta sa 25-icom u periodu od 1970. do 1990. na teritoriju Jugoslavije...
Logged
j21
mornar
*
Offline Offline

Posts: 27


« Reply #57 on: May 27, 2019, 10:01:17 am »

Evo kao In memoriam

https://tangosix.rs/2014/01/03/letacke-price-suada-hamzica-moju-susreti-sa-nlo/

Letačke priče Suada Hamzića: Moji susreti sa NLO

Tango Six nastavlja sa objavljivanjem letačkih memoara Suada Hamzića. Dobili smo ekskluzivno pravo da prvi u nastavcima prenesemo najzanimljivije priče jedne izuzetne letačke karijere pilota Ratnog vazduhoplovstva i Protivvazdušne odbrane Jugoslovenske Narodne Armije. U današnjoj priči Suad se priseća nekoliko svojih susreta sa neidentifikovanim letećim objektima i dočarava nam odnos vojske bivše države prema tom fenomenu.

Obećao sam da ču pisati ovu nepopularnu temu. Nepopularnu jer oni koji su doživeli ovu vrstu susreta nerado pričaju a pogotovo pišu o tome zbog neverice na koju nailaza pa čak i sumnjičavih, podrugljivih, skrivenih ili neskrivenih sumnji u njihovu istinitost i sumnji u mentalno zdravlje autora ovih priča.
Za naručivanje preko on-line formulara treba vam manje od 2 minuta. Popunite ga i knjiga vam stiže na kućnu adresu!

Zvanične vlasti, tačnije njihove kvalifikovane i ovlaštene institucije koje su zadužene za taj fenomen, za takve pojave, su u pravilu uzdržane, nedorečene, neodređene pa i tajanstvene što dodatno otežava svaku racionalnu raspravu o NLO (Nepoznati Leteči Objekti) ili UFO (Unidentified Flying Objects).

I kod nas je ta tema uvek bila nekako na marginama interesovanja javnosti ali i nadležnih državnih institucija. Ipak, povremeno se o njoj govorilo i pisalo a nadležni organi Vojske, konkretno Ratnog vazduhoplovstva nisu mogli ignorisati činjenicu da „nešto“ postoji pa su pred kraj 80-ih iz Batajnice prebazirani MiG-ovi u Titograd jer se Jastrebovi i Supergaleb G-4 nisu mogli nositi sa tim neidentifikovanim letilicama koje su se tada učestalo pojavljivale nad južnim Jadranom.

O tome postoje i izjave pilota poput pukovnika Milana Mačeka i general-potpukovnika Blagoja Grahovca u čiji kredibilitet ne treba sumnjati. Da li NLO postoje ili ne bilo je i ostalo spekulativno i pitanje ličnih uverenja, shvatanja ili iskustava. Ja lično sam uveren da oni nisu nikakva optička pojava, fikcija, halucinacija i slično. A evo i odakle moje takvo uverenje.
Prvi put

U proleće 1972. po lepom vremenu, nekako u ranim popodnevnim časovima, u prednjoj kabini aviona NL-12 (MIG-21, dvosed) poleteh na rutinsko izviđanje vremena. U zadnjoj kabini sedeo je zamenik moje 352. izviđačke eskadrile, iskusni pilot, kapetan I klase Stipić Dušan.

Odmah posle poletanja u pravcu 32 sa piste br. 1 aerodroma Bihać, po prelasku sa kanala aerodromske kontrole letenja (AKL) na kanal Oblasne kontrole letenja (ObKL) kotrolor ObKL Janda, kojeg sam več dobro poznavao po glasu i profesionalnom odnosu prema svome poslu, nas upita da li imamo goriva i nekoliko minuta da nešto proverimo. Odgovorih potvrdno jer je vreme za letenje očigledno bilo povoljno za planirane zadatke po planu letenja eskadrile čija prva smena, tzv. izlaz, će poleteti za oko pola sata.

Janda nam zadade kurs prema severozapadu i visinu od 10.000 metara. Imali smo skoro pun rezervoar goriva pa ponovo uključih forsaž i prevedoh avion u strmo penjanje. Na oko 6000 metara i ono malo oblačnosti ostade ispod nas i kada smo postizali zadanu visinu negde iznad Plaškog, napred, malo udesno od pravca našeg leta, na velikoj visini ugledah vrlo bleštavo osvetljen predmet poput velike zvezde srebrenastog sjaja.

Interfonom to saopštih Stipiću. On mi potvrdi da i on vidi isti svetli objekat. Javih to kontroloru ObKL pitajući ga za visinu na kojoj se nalazi taj objekat:

– Nemam podatak o visini. Možete li produžiti penjanje? –

Njegovo pitanje je bilo umesno, profesionalno, jer Janda je znao da smo poleteli po zadatku izviđanja vremena, dakle bez plana da letimo preko 11.000 metara ili brže od Mah 1,6 kada je neophodna, čak životno važna, operema za visinsko letenje, visinsko kompenzaciono odelo VKK i skafanderska kaciga GŠ-3 ili GŠ-6M.
Bili smo toga svesni, veoma svesni, i Stipe i ja:

– Hoćemo li Stipe? – upitah kroz interfon.
– Idemo Hamzo. – čuh Stipičev odgovor.

– Produžavamo ka objektu, jasno ga vidimo, približavamo se. Ovo kao da lebdi. – javih preko radio stanice.

I zaista, blještavi objekat kao da je lebdeo, stajao u mestu ali još uvek visoko, mnogo visočije od nas. Avion je, na punom forsažu, u blagom uglu penjanja već bio prešao u nadzvučni let brzinom oko 1,1 Mah i popeo na preko 11.000 metara negde iznad Ogulina.

Skrenuh udesno za oko 20-ak stepeni i usmerih nos aviona pravo ka objektu koji mi je sada bio u vrhu i na sredini prednjeg vetrobranskog stakla kabine. Delovao je mnogo veći, blještaviji i kao da sam nazirao njegov obli oblik ali mu udaljenost i visinu nisam mogao ni približno odrediti jer nisam imao nikakvog orjentira, repera, koji bi mi pomogao u određivanju dimenzija na vedrom tamnoplavom nebu. NL-12 nije bio opremljen radarom koji bi mi pomogao razrešiti dilemu a i Janda se ućutao očigledno zato što nam ni njegova oprema više nije mogla pomoći.

Prolazimo visinu od 13.000 metara, mahmetar pokazuje 1,4.

Približavamo se objektu koji je još uvek znatno iznad nas, na 17, 19, možda 22 ili 24.000 metara!? Ali sve smo mu bliže, sve je veći. Pokušavam utvrditi da li je okruglogog ili diskolikog oblika. U momentu taj objekat krenu u suprotnom pravcu, ka zapadu, smanjivao se, intenzitet bleštavila se smanji, ugasi i u sekundi mi nestade iz vidokruga!

Ono što me impresioniralo je što je krećuči se brzinom od 4, 5 ili 6000 km/č – tu brzinu postigao trenutno! Iz mesta kako bi to rekli u žargonu. Ne, on nije ubrzavao. Taj objekat je krenuo i nestao tom brzinom! Stipe koji je iz zadnje kabine virio između zaglavnika mog katapultnog sedišta i rama kabine je to isto video i u kasnijem razgovoru, dok smo sređivali utiske, to mi potvrdio.

– Ovaj nestade, u trenutku, ka zapadu. – javih kontroloru ObKL.
– I meni je nestao sa ekrana. Vaša pozicija je oko 20 km istično od Delnica. –

Prenesoh pogled u kabinu. Brzina se približavala podeoku 1,6 Mah, visinomer pokazivao nešto iznad 14.000 metara. Isključih forsaž i povukoh ručicu gasa još unazad, ispustih vazdušne kočnice prevodeći avion u poniranje da se što pre, onako „goli“, bez adekvatne opreme za letenje u tim uslovima, vratimo u zonu bezbednog leta koju smo bili napustili jednoglasnom odlukom da produžimo neplanirano presretanje nepoznatog objekta.

Sletesmo. Malo smo još popričali Stipe i ja o tome jer smo, što smo imali pričati, ispričali još u vazduhu, preko interfona, a nismo ni kolege zamarali pričom o tome što smo videli i doživeli. A niko nas zvanično o tome ništa nije pitao, ni tada, ni kasnije. Nismo čak porazgovarali ni sa kontrolorom ObKL kapetanom Jandom pošto to nije ni bilo predviđeno ili propisano jer svako je od nas samo radio svoj posao.
Drugi susret

Nekoliko meseci kasnije. Bio je lep letnji dan bez i jednog jedinog oblačića na nebu, izvanredna vidljivost.
Napravio sam jedan let u prvom izlazu i čekao da napravim još jedan u trećem. Kao i svi koji nemaju šta raditi na stajanci br.1 aerodroma Bihać, sa koje smo taj dan leteli, sedeo sam na sklepanim drvenim klupama tzv. kvadrata koji je od konfora, pored tih nekoliko drvenih klupa imao i jednu česmu koja je strčala iz zemlje na nekad dužem, nakada kraćem komadu vodovodne cevi.

Elem, dangubio sam u kvadratu zajedno sa još nekoliko kolega pilota, desetak tehničara raznih specijalnosti i još toliko vojnika naše 352. izviđačke eskadrile. Ležim na jednoj od tih uskih klupa. Gledam u vedro svetloplavao podnevno nebo iznad aerodroma. Ugledah srebrenasti balon prečnika nešto večeg od jednog metra koji svaki dan tačno u podne meteorolozi sa našeg aerodroma negde sa pozicije južno od sredine piste broj 1 puštaju, prate instrumentima i mere pravce vetra i karakteristike vazdušnih strujanja. Bio je na visini oko 600, možda 700 metara. Pogledah na sat. Još 15-ak minuta pa podne. Meteorolozi malo poranili, nestrpljivi valjda ili nekome netačan sat. Ustadoh sa klupe. Gledam. Našto mi čudno. Meteorološki sondažni balon se ne smanjuje povečavajući visinu kao obično?

– Evo ga NLO. –

Izgovorih ne znajući šta drugo da kažem a da i drugima skrenem pažnju na taj balon koji mi se nekako neuobičajeno ponaša. Koji stoji u mestu, ne penje se, ne smanjuje se do iščezavanja iz vidokruga kada se popne na preko 3 – 4000 metara ili uroni u neki oblak.

Skoro svi pogledaše u nebo. Poče zezanje i komentari poput: NLO, vanzemaljci, mali zeleni ali i najčešća konstatacija da je u pitanju meteorološki balon. Većina se nakon kratkotrajnog gledanja vrati svojim temama razgovora, novinama, šahu, dremkanju ili blejanju a nas nekoliko nastavismo gledati u taj svetli srebrnasti predmet okruglog oblika koji je i dalje lebdeo iznad sredine piste broj 1.

Odjednom, videh potpuno isto što sam video iznad rejona Delnica nekoliko meseci ranije iz kabine MIG-a!

Nepoznati objekat ubrzavši trenutno, bešumno, opet u pravcu zapada, Plitvičkih jezera, u sekundi nestade iz vidokruga! Nas nekoliko koji smo tog momenta gledali u taj objekat se samo zgledasmo. Nismo čak ni komentarisali. Nismo imali šta i o čemu da komentarišemo.
Za naručivanje preko on-line formulara treba vam manje od 2 minuta. Popunite ga i knjiga vam stiže na kućnu adresu!

Oni koji taj „start“ nisu videli konstatovaše da ih zajebavamo, da se balon, normalno popeo visoko i iščezao iz vidokruga. Ali nekoliko minuta kasnije sa onog položaja aerodromske meteo stanice južno od centra piste poče se uzdizati sondažni meteo balon. Tačno u podne!
Treći, noćni, susret sa NLO

Bilo je to krajem 1973. ili početkom 1974. godine. Leteo sam moj drugi trenažni noćni let po maršruti na visini oko 5000 metara – da ne kažem peglao vazduh.

I bila bi to jedna od onih noći kada kasno dođeš kući i sutradan ti nije ni do čega jer si se probudio u podne ili samo jedan od rutinskih letova da sa ObKL nije rukovodio letenjem Janda isti onaj kapetan I klase koji me nekoliko godina ranije već navodio na NLO. A tog kontrolora kojeg nikada pre ni kasnije nisam lično sreo i upoznao sam veoma cenio, sa razlogom, godinama ga slušajući na kanalu ObKL, sarađujuči s njime.

– Vidra 12 imate li goriva za nekoliko minuta više? – upita me Janda dok sam se na visini oko 5.000 metara iz pravca istoka približavao Karlovcu.

Pogledah stanje goriva iako sam znao da ga za toliko imam viška ili taj utrošak mogu kompenzirati sletanjem iz prave, bez ulaska u krug sa sletanje. Potvrdih to kontroloru. Upravo ugledah svetla Karlovca delimično pokrivenog oblacima na desetak kilometara ispred sebe.

– U redu 12, snizite u tom kursu na 2.500 metara. –

Potvrdih da sam razumeo poruku i malo smanjivši snagu motora počeh snižavanje na naređenu visinu. Nad severnom periferijom Karlovca postigoh zadanu visinu kada mi Janda naredi zaokret ka jugu u kurs oko 200 prema Dugoj Resi. Upravo po preletu tog mesta leteći između oblaka koje sam više osećao nego video, ugledah ispred sebe na daljini od nekoliko kilometara, na mojoj visini, niz svetala kojima sam se brzo približavao. Ispustih vazdušne kočnice ne menjajući snagu motora.

– Vidim svetla. Kao kod putničkog aviona. – javih.
– Nema tu ni jednog civila. – čuh odgovor kontrolora koji je sigurno znao šta radi, šta se događa u vazdušnom prostoru jer tada je Oblasna kontrola letenja u Zagrebu, među prvima na jugu Evrope već imala zadejstvovan najmoderniji švedski radarski sistem AS-70 (vojna), tj. „Julija“ (civilna oznaka), u sprezi, koja je obezbeđivala potpun nadzor nad vazdušnim prostorom i koordinaciju rada vojnih i civilnih struktura kontrole letenja.

Ne skidajući pogled sa svetlećeg objekta pokušavao sam utvrditi o čemu se radi. Približavajući se objektu ostavih ga namerno malo sa leve strane moje putanje leta da bih ga što bolje osmotrio. Bio sam sve uvereniji da taj objekat nema nikakvu brzinu jer ne menja svoj položaj, ne udaljava se, ne približava se velikom brzinom, ne menja se rakurs, izuzev što mu se ja približavam. Na trenutak pogledah u kabinu. Videh da letim sa nešto malo iznad 500 km/č pa uvukoh vazdušne kočnice ne menjajuči snagu motora. Približavam se svetlima koja sada vidim jasno. U liniji su, imam utisak u malo povijenoj liniji, ali jarka, prejaka za civilni avion čak i da su svi putnici držali podignute roletnice na prozorima.

Imam utisak da svetla lagano, sporo, menjaju nijansu, boju između svetlo zelene, žute i blago ljubičaste. Osu aviona vodim desno od svetala objekta čiju dimenziju i udaljenost ni prbližno ne mogu da odredim. Tek kada mi je glava bila okrenuta pod 90 stepeni ulevo znao sam da prolazim pored tih svetala ali pojma nisam imao kako daleko od njega 100, 200 ili 300 metra. Nisam imao predstavu kojih dimenzija je taj objekat, koliko duga je ta linija čudnih svetala.

– Šta je ovo?. – pitam zbunjeno, tek da nešto kažem, da se javim.
– Ne znam ni ja, vaš kurs za Rakovicu je…produžite na toj visini. –

Krećem u levi nagib, u zaokret, zavrćem glavu unazad da još osmatrim taj objekat ali ulećem u oblak. Pogled prenosim u kabinu, na instrumente, postavljam zadani kurs i visinu, podešavam snagu motora da ponovo uspostavim brzinu od 800 km/čas. Radio kompas prebacujem na 5. kanal „RA“ – Rakovica koji će me dovesti na tzv. ulazna vrata mog aerodroma na koji slećem nekoliko minuta kasnije.

Niti sam kome pričao a niti me ko pitao šta sam video i doživeo u tom letu. Nisam ni telefonom pozvao Jandu, da ga ne ometam, jer on je još radio svoj posao a ja sam, bar za to veče, svoj završio.
Čudno svetlo

To i nije bio susret već naprosto posmatranje čudnog, jakog svetla koje je nekoliko minuta stajalo negde iznad Petrinje ili Siska oko ponoći u proleće 1975. godine. Nas 4 ili 5 pilota posmatralo je to čudno svetlo sa različitih pozicija i visina sa udaljenosti od 50 do 150 kilometara pokušavajuči da mu odredimo poziciju i visinu.

Tu noć leteli smo po zadatcima RTI (Radio tehničkog izviđanja) svako po svome zadatku praktično nad teritorijom 2/3 Jugoslavije.

Vraćao sam se na visini oko 7-8000 metara iz rejona južnog Jadrana i približavajući se Bosanskom Petrovcu kada na severu daleko, vrlo daleko, na visini većoj od moje osmotrih jarko svetlo koje je, imao sam utisak stajalo.
Neko od kolega javi da vidi neobično, jako svetlo. Javi se drugi, pa treći kolega. Javih se i ja saopštivši svoj utisak o poziciji i visini tog objekta, izvora te svetlosti. Bilo je to pravo „goniometrisanje“ ali vizuelno, „odokativnom metodom“. Dakle slobodnom procenom.

Saglasismo se da je to svetlo onih čudnih boja promenjivog tona i nijanse (pri čijem opisu se osećam kao onaj Đura iz sarajevskin Nadrealista) ali i da je visoko preko 15.000 metara, da se ne pomera.

Saglasismo se i da mu je pozicija negde između Siska i Petrinje a jedan kolega je navijao za malo severniju poziciju, bliže Ivanićgradu. I baš kada smo se usaglasili, nakon nekoliko minuta svetlo nestade. Tu noć ja na Oblasnoj kontroli u smeni radio neki kontrolor kojeg ni naša konverzacija, koja se u celini odvijala na njegovom, petom kanalu nije zainteresovala i zaintrigirala da i on pažljivije pogleda u svoje ekrane. Ili bar da javi da on ne vidi ništa .

Posle sletanja malo smo prodiskutovali o utiscima ali su i oni ostali samo naši, potpuno lični.
Zvezde padalice

Ovo i nema veze sa mojom letačkom karijerom ili susretima sa NLO ali ima sa činjenicom da se odnos prema neuobičajenim pojavama na (ex)našem nebu ni do danas nije promenio.

Leti u mojoj kućici kod Kotora kada sam u njoj sam ili kada se familija ili društvo raziđe imam običaj da se zavalim u stolicu i meditiram najčešće gledajući u vedro zvezdano nebo. Ne bojte se, nisam baš romantičan tip da vam pričam o stotinama zvezda padalica koje sam video ili željama koje sam poželeo tada, jer mi to i ne padne na um. Neću vam pričati ni o putanjama satelita koji od pola sata po zalasku sunca pa naredna dva sata možeš gledati kako naprosto špartaju nebeskim prostranstvom iznad nas.

Ono što vam želim ispričati ja da sam u dva navrata prvi put u leto 2008. pa ponovo 2011. video neuobičajenu pojavu na nebu prelepog Bokakotorskog zaliva.

U oba slučaja iznenadno se palilo svetlo izuzetno blještavo, snažnog intenziteta, nekako hladno rekao bih, nestvarno snažno i hladno. Trajalo je oko 2 sekunde i opet se gasilo. U tom trenutku obasjalo bi intenzivnom hladnom svetlošću moj ceo vidokrug a stene iznad Dobrote kao da su se približavale meni bliže, jasnije, svetlije nego usred sunčanog dana. I one su tada delovale nekako svetlije i hladnije.

Sutradan i narednih dana bih osluškivao da li će iko od komšija, turista ili sredstava informisanja spomenuti tu pojavu. Nikada je niko nije spomenuo. Kao da se to i nije dogodilo.

Logged
jadran21
mladji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 162


« Reply #58 on: July 20, 2019, 04:08:39 pm »

Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #59 on: February 10, 2021, 07:16:58 pm »

Svetleći objekat je bio nepomičan, a onda je počeo da beži
Novosti online 10. 02. 2021.

PUKOVNIK Bogdan Mihovilović, nekadašnji komandant Bihaćkog aerodroma ispričao je u emisiji "5 minuta sa" svoje iskustvo sa NLO iznad Kostajnice.

- Objekat je bio nepomičan, ali materijalan i uočljiv na radaru. Meni je bio zadatak da presretnem taj objekat i da ga identifikujem - kaže on.

Pukovnik Mihovilović je video osvetljeni objekat, a to nije mogao biti avion.  U jednom trenutku, objekat je počeo da se kreće.  Šta je sve pukovnik Bogdan Mihovilović rekao o svom iskustvu o NLO pogledajte na video-snimku:

 

Izvor: www.novosti.rs
Logged
Pages:  1 2 3 [4] 5   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.041 seconds with 23 queries.