PALUBA
March 28, 2024, 12:08:55 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Za sve probleme prilikom registracije obratite se mailom na brok@paluba.info
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 [17] 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 ... 71   Go Down
  Print  
Author Topic: Patrolni čamci klase C 80 (1xx) - Stari graničari  (Read 468080 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #240 on: June 22, 2010, 08:05:44 pm »

Iskreno, ne bih rado to iskustvo da evociram. Ne ponovilo se! Taj strah da ne izgubim nekog čoveka, da moram isploviti sa samo jednim podoficirom na brodu, briga o dve jahte, sve skupa, jezivo. I još pride strah za dete Miše Broza. Sad
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #241 on: June 22, 2010, 08:15:24 pm »

Iskreno, ne bih rado to iskustvo da evociram. Ne ponovilo se! Taj strah da ne izgubim nekog čoveka, da moram isploviti sa samo jednim podoficirom na brodu, briga o dve jahte, sve skupa, jezivo. I još pride strah za dete Miše Broza. Sad

To proslo kraj tebe, a mi bili u centru. Pogresih tada sto nisam isplovio na otvorenije more, ali tko bi se nadao..
Logged
Patriot
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 590


WWW
« Reply #242 on: June 22, 2010, 08:35:28 pm »

Pogresih tada sto nisam isplovio na otvorenije more, ali tko bi se nadao..
I ja pomislih na počeku čitanja da bi to bilo najmanje zlo, no lako je (praviti se) misliti za ekranom računala, a drugo kad si u toj situaciji,. U svakom slučaju možeš zapivati: Diiiii siiiii bija, bija, bija, kad je grmiiiiiloooooo, kad je ........
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #243 on: June 22, 2010, 08:43:49 pm »

Pogresih tada sto nisam isplovio na otvorenije more, ali tko bi se nadao..

Quote
I ja pomislih na počeku čitanja da bi to bilo najmanje zlo, no lako je (praviti se) misliti za ekranom računala, a drugo kad si u toj situaciji,. U svakom slučaju možeš zapivati: Diiiii siiiii bija, bija, bija, kad je grmiiiiiloooooo, kad je ........

Ni me cepala panika, ma ni bilo sejno, zato je, kako son napiso, mozljen dela 300 na uru, ni bilo vrimena za skercat, da samo znos koliko nas je hitilo, najmanje milju, a peljali smo kontra vetra, ki bi se nodija da te nesto atko more trefit i inbatit na mori
« Last Edit: June 22, 2010, 09:09:57 pm by Rade » Logged
Patriot
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 590


WWW
« Reply #244 on: June 22, 2010, 09:18:14 pm »

... ki bi se nodija da te nesto atko more trefit i inbatit na mori
A mogli ste razbit i obalu ...
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #245 on: June 25, 2010, 05:45:39 pm »

Ljeto je, proslava bokeške plave noć u Kotoru je za koji dan. Karte su podjeljene, zna se koji je PČ na graničnoj patrolnoj vožnji, loša sreća drugovi ovaj put, ostali  isčekuju da stigne naređenje koje se izvršava sa najvećim motivom. Napokon stiže, 2 PČ iz 16. GMO idu na proslavu, neoženjene starješine da žive punim životom, ovi drugi da se provedu i nađu sa znacima, porodicama,..

Pripreme teku uobičajno, brodovi se dobro odžavaju pomorački, ne treba neka pažnja, samo uglancati uniforme, službena odjeća za mornare je ljetna bijela, za starješine ljetna bijela sa kratkim rukavima.  Optimizam vlada kod posada, svi zvižduću, brodovi su atrakcija u Kotoru, ne pruža se svaki dan prilika da zaigraju neku od glavih uloga u  filmu života, barem na dan da osjete na trenutak slast slave. Na hlačama samo oštra ispeglana linija, na mornarskim marmama, simbolu teškog života nekadašnji mornara za ručnog utovara, sada tri linije ispeglane linije, prepoznatljivi znak svake mornarske uniforme u svijetu. Kape se „fazoniraju“ i tako redom. Kod mladih starješina, širok osmjeh, zlatan zub, osjeća se da svako čeka svoju priliku, šansu. Komandant odreda će se ukrcati na PČ 137.

Pred isplovljenje redovi vješalica sa bjelom uniformom stižu na brod, proba pred modnu reviju unificiranih modela, ma nebitno, mornarska bijela uniforma daje samopouzdanje, a u grupi spremnost da se prihvate i veći rizici kada se uhvate u koštac sa i“zazovima“ na obali.

Plovimo, Tivatski zaljev, Komandant odreda naređuje presvlačenje u svečane uniforme i smotru učesnika na pramcu, malo je stvari koje je kk Vukmirović prepuštao slučaju. Evo nas u oficirskim kabinama, salonu, čekamo da prođe i zadnja faza, zadnja „check list“, a u Kotoru, putuj igumane za stado ne brini.

Svako se oblači svojim redosljedom, pk Mulić je odabrao da najprije stavi košulju, pantalone, i na kraju  čarape i cipele, nije baš po protokolu, ali toliko slobode ima. Nešto se unervozio, šeta po salonu, kabini, izlazi bos na palubu, ide do krmenih prostorija, ljudina je to, svojih 190 cm, 110 kg, pravilno raspoređenih oko bokova, za njega pojesti 2 kg pečenog mesa ne predstavlja poteškoću, mnoge je opklade dobio na svoj apetit.

„Gdje su mi bijele cipele, nema ih!“, hvata se pk Mulić za glavu i pametnu kosu za koju je vidljivo da spremno napušta ludu glavu. Panika, još 5 minuta do postrojavanja na palubi. Brod lagano klizi tjesnacom Verige. Otvara sve ladice ispod kreveta, ormar, nema ih, nastavlja u salonu. „Alo Drinko, cipele se obično ne ostavljaju u brodskoj biblioteci, nema ih ni među priborom za jelo“, zamalo da ne završi pretraživanje u frižideru. U zemlju nisu propale, niti ne mogu, more je svuda oko nas. 

„Ima li tko rezervne cipele?“, našli smo jedne, ali broj 42, Drinko nosi čamce br. 47, pokušava, gura nogu, jedva je palac prošao, zamalo da su u žurbi zaglavi. Znoji se Drinko, kk Vukmirović  ga ima malkice na zubu zbog sitnih nesmorenosti, ništa staršno, čisto odgojno,  ali to Drinku teže pada jer misli da nije takav, hoće izdati demant, ali kola su krenula nizbrdo. Da li da obuje smeđe cipele, šta da radi, nema ni bijelih čarapa?

Klakson poziva na zbor i smotru. Izlazimo ležerno, već smo u stroju, čeka se Komandant odreda, evo ga i Drinko, dolazi zadnji,  „klizećim“ zauzima svoje mjesto. Najstariji predaje raport Komandantu odreda, kreće u smotru, sa desnog krila stroja. Postrojeni kikoću, pokušavaju zadržati smijeh, Drinko došao u bijeloj uniformi, sa šapkom, ali bos na postrojavanje.  Vire noge, „pravi čamci“, ma kuter, razmaknutih ogromnih prstiju, barem su nokti  čisti, ako bude zalazio u detalje.

Svi vide Drinkovu nevolju, samo Komandant odreda ne zna o čemu se radi, ne da se zbuniti, ozbiljno i otresito odmjerava svakog pojedinca od glave do pete i nazad,mičući se za bočno korak udesno. Stiže i do Drinka koji  viši je od njega za glavu, pogled prema glavi, odmjerava mu svaki detalj, Drinko u stavu mirno, pogled Komandanta prema njegovim nogama, obli Komandanta Vukmirovića hladan znoj, oči mu ispaljuju strelice, zubi škrguću: „Što je to Muliću, gdje su cipele, jel vi to mene zezate?“. Drinko krene da trokira, kada je u nebranom voću,  onako malo se zbuni. Vidimo Komandantu bi odreda trebala čaša vode sa kockom šećera, vrti glavom: „Muliću, izađite is stroja i da Vas nisam vidio na palubi!“, zapovijedi glasno inače uvijek smireni Komandant odreda. Ode ljudina iz stroja,  skrušeno, pod dojmom da mu lađe sve više tonu, nikako da skine karmu sa sebe.

Tako je Mulić Drinko proveo kotorsku noć u backstage-u, uvjeren da je i dalje neopravdano neshvaćen od Komandanta jedinice. Svoju šansu nije te kotorske noći našao, sreća mu je naišla kasnije, kao i sa svima nama život se sa njim poigrao u jednom momentu, evo ga sada u Nizozemskoj sa porodicom, dvoje odrasle djece, svoju prvu službu na graničarima nikad nije zaboravio, a ova je anegdota uvijek prilika da je se podsjetimo kada se nađemo ili čujemo.

Nije se dugo zadržao kod nas, otišao je na službu u OAB Oštro, ..

Ovaj je esej posvećen dobrom drugu, korektnom starješini, koji se sigurno neće naljutiti što sam ovu zgodu podijelio sa Palubom, možda ovo pomogne da i njega ukrcamo na nju, sa ili bez cipela..
 
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #246 on: June 25, 2010, 05:57:54 pm »

Istria, sada, nakon toliko godina, mogao bi i javno da kažeš ko je sakrio cipele?
Logged
Patriot
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 590


WWW
« Reply #247 on: June 25, 2010, 06:11:04 pm »

Misalim da je vrijeme da se rješi ta dilema s cipelama? Gdje su bile? Ili ostale ...
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #248 on: June 25, 2010, 06:30:34 pm »

Istria, sada, nakon toliko godina, mogao bi i javno da kažeš ko je sakrio cipele?

Malo je bio smotan.. zaboravio ih je.. a za njegove barke nije bilo rezerve, bilo je malo vremena da od dve napravimo jednu cipelu, po mjeri za njega,.. nikad se nije oprao od zezanja kasnije,..
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #249 on: June 25, 2010, 07:30:08 pm »

Misalim da je vrijeme da se rješi ta dilema s cipelama? Gdje su bile? Ili ostale ...

Ostale su mu doma muceniku, ipak bijele uniforme nismo drzali na brodu, samo po pozivu,..
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #250 on: June 26, 2010, 10:12:55 am »

Svaki je odlazak brodom u Dubrovnik imao svoju draž, mjesto za izazak i ljeti i zimi, omiljene destinacije, kafići u poprečnim ulicama, tada popularni disko klub „Bahus“, kuliranje na terasi  gradske kavane čim proviri sunce. Mlađi željni svega bili su uvijek između želja i mogućnosti, dok su se stariji mirili sa sudbinom i izlaske svodili na šetnje, izloge, piće.

Važilo je  pravilo „Tko je navečer bik, ujutro ne smije biti vol“, radno se vrijeme mora odraditi, pa koliko  izdržiš. Druga je stvar bila pripravnost za isplovljenje, ne malo puta se desilo da neplanirano stigne naređenje za isplovljenje. Mobilnih telefona nije bilo, rješavali smo to tako što je pojedinac ponio sa sobom brodski prenosni VHF, zeleni, proizvodnjne Ei-namjenska, robusnu stvarčicu koju nije  lako sakriti, bilo je komičnih epizoda osvajanja ženskih srdaca, a iz torbice viri antena VHF, baš stimulirajuće, zar ne. Kada bude ostavljen fiksni telefon ili lokacija  lakše je „odmetnika“,  bludnog sina dovesti nazad.

Ljetna sezona, Dubrovnik vri, zov divljine stizao je i do Gruža, gradska luka, brod je atrakcija, skupljaju se turisti. Ne znamo na koju kombinaciju, ali i njemu se napokon posrećilo, vodnik Vinš Beni je nešto namirisao, ima šanse, odaje ga ponašanje. „Kako biti atraktivan?“,  mučilo ga je. Kolonjska voda „Brion“, bijele čarape, narukvicsa oko ruke, to su mu bili talismani.

Hoće djevojku izvesti na plažu Lapad, ali ideja mu je brodskim čamce, originalno, nema što. Osmjeli se , dođe pitati još ujutro za radnog vremena. Nije praksa, ali ako je za Benija  neka mu se i čamac nađe pri ruci, neka ga ništa ne sputava, samo neka više napokon uspije. Svi navijamo za njega. Vredan je, obavlja poslove ujutro, kupuje za brod dnevne namirnice u samoposluzi, zamjenio dežurstvo na brodu, vraća u Kumboru, dva za jedan. Predaja raporta po završetku radnog vremena, sprint preko siza, kaže doći će popodne po čamac.

Eto njega popodne, presvlači se u t-shirt, bermude, speedo ljetne papuče, baš je trendy, čamac je u vodi, benzina ima, zabruji Tomos 4, ode Beni  ukrcavati izabranicu srca svoga u drugi dio luke. Drago nam je, ima malo i ljubomore, što bi dao da sam na njegovom mjestu, ne vidimo kako izgleda. Beni ponosan na svoju originalnost, došao je po nju čamcem. Vidimo ih samo dalkozorom, duga crna kosa, Beni razvukao osmjeh od uha do uha, zamaknuše oni čamcem put Dakse, reče Beni da namjerava na neku od lapadskih plaža.

Taman se vratismo popodnevnoj rutini, dolazi mornar sa barkase, tu ima fiksna linija, ima i vojna sa indukcionim telefonom. Zove Komandant odreda, hitno isplovljenje, negde oko Molunta izgubio se dječak koji se barkom zaputio na more.
Pripremi brod za borbu i plovljanje, momci su uigrani, 15-20 minuta i spremni, zabrujaše motori,  odvezuju se konopi. Idemo, moramo po Benija, ponio je VHF, zovemoga, ali ne uspostavljamo vezu, zamakao je. Izlazimo iz luke Gruž, prošli Daksu, okret prema obali Lapada, kad osmatrač primjeti čamac pored hridi Grebeni, kamenitu je obalu Beni odabrao za svoj performance, još nisu ni iz čamca izašli, VHF veza proradila, pojavi se brod, dođosmo bliže, Beni dužnost zove. Prebaci djevojku na najbližu obalu i idemo našim putem. Bio je to jedan od Benijevih „najomiljenijih“ desanata, djevojka je osvojila mostobran na Lapadu, a Kapetan čamca se povukao na brod maticu, zezanju nikad kraja poslije toga, kao vozio je dugokosog prijatelja da mu polaže hridi.

Čovjek se može roditi bez mnogo čega, ali bez sreće nikako, Beniju se jednostavno taj dan nije htjelo,  više sreće drugi put.
Logged
lovac
Stručni saradnik za brodska oružja i sisteme
kapetan fregate
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 7 442


« Reply #251 on: June 27, 2010, 10:11:07 pm »

Malo je off, ali moramo nastaviti priču o Mulić Drinku:
došao jadničak u obalsku bateriju na Oštrom, ostao je isto tako smotan kakav je bio i na brodu ... kasarnom su kružile priče i anekdote o njegovim zgodama.

Jednom prilikom držao je mornarima nastavu - mere bezbednosti prilikom rukovanja obalskim topom 85 mm.
Da bi bio što slikovitiji i da mornarima što opipljivije pokaže kuda se ne smeju turiti prsti kada se top puni i priprema za paljbu, Drinko je za primer (kako ne treba) turio svoj palac ispred zatvarača i - naravno - tako ostao bez celog prsta...

Bio je živa legenda!
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #252 on: June 27, 2010, 11:16:50 pm »

Lovac,

ima tragikomicni nastavak price o izgubljenom Drinkovom prstu.. on je svoju nevolju dozivio 04.01.1988.

Logged
Patriot
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 590


WWW
« Reply #253 on: June 28, 2010, 09:06:48 am »

Da bi bio što slikovitiji i da mornarima što opipljivije pokaže kuda se ne smeju turiti prsti kada se top puni i priprema za paljbu, Drinko je za primer (kako ne treba) turio svoj palac ispred zatvarača i - naravno - tako ostao bez celog prsta...
Mislim da su mornari za cijeli život zapamtili tu slikovitu po(d)uku.

PS: na jednom od rijetkih bojevih gađanja PBRom509 neiskusan artiljerac je stajao u osi sa napunjenom cijevi pramčanog topa 76 mm. Kod opaljenja mu je zatvarač (po novome, zadnjak) došao na koji cm od lica, a što se zastavniku zaduženom za brodsku artiljeriju, a koji je iz kormilarnice kao nadzirao gađanje, učinilo da je ovaj dobio po nosu. Kad je shvatio da ipak nije, onda je izletio van i osobno mu dao po nosu (barem je tako izgledalo). No, to nije bilo tako dojmljivo koliko kad je iz ruku jednog od vjerojatno jednako opreznog mornara-artiljerca iz transportnog cilindra na željeznu palubu ispao "metak" 76 mm. Što je bio što je "metak" pao na upaljač, lagano se otkotrljavši do početka kormilarnice ...

Nama u svakom slulčaju na PBRu509 - glede artiljeraca - nikad nije bilo dosadno.
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #254 on: June 28, 2010, 02:15:02 pm »

Quote
Što je bio što je "metak" pao na upaljač, lagano se otkotrljavši do početka kormilarnice ...

Nama u svakom slulčaju na PBRu509 - glede artiljeraca - nikad nije bilo dosadno.

Ne znam konkretno za taj top, ali zrno bi trebalo imati centrifugalnu bravu koja dodvodi upaljac u ostro stanje onda kada dobije odredjeni broj obrtaja.

Znaci, nema straha od eksplozije, ali svakako ispadanje granate na palubu nije pokazatelj obucenosti.

Pozdrav i do skorog vidjenja na IZM (IKM),

« Last Edit: June 28, 2010, 02:23:23 pm by Rade, Reason: ubačeni quote tagovi » Logged
Pages:  1 ... 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 [17] 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 ... 71   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.033 seconds with 24 queries.