Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
 Offline
Posts: 2 176
|
 |
« Reply #515 on: May 12, 2011, 12:46:09 am » |
|
Dobiveni zadatak nije bio obecavajuci, znaci dosade su na vidiku. Konci su pohvatani, sve je licilo na rutinu kroz preventive. Posada se brzo uigrala, sada je potrebno utvditi pravila ponasanja u sigurnosno interesantnom okruzenju, a za to treba vrijeme. Komandant granicara je dobio odrijesene ruke, nikakav pokret nije trebalo prethodno najavljivati ili detaljno obrazlagati vec samo izvijestiti redovnim putem. Prethodne reference ulijevaju komandantu jedinice da ce ovaj zadatak biti uspjesno obavljen, s njegovog stanovista, bilo je bitno da se zbog nedovoljne discipline ili neadekvatne komunikacije sa civilnim strukturama ne desi neki vanredni dogadjaj, ne inzistira na rezultatima. Neko mi se cini da su posade granicara tada bile same sebi dovoljne, prihvacali su komunikaciju samo sa znancima, tesko su se odlucivali na nova poznanstva. Ali priroda zadatka je trazila drugacije, imaginarni zadatak podrazumijeva sire komunikacije i izvore, ne sumnjamo u sebe, posada je kompaktna, odana, starjesine kompanktne.
Spoznati pravila ponasanja u okruzenju, ne znaci otkrivati svoje namjere, poznata sintagma. Posadi su davane selektivne informacije, cesto i pogresne, jer svatko u povjerenju zeli saznati detalj vise, a nesvjesno onako u “prijateljskom caskanju siri pricu dalje",” ne kazi prijatelju ono sto ne zelis da sazna neprijatelj”. Isplovljenja nisu najavljivana posadi, bez pravila, znalo se isploviti pa vratiti nakon pola sata, a i ostati nekoliko dana, primaknuti se luci nocu na milju ili dvije, osmatrati, pa nazad na more. Kako je vrijeme odmicalo, posada je polako ulazila u zivot estabilishmenta u gradu, nesebicno nam je stizala pomoc od mnogih pojedinaca i organizacija kao dopuna pozadinskog snabdijevanja. Gotovina iz kase namjenjena za hranu, zajedno sa brizljivo odabranim kuharom, cinila je ishranu na brodu reprezentativnom, od znacaja za kvalitetno ugoscavanje. Kada se ljudi bolje upoznaju, suradnja je laksa i efikasnija, posao bolje ide. Gosti nisu vecinom trazili luksuz, vojnicki pasulj za podsjecanje na njihove dane, narezak Gavrilovic iz vojnih zaliha je za goste trazeni Bingo. Civili koji dolaze ratni brod zele vidjeti organiziranu vojnu cjelinu, vole komunikaciju, ali ne i opustanje posade preko mjere jer njihovoj osjetljivoj percepciji to znaci, da ukoliko vojska nema discipline, automatski njihovo samopouzdanje se umanjuje. “Nula” je drzala do dostojansta i ovako sa distance slobodno mogu reci da je pobrala simpatije. Cini mi se da smo bili razlicitiji od drugih.
Nekako su se zaredale posjete operativaca tadasnje DB-a, znajuci da oskudijevaju sa ljudima, Komandant broda se pitao cime “Nula” zasluzuje toliku paznju. Zadatak je rutinski. Pocinje da nas posijecuje tada privatni poduzetnik u nastajanju,forsirajuci druzenje. Upalila se crvena lampica opreza, ali idemo dalje, paranoja moze biti nezgodna stvar. Analizom razgovora dolazimo do zakljucka da se zeli saznati sto vise o zadacima broda, da se prikupe informacije o svakom isplovljenju broda i podrucju plovljenja. Dakako, posada se vec dobro familijarizirala u gradu, nemaju oni taj reflex, znaju odrijesti jezik, zato I ne znaju nista ili prenose ono sto su culi na brodu, ali to ne odgovara istini, pojacavamo bezbednosnu obuku preventive radi. Privatni poduzetnik intenzivira druzenja cescim dolascima na brod, inzistirajuci i na druzenjima vani uz opustanje. Nije odbijan, ali nije mu se ni hrlilo u zagrljaj, sve sa mjerom. Nije proslo dugo vremena, insajder nam dojavi namjere “privatnika”.Kaze, ranije je bio sitan svercer, propustan je kroz carinu,donosio je sigurnosno interesantne informacije. Sada mu je zadatak da se familijarizira sa posadom kako bi centar DB bio updatovan . Znaci sumnje su potvrdjene, zivot ide dalje, druzenje s njim ide dalje, ne prekidamo ga, vec ga polako skrecemo sa teme. Posto se predstavio kao strucnjak iz oblasti koja je tek u nastajanju, dadosnu mu ideju da odrzi seriju predavanja mornarima, a prijatelj se ne odbija, u kojem su ga oni posteno resetali sa pitanjima da je znojav izlazio iz mornarskog prostora. Onako elegantno, potureno mu je i nekoliko pogresnih podataka i procjena, ali namjerunjegovog dolaska nismo mogli saznati.
Zamjeceno je da u akvatoriju luke dolaze brzi plovni objekti, prazni, face iz juzne Italije, niski, crnomanjasti, sirokih prstiju i naglasenog ukrasavanja sa lancima,krizevima i narukvicama, do tada nepoznata moda na tom podruciju koja se poput zaraze ubrzano prihvatila kod domicilnih . Uplovljvaju i isplovljavaju prazni, uredno se prijavljuju luckim vlastima, placaju pristojbe, nauticki turizam u praskozorije velikih nevolja. Tek monitirani uredjaj na brodu,omogucava slusanje njihove komunikacije na VHF kanalima, na brodu imamo znalca talijanskog jezika, ali se moglo samo konstatirati da razgovaraju u kodu. Nauticki turizam i kod, takav prirucnik jos do sada nije izasao izuzimajuci GMDSS procedure. Vec polako zvoni za uzbunu, radarska osmatranja se inteziviraju, biljeze se oznake na camcima, vidimo da isti spartaju “prazni” iz i u luku. Nas je zadatak cuvanje specijalnog tovara i naravno pokusavamo dovesti u vezu “nauticare” s tim. Poput posade i nauticari su se familijarizirali u gradu, vole tulume u kaficima,osvajaju nocne dame bljestavilom svog nakita i debljinom svog novcanika koji im pomaze da kompenizraju visinu kada stanu na njega. Nikada ranije Talijani nisu pohodili crnogorsku obalu u tom broju jos od vremena epizode iz II svjetskog rata kada su u pocetku bili potisnuti od strane vojske Kraljevine Jugoslavije. Nitko nam nista ne govori, informacija nema “odozgo”, izvjestaj sa granice se redovno pise, pojave se opisuju, Komandant jedinice se bavi vaznijim stvarima. Slusamo im komunikaciju, i dalje se svodi na “Y5”, “Z1”, “A8”,.. brojke i slova. Veze iz grada nam dostavljaju podatak gdje se “turisti”najvise krecu,kazu atmosfera je vise nego opustena, alkohol se toci, cesto cetveronoske izlaze uz kafica i restorana. U to je doba kriminal bio skoro nepoznat, setnje nocu bezopasne, u toj su se oazi brzo snasli. U luci borave i dva manja broda, krcaju teret isplovljavaju i dolaze prazni nakon nekoliko dana. Mediteranski servis.. dobro je da ima posla.
Obuka na brodu je intenzivirana u svim segmentima, rutina je dovodjena do perfekcije. Fizicka kondicija posade se odrzava pojacanim fizickim odgojem, ali i uvodjenjem pjesadijske obuke, zaboravljaju na negodovanje, nitko nije postedjen. Na raspolaganju je i kampanjola, tada skoro novi FIAT, od pomoci je. Na izlascima posade se inzistiralo, ali se vodilo racuna da se i bez postojecih moze isploviti odmah i obaviti zadatak. Tako se jednom zadesilo da su na izlaz pusteni Komadir V BO i brodski elektricar, tada jedine aktivne starjesine na brodu. OROST je dostavljao podatke, bas je tada bilo sumnjivog kretanja objekta i trebalo je izvrsiti indentifikaciju. Isplovljeno je bez obojice, samo sa mornarima u pogonskom kompleksu, ali bez ikave sumnje da zadatak s njihove strane nece biti izvrsen. Tako je i bilo. Najstarji mornar u stroju dobio je 5 dana nagradnog odsutstva slijedece jutro.
|
