Filatelija na Palubi

[brodarski]

Tadašnja Srbija nije imala ustrojenu poštansku službu kao Austrija. Nije bilo poštanskih ureda ni poštarnica. Pismo se predavalo na cesti uz naknadu i sve se baziralo na povjerenju. Prva pošta za javni promet otvorena je u Beogradu 27. maja 1840. godine. U Kragujevcu pošta je počela s radom nekoliko dana iza beogradske. Velik i značajan događaj u povijesti moderne poštanske službe u Srbiji. Za usporedbu u Britaniji se te godine na svakoj pošti pismo moglo frankirati markom. Još je Miloš 1835. imao svog '' nadvornog sovjetnika Jakova Jakšića nadziratelja cele pošte u Srbiji ''.Zvučna titula iza koje se krio nadziratelj menzulana ( menzul-hana ). Kako je ta riječ doživjela preobrazbu u par desetljeća. Od 1840. 35 menzulana postaju pošte za prijenos pošiljaka i prijevoz putnika.Uvodi se i '' Uredba za naplaćivanje taksa ''. Pošta se naplaćuje po udaljenosti i težini. Mjera je 1 dram ( 3, 20 grama ) a cijena je bila '' 1 groš varoški '' tj. 0,10 para dinarski. Pisma su se slala '' kuda mu drago u vnutrenosti ''. Srbija je tako zakoračila u moderan svijet komunikacija.

[brodarski]

Značajna je odredba o prijevozu putnika. To je nova poštanska  usluga, a opet zavisna o cestovnoj  infrastrukturi koja nije bila baš najbolja. Dokle je bilo druma putnici su prevoženi kolima. Gdje drum prestaje, od putnika se očekivalo da zna jahati i bio mu je na raspolaganju konj. Kako gospodi, tako i damama, svim jednaki prijevoz bez razlike. Od Kragujevca južnije bilo je kao da silazite s auto-puta i vozite se nekim seoskim puteljkom. Srpski Sovjet i knez su nastojali što prije poboljšati drumove. Pošta je donosila prijeko potreban novac, a i trgovci su počeli putovati češće i brže nego do tada. Narod je i dalje išao pješice. Tko je tada novac vidio, a kamoli posjedovao?

[brodarski]

Vratimo se malo na početak. Život u Srbiji za vrijeme Turaka nije bio podnošljiv, a tatari su ga znali učiniti nemogućim. Tadašnji suvremenik Mihailo Petrović ostavio je slikovit opis turskih tatara u beogradskoj čaršiji. Piše Petrović: '' veliku uzbunu na ulici izazvao je uvek prolazak tatara, poštonoša, a još veću vezira ili njegovog harema. Za sve vreme vezirova pohoda kroz grad specijalne talanbasđije  bi po taktu udarale u talambase, a čauši bi čas po čas derali se i nešto na turskom podvikivali i štapove svoje tresli  da se čuje zveket praporaca. za pašom je išla vojska, delije na konjima, sa kopljima i visokim kalpacima, a za ovim krđalije, takođe na konjima. kad su žene pašine na konjima išle iz harema i kad su prolazile kroz grad, gavazi su trčali napred i to oglašavali vikom i dernjavom. Tada su se svi dućani u na Zereku, ondašnjem trgovačkom centru Beograda, zatvarali i niko nije smeo  ni kroz ćepenke vriti, a kamoli glave pomoliti. ( prolazak VIP osoba bez rotacionih svjetala )
Ako ne tako svečano, a ono uz isto toliko larme prolazili su beogradskim ulicama tatari.
nastavak slijedi...............

[brodarski]

Ajmo dalje s tatarima.
.... ispred tatara jahao je uvek po jedan ili dvojica suruđija, koji su vodili rezervne konje, za slučaj da onaj ispod tatarina ugine od nemilosrdnog teranja. I tatari i suruđije imali su kamđije, kojima su šibali konje, a tatari su tim kamđijama često šibali i svoje suruđije. Suruđije su se pri ulazu u varoš derali iz sveg glasa, tako da se njihova dernjava sa velike daljine čula. To je bio znak da im se svet sa velike daljine sklanja sa puta i da im se u menzulani spreme odmorni konji. Turski tatari, jureći kroz varoš, imali su običaj da kamđijom, iz besa šibaju svakog, koga bi na ulici ili ispred dućana, samo mogli da dohvate. I ispred njih , kao i ispred pašine pratnje Beograđani su morali bežati ''. Tako Mihailo Petrović stari Beograđanin bilježi. Promijenio se Beograd, Turaka više nema, a stanovnici i dalje bježe. Od obijesnih vozača i drugih ljubitelja velikih brzina. Nema suruđija više. Nadomješteni su policijskim i vatrogasnim sirenama.

[brodarski]

U idućem nastavku o vojnim poštama. nazivi, brojčane oznake, poštanski žigovi, itd. Sve tamo do 1914. godine.

[brodarski]

O srpskim vojnim poštama napisano je malo radova, većinom stranih. Od Srba je Evžen Deroko ( nekad se potpisivao i kao Eugene Derocco ) napisao kapitalno djelo '' Geschichte der Postwertzeichein von Serbien ''. Djelo je objavljeno 1914.  u izdanju Philipp Kosack iz Berlina. Obuhvaćeno je razdoble od od 1876. do 1914. godine. Od srpsko- turskih ratova do pred početak 1. svjetskog rata. Razdoblje bogato promjenama uvjetovano stalnim ustrojem i preustrojem vojske.

[dzumba]

Свака част Бродарски. Рођени си приповедач. Умеш драматуршки да осмислиш написан текст (да на пример оригинални текст скратиш, истакнеш битно, прекинеш у правом тренутку, наставиш у правом тренутку, додаш оригинална коментар и др.), како би пажњу читалаца одржао на потребној разини а они нешто и научили. Могао би и неки сценарио да напишеш, на пример за документарни филм о паробродским друштвима на Јадрану или о војним поштама...  

[brodarski]

Dzumba, hvala na komplimentima. Sad slijede dosta zanimljive vojne pošte srpske vojske. To ti je kao Plava biblioteka romana 100 čuda. Primjećuješ li stare turske nazive u jeziku? Sjećam se iz djetinjstva koliko su turske riječi bile zastupljen u svakodnevnom govoru. Danas su dosta iščeznule. Umjesto ata imamo bolid, a mezaluk je zamijenjen fast-foodom. Boza se pretvorila u kolu, a lebleđija je iščezao u nepovrat. 

[dzumba]

Како се не бих сећао турцизама. И сада их мало има (ево једног: топ ). Ја сам, на пример, тек у првом разреду основне школе сазнао да се правилно каже двориште а не авлија. Чак сам се бунио тврдећи учитељици да није управу јер  моја баба каже авлија.

[brodarski]

Prvi srpski zakon o vojnm poštama donesen je za vrijeme prvog srpsko-turskog rata ( 18.VI 1876.-16.II 1877.). Zakon je ugledao svjetlo dana 18. VI 1876.  Njime su propisane ratne ( vojene ) pošte i odmah ustrojene pri Vrhovnoj komandi, kao i pri komandama vojnih korova i drugim nižim jedinicama.  Uvode se vojničke karte ( dopisnice ) koje su oslobođenje plaćanja poštarine.
Potrebe za tim dopisnicama bilo je i prije njihovog uvođenja i tiskanja. Srpska vojska riješila je to na način koji će biti uobičajen sve do gašenja Jugoslavije. Uzela je poštanske dopisnice i pretiskala ih ručnim žigom '' VOJENA POŠTA ''. Bile su to SAOBRAĆAJNE KARTE iz 1873. i 1876. godine na crvenkastom i žućkastom kartonu. Pretisak je bio ćirilićni što će se i vidjeti na slici. Pretiskivalo se kako se stiglo, u svim smjerovima. Nije se vodilo računa o estetici, rat je i ljudi glave gube.

[brodarski]

Prve prave vojničke karte ( dopisnice ) bez vrijednosne oznake uvedene su tek za vijeme drugog srpsko-turskog rata 1877/78. godine. Dijeljene su besplatno ( džabe ) vojnim obveznicima i prenošene su redovitim poštanskim prijevozom. Zanimljive su što sadrže ogroman broj vojnih žigova i štambilja.
Žigovi u uporabi.
Vrhovna komanda- jednokružni, promjer 25 mm. Datum u obliku razlomka bez znake godine ( dan, mjesec ).

[brodarski]

Moravski kor ili korpus imao je jednokružni žig promjera 24 mm. Oznaka datuma u obliku razlomka, dan i mjesec.
Identičan žig imao je i Šumadinski kor. Natpis: VOJNA POŠTA / ŠUMADIJ. KORA

[brodarski]

Jedna mala nadopuna. Za poštansku povijest Srbije važan je Karađorđev tzv. '' Kriminalni zakon ''.  U njemu je članak o listovnim pošiljkama s kaznenom odredbom. Dosta surovo za današnje vrijeme.

[brodarski]

Jedna mala nadopuna. Za poštansku povijest Srbije važan je Karađorđev tzv. '' Kriminalni zakon ''.  U njemu je članak o listovnim pošiljkama s kaznenom odredbom. Dosta surovo za današnje vrijeme.

Nalaže se svakom Srbinu, a osobito seoskom kmetu, kako bi pismo u selo došlo, da se taki dade kmetu u koje mu drago doba bilo i kmet taj čas da ga šalje kud ide i kome… Koji bi se usudio zadržati taj podleži 50 štapova trpeti…".

[brodarski]

Od tog zakona do žiga vojne pošte Timočkog kora prošlo je 66 godina. Srbija se mijenja a s njom i način komuniciranja. No, uvijek ima onih koji se po nečemu izdvajaju iz svoje sredine. Žig Timočkog kora po izgledu odskače od vojnih poštanskih žigova. Sličniji je štambilju neke firme ili ustanove. Ovalan je i bez datuma. To je  službeni žig  i samo je ponekad korišten za žigosanje pismonosnih pošiljaka.
Za razliku od Timočkog, Drinski kor je imao okrugli žig promjera 23 mm s datumom ( dan / mjesec ).