PALUBA
September 21, 2019, 06:15:51 am *
Welcome, Guest. Please login or register.
Did you miss your activation email?

Login with username, password and session length
News: Važno
Pravilnik za postovanje vesti
 
   Home   Help Search Calendar Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 62 63 64 65 66 [67]   Go Down
  Print  
Author Topic: Patrolni čamci klase C 80 (1xx) - Stari graničari  (Read 281867 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Istria 052
Prijatelj foruma
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 965


« Reply #990 on: February 21, 2019, 07:39:43 am »

Ne znam da li je bila, ali ponavljanje ne skodi..
  Šta je ona bela kupola ?

Trenažer za iglu i ostalo oruđe za rv i pvo.

Trenazer je imao ljuljajucu platformu i top 20/1 Hispano, laser za oznacivanja polozaja nisanske linije na kupoli.
Kupola je bila ekran (poput planetarija kod astronomske navigacije). Ne mogu se sjetiti kako su se racunala tocnost pogadjanja (nisanjenja), vjerujem da je bio neki senzor.

« Last Edit: February 23, 2019, 06:50:10 pm by leut, Reason: sređen citat » Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 965


« Reply #991 on: February 21, 2019, 02:22:54 pm »

Boravio sam u 1. mjesecu 2018 godine na Malti. Stariji maltezani se sjecaju patrolnih camaca poklonjenih od strane ex-Yu.
Pitao sam ih koji je razlog zbog cega su se odlucili za brodove iz SFRJ, pored toga sto su poklonjeni,naveli su da  je proglasenjem nezavisnosti, Malta ostavljena bez obrane o kojoj su se do tada starali britanci. Tako se i njihov tadasnji presjednik obratio Titu za pomoc. Nisam vidio brodove vezane ispod Carine na Malti, ali, kako rekoh, postoji sjecanje Maltezana na brodove koje su dobili na poklon od tadasnje SFRJ.
Obuku posada malteske obalne straze vrsili su pripadnici 16. GMO koji su boravili na Malti u svojstvu savjetnika. Svi su do jednoga pricali o divnom iskustvu i gostoprimstvu domacina.
Logged
Solaris
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 10 918



« Reply #992 on: February 21, 2019, 04:32:06 pm »


* 800px-Malta_304.jpg (107.64 KB. 800x600 - viewed 63 times.)


Ex-Libyan Customs launches built in Yugoslavia with the names:

   - unknown (C25)
  -  Tariq (C26)

Commissioned - 1975/6g

Decommissioned - c.1990g

https://en.wikipedia.org/wiki/Maritime_Squadron_of_the_Armed_Forces_of_Malta

« Last Edit: February 21, 2019, 04:37:51 pm by Solaris » Logged
Jester
Prijatelj foruma
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 768



« Reply #993 on: April 08, 2019, 06:43:57 pm »


* 1.jpg (1857.54 KB. 1506x2193 - viewed 55 times.)

Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 965


« Reply #994 on: September 09, 2019, 05:11:19 pm »

Graničari ne znaju za granice  marinero

Kada smo dogovarali đitu za 2019 godinu, ex graničar sa „Nule“ Vasko S, komandir V BO „par exellence“, spomenuo je Istrijana Olivera T, volio bi ga sresti nakon toliko vremena, pošto polazimo iz Istre  Dali smo se u potragu za Oliverom. Znali smo da je bio kuhar na Nuli, da je upamćem po izvanserijskoj pripremi kvalitetnih obroka, ali i po ljudskim kvalitetama. Naravno, on-line telefonski imenik nije pokazivao postojanje takovog prezimena u Istri. Ooo Vasko, stvari van pogonskog kompleksa sa tobom nikad nisu jednostavne. Idemo dalje, google tražilica izbacuje ime Olivera T, ima podosta spotova na YouTube-u, najviše o muzičaru iz Sutomišninice na Ugljanu. Vasko opisuje njegov fizički izgled, kaže, pamti ga kao mršavog, visokog, pomorca. Klip na YouTube-u dovodi do Olivera T iz te iste Sutomišćice kao pomorca-kuhara na trgovačkom brodu. Pošaljem mu poruku preko YouTube-a i gle čuda, javi se „Vaskov Istrijan“ sa Ugljana, Sutmoščice, potvrđuje bio je na „Nuli“, kuhar, razmijenili smo brojeve, spojiše se Vasko i Oliver. Viber je od pomoći. Oliver, dobivši informaciju od Vaska da ćemo dio ljeta provesti na jedrilici, poziva Vaska i nas u Sutomiščicu, ukoliko nas put navede.
Krenulo se 13.08.2019, zaljev Raša-Mali Lošinj, Mali Lošinj-Premuda. Od Premude (l. Loza) do Sutomiščice je nekih 30 NM. Odluka pada, ustaje se ujutro rano, 0430, jutarnji rituali, isplovismo u 0530, more je tiho, ne jedrimo, nema vjetra, ali svi nekako hoćem što prije do Ugljana, nitko nije zaintresiran za križanje i kruženje. Ravna linija, samo motoriranje, najkraći put. Sutmišćica je u zaljevu Lukoran Veli, o.Ugljan.  Oliver T za da dolazimo i osigurava nam besplatan vez u Olive Island marini, stanuje nedaleko. Vezali smo se oko 13 h, guzva je, gatovi su na kratkoj razdaljini, Comar Comet 11 Plus nema thruster, kormilo ne sluša dok se ne postigne brzina u vožnji krmom, dvokraki folding propeler, lijevo okretni, vjetric iz pravca NW, ali zato pomažu čaklje, odgurujemo se, privlačimo, uhvatili smo mooringe, vezani smo. Kapetane može i znamo za bolje.
Javismo Oliveru da smo stigli, daje nam orijentire kako naći kuću, kaže čeka nas. Kako je Vasko jedini koji ga poznaje i bili su bliski, doduše malo na guranje, „potjerasmo“ Vaska da ode prvi, da bude neko vrijeme sam, znajući da će emocije biti jake,  momenti su  koje treba ostaviti za osamu dvoje, tada mladića, kojima je život predodredio da neko vrijeme provedu zajedno na brodu, a da ljudska veličina održi to drugarstvo do današnjih dana.  pilot angel       
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 17 870


« Reply #995 on: September 11, 2019, 06:41:48 pm »

Као и увек занимљиво испричано! Чекам наставак...
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
zastavnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 1 965


« Reply #996 on: Today at 12:59:40 am »

Sutomišćica, Ugljan, vezani u „Olive Island“ marini, nevelika je, ali višeg standarda. Preko puta je lako dostižni Zadar, na otprilike 2 NM, gumenjakom za 10-15 minuta. Ali Sveti Donat će morati pričekati još neko vrijeme, jače nešto privlači potrošiti  uvijek oskudno vrijeme na jedrenju.   Ove se godine nismo se uhvatili u zamku da se mora preploviti što više, akcelerator za trke raznih želja. Sporije, ali kvalitetnije.   
Vasko je toliko lijepo pričao o Oliveru T, najzad pravedno svsrtanog u njegovu rodnu  Sutomišćicu. Ipak je puno godina prošlo od njihovog zadnjeg susreta 1981-82 godine, nekih 37 godina, puno se stvari izdešavalo na našim prostorima, kada bi bilo moguće vratiti vrijeme, sigurno ne bi birali taj hod po trnju djece jednog vremena koji su pomislili da je tamo negdje, u nekom novom vremenu trava puno zelenija. Neko novo vrijeme grabi koracima od sedam milja naprijed, novac je sve više mjerilo vrijednosti, a starije generacije sve manje vjeruju u čuda.  Sutomišćici se ipak dešavalo čudo, vrijeme nije ugasilo emocije, više ih je uglancalo iskustvom. 
Susret nakon toliko vremena, u početku je  rezerviran samo za Olive T i Vaska ,  osjetio se emocionalni  naboj, potekle su suze koje same  govore, treba ostati čovjek u vremenu  i nevremenu, kako pokojni Oliver D kaže „karte je promišalo“ u pjesmi  Živote moje. Dvije su se sudbine ponovo srele, poput zvijezda repatica. Rastali su se kao mladići, momci koji su polagali nadu u bolji život, a našli su se  sa pokojom borom na licu, neko manje, neko više. Zvoni telefon, zove Vasko i onako kratko, kako samo on umije u par kratkih trosatnih crta objašnjava nam kako doći do kuće koja je nekih 300-400 m udaljena od marine. Da ponovimo, oj Vasko, stvari van pogonskog kompleksa nikad s tobom nisu jednostavne. Ma kakav google maps, Vasko maps nas dovodi do nekog zidića posje koga nije bilo dalje, ide glasovno navođenje: „ ma znaš tamo, gledaj bolje, mi smo ispred čekamo, njegova se kuća nalazi između druge dvije“. Nova maps terminologija, od velike je pomoći u mjestu od nekoliko stotina stanovnika.
Nosimo skromni znak pažnje, nešto što karakterizira područje od kuda smo došli, nemamo velika očekivanja, ali nas vuče neka ljudska toplina, neko mađionarsko čudo. Vidimo Vaska i Olivera, prepoznajem Olivera, gledao sam ga na YouTube.  Ulazimo u kuću, stol je postavljen za gozbu, onako po protokolu, kako pravnici kažu, „s pažnjom dobrog domaćina“, a mlađi na isto reagiraju s „vauuu“.
Oliver nam predstavlja suprugu L, sa naše je strane G, od milja na brodu zvani „komesar“, moje kćerka I, i pisac ovih redaka. Sve odiše dobrodošlicom, pričalice su ostale bez teksta, ali neposredni duh graničara ne dozvoljava da bilo koje barijere duže potraju. Polako otkrivamo jedni druge, dobri anđeli samo statiraju, nema potrebe za njihovom intervencijom,  vlada atmosfera dugogodišnjeg prijateljstva među ljudima koji se u većini prvi put vide.Evociraju se uspomene, traže se i nalaze poveznice, spominje se rodbina koji svi imamo u raznim krajevima naše pokojne domovine. Oliver se sjeća da je novac koji su mu roditelji poslali za skidanje iz vojske, za  „kupovinu odijela“, zapio sa društvom, da nije znao za sebe, da mu je tadašnji pomoćnik komadanta na Nuli  Aleksandar I, rođeni Nišlija, dao dijelove svoje garderobe, novac za put i džeparac. Raspituje se za Acu, pa imamo ga u globalnom selu, na Viberu, javlja se, čuju se Aca i Oliver, dogovaraju se naći tamo negdje, što prije. Sjaj u očima je prirodna kozmetika  lijepih sjećanja, sreće, a toga nama u Oliverovoj kući ne nedostaje. Aca salje slike iz dalekih 80tih, na jednoj je i Oliver u mornarskoj uniformi. Naš dežurni i dobroćudni  Vasko presveti, upada u riječ, , neumoran je,  koji su to samo klizeći startovi u tuđe misli,  odustajemo od borbe sa njegovom ćudi dobrog vojnika Švejka. Kada osjeti da je otišao  predaleko,  uslijedi serija  serijskih izvinjavanja i tako u krug. Ali to je Vasko, sve je stalo u tih 5 slova njegovog imena. Uživali smo u Vaskovim transformacijama njegovog lokalalnog narječja, koji se  mijenja kada mu Vasko maps nepogrešivo javi gdje smo, aplikacija razvijena samo za njega i nalazi se u nekom čipu. U Istri priča lokalnim dijalektom, na Ugljanu je  to po otočki, ali se kompozicija narječja  obavezno završava  dubrovačkom štokavštinom.  Malo je reći da nas stomak zabolio od smijanja. Neponovljivo, dogovaramo se G „komesar“  i ja,  da Crni Biseri našeg dragog Vaska moraju ostati zabilježeni. Ali Vasko nije samo serijski izvinjivač, on je i nesvjesni serijski zavodnik, jer vlada bečkim manirima opisanim u  knjigama iz davnine,  u on line knjižnicama ih nema. Nenaviknute na tako nešto, ine gđe i gđice ostaju u čudu, ne znaju se ponašati, što ih je snašlo, da li se to sam Bog spustio sa neba,  dok se osvjeste, uragan Vasko je već prošao.
Kod Olivera ide sve po protokolu, aperitiv, predjelo, vino, dopunjujemo iz naših zaliha sutomišćisku trpezu okusom malvazije istarske. Prisjetio se Vasko i svojih momačkih dana, zakasnio je  na isplovljenje zbog izleta za vrijeme čuvanja državne granice na moru. Pa dobro, čuvala se ona i po dubini. Oliver i Vasko kazuju anegdotu kada je veoma ukusno jelo slučajno ispalo kuharu Oliveru T  na pod (pa kome se to od nas  nije desilo u životu), manje fleksibilni komandant Nule FB naredio je, da se ista baci i da se podijeli suhi obrok. Ali Vasko izbacije Grunfovu uzrečicu „ako već moramo baciti hranu, neka to bude u stomak“. Ipak je  tadašnja vojska bila cjepljena protiv svega i svačega, tako se barem pričalo. Ovaj je boj odigralo srce u junaka Vaska koji je stao u Oliverovu zaštitu, bb 20. Objašnjava Oliver da je  u JRM došao izgrađen, sa iskustvom, da mu nije trebalo objašnjavati što treba raditi, ali da je volio svoj svijet malih sloboda. Ako je pomorac u trgovačkoj mornarici, dobrovoljac koji u „zatvor“ odlazi za novac, ukrcani mornar na brodovima JRM plaćao je dug tadašnjoj domovini, ta mala sitna zadovoljsta, kratkotrajni osjećaj slobode,  bili su odušni ventili. Vasko je to jako dobro znao, zato je i bio omiljen među mornarima, koji su njemu uvijek davali više, oduživali  se lojalnošću u poslu i poštovanjem standarda.
Mi smo već siti, ali orade sa grila doplivavaju na stol, mornari, sada amateri iz 39 stopne jedrilice uživaju u blagodatima spize spremljene kod Olivera i njegove supruge.  Borimo se sa oradom, ne žaleći da u toj borbi ostavimo i zadnji slobodan prostor  želuca svog.  Ali to nije sve. Krenule su pjesme, Oliver pretstavlja svoj opus, kompozitor je, pjevač.  Toliko mediteransko, toliko osebujno. Talenat, dijamant na površini, nebrušen i dalje. Ako postoji  umjetnička nepravda ona je otjelovljena u tome da Oliverove skladbe nisu za sada odmakle dalje od lokalnog radijusa. U novom dobu  talentu treba novac za šansu. „Dotle smo došli“, da novac oduzima pravo na pravu šansu. Pokušati ćemo učiniti nešto, barem nešto, da se pomogne koliko toliko nešto u što Oliver duboko vjeruje. Ne, maligani neće pomutiti taj osječaj zadovoljstva, pomoći. Ne bi da ulazim u detalje, ali osjećaj da se čini prava stvar liči na omaž životu koji više nikad neće biti takav, nematerijalna  dobit ovog divnog druženja.
Orade su teškom mukom našle svoj put u gastronomskim užicima vjernih sljedbenika, kada evo paketa iznenađenja, lignje na otočki, na salatu. Cijelo vrijeme ne prestajemo degustirati maslinovo ulje, ni pijat i toćat kruh. Nima kraja.
Redaju se pjesme iz bivše nam države,  svima znane, zaboravlja se okrutna sadašnjost, javljamo se sjećanjima koja nestaju pod teretom novih vremena. Tako valjda mora, nostalgija pomože da se pojačaju dobre stvari, a lošje da izblijede.  Oliverova supruga L  svjedoči o duhu koji je izašao iz graničarske lampe, nismo je trebali dugo trljati. Ređaju se boce vina kao da smo u punionici Vinoploda, premašili smo očekivanja, ali se na dobru podlogu hvataju. Našim zavijanjem (nas troje to zovemo pjevanje) odmažemo Oliverovom baritonu, ne zamjera nam, to je koncert za lokalnu upotrebu, tonska proba upornih i dugovječnih amatera.
Ne, ipak su lignje na otočki jače, zajednica gostujućih velih trbuha se predaje, božanstveni ukus je slomljen „ faktorom krcanja“.
Oliver radi u lokalnom javnom poduzeću,  viječnik je općinskog vijeća koji je ušao u politiku da bi potvrdio da i poštenju ima tu mjesta. Biva prepoznat na izborima i mete korumpiranu konkurenciju.  U njegovom se slučaju karakter odupreo galopirajućem novom valu.
Višesatnom druženju energije ne nedostaje, izlazimo na promenadu, konoba na otvorenom, klapa, uživamo. Ipak s nama je i moja  I, 10 joj je  punih godina, stojički je izdržala za nju još nerazumljive emocije , umor je jači, tata je samo njen na ovom putovanju, čudna i nenadana prošlost razdvojila nam je puteve. Nedopunjujemo   naše 3-D susrete, nezamjenljivih u odnosu na 2 D iz globalnog sela. Gospar Vasko, Oliver i G ostaju  u otvorenoj konobi, da utabaju stare staze, male velike stvari koje životu daju smisao. 
Na žalost, dnevni ritam obaveza zatvorio je ovu nesvakidašnju stranicu, koju bi pokojni Mladen Delić opisao sa  „zar je to moguće“.  Smisao života svede se u poznijem dobu na otvaranju  stranica lijepih sjećanja stvorenih iz nekih, kako smo tada mislili, velikih dužnosti.
Logged
Pages:  1 ... 62 63 64 65 66 [67]   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.018 seconds with 26 queries.