PALUBA
March 29, 2024, 02:16:02 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jednu cifru, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2 3 4 5 6   Go Down
  Print  
Author Topic: Pearl Harbor 07.12.1941. 0800 sati  (Read 31859 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« on: February 26, 2010, 01:50:00 pm »

Kada je bilo u prodaji prvo izdanje knjiga Borisa Prikrila (Bitka za Atlantik i Pakao Pacifika) odmah sam ih procitao; mnogi od sadasnjih Palubaraca nisu ni bili rodjeni.

Pred tih cetrdeset i vise godina nije bio toliko mnogo objavljenih i lako dostupnih materijala pa uvazeni Boris Prikril nije imao mogucnost uvida u blagodati informaticke civilizacije, a nisu bili ni dostupni americki ili japanski izvori.
___________________________


Ali, redom :

U odgovor na pitanje iz kviza po brodu/brodovima u pokretu u luci Pearl Harbur u momentu prvog avio naleta, ove nekih dokumenata :

1. Ships present at Pearl Harbor 0800 7 December 1941 (status svih ratnih brodova u zaljevu u 0800 - na sidru ili pokretu)
http://www.history.navy.mil/faqs/faq66-2.htm


2. Mapa dijela luke sa ucrtanom pozicijom brodova ("Neosho" izmedju bb " California" i "Oklahoma"/"Maryland"; desno gore na sidru nazire se ucrtani razarac "Monaghan" - parospreman za planirani izlazak u susret razaracu "Ward"; 0827 krenuo sa veza X-14 II divizije razaraca [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


3. Fotografija niza bojnih brodova i tankera "Neosho" sasvim desno na privezu (fotografija snimljena 0755-0800)
    "Neosho" se vezao u ponoc na pristan Ford Island gdje je bio njegov stalni vez - zatecen je pri samom zavrsetku istovara tereta 18.000 t avio kerozina  -  cijevi za istovar jos uvijek prikljucene.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


4. "Neosho" na vezu 0830
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


5. "Neosho" u izvlacenju prema izlazu iz zaljeva (zuta markacija)
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Eto, to bi bila situacija (staticka ili dinamicka, tog jutra u 8 sati)

    
    



* Neosho pozicija 0755.jpg (130.97 KB, 915x1075 - viewed 324 times.)

* Luka detalj.jpg (93.41 KB, 630x675 - viewed 306 times.)

* Neosho desno.jpg (144.1 KB, 740x545 - viewed 297 times.)

* Neosho_and_California_From_Ford_Island.jpg (42.11 KB, 600x450 - viewed 340 times.)

* Neosho_at_Ford_Island_-_From_Corel_Circled2.jpg (55.86 KB, 600x480 - viewed 346 times.)
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #1 on: February 26, 2010, 02:43:10 pm »

Jos 2 priloga; orijentacija (tankera) je vec moguca

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

 Napadnuti ciljevi:
1: USS California
2: USS Maryland (Neosho izmedju 1 i 2/3)
3: USS Oklahoma
4: USS Tennessee
5: USS West Virginia
6: USS Arizona
7: USS Nevada
8: USS Pennsylvania
9: Ford Island Mornaricka avio baza
10: Hickam aerodrom

Ignorirana infrastruktura:

A: Skladiste nafte
B:CINCPAC - gl. staba
C: podmornicka baza
D: Remontno brodogradiliste

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

ova je fotografija snimljena sigurno prije 8.40 - Nevada i Neosho cvrsto na vezu


* Pearlmap2.jpg (149.26 KB, 1292x1760 - viewed 150 times.)

* Attack_on_Pearl_Harbor_Japanese_planes_view.jpg (86.3 KB, 740x527 - viewed 152 times.)
« Last Edit: February 26, 2010, 03:14:32 pm by jadran2 » Logged
dexy
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 662



« Reply #2 on: February 26, 2010, 02:55:07 pm »

Dakle kao što sam već napisao u kvizu, ja sam utvrdio da je su se tri broda kretala u toku napada, Monaghan, Neosho i Nevada. Jedini koji se spremao za pokret neposredno pre početka vazdušnog napada bio je Monaghan koji je dobio naređenje da se pridruži Wardu ispred luke. Ceo tok događaja na Monaghanu se najbolje može videti iz izveštaja posade nadređenima:
http://www.history.navy.mil/docs/wwii/pearl/ph54.htm

A na sledećem linku se mogu videti svi izveštaji sa brodova:
http://www.history.navy.mil/faqs/faq66-4.htm
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #3 on: February 26, 2010, 03:10:09 pm »

Dexy, u pravu si - sva su se tri broda kretala u vrijeme napada:

- 0827 - pokrenuo se Monaghan
- 0840 - Nevada
- izmedju 0830-0900 - Neosho
Logged
dexy
kapetan korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 6 662



« Reply #4 on: February 26, 2010, 03:12:16 pm »

Neosho je krenuo u 08:42 prema izveštaju:
http://www.history.navy.mil/docs/wwii/pearl/ph58.htm
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #5 on: February 26, 2010, 03:16:41 pm »

Izvrsna informacija - to upotpunjuje i gornju japansku fotografiju sa avionima iznad Ford Islanda - sve miruje cim je Nevada na mjestu, a ona je krenula u 8.40 prema podacima.
Logged
bartsimpson
mornar
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 1



« Reply #6 on: February 26, 2010, 06:35:57 pm »

Citajuci knjige dobio sam sasvim drugacije vidjenje cele situacije... pravilo
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #7 on: December 07, 2011, 12:35:08 pm »

Данас 7.децембра 2011., навршава се 70 година (7.децембар 1941.), од када се одиграла ова историјски важна ваздушно-поморска битка.

Можда нису сви читали Прикрила (неки чак мисле да је његова књига превод), па је ред да за младе (а и нове чланове) "Палубе" евоцирамо успомене на овај важан датум.
  
Цитираћу речи мога друга "Sirius-а":

"Japan je , izvodeći fact complii , prinudio SAD (u kojima je do tada postojao određeni, značajni otpor ulasku u rat) da prihvate ratna dejstva i uđu u Drugi svetski rat. Taj potez japanskih političara mnogi su različito prokomentarisali. Čerčil je uzdahnuo i rekao ''Hvala bogu'', a najveći japanski vojskovođa, admiral Jamamoto rekao je tom prilikom : ''Bojim se da smo probudili uspavanog diva i da će njegova reakcija biti strašna''. Zasigurno je znao šta priča i na šta misli, za razliku od japanskog, samoubilački nastrojenog državnog vrha."

Можда би требали прегледати ваше архиве (CD-DVD издања) и пронаћи филм "ТОРА-ТОРА-ТОРА", он није са лепим глумицама, али је набијен документаристичким фактима. Ако ништа друго оно бар лете прави "Зеро-и" Тако ето подсетисмо се, а вечерас можемо и да се релаксирамо.

 
 
Ево један исетрт из филма
<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/GgX1WBf2SjE?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

Документарни садржај
<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/t80pw-OXySk?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>
« Last Edit: December 07, 2011, 12:51:15 pm by Љуба » Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #8 on: December 07, 2011, 03:04:52 pm »

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/grIv5961-_Q?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>
<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/kMa0LNnI-iA?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

и на крају овај
<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/EyjicU83-Zs?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>
Logged
Љуба
In memoriam
potporučnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 2 274



WWW
« Reply #9 on: December 07, 2011, 05:51:21 pm »

U suštini mi i nemamo tekst o napadu na Perl Harbur.
Preneću tekst sa vikipedije u izvornom obliku.

Japanski napad na Pearl Harbor (američka luka na havajskome otoku Oahu) počeo je 7. prosinca 1941. u 7,50 h, i označio je početak rata na Pacifiku tijekom Drugog svjetskog rata.

Pozadina sukoba

Odnosi SAD-a i Carskoga Japana su se početkom 1940-ih uvelike pogoršali. Japan je već 1930-ih počeo komadati Kinu bez odobravanja SAD-a i europskih kolonijalnih sila, a kada su japanske trupe zauzele Francusku Indokinu, Amerika je odlučila nametnuti Japancima embargo na uvoz goriva. Japanu tako ni Nizozemska nije smjela davati gorivo koje je bilo potrebno Japancima za nastavak rata u Kini i ekspanziju gospodarstva. Rat je zbog toga bio neizbježan jer Japanci nisu željeli popustiti pred zahtjevima Amerikanaca da napuste cijelu Kinu.
Rijetko tko zna da su zapravo Amerikanci ispalili prve hice u Pearl Harbouru. Poslije ponoći japanci su ispustili svoje najnovije i najtajnije oružje bile su to mini podmornice koje su ispuštene sa pravih velikih podmornica japanke carske flote zadatak tih podmornica je bio da uđu u samu luku te sa svoja dva torpeda koja su nosile unište američko brodovlje. Za upravljanje podmornicama izabrani su najbolji od najboljih no podmornice su potopljene ili su se nasukale a američki razarač je prije napada na Pearl Harbour uništio jednu od njih dubinskim bombama i svojim 127 milimetarskim topovima.

Japanska priprema

Japanci su brižljivo pripremili akciju napada zrakoplovstva na američku pomorsku bazu Pearl Harbor (na otoku Oahu dijelu Havajskog otočja). Piloti su se dugo pripremali za taj napad učestalim vježbama dok je japanski špijuni omogućili podatke o položaju brodova. Neposredno prije napada Japanci su poslali i izviđački zrakoplov koji je javio pozicije američkih brodova i zrakoplovnih baza. Za napad u relativno plitkoj vodi luke, Japanci su modificirali svoja torpeda drvenim krilcima na kraju torpeda tako da torpedo ne udari u dno. Amerikanci su znali da će izbiti rat s Carskim Japanom, no nisu ni mogli zamisliti da će Japanci napasti njihovu bazu na Pearl Harboru zrakoplovima s nosača. U Pearl Harbouru su koncentrirali većinu svojih bojnih brodova misleći da su ondje sigurni i spremni za djelovanje kada Japanci napadnu Filipine. Velika Britanija još je više podcjenjivla snagu i sposobnost japanske mornarice i zrakoplovstva pa je u Hong Kong poslala pojačanja koja, kada je rat izbio, nije mogla opskrbljivati. Jedino je SSSR znao za potencijalnu snagu Japana pa je na Dalekom Istoku imao poprilično velike vojne snage umjesto da ih koristi protiv Hitlera u Europi.
Japanska flota primicala se Havajima u geografskim širinama gdje plovidba nije bila uobičajena zbog snažnih vjetrova i visokih valova. Ta ruta je odabrana zato da Amerikanci ne bi saznali za primicanje snažnog flotnog sastava čija su udarna snaga bili šest velikih nosača zrakoplova: Akagi, Hiryu, Kaga, Shokaku, Soryu i Zuikaku. Havajima su se primakle i japanske podmornice koje su imale zadatak probiti se u luku i napasti brodove. Akciju je nadgledao Isoroku Yamamoto jedan od najsposobnijih admirala Japana.
 
Tijek napada

Prvo su se male podmornice pokušale probiti u luku , no to im ili nije uspjelo ili su pak promašile mete. Japansko zrakoplovstvo sa nosača je luku napalo oko 7 h i 40 min po lokalnom vremenu. Iako su Amerikanci posjedovali radar te njime zamijetili dolazak velikih formacija zrakoplova nikakva uzbuna u bazi nije podignuta sve dok Japanci nisu počeli zasipati vojne objekte (luku, aerodrome i hangare) bombama i torpedima. Iznenađenje je bilo potpuno, a Japanci su u kratkom roku uništiti i oštetiti gotovo sve američke zrakoplove na sletnim stazama. Američki brodovi su bili poredani u luci jedan uz drugi kao u mirnodopskim uvjetima te su ih japanski bombmarderi i torpedni zrakoplovi jedan za drugim potapali. U 8h 50 min uslijedio je i drugi napad koji je završio započeto. Sveukupno je u borbama sudjelovalo više od 300 japanskih zrakoplova.
Japanci su izgubili u akciji 29 zrakoplova, 5 malih podmornica, oko 50 ubijenih pilota i podmorničara te jednog podmorničara koji je zarobljen. Amerikanci su imali gotovo 3300 ubijenih mornara, vojnika i pilota, više od 200 zrakoplova je uništeno ili oštećeno. Gotovo svi bojni brodovi u luci su bili oštećeni od kojih Oklahoma i Arizona te zastarjeli Utah više nikada nisu sudjelovali u borbama. Ostali su popravljeni te su korišteni u kasnijim okršajima u Drugom svjetskom ratu.

Posljedice napada su bile slijedeće: SAD je navijestio rat Japanu (Japanci su to već formalno učinili diplomatskom notom za vrijeme napada)i tako prekinuo godine izolacionizma. Japanci nisu uništili infrastrukturu luke niti potopili nosače zrakoplova koji su bili izvan nje, ali američka flota više nije bila u stanju da zaustavi njihovo zauzimanje Filipina, Hong Konga te jugoistočne Azije. Kasnije su Amerikanci uspjeli uvjeriti ostatak svijeta da je taj napad bio ratni zločin što im je postao jedan od argumenata za bacanje atomske bombe na Hiroshimu i Nagasaki. To je zaista zapanjujuće jer je Pearl Harbor vojna luka, a u samom napadu poginulo je tek 68 civila. Grad Honolulu koji se nalazi u blizini uopće nije bio bombardiran.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #10 on: December 15, 2011, 09:36:34 am »

26. novembra 1941 godine u 06:00 ujutru u potpunoj tami baze Hitokapu na Kurilima, japanska flota je počela da podiže sidra i isplovljava put severnog Pacifika. Do 09:00 svi brodovi zauzimaju svoje mesto u poretku. Na čelu su se nalazili razarači iz 17. divizije, kojom je komandovao kbb Masajuki Kitamuro, u koloni, jedan za drugim Isokaze ( kf Suniči Tošima), Hamakaze ( kf Orita Cuneo), Tanikaze ( kf Motoi Katsumi) i Urakaze ( kf Nagajoš Širaiši). Sledi ih 8. divizija teških krstarica pod komandom kontra-admirala Hiroaki Abe, takođe u koloni. Prva je krstarica Tone ( kbb Tamecugu Okada), sledi je krstarica Chikuma ( kbb Keiso Komura), dva tankera, Kenyo-Maru i Kokuyo-Maru, dok se na zaačelju nalaze krstarica Abakuma ( kbb Seiroku Murajama) i razarač Akigumo ( kf Sohei Soma). Glavnina flote je išla za njima u dve paralelena kolone. Desnu je predvodio 1. odred 18. divizije razarača, sa razaračem Kasumi ( kf Kijoši Tomura), slede ga tanker Shinkiku-Maru i razarač Siranui ( kf Deisio Akasava). Iza njih se nalaze nosači Akagi ( kbb Kiiči Hasegava), Kaga ( kbb Jisaku Okada), Zuikaku ( kbb Ičibei Jokokava) i tanker Kyokuto-Maru. Desno od njih se nalazila podmornička zavesa od 3 podmornice klase I-15 ( I-19, I-20 i I-23) pod komandom kbb Kideiro Imaizumija. Levu kolonu su predvodili razarači 2. odreda 18. divizije, Arare ( kf Tomoe Ogata), tanker Tōhō-Maru, razarač Kagero (kf Minoru Jokoji). Za njima su plovili nosači aviona Sōryū ( kbb Janimoto Riusaki), Hiryū ( kbb Kaku Tomeo) i Shōkaku ( kbb Jojima Takasugu). Slede ih tankeri Nippon-Maru i Toei-Maru. Začelje flote su činili bojni krstaši Hiei ( kbb Masao Nisida) i Kirishima ( kbb Sandei Ivabuči). Počelo je izvođenje Japanske operacije AI, sa ciljem uništenja Američke Pacifičke flote u Perl Harburu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Završetkom PSR-a, glavni protivnik Japana na Pacifiku postaju SAD. Vašingtonskom konferencijom o ograničenju pomorskog naoružanja Japanci su uspeli da izvuku veoma povoljan dogovor za sebe, tako da su postali treća pomorska sila na svetu posle V.Britanije i SAD-a. S obzirom na činjenicu da su i V.Britanija i SAD morale da rasprše svoje flote na nekoliko strana, Japan postaje najjjača sila na Pacifiku. U glavama, kako Japanskih, tako i Američkih admirala ,se od tada motala jedna misao u glavi. Kako neprijatelja osakatiti jednim udarcem i primorati ga na prihvaćanje sopstvenih uslova. Veliki problem Japanu je pretstavljala veoma siromašna sirovinska baza na sopstvenim ostrvima, tako da je morao da se okrene osvajanju kolonija. Sve u svemu stvari su bile mirne do 1931 godine kada Japan počinje sa napadom na na Kinu, uspevši da joj otmu Mandžuriju i pretvore je u marionetsku državu po imenu Mandžukuo. Otad odnosi između ove dve sile na Pacifiku postaju sve žučniji i zategnutiji. Uskoro SAD dobija podršku od V.Britanije, Francuske i Holandije, kako bi se sprečilo dalje širenje Japana, ali je od toga bilo slabe vajde. Jalove rasprave u Ligi naroda su dovele samo do istupanja Japana iz iste u martu 1933 godine. Dve godine kasnije Japan se povlači sa Londonske konferencije o kontroli naoružanja jer V.Britanija i SAD odbijaju da mu garantuju jednakost u floti, a već sledeće godine započinje novi rat protiv Kine. Tada zapadne zemlje počinju da mu uvode ograničene sankcije i prekidaju isporuku najvažnijih sirovina, kao što su nafta, kaučuk, bakar i kalaj, ali se i dalje trude da održe mir, te dejstvuju samo protestima i diplomatskim notama. Kada je Japan pristupio trojnom paktu, u septembru 1940 godine, Amerikancima postaju jasnije veze između rata u Evropi i događanja na Pacifiku. Uskoro počinju dugi i maratonski pregovori između diplomata sa obe strane, ali sa malim šansama za uspeh. Rat između dve zemlje je postajao sve veća realnost.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Istovremeno je pred najboljeg Japanskog admirala tog vremena postavljen zadatak da, u potpunoj tajnosti, isplanira napad na Pacifičku flotu SAD-a. Iako je znao da je rat protiv SAD-a unapred izgubljen, admiral Jamamoto se bacio na posao. Dugo je razmišljao kako da izvede taj poduhvat, a najveći problem mu je pretstavljala japanska inferiornostu u kapitalnim brodovima. Stoga je on gotovo sve nade polagao u svoje nosače aviona i moranričke pilote. Jedini problem je bio kako izmamiti neprijatelja iz njegove baze.Odgovor mu je došao u noći 11 na 12  novembra 1940 godine, kada je 21 zastareo Britanski avion Feri Sordfiš poleteo sa nosača aviona Illustrious i osakatilo Italijansku flotu na njenom sidrištu u Tarantu. Februara 1941 godine, on šalje mornaričkog atašea iz Berlina, kf Takeši Naita, da obiđe Taranto i pogleda rezultate napada, to jest da vidi kakva su oštećenja naneta kapitalnim brodovima, kao i da ispita ostatke Britanskih torpeda koja su imala toliki uspeh. U međuvremenu on iznosi svoj osnovni plan kontra-admiralu Koidžiri Onišiju, načelniku štaba 11. vazdušne flote, sa kojim raspravlja o mogućnostima brzog prebacivanja aviona sa kopnenih aerodorma na nosače i problemima njihove upotrebe na istim. Njih dvojica kasnije iznose svoj plan kapetanu Minoru gendi, koji od tada postaje glavni planer ove akcije. Tada dolazi i do prvog raizmomilaženja između Gende sa jedne i admirala Jamamota i Onišija sa druge strane, oko primarnih meta napada. Dok su admirali insistirali da to budu bojni brodovi, Genda je insistirao da to budu nosači aviona, tvredći da če bitku i rat dobiti onaj koji bude imao prevlast u vazduhu. Stoga je tražio i veliku lovačku zaštitu za bombardere koji su određeni za napad, jer je njihovo samostalno dejstvo video kao, bezumni čin nepotrebnog žrtvovanja mladih i iskusnih pilota na početku rata. Do sredine maja 1941 godine, admiral i kapetan su usaglasili sve stavove oko akcije i uvežbavanje pilota je moglo da počne.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Već krajem aprila meseca 1941 godine, japanci počinju sa uvežbavanjem za akciju. Prvi pokušaj je bio i neuspešan. Bombarderi su sa visine od 3000 metara bacali dimne bombe mase 10 kilograma na boni brod-metu Settsu, ali su uspeli da ga pogode samo 5 puta. Sledeći problem je bila upotreba torpeda u zalivu Perl Harbura. Njegova relativno mala dubina je pretstavljala veliki problem, jer je tadašnjim torpedima bilo potrebno 200 metara kako bi se posle odbacivanja sa aviona sama postavila na zadatu dubinu. Osim toga amerikanci su praktikovali da svoje brodove postavljaju u paru, tako što su neki „manje vredan“ brod postavljali uz bok nekog od kapitalaca. Stoga je zaključeno da je upotreba torpeda u ovom napadu nemoguća i da je jedini način da se unište brodovi pomoću bombi. Ispitivanja sa standardnim bombama mase 250 kilograma su bolje prošla, ali se i tu javio problem jer ove bombe nisu bile sposobne da probiju horizontalni oklop bojnih brodova klase Maryland. Rešenje je nađeno u korištenju pancirnih zrna kalibra 406 mm za bojne brodove klase Nagato. Na zrna su jednostavno navareni repni stabilizatori, a ove bombe dobijaju oznaku Type 99 No.80 Mod.5. Uskoro su piloti počeli da vežbaju na maketi bojnog broda West Virginia, ali im je za uvežbavanje trebalo puno vremena. Uskoro su se ova mukotrpna vežbanja isplatila, jer su piloti počeli da pogađaju metu sa visine od 3000 metara. Do kraja septembra japanci uspevaju da reše i problem torpeda, tako što na osnovna torpeda Type 91 Mod.1, ugrađuju dodatne stabilizatore koji su omogućili njihov maksimalni zaron do 13 metara dubine i brže zauzimanje zadate dubine od 2 metra. Brzina aviona prilikom njihovog otpuštanja je ograničena na 160 čvorova ( 296 km/h), a visina na 10 do 20 metara. Sledeći problem je pretstavljala brzina prepravke standardnih torpeda, tako da je do 15 oktobra njih 30 bilo spremno za upotrebu, da bi se taj broj povećao na 50 do kraja meseca. Još jedna partija od 100 naručenih torpeda je bila završena do kraja novembra meseca, taman na vreme za akciju. Odabrane posade su u međuvremenu uporno vežbale oko Okinave i ostrva Kjušu, na mestima koja su bila najsličnija Perl Harburu. U toku priprema, timu se pridružuje i klasni drug Gende, kk Mitsuo Fučida, čovek koji će na kraju predvoditi prvi talas bombardera.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Jamamotu pretstavili finalni plan napada, sa svim tehničkim detaljima, a koji se sastojao iz 5 mogućih scenarija:
1. Celokupna flota se nalazi u Perl Harburu
2. Celokupna flota se nalazi u zalivu Lahaina na Mauiju
3. Deo flote se nalazi u Perl Harburu, a deo u zalivu Lahaina na Mauiju
4. Flota se nalazi na otvorenom moru
5. Flota se nalazi na otvorenom moru, ali se ne zna njena pozicija
Kao najverovatnija je razmatrana prva verzija i stoga je odlučeno da se napad izvede u dva talasa. Prvi talas bi predvodio kk Fučida i on je trebao da se sastoji od ukupno 189 letelica, i to:
-50 torpednih aviona Nakajima B5N2 naoružanih pancirnim bombama mase 800 kilograma ( komandir grupe kk Fučida)
-40 torpednih aviona Nakajima B5N2 naoružanih torpedima ( komandir grupe pbb Sigeharu Murata)
-54 aviona za obrušavanje Aichi D3A1 naoružanih trenutnim bombama mase 250 i 60 kilograma ( komandir pbb Kakuiči Zakahasi)
-45 lovaca Mitsubishi A6M2 ( komandir kk Sageru Itaja)
Drugi talas je trebao da se sastoji od 171 letelice, i to:
-54 torpedna aviona Nakajima B5N2 naoružanih pancirnim bombama mase 800 kilograma ( komandir pbb Sigeharu Šimazaki)
-81 avion za obrušavanje Aichi A3D1 naoružanih sa avio bombama mase 250 i 60 kilograma ( komandir pbb Takasige Egusa)
-36 lovaca Mitsubishi A6M2 ( komandir pf Saburo Sindo)

Genda je naglasio da je osnovni cilj da se provuku torpedni avioni i nanesu prvi udar, dok bi bombarderi sa pancirnim bombama trebali da dokrajče oštećene brodove. Istovremeno su obrušavajući bombarderi imali zadatak da unište aerodrome i avione na njima, a lovci Zero bi pružili neposrednu lovačku zaštitu. U početku se išlo da svi avioni napadaju u grupi, ali se kasnije od toga odustalo, tako da je svaka grupa podeljena na dalje podgrupe, od kojih je svaka imala svoj cilj.

S druge strane ni amerikanci nisu sedeli skrštenih ruku kao se to uglavnom navodilo posle rata, ali su sve naznake da će doći do napada nadležni, zbog ko zna čega, ignorisali. Kako god, posle napada su našli svoja dva žrtvena jarca u komandantima mornarice i vojske, admiralu Kimelu i generalu Šortu, ljudima koji su svo vreme upozoravali na mogući napad i tražili svu moguću pomoć. Jođ 1924 godine je general Mičel predao izveštaj na 324 stranice o novoj ulozi avijacije, pogotovo protiv brodova i pomorskih baza, pa je čak pomenuo i mogući napad na Perl Harbur. Nadležni to nisu uzeli u obzir. Sekretar mornarice Frenklin Knoks je po dolasku na taj položaj, 11 jula 1940 godine, sastavio izveštaj o mogućnosti napada na Perl Harbur. Ni njegov izveštaj nije izaivao reakciju kod generalštaba oružanih snaga SAD-a. Iako su američki obaveštajci uspeli još tokom 30-ih godina da delimično provale japansku šifru, sve poruke koje su se odnosile na mogući napad na Perl Harbur su bile ignorisane. Situacija se malo popravila sredinom 1940 godine, ali ne dovoljno. Tokom 1932 je čak i izvedena jedna ratana vežba na temu iznenadnog napada na Havaje, tokom koje se pokazalo da je napad sa torpedima moguć. Međutim niko od nadležnih za odbranu Havaja ovo nije uzeo za ozbiljno. U maju 1940 godine, Perl Harbur postaje glavan baza američke Pacifičke flote. Sredinom februara 1941 godine postavljen je novi komandant Pacifičke flote, admiral flote Hazbend „Mustafa“ Kimel, čovek koji će na tom položaju dočekati napad i koji će zbog te katastrofe kasnije biti optuživan i degradiran.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Činjenice ipak govore drugačije. Odmah po stupanju na novu dužnost, 18 februara 1941 godine, Kimel odmah šalje telegram načelniku štaba mornarice, sledeće sadržine:

„Osećam da je iznenadni napad ( podmornički, vazdušni ili kombinovani) na Perl Harbur verovatan, i da preuzimamo sve korake kako bi minimizirali moguću štetu, kao i da se osiguramo da će napadač skupo platiti.“

Nekoliko dana ranije i vojska na Havajima dobija novog komandanta, generala Voltera Šorta. General je smatran za izuzetnog oficira i predviđana mu je odlična karijera. I on je po dolasku na položaj počeo da piše i zahteva povećanje broja protivavionskih oružja na ostrvima. Kao odgovor je dobio telegram generala Maršala, u kojem je stajalo da Havaji imaju više protivavionskih topova, nego ostale baze, te da im ne može pomoći. Uskoro Kimel dobija pismo od Mornaričke Obaveštajne Službe iz Vašingtona, a u kojem je iznet navod američkog ambasadora u Tokiju:

„Jedan član ambasade obavešten je od mog peruanskog kolege da je čuo s raznih strana, od kojih je jedna bila japanska, da japanske vojne snage planiraju opšti prepad na Perl Harbur ako dođe do problema između Japana i SAD-a. U napadu bi učestvovala sva ratna sredstva. Moj kolega kaže da se oseća obaveznim da mi prenese tu informaciju, jer se potvrđena sa raznih strana, iako mu se taj plan čini fantastičnim.“

Zajedno sa ovim pismom, u istoj koverti, je stiglo i propratno pismo Mornaričke Obaveštajne Službe, u kojem je navedeno sledeće:

„Ovim glasinama ne treba verovati. Sigurno da uskoro, ili u dogledno vreme, nema osnova da se strahuje od japanskog napada na Perl Harbur.“


* Akagi_Hitokappu_Bay.jpg (84.43 KB, 800x516 - viewed 104 times.)

* MinoruGenda.jpg (75.55 KB, 644x844 - viewed 106 times.)

* PearlHarborMockUp.jpg (74.76 KB, 800x599 - viewed 153 times.)

* MitsuoFuchida.jpg (51.09 KB, 266x400 - viewed 120 times.)

* kimmel.jpg (66.38 KB, 515x765 - viewed 106 times.)
« Last Edit: December 16, 2011, 12:00:12 am by MOTORISTA » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #11 on: December 15, 2011, 09:41:37 am »

Nadležne je na sve ovo upozoravao i kf Elis Zakarias, komandant teške krstarice Salt Lake City, ali je to samo izazvalo podozrenje kod pretpostavljenih u komandi mornarice. Sam Zakarias je bio veoma obrazovan čovek, sa znanjem japanskog jezika i dobar poznavaoc špijunskih metoda. Osim toga posedovao je i brz, originalan i neortodoksan način razmišljanja. Čak je i prorekao Kimelu šta će se i kako dogoditi:

„Ako se Japan odluči na rat, počeće vazdušnim napadom na našu flotu u Perl Harburu, i to jednog vikenda, najverovatnije jedne nedelje ujutro. Cilj napada biće isključivanje naših četiriju bojnih brodova. Bilo bi dobro da se pređe na patroliranje avijacijom, i to do 500 milja unaokolo.“

Kimel je na sve to klimao glavom i odgovorio:

„Znam, ali nemam dovoljno aviona za tako nešto.“

„Pobrinite se da ih dobijete admirale, jer će se dogoditi onako kako sam vam rekao.“

Kimel je nastavio da moljaka komandu za još aviona, ali ih naravno nije dobio. Dodatni problem je pretstavljao podmornički rat na Atlantiku, što je nateralo SAD da ojačaju svoju Atlantsku flotu, naravno na račun Pacifičke. U aprilu, maju i junu, na atlantik odlazi nosač aviona Yorktown, bojni brodovi Mississippi, New Mexico i Idaho, 4 lake krstarice i dve divizije razarača. Tokom jula meseca odlaze i po 3 tankera i transportna broda, kao i nekoliko pomoćnih. Zadnjih meseci pred napad, Kimel i Šorts su stalno provodili vežbekojima su pokušali da nadoknade ono što nisu imali na raspolaganju od tehnike, ali je sva ta uvežbanost došla do izražaja kasnije. Iz Vašingtona je, 27 novembra 1941  godine, stiglo poslednje upozorenje svim komandantima na Pacifiku da budu u stanju pripravnosti za svaku vrstu napada. Kimel je svojim ljudima saopštio da ovo obaveštenje mora da se tumači kao da je rat na pomolu. Jedina stvar koja je amerikancima u tom trenutku išla na ruku, bilo je postojanje osmatračkih radara tipa SCR-270. To je bila jedina stvar koja je mogla ( a i uspela) da upozori amerikance, ali na to je retko ko obratio pažnju. U subotu uveče, 6 decembra, general Šort je gledao veličanstveni prizor zaliva Ford, sa usidrenim brodovima kao na paradi. Reflektori su povremeno parali nebo, a neki očevidac tvrdi da je general Šort rekao sledeće:

„Nije li to veličanstvena slika? A tek kakva bi to bila meta za gađanje...“

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Po isplovljenju iz baze Hitokapu na Kurilima i formiranju marševske kolone, japanski brodovi okreću u severoistočni kurs i plove do 43 paralele. Prilikom stizanja na navedenu poziciju uzimaju istočni kurs, ploveći tačno po njoj. Razlog za ovo je bio što je u to doba godine, na ovoj paraleli vladalo najgore moguće nevreme, a to je dalje osiguravalo najveću tajnost kretanja flote. Vreme je bilo toliko loše da avioni nisu mogli da lete po njemu, a talasi su bili veliki kao „kuće“. Orkanski vetrovi su cepali zastave, a nekoliko desetina nesretnika je bilo oduvano sa paluba brodova u podivljalo more. Posade su imale naređenje da ni najmanji otpadak ne smeju da bace u more, jer bi to moglo neprijatelju da otkrije pravu nameru ove eskadre. Dalja naređenja su predviđala da ukoliko dođe do susreta sa nekim neutralnim brodom, on mora da se zauzme, a na njega postavi naoružana posada i obavezno isključi radio stanica. Ukoliko bi se naišlo na neki američki, britanski ili holandski brod, on je morao da se potopi. Radi osiguravanja tajnosti naređena je striktna radio tišina, a sva naređenja i obaveštenja među brodovima su prenošena putem signalnih zastava i blinkerima. Kako je postojala mogućnost da popuna gorivom u toku vožnje bude nemoguća zbog lošeg vremena, svi brodovi su imali na palubama ukrcanu burad sa naftom. Prvi pokušaj popune gorivom na otvorenom moru je propao 28 novembra. Sledećeg dana je opet pokušano krcanje goriva sa tankera u vožnji, ali je vreme i dalje bilo veoma loše, tako da i ovaj pokušaj propada. Ovi neuspesi dovode u pitanje celu operaciju, ali se vreme malo popravilo 30 novembra, dovoljno da se brodovi popune naftom iz buradi, jer je prethodnih dana bilo nemoguće njihovo manipulisanje po palubi zbog valjanja brodova. I ovom prilikom dolazi do problema, kada se nekoliko vezova za burad popušta na nosaču Hiryū, i sadržaj nekoliko njih se prosipa preko palube u more. Ipak pretakanje goriva uspeva ovog i sledećih dana, tako da se nastavlja dalje sa operacijom. Tokom 2 decembra admiralu Nagumu stiže radio poruka admirala Jamamota „Popni se na brdo Niitaka“, što je bio ugovoreni signal za napad. Kasnije istog dana stiže i duga poruka „Dan X je 8 decembra.“ ( što je po Havajskom vremenu 7.12.). Prilikom prolaska datumske linije ( 180. meridijan) dan nije trajao 24, već 43 sata i 30 minuta. Brodovi po 43 paraleli plove čitavih osam dana, do 4 decembra, da bi tada okrenuli u jugositočni kurs prema Havajskim ostrvima, tačno tamo gde je i bilo planirano. Sve pohvale za ovako preciznu navigaciju zaslužuje glavni navigacioni oficir sa nosača Akagi, kbb Gisiro Miura, koji je po oblačnom vremenu doveo eskadru na tačnu poziciju zaokreta. Tada počinje da raste napetost na japanskim brodovima. Admiralu Nagumu je bilo jasno da ako budu otkriveni pre ili tokom 5 decembra, akcija otpada, ako bude otkriven 6 decembra, na njemu je odluka o napadu, a ako budu otkriveni 7 decembra, napada će svakako biti. U subotu uveče, 6 decembra, u 21:00, Nagumo izdaje naređenje da se na jarbolu nosača Akagi istakne zastava Z, ista ona koju je u maju 1905 istakao admiral Togo kada je pobedio rusku eskadru admirala Rožestvenskog kod Cušime.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U 05:30, 7 decembra 1941 godine, sa krstarice Tone je katapultiran jedan izviđački hidroavion Aichi E13A1, sa zadatkom da izvrši izviđanje zaliva Lahaina. Letelica je bila opremljena bocama sa kiseonikom, tako da se ona popela na visinu od 8.000 metara i uzela kurs prema ostrvu Maui. Istovremeno je sa krstarice Chikuma katapultiran drugi hidroavion, koji je imao zadatak da osmotri Perl Harbur. Obe letelice se kasnije javljaju radiom kako bi saopštile rezultate svog izviđanja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U 06:00, sve letelice su bile poređane na palubama nosača i zagrevale su svoje motore, čekajući dogovoren signal za poletanje sa Akagija, a brodovi okreću uz vetar. Uskoro je zastava podignuta na pola jarbola, što je značilo pripremu za poletanje. Par minuta kasnije, kada su se brodovi nalazili na 230 milja od Oahua, zastava je otišla do vrha jarbola. Počeo je napad na Perl Harbur.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Short.jpg (45.48 KB, 478x600 - viewed 99 times.)

* -A6M2Akagi1941.jpeg (59.96 KB, 766x600 - viewed 104 times.)

* 05.jpg (100.16 KB, 1336x994 - viewed 132 times.)

* AkagiPearlHarbourlaunch.jpg (65.07 KB, 800x492 - viewed 135 times.)
« Last Edit: December 16, 2011, 12:02:22 am by MOTORISTA » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #12 on: December 15, 2011, 09:57:37 am »

Napad I talasa

Avioni prvog talasa su polako poletali jedan za drugim i počeli da kruže na zbornim tačkama. Od planiranih 189 letelica, učešće u napadu je uzelo 183, dok se 6 letelica, ili srušilo po poletanju, ili je odustalo zbog tehničkih problema. U 06:15 sve letelice su bile u vazduhu i po komandi Fučide, uzimaju kurs prema ostrvu Oahu.

Letelice prvog talasa

Visinski bombarderi Nakajima B5N2

grupanosačbroj letelicaplanirani ciljevi
1vAkagi15Maryland, Tennessee, West Virginia
2vKaga14Arizona, Tennessee, West Virginia
3vSōryū10Nevada, Tennessee, West Virginia
4vHiryū10Arizona, California
Ukupno49

Torpedni bombarderi Nakajima B5N2

grupanosačbroj letelicaplanirani ciljevi
1tAkagi12West Virginia, Oklahoma, Calofornia
2tKaga12West Virginia, Oklahoma, Nevada
3tSōryū8Utah, Helena, California, Raleigh
4tHiryū8West Virginia, Oklahoma, Helena
Ukupno40

Obrušavajući bombarderi Aichi D3A1

grupanosačbroj letelicaplanirani ciljevi
1pShōkaku26aerodrom Hickam
2pZuikaku25aerodrom Wheeler
Ukupno51

Lovci Mitsubishi A6M2

1iAkagi9aerodromi Hickam, Ewa, ostrvo Ford
2iKaga9aerodrom Hickam, ostrvo Ford
3iSōryū8aerodromi Wheeler i Ewa, hidrobaza Barbers
4iHiryū8aerodromi Wheeler i Ewa, hidrobaza Barbers
5iShōkaku6radarska stanica i aerodrom Kaneohe i aerodrom Bellows
6iZuikaku5radarska stanica i aerodrom Kaneohe
Ukupno43
Ukupno I talas183

NAPOMENA: Kako su ovi podaci i dijagrami napada preuzeti sa ruske wikipedije, slova iza brojeva označavaju sledeće. p – pikirajući/obrušavajući, i – lovci, t – torpedni i v – visinski

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U 07:40 avioni I talasa stižu do rta Kahuku, najsevernij etačke ostrva Oahu. Fučida tada izdaje komandu “Tenkaj - pripremi se za napad“. On je, prema planu, tada trebao da odredi koja će se verzija napada, od unapred pripremljenih, upotrebiti. Jedna signalna raketa je trebala da ooznači da je neprijatelj totalno iznenađen, dok su dve rakete, u razmaku od 30 sekundi, trebale da znače da je neprijetelj uspeo da podigne uzbunu. Kako je dobio obaveštenje od izviđačkih aviona, on se odlučuje za prvu varijantu, te stoga ispaljuje jednu signalnu raketu. Prema planu bombarderi B5N2 nastavljaju let na visini od 3.000 metara, torpedni avioni B5N2 kreću u lagano poniranje, dok se bombarderi D3A1 penju na visinu od 4.000 metara. Iako su svi avioni krenuli da lete prema planu, signalnu raketu nije video komadnir 9. grupe lovaca pbb Masaharu Suganami. Zbog toga Fučida ponovo ispaljuje signalnu raketu u nadi da će je on videti. On je na kraju primetio, ali su je primetili i avioni D3A1, koji su onda smatrali da treba da postupe prema verziji Br.2 plana, tako što će napasti aerodrom Hickam i ostrvo Ford. Kada su se približili cilju, nebo se razvedrilo i brodovi u luci su se videli kao na dlanu. Fučida je tada uzeo dvogled i izbrojao 7 bojnih brodova, ne primetivši bb Pensylvania u suvom doku i stari bb Utah, koji je služio kao brod meta. Kako se nosači nisu nalazili u luci, 16 torpednih aviona je moralo da nađe nove ciljeve. U 7:49 Fučida šalje šifrovanu poruku „To...to...to...“ kao znak da se započne sa napadom, a u 07:53 i signal „Tora...tora...tora...“, što je značilo da je neprijatelj totalno iznenađen.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U 07:30 pukovnik Logan Remzi dobija obaveštenje od pilota jedne Kataline da jedna nepoznata podmornica tone oko 1 milje južno od ulaza u Perl Harbur. Remz naređuje svom oficiru za vezu da potvrdi ovu informaciju. Dok su oni čekali proveru, začuo se zvuk aviona u obrušavanju, a Remzi ljut izlazi na prozor kako bi proverio koji se od njegovih pilota tako igra. Tada je ugledao japanski bombarder i uskoro se začula prva eksplozija. Tada se okrenuo prema svojim potčinjenima i rekao: „Pogledajte mu broj, to je japanac“. Na satu je bilo 07:57, kada Remzi izdaje naredbu da se svima pošalje sledeća poruka:

„Vazdušni napad na Perl Harbur. Ovo nije vežba!“

U zgradi komande Havaja se nalazio kontra-admiral Belinger, koji je požurio i sam da pošalje slično obaveštenje svim brodovima flote. Kazaljka na satu je pokazivala 07:58.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prvu naznaku napada amerikanci dobijaju u 03:42, kada minolovac Condor, koji je krstario na dve milje od ulaza u luku, primećije čudni beli trag u vodi. Taj čudni beli trag se približio minolovcu, osmotrio ga i krenu da se udaljava od njega. Minolovac poziva razarač Ward, koji je bio u patroli, i javlja mu sledeće:

„Primećena podmornica pod vodom, kurs zapad, brzina 9 čvorova.“

Razarač ubrzo dolazi do minolovca i oba broda kreću u potragu. Istovremeno je u radio stanici na rtu Bišops ovaj razgovor između brodova registrovan, ali nije prenesen nadležnima. Kada je razarač Ward javi o potapanju podmornice, u 06:37, njegovo obaveštenje se prenosi Kimelu oko 07:20, kada se on upućuje u štab.

Drugu naznaku amerikanci dobijaju u 06:45, kada se iz radarske stanice Opana javljaju vojnici Lokard i Eliot ( koji su u tom trenutku bili jedina posada radara!!!), sa saopštenjem da na radaru imaju avione iz smera severoistoka kao se približavaju. Iz centra za informacije im, u 06:54, javljau:

„Hvala na saopštenju. Ništa posebno. Zatvaraj.“

Ovo zatvaraj se odnosilo na radno vreme stanice od 04:00 do 07:00. Vojnici ipak nisu zatvorili i nastavili su da osmatraju i dalje. Eliot ponovo zove centar u 07:06 i prenosi sledeće:

„Veliki broj aviona nadire sa severa, tri stepena istočno.“

Poručnik Tajler mu se ponovo zahvaljuje i ne prenosi njegovo zapažanje komandi. Eliot ponovo zove u 07:15 i javlaj sledeće:

„Nikada u život nisam video toliko tačaka na ekranu. Najmanje 50 aviona se nalazi na razmaku od 90 milja.“

Tajler mu odgovara:

„To ne treba ništa da  znači.“


* Pearl_Harbor_attack_wave_1.gif (37.77 KB, 479x405 - viewed 121 times.)

* Pearl_Harbor_wave_1.gif (83.65 KB, 550x362 - viewed 128 times.)

* Jap_bomber_in_action-Pear_Harbor.jpg (135.47 KB, 715x521 - viewed 102 times.)

* B5N2Hickam.jpg (84.52 KB, 707x506 - viewed 93 times.)
« Last Edit: December 16, 2011, 12:04:00 am by MOTORISTA » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #13 on: December 15, 2011, 11:23:01 am »

Napad visinskih bombardera

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U 08:05 Fučida sa svojom grupom, kojoj su se priružila još dva aviona, otpočinje napad, koji amerikanci dočekuju sa jakom PVO vatrom, a sam napad ne uspeva. Druga grupa napada bb Tennessee u 08:10 i uspeva da postigne dva pogotka. Prva bomba pogađa jednu cev na kupoli Br.2 i probija palubu, a druga udara u kulu Br.3 i uništava je. Odmah posle ovih pogodaka na brodu izbija vatra. Ostale grupe napadaju svoje planirane ciljeve, a u 08:08 padaju prvi pogotci i na bb Maryland i West Virginia. West Virginia je pogođena sa dve bombe i uskoro počinje da se naginje na levi bok. Prva bomba je udarila u visini rebra Br.70, probila dve palube i eksplodirala, nanevši ogromnu štetu. Druga bomba pogađa kulu Br.3 ali ne eksplodira.

U 08:14 se dešava najdramatičniji trenutak napada, kada biva pogođen bb Arizona. Njega pogađaju bombarderi sa nosača Akagi pod komandom kf Makija. Prva bomba probija palubu između topovskih kula Br.1 i 2, uleće u skladište baruta i eksplodira. Ta eksplozija pali barut i municiju, tako da se pramac broda pretvara u užarenu loptu koja u trenutku pretvara u pepeo nekoliko stotina mornara na palubi Arizone, kao i nekoliko stotina nesretnika na palubama Nevade, Vestala i West Virginie. Druga bomba probija palubu u visini oklopnog komandnog mosta i uništava ga. Kf Sadao Jamamoto, i njegova grupa, sa nosača Sōryū, napada bb Nevada i uskoro se uz njen bok diže gejzir vode. Iako je teško oštećena i počinje da tone, brod počinje da uzvraća vatru na napadače. Napad visinskih bombardera se završava u 08:17, kada Fučidina grupa pravi drugi prelet i pogađa sa dve bombe bb Maryland. Obe bombe probijaju pramčanu palubu i eksplodiraju, skoro sasvim uništivši pramac.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Američke posade na brodovima su bile zapanjenje početkom napada. Niko nije bio spreman na ovako nešto i iznenađenje je bilo potpuno. Samo vreme japanskog napada je odlično odabrano, kada se većina posada i oficira nalazila na vikend izlasku. Posade PAT-ova su bile nekompletne, a što je najcrnje municija se nije ni nalazila blizu njih, već zaključana dok su ključeve bili kod oficira a većina njih je bila na kopnu. Kada su bombe počele da pljušte, posade se ipak nekako snalaze i razvaljuju ulaze u municijske komore i na kraju počinju sa paljbom po neprijateljskim letelicama. Nažalost ni sva njihova hrabrost nije mogla da nadoknadi propuštene šanse za pripremu dočeka neprijatelju.

Napad torpednih aviona

Torpedni avioni prvi kreću u napad na usidrene brodove sa desne strane ostrva Ford u 07:55, kada grupe kf Matamurija sa nosača Hiryū i kf Nagaija sa nosača Sōryū napadaju krstaricu Raleigh i brod metu Utah. Američki mornari su sređivali brodove, kada su ih ugledali, a većina ih je pomislila, bože koja je ovo vazdušna vežba po redu. Jedan avion napada brod metu, izbacuju svoje torpedo i pogađa ga u visini rebra broj 58. Eksplozija kida oplatu i tankove goriva, koje se izliva i meša sa morskom vodom, a brod počinje da se naginje na levi bok. Letelica potporučnika Satoa napada krstaricu Raleigh i pogađa je svojim torpedom, a ona takođe počinje da se naginje na levi bok. Treća posada napada krstaricu Detroit, ali je promašuje i njeno torpedo prolazi između ovog broda i broda Utah i zariva se u ostrvo Ford. U tom istom trenutku, sa druge strane ostrva Ford, kk Vinsent Marfi je razgovarao sa admiralom Kimelom o izveštaju koji je dobio sa razarača Ward o potapanju nepoznate mini podmornice. Tokom razgovora su počeli da stižu prvi izveštaji o napadu, koje Marfi prenosi svom komandantu, a ovaj dalje nadležnoj komandi. Sve se to dešava u 08:00. Američke posade počinju da se oporavljaju od prvog šoka i otvaraju vatru na napadače. U međuvrevremenu se nastavlja napad, kada trojka sa nosača Sōryū, ponovo napada krstarice Raleigh i Detroit i brod metu Utah. Jedan avion ispušta još jedno torpedo na Utah, koje ga pogađa i brod se konačno polako prevrće i tone u 08:12. Za to vreme dve posade napadaju krstaricu Detroit, ali nju opet promašuju torpeda. U 08:05 k-dant krstarice Raleigh, naređuje da se pusti voda u balastne tankove sa desne strane, kako bi se ispravio opasan nagib. U to vreme je već postalo teško pogoditi brodove sa leve strane ostrva Ford, jer je sunce počelo da izlazi i smetalo je japanskim posadama prilikom nišanjenja, a i amerikanci su otvorili jaku PVO vatru. Stoga kf Nagai naređuje da dve letelice iz njegove i 8 letelica iz grupe kf Matamurija, pređu sa druge strane ostrva Ford i tamo pronađu nove mete.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

S druge strane ostrva Ford, na minopolagaču Oglala se nalazio i kontra admiral Furlong, koji je potpuno bio iznenađen pojavom aviona, kada je ugledao jednog na oko 200 metara udaljenosti kako ispušta torpedo. Kasnije je izjvaio kako je bio šokiran kada je ugledao japanske crvene krugove ( Hinomaru) na trupu i krilima aviona. Istog trenutka daje naređenje da se na jarbolu minopolagača podigne znak da svi brodovi napuste luku. Međutim već je bilo kasno, avion koji je admiral video je ispustio torpedo, koje je prošlo ispod minopolagača i pogodilo krstaricu Helena uz koju je on bio vezan. Eksplozija torpeda je teško oštetila krstaricu, ali je njena posad pokazala veliku veštinu i održala je na površini. Manje sreće je imao minopolagač, jer su njegova oštećenja bila mnogo veća, a uskoro je i jedna bomba pala u vodu pored broda i nanela mu dalja oštećenja. Kada se videlo da stari brod neće moći da se održi na vodi, pomeren je, pomoću konopa, po krmi krstarice, kako je ne bi pribio uz dok. U 08:03 torpedni avioni napadaju bb Oklahoma i pogađaju ga sa jednim torpedom u visini rebra Br.64, 6 metara ispod vodene linije. Drugo torpedo pogađa između rebara Br.46 i 47, takođe 6 metara ispod vodene linije. Treći avion dočekuje jaka PVO i on ispušta torpedo pod prevelikim uglom, tako da se ono zariva u dno zaliva. Sama letelica prima 21 pogodak iz topova i mitraljeza, ali uspeva da se vrati na svoj nosač. U sledećih 7 minuta, ovaj bb pogađa još 7 torpeda, koja su mu unakazila levi bok, a brod dobija nagib od 40°, ali se ne prevrće, već tone i seda na dno. Istovremeno sa napadom na Oklahomu, otpočinje napad i na West Virginiu. I ovaj bb prima pogotke 9 torpeda, tako da mu je posle toga levi bok bio „otvoren za javnost“. Brod dobija nagib od 30°, a zadnje deveto torpedo detonira municiju kalibra 127 mm u komori i time nanosi još više štete. BB California je meta napada u 08:06, kada je pogađa jedno torpedo između rebara Br.97 i 98 i otkida čitavu oklopnu ploču dimenzija 9x5,5 metara. Ova eksplozija je oštetila i tankove goriva, tako da nafta počinje da se meša sa okolnom vodom. Sledeće torpedo ga pogađa u visini rebra Br.53, ispod oklopnog pojasa i pravi rupu veličine 10x5 metara. I ova eksplozija oštećuje tankove sa gorivom. Voda brzo prodire u brod i on počinje da se naginje na levi bok. Treći avion prerano ispušta torpedo, tako da se ono zariva u dno. Na ovu letelicu otvara vatru posada minolovca Avocet i obara ga, a on se ruši na mornaričku bolnicu. Na bb Nevada brodski orkestar je taman počeo da svira himnu i podiže zasatavu, kada ga je napao prvi torpedni avion. Ta letelica, pod komandom narednika Tanake ispušta torpedo i otvara vatru iz mitraljeza po krmi broda. Američka zastava je iscepkana u sitne deliće, ali ni jedan član posade nije bio ranjen. Torpedo pogađa brod u visini rebra Br.41 na 7 metara ispod vodene linije i pravi rupu dimenzija 8,2x4,8 metara. Osim toga eksplozija razbija protivtorpedni blister između rebara Br.30 i 43, tako da brod ukoro dobija nagib od 5°. Odlična posada mu ipak ne dozvoljava da potone, jer ubrzo uspeva da zatvori sve vodonepropusne pregrade i puštanjem vode u balastne tankove ispravi nagib na 0.

Do 08:10 torpedni avioni završavaju svoj nalet i kreću nazad put svojih nosača aviona.

U to vreme je admiral Kimel bio u štabu i ćutke gledao katastrofu koja se odvijala pred njegovom očima. Situaciju je najbolje opisao admiral Lejton, u tom trenutku obaveštajni oficir u Kimelovom štabu:

„Kimel je stajao pored prozora svoje kancelarije u podmorničkoj bazi sa stegnutom vilicom. Dok je gledao katastrofu koja se odvija preko puta, jedno mitraljesko zrno je probilo prozor, okrznulo Kimelovu belu uniformu pre nego što se zabilo u pod.“

Na to je  Kimel uzeo to zrno, pogledao ga, okrenuo prema svom oficiru za vezu, kk Morisu Kurtzu i promrmljao:

„Bilo bi milostivije da me je ubio.“


* B5N2sapancirnombombom.jpg (40.8 KB, 1009x609 - viewed 130 times.)

* arizonabum.jpg (73 KB, 740x583 - viewed 101 times.)

* arizonaostecenja.jpg (94.42 KB, 2273x855 - viewed 189 times.)

* oklahomaostecenja.jpg (109.89 KB, 2138x811 - viewed 136 times.)

* westwirginiaostecenja.jpg (110.61 KB, 2289x796 - viewed 142 times.)
« Last Edit: December 16, 2011, 12:08:02 am by MOTORISTA » Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #14 on: December 15, 2011, 11:30:37 am »

Napad bombardera za obrušavanje

Mornarička baza na ostrvu Ford

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U trenutku napada na ovu bazu u njoj se se nalazilo ukupno 70 aviona i hidroaviona mornaričkog vazduhoplovstva. Prva bomba pada u 07:55 i to tačno na hangar Br.6 koji se nalazio na južnom kraju ostrva. Dva minuta kasnije u hangaru dolazi do velike eksplozije koja otkida njegova vrata i baca ih na 5 holandskih aviona koji su se tu nalazili. Malo kasnije bombe pogađaju i hangar Br.38 i rampu za izlazak i ulazak hidroaviona u vodu. Mornari stacionirani tamo počinju sa sklanjanjem letelica i gašenjem požara, ali im veliki preoblem pretstavljaju eksplozije na bojnim brodovima. Šrapneli od ovih eksplozija ranjavaju mornare i onemogućuju im gašenje požara. Posle eksplozije bb Arizona, pokidan je i vodovod sa kopnom ostrva Oahu, što je onemogućilo dalje napore pri spašavanju ove baze. Od 70 letelica, 33 su uništene, dok je velika većina ostalih oštećena.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Mornarička baza Kaneohe

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U ovoj bazi se nalazilo 37 moranričkih hidroaviona, a napad iznenađuje svo osoblje. Uprkos iznenađenju, nije bilo ni traga panike, tako da su svi odradili svoje zadatke kao na vežbi. Uskoro bombe pogađaju hangar Br.1 i on se pali, tako da je od njega uskoro ostala samo metalna konstrukcija. Takođe je pogođen i hangar Br.3, koji je zadesila ista sudbina. Sve letelice koje su bile u njima su uništene.Iznad ove baze je došlo do kraće vazdučne borbe, u kojoj je oboren jedan avion USAAF-a.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Armijski aerodrom Hickam

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Na aerodromu Hickam su tog jutra očekivali dolazak grupe bombardera B-17 oko 08:00, te ih stoga nisu zabrinuli japanski avioni. Čak je i k-dant baze pukovnik Bertolf rekao:

„Baš uverljivi manevri. Čudno što mornarica i marinci vežbaju ovako rano u nedeljno jutro.“

Uskoro su počele da „pljušte“ japanske bombe, i to prvo po kasarni Hala-Makai u kojoj se 3.000 vojnika spremalo da doručkuje. U prvom napadu je poginulo njih 35, dok je oko stotinak ranjeno. Uskoro japanci počinju da gađaju i hangare, kao i da mitraljiraju svako vozilo koje su videli u bazi i na putevima oko nje. Pogođeni su hangari Br.11, 13, 15 i 17, kao i hangar 5. bombarderske grupe u kojem su se nalazili avioni B-17 na remontu. Svi avioni koji su bili u ovim hangarima su uništeni, a od njih su ostale samo konstrukcije. Veliki broj vojnika je bio ranjen krhotinama stakla i šrapnelima od hangarskih konstrukcija. U međuvremenu se aerodromu približava 12 aviona B-17, a njihovi piloti su bili iznenađeni dimom i vatrom na aerodromu. Ipak traže dozvolu za sletanje, ali se uskoro nalaze pod vatrom japanskih lovaca. Osim japanskih lovaca gađala ih je i sopstvena PVO, tako da oni pokušavaju na brzinu da slete na pistu. Letelice kojima su pilotirali Robert Taker, Geri Brendon i Dejvid Rolz uspevaju da slete sa japancima za repom, i njihove posade brzo napuštaju letelice i beže u skloništa. Nažalost nekoliko letača je ipak poginulo tom prilikom. Avion franka Votsona japanci napadaju i uništavaju mu dva motora, tako da je morao da izvede prinudno sletanje na teren za golf. Ostale letelice uspevaju da slete bez gubitaka, a samo letelica poručnika Ričardsa sleće na aerodrom Wheelers, gde je napadaju japanci i ubijaju dva člana posade.


* Fordwreck.jpg (66.79 KB, 744x599 - viewed 128 times.)

* FordStationPearl_Harbor.jpg (70.38 KB, 729x600 - viewed 114 times.)

* Kaneohe1941.jpeg (64.04 KB, 800x594 - viewed 100 times.)

* SailorssavePBYKaneohe1941.jpg (181.68 KB, 740x519 - viewed 100 times.)

* B-17CHickam.jpeg (99.06 KB, 800x586 - viewed 111 times.)
« Last Edit: December 16, 2011, 12:09:28 am by MOTORISTA » Logged
Pages:  [1] 2 3 4 5 6   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.057 seconds with 23 queries.