Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
 Offline
Posts: 2 176
|
 |
« Reply #208 on: June 11, 2010, 08:43:51 pm » |
|
Jednostarješinstvo i subordinacija imaju svoju dobru i loš(iju) stranu. U rukama znal(a)ca predstavljaju efikasno i efektivno oružje, a suprotnost je oličena u nemogućnosti izbjegavanja pogrešnih ljudi na pravim mjestima. Kada bi posmatrali kvalitet popunjenosti profesionalnim kadrom prikazan na matrici, na apscisi bi bila formacijska mjesta (pogrešna ili prava), a na ordinati starješine (pogrešne ili prave). Moguće su 4 kombinacije, najgora po organizaciju, sistem je pogrešan čovjek na pravom mjestu, znači pričamo o komadovanju, o nekome tko svojim potezima odlučuje o sudbinama mnogih, i u ratu i u miru.
Bila su to vremena kada je mirisalo da neće biti dobro, ljudi školovani da to osijete (da ne kažemo uspješno predvide buduće događaje, kao jedno od najbitnijih karakteristika upravljanja) nisu taj zadatak izvršili, dozvolivši da se iz statusa aktivnih kreatora pretvore u treće ili četvrte sljedbenike, ostavši zatečeni, ono za što su školovani, odigrava im se ispred očiju, ali njih nitko ništa ne pita, Mount Evereste osvajaju drugi, oni su samo šerpasi.
Kirurški tim gdje instrumentarka vrši operaciju, vrsni kirurg dodaje skalpel, a anestetičara nema. Da li pacijent umire dugotrajno i u najvećim mukama? Oni koji skriviše najveće zločine, osuđeni, pa im zakon garantira brzo smaknuće, da ne bi patili. Zamislite certificiranog krvnika iz amorfne mase koji legalno osuđeniku oduzima život tupim nožem i još mu se pravda da je to najbolje za njega, komuniciraju, krvnik uvjerava da je humanista, a osuđenik smatra da je nevin, da se to nemu neće desiti, možda ga preskoče, iako je vidio da su njegovi susjedi stradali. Krvnik nije vješt, ali lažnu nadu daje, a osuđenik je tu najčešće zbog nečinjenja. Biva izrečena i kolektivna presuda zajedno sa lustracijom, da bog da nešto imali, pa se dugo tome opet nadali.
Propustivši šansu da budu slavljeni, pobijednik je taj koji piše povijest. Da im slijedi odraditi posao za koji su se školovali, saznali su zadnji, postavši tako skup kvalitetnih, a loše organiziranih pojedinaca. Profesionalizam ne trpi opravdanja koja su iznosili, zamislite da prase utovljeno i spremno za klanje zamoli mesara da ga poštedi njegove uloge u prirodnom lancu, odnosno zatraži amnestiju od budućih kobasica, šunki, pršuta, plećki,.. a koliko je samo mesar pomija odnio, koncentrata i sada prase neće pod nož, kod mesara neće moći. Zato je većini onako kako je, za razliku od ..
U tim vremenima dezorijentacije, kada su mnogi mislili da se stečene privilegije održavaju po principu „perpetum mobile“, ništa ne uložim, samo dobijam, to me pripada po tradiciji koje nemam, pa ne bi kladioničarski posao cvjetao dok god ima onih za brijanje. Onaj tko je obišao malo svijeta vidio je, da se privilegije brane svim sredstvima, pa i oružjem, zemlja radničke klase podjeljena je na komadiće radničkoj masi bez svijesti da su upravljačke sposobnosti također zanat.
Zar tranzicija nije potvrda toga, ali čitanje između redova je problem za ljude koji su probrani, selektirani i kasnije sistemski pretvoreni u aparatčike, administrativce, evidentičare koji se najrađe ne bi miješali u svoj posao, ali plaću primaju bez i malo stida. Kao u biznisu tako i u vojsci, ako protivnika ne poraziš,ako ne eksploatiraš uspjeh, onda sebi stvaraš partnera, a sa partnerom valja napraviti kompromis, pa nitko zadovoljan, poput supružnika koji nikako ne shavaćaju da nisu za skupa. Samo iskre i frktanje, rogovi na brvnu, borba u kojoj nema pobjednika, vječita gangrena, a profite na bazi (naših) gluposti skupljaju mudriji, organiziraniji. Uništi do temelja da bi ponovo gradio, mudrije zajednice nastavljaju gdje su stali uz modifikaciju. Lakše je vladati označavajući krivca nego strpljivo stvarati višak vrijednosti.
Ali Brku osjećaj nije varao, u njegovim planovima samo njemu znanim, nije dozvoljavao iznenađenja, planiranje i uvježbavanje kao prevencija, pa što je to nego pravovremeno predviđanje. Jedan je od rijetkih koji u cjelosti opravdava sredstva zajednice uložena u njega. Pozitivan primjer samo takav.
Zamislio je da grupa graničnih patrolnih čamaca uvježba gađanje ciljeva na kopnu, bližeg i daljeg. Grupu čine PČ tipa „Mirna“ sa kalibrima 40/70 mm, 4x 20 mm i PČ tipa „Rudnik“ (poboljšani stari graničari) sa kalibrima 3x 20 mm na krmi i pramcu.
Priprema, sve lijepo objašnjeno, znamo već, najprije će gađati pramčani topovi, pa okret gađa se krmenim i tako dok se ne potroši predviđeni resurs. Jednovremeni okreti, preko desnog boka, pa preko lijevog, komande za plovni sastav, ma idealno.
Supozija za prvi dan uvježbavanja je nešto lakša, mete su blizu, znači radi se praktički o gađanju jednog cilja, daljina do cilja manja od krajnjeg dometa najmanjeg kalibra. Brka se ukrcava na stariji patrolac, mete plutaju, manevar podilaženja tj. približi se neprijatelju da te što kasnije ugleda, razvijeni u borbeni kurs, zamjenik komandanta određuje pozicije, izvještava udaljenost od mete, ušli smo u domet najmanjeg kalibra, Brka izdaje komandu za otvaranje vatre, brodovi voze paralelno, nekoliko plotuna iz pramčanih topova, okret preko desnog boka za oba broda, mete ulaze u cilj krmenih topova, nekoliko plotuna, Komandanto brodova fino koordiniraju aktivnosti, „sinhrono plivanje“ za mornare artiljerce to je vatreno krštenje, trema nestaje kod njih.
Trema je nestala kod posade, ali od kada se zapucalo, Brko koji se smjestio u kormilarnici, počinje mijenjati boju lica, na mostu se čuju neki neartikulirani zvukovi.
„Brko, ne snima se film o Tarzanu, ne posuđuješ glas Johnny-u Weissmileru?!“, ma rikanje pravo, kod drugog okreta Brko počinje izdavati nesuvisle komade kormilaru, vidim ne radi namjerno, ali ne može se kontrolirati. Pjeni, izašle mu žile na vratu, iskolačio oči, lice crveno. Panika, bolje se u miru pokazati nego u ratu.
Komandant broda podvikne kormilaru da sluša samo njegove komande. Okreti se vrše u navigacijski opasnom području, greška vodi ka nasukavanju. Sve se dešava u kratkom periodu, sekunde su u pitanju, Brko ne prestaje, „krici iz savane“.
„Stariji vodnik UA na most !“, izvanserijski mlađi oficir hitrim koracima dođe, „Izvolite druže Komandante“, raportira otresito. „Hitno po policijske lisice i pripremi dva jaka mornara !“. Stariji vodnik UA je zvijerka, sekunde su mu trebale, sve je spremno. Brodovi i dalje okreću i gađaju, na PČ 140 je prava mala drama, Brko riče, ako nas čuje moderator propasti će vježba.
Komandant broda siđe u kormilarnicu, unese se u lice Brki i otresito mu kaže: „ Samo još glas da sam čuo od tebe, vezujem te !!! Pobiti ćeš nas !“. Šok je Brki dobro došao, odjednom zašuti, uvuče se u kut kormilarnice, pored radara, ne progovara, gađanje prođe besprijekorno, većina granata završila je tamo gdje je bila upućena.
Brko ništa nije komentirao, otišao je sa broda i sutradan, kada je u planu bilo gađanje meta na različitim udaljenostima od sastava brodova, Brko pređe kod starijeg, iskusnijeg i tolerantnijeg Komandanta broda IA, na graničar tipa „Mirna“.
Bonaca je, brodovi su na moru, vezani bok uz bok. Brko određuje ciljeve, to što je uradio tada ne može biti ni taktika, ni operatika, već samo njemu znana strategija, brodu koji ima veći kalibar daje bliži cilj, a brodu sa oruđima manjeg kalibra određuje dalji cilj. I dalje smo u istom navigacijski opasnom području, okrete treba vršiti, a u blizini su hridi, ne možemo razdvojiti brodove, samo sada treba stariji tip graničara isturiti, zatvoriti kut gađanja brodu na kojem je Brko ukrcan, Brko gađa sa sigurne udaljenosti, a vi drugovi među hridi.
Primjedba nije pomogla, Brkina je zadnja, podliženje, borbeni kurs, cilj je ušao u domet topova 20 mm, izvještavamo, otvaramo vatru, otvara vatru i drugi brod 40 dug 70 mm, fizički iza nas, njihove granate prolaze blizu, vidimo ih, sumrak je. Okreti, pramčani pa krmeni topovi djeluju, završava se i ta epizoda.
Živi smo, vraćamo se u bazu, analiza, otporne točke PLAVOG na kopnu su uspješno uništene. Kod Brke nema ni malo crvenila, stid je za njega viša moralna kategorija, metodom ponavljanja ustanovili da to za njega ne postoji.
Kuda plovi ovaj brod, ..
Prošlo je tome dosta godina, akteri ove priče rasuti su sudbinama, tenzije među balkanskim nepromišljenim glavama su smirene, mirovnim inicijativama koje su vodili gori od njih, tadašnji Komandant starijeg graničara (onog gdje je Brki falila sekunda do vezivanja) sreće UA (tada već zastavnika), UA priča zanimljivu priču.
Znaš, susjed sam sa Brkinim dobrim prijteljem, jedno veče sjedismo zajedmo kada nam se pridruži i Brko, kako kaže UA, tada visoko pozicionirani starješina i upita: „ Da li bi ti mene bio stvarni vezao onomad kada smo bili na gađanju?“, „ Naravno, bez razmišljanja bih to učinio?“, odgovori UA.
„Da li bi tvoj Komandant broda imao petlju to narediti?“, muči Brku znatiželja, „Naravno, bez razmišljanja bi to uradio da ga niste poslušali !“, odgovara UA.
Jednom čovjek, uvijek čovjek..
A gdje je tu Brko,..? Brko pamti..
PS: Po mom mišljenu uspješan lider, Komandant, je onaj tko iza sebe ostavi uspješne ljude,.. najbolji način da okretom iza sebe prepoznaju koliko vrijede,..
|
