PALUBA
March 29, 2024, 06:56:33 am *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jednu cifru, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 [24] 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 ... 71   Go Down
  Print  
Author Topic: Patrolni čamci klase C 80 (1xx) - Stari graničari  (Read 468239 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Plavnik
In memoriam
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 635


« Reply #345 on: August 16, 2010, 02:14:59 pm »

Bilo je i meni odmah jasno o čemu se radi, međutim, kažem samo radi onih Palubaraca koji s ovom problematikom nisu na "ti". Želja mi je da budu što preciznoje informirani bez obzor kako smo mi u našim žargonima nešto nazivali.
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #346 on: August 18, 2010, 08:30:57 am »

Uplovljenje za predstavu pretvorilo su u noćnu moru, Komandantu broda na dušu. Na obali nova-stara publika, komentari u stilu Mladena Delića, nevjerica. Ne postoji dostojanstvo koje je u stanju prevazići osudu javnosti bez izrečene riječi. Pogledi su dovoljni.

Analiza vanrednog događaja potvrdila je ono što smo i sami znali. Komandu NAPRED, operator telegrafa je ponovio kao NAPRED, ali je fizički postavio kazaljku telegrafa na hod KRMOM. Podaci u Brodskoj bilježnici oslikavali su komande date sa komadnog mosta, dok je evidencija iz strojarnice pokazivala primljene komande za hod KRMOM. Operater telegrafa, desetar po ugovoru, vanserijski starješina i danas u aktivnoj službi imao je loš dan, ali to nije opravdalo Komandanta za loše učinjeno.

Na sreću posljedice su bile benigne, stariji vodnik Usanović je pravovremeno, poznavajući navike Komandanta broda pri uplovljenju, provirio kroz palubni otvor i direktno po komandi sa mosta, bez posredstva telegrafa, odradio komandu NAPRED. Brod se ukopao, krmenim zrcalom dodirnuo čamac- 'gajetu vezanu uz bok drvenog brodića. Gajeta i prije loše održavana, dosta trula, napuknula je. A drveni se brod  od propulzije malo jače zaljuljao, samo ga je širina čamca dijelila od ozbiljnog oštećenja.

Naravno, vanredni događaj, procedura, izvješten je Komandant GMO, dolazi službenim pezejcem, skoro kao iz filma „Ko to tamo peva“,  sa njim i ispitivač tadašnjeg JUGOINSPEKTA iz Tivta, pregledao je trup drvenog brodića građevinske firme i ustanovio da oštećenja nema.

Javila se i lučka Kapetanija, ako se ne varam inspektor Herman, praveći svoj izvještaj o pomorskoj nezgodi. Došao je i direktor građevinske firme, vlasnika drvenog brodića, koristeći priliku za novo poznanstvo, čisto upoznati se sa događajem.

Brodovi JRM nisu bili osigurani kod osiguravajućih kuća, već je za štetu koju počini  tadašnja  JNA odgovarala Federacija u postupku pred  sudom.

Direktor firme je izjavio da ne potražuje za štetu na već trulom čamcu.

Na brodu muk, Komandant i solidarna posada, pre svega aktivne starješine,   osećaju se odgovornim,  slučaj je zaključen, štete nema, građevinari ne potražuju popravak oštećenog čamca, ali osjećaj krivice na brodu je snažan.

Sutra dan ujutro, sizni najvaljuje da poznanici iz MTRZ „SA-KO“ Tivat hoće na brod. Uvijek dragi gosti, u svom veselom tonu, razgališe atmosferu, i kroz priču, radnik čamčarske radionice kaže da je došao gledati plastične čamce u Dubrovnik radi eventualne kupovine ali da bi se na kupovinu odlučio kada bi prodao svoju drvenu gajetu koju je vlastoručno izradio.

Ako se zemlja jučer otvorila, sutradan se otvorilo nebo.  Rekli smo čovjeku da ga je sam Bog posalo k nama. Starješine su se brzo organizirale, skupili novac,  ugovorili kupoprodaju.
Kada smo pozvali Komandanta Vukmirovića, bio je šokiran, kaže, da smo sve smo juče riješili. „Komandante, mi kupujemo drveni čamac  da bi nadoknadili štetu!“, odgovori mu Komandant broda, „Vaše je samo poslati kamion.“

Pozvali smo i direktora građevinske firme, čovjek da ne povjeruje, vojni kamion je poslijepodne već dovezao dobro održavani drveni čamac, princip staro (i oštećeno) za novo.

Bio je to povod za još jednu brodsku feštu u Dubrovniku i veliko olakšanje za posadu broda, napose za Komandanta broda.

Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #347 on: August 28, 2010, 10:31:27 pm »

Bilo je to u doba tek uvedenog  višestranačja u nekadašnjoj nam zemlji. Na brisanom prostoru našla se plejada ambicioznih likova, gatara bolje budućnosti bez razvojnih vizija, prodornost ostvarujući jašući na populizmu. Izgleda da se pored nogometa, pojavila još jedna sporedna stvar na našim prostorima.

Zbog loših vremenskih prilika na moru, Nula je uplovila u Dubrovnik, jugo je najavilo  svoj pohod  i zagarantirao nekoliko dana  boravaka broda u luci.  U nekadašnjoj Dubrovačkoj republici koja je postojala kao nezavisna država stoljećima do dolaska Napoleona, bila je olakšavajuća okolnost na suđenju ako je zločin učinjen za južine.

Netom po uplovljenju broda, “veza sa kopna” dojavila je  informaciju da će brod biti pod posebnom paskom pripadnika tadašnjeg RSUP-a Hrvatske.

“ Gle čuda!”, rekli bi neki, na ulicama u Gružu (blizu veza broda) desilo se nekoliko kvarova automobila, otvorene haube, dolaze majstori mehaničari u kombinezonima, ništa neuobičajno za neupućene.  Ali među njima prepoznajemo poznata lica iz tadašnje DB SR Hrvatske. Osmatraju nas. Prva potvrda ispravnosti informacije izvora, nije bilo potrebno vršiti dodatne provjere. Na obližnjoj zgradi “Elektrojuga” jedna je grupa prozora stalno otvorena, u zgradu ulaze  djelatnici SUP-a, unose oružje. Negdje u sumrak, uplovi na vez prko puta nas Atlasov turistički brod, kako je pao mrak, primjećujemo da “posada” na njemu nema baš pomoračke kulture, otpaci završava preko boka , plove tetrapaci, sijaju se konzerve , nužda se vrši preko ograde u more, tako nešto sebi pomorac u Dubrovniku zasigurno ne bi dozvolio. Situacija je više nego jasna, nismo poželjni.  Tradicionalne veze sa organima vlasti nisu pokidane, kolege iz stanice milicije za granicu i more dolaze na brod, zadržavaju se duže nego uobičajno, dovoljno su mudri da ne postavljuju pitanja iz kojih se može prozrijeti područje njihovog interesa.  Starješine i mornari koji su službeno odlazili van broda prijavljuju “slučajne” susrete, pozivaju ih na piće, hoće kontakt.  Na brod dolazi i komandir specijalne jedinice SUP-a Dubrovnik, poznato nam je da se kadar za tu jedinicu ne regrutira u zadnje vrijeme po profesionalnm kriterijima. Zadržava se duže, vino čini svoje, nije baš otporan, pita za broj ljudi na brodu, koliko se dugo ostajemo, ali sve onako između redova, uvjeren je u svoju vještinu. Sa broda odlazi teturajući, fino se ispričasmo. 

Ujutro na brod dođoše dvojca pripadnika tadašnjeg KOS-a, čisto da se malo okrijepe, opremljeni fotoaparatima, zadatak, umiješati se među masu i snimati  skup jedne novo nastale političke partije koji se odvija u okolini Dubrovnika.

Kockice su se složile, RMUP Hrvatske procjenjuje da je brod uplovio u namjeri pružanja podrške skupu političke opcije, procjenjuju da je na brodu “diverzantska grupa” koja može destabilizirati prilike i naštetiti političkim i drugim intersima tek formirane vlasti u tada još SR Hrvatskoj. Preventiva koja uključuje upotrebu sile.


Naravno, na brodu su odmah uspostavljane mjere borbenog osiguranja, neke vidljive, većina nevidljivih. Iako je jako jugo, jedna od varijanti je isplovljenje u Koločepski kanal, brod je otporniji u pokretu nego vezan kao glineni golub.

Udvojeni su konopi, tako da se može isploviti i bez pomoći sa kopna. Ostavljena je i mogućnost  rezanja konopa u slučaju iznuđenog  isplovljenja,  noževi su u blizini bitvi. Pramčana čelik čela zamjenjena su konopima. Pogon je dovoljno snažan da kida konope i bez skidanja.  Motoriu se griju da se mogu upaliti momentalno, zrak pod pritiskom se nadpunjuje u boce, uspostavljeno je neprekidno dežurstvo starješine (24 h) u strojarnici, ugovoreni su nestandardni zvučni signali za uzbunu. Odeđena je borbena grupa koja je u stanju momentalne pripravnosti  otvoriti vatru po određenim grupama ciljevima. Suspendirani su izlasci u grad, osim službenih, sa obavezom prijavljivanja svakog kontakta. Na topove su postavljeni doboši sa bojevom municijom. Siz se noću diže na brod. Osmatranje se vrši iz svih brodskih otvora u kontinuitetu. Radarom se noću prate kretanja u luci.  Brod je zamračen. Naređeno je da se i silom odbije neovlašteno pristajanje ili približavanje bilo kakvog plovnog objekta. Dežurni na palubi za mraka imao je utvrđenu rutu kretanja, od zakloništa do zakloništa, bez stajanja.

Uobičajne aktivnosti posade su fingirane, postrojavanja, ali ne sa cjelokupnim sastavom, aktivnosti na palubi i slično. Napravljen je i plan djelovanja nakon izvlačenja ukoliko dođe do napada na brod. Borbeni položaj graničnog broda koji je vezan u gradskoj luci nije superioran, preduzete mjere povećavaju vjerovatnoću adekvatnog odgovora, olakšavajuća okolnost je i neskustvo druge strane. Nismo bez šansi ako budemo brzi i organizirani.


Paradoksalno, na brodu nije bilo nikavog viška ljudstva, nikave diverzanstke grupe ili plana za podršku političkom skupu. Sila Boga ne moli,  to što netko nije bio u stanju povezati uplovljenje broda sa lošom meteo situacijom svjedoči o početku jednog povijesnog procesa sa mnogo elemenata paranoje o kome će  konačni sud tek biti iznesen kada nas druge okolnosti natjeraju da ohladimo glave.
Logged
barba
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 819



« Reply #348 on: September 02, 2010, 04:59:45 pm »

Dragi moj Istra,
sa pozornoscu i velikim zadovoljstvom sa citao tvoja sijecanja i dogadjaje koje si opisao.
Izvrsno si to nam docarao i samo si pokazao jos jedan od mnogih tvojih talenata!
Vidio sam u njima i dio mojih iskustava i u velikoj vecini od njih cu se sa tobom potpuno sloziti.
Ovo poslijednje sijecanje bolje preskocimo, jer smo se tako davno na Palubi dogovorili.
Pustimo to, bolje je za svih nas.
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #349 on: September 02, 2010, 05:04:48 pm »

Dragi moj Istra,
sa pozornoscu i velikim zadovoljstvom sa citao tvoja sijecanja i dogadjaje koje si opisao.
Izvrsno si to nam docarao i samo si pokazao jos jedan od mnogih tvojih talenata!
Vidio sam u njima i dio mojih iskustava i u velikoj vecini od njih cu se sa tobom potpuno sloziti.
Ovo poslijednje sijecanje bolje preskocimo, jer smo se tako davno na Palubi dogovorili.
Pustimo to, bolje je za svih nas.


Mene politika ne zanima. Opisah samo paradoks i cinjenice.

Bilo, ne ponovilo se.

Pozdrav

Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #350 on: September 08, 2010, 08:45:06 am »

Kumborski GMO bio je česta meta novinara. Kako je bio raspoređen u SR Crnoj Gori, a pokrivao je i teritoriju SR Hrvatske, za njega su se u prigodama “zanimale” čak tri televizije, Beograd, Zagreb i Titograd. O pisanim medijima da i ne govorimo.

Publicitet prija, ali teret slave treba nositi. Na udaru “sedme sile” se po pravilu nalazio brod  koji je bio vezan u Kumboru, van redovnih obaveza. Kako je svaki graničar bio van luke baziranja minimalno 180 dana godišnje, “praznik” je  boravak u luci Kumbor, kod kuće, biti sa porodicom, djevojkama, društvom, izlaziti. U luci nije bilo klasičnih službenih smjena iako je “velečasni” koji je došao na službu u VPS Boka iz tadašnjeg Kardeljeva, pokušao nametnuti tu inicijativu.  Pripravnost u luci je bila uobičajna, dežurni brod u dvosatnoj, ostatak u 24 časovnoj. Iako nije bilo mobilnih telefona, veoma često provjeravana dvosatna pripravnost bila je uvijek ispoštovana.  Osim za dežurne, radno vrijeme  od 0650 do 1230, ostavljalo je veoma solidno slobodno vrijeme. Kvalitetn obroci  iz brodske kuhinje dozvoljavali su momcima da prebrinu brigu o ishrani.

Slobodnih dana, tj. dana u luci baziranja,  bilo je ipak nedovoljno, smatrani su privilegijom, bogatstvom, “poklonom”  i svaki atak na to vrijeme bio je primjetno komentiran kod posada sa negodovanjem tipa “gunđanje u bradu”.

Teret slave i publiciteta darovan od medija, kod graničara se svodio  na atak na slobodno vrijeme. Novinari su dolazili pred kraj radnog vremena, organi “moralno-političkog vaspitanja”, da bi ih impresionirali, organizirali su za njih pokazne vožnje. Sve bude isto, samo se predstavnici medija mijenjaju, serijska proizvodnja. A i oni su voljeli mornare, rijetko je koji novinar imao doticaja sa morem, relativni komfor na brodu, kantina, kuhinja, mornarska neposrednost, dovoljno da se osvoje simpatije. Simpatije nisu bile baš obostrane, oduzimanje slobodnog vremena graničari su doživljavali kao otkucaje biološkog sata, kazaljku sata neće moći vratiti unazad. 

Snimanje, intervjui, brodski pokreti, posade nisu razumijele da i novinari moraju zaraditi svoje dnevnice, da trebaju popuniti  vrijeme zadato od urednika. Počesto razmaženi, nisu znali za mjeru, a štoperica strpljenja radila je u tabanima, kada će im se vidjeti leđa da saživi sloboda. Naravno, “interna” razmišljanja nisu izlazila na površinu, profesionalna ljubaznost bila je mjera kulturnog i profesionalnog ophođenja.

Svojevremeno TV prilog o GMO Boka radila tada televizijska vježbenica, a sada supruga dosta afirmiranog političara sa naših prostora. Mnogi od njih su i sada dosta medijski eksponirani,  tržište ih verificira drugačije pa ne treba čuditi da sada zastupaju drugačije stavove. Ipak je to zanimanje u službi, čija nam je moć i odmogla i pomogla.

Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #351 on: September 08, 2010, 09:02:16 am »

Istria052, kao i uvijek s interesom citam; da se ne ponavljam.
Logged
momo PT61
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 053


ПЕНЗИОНЕР


« Reply #352 on: September 15, 2010, 06:55:39 pm »

Evo nesto iz 1991 godine:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* PC137.jpg (221.18 KB, 768x942 - viewed 306 times.)

* PC 137 Velebit.jpg (133.33 KB, 768x985 - viewed 483 times.)
Logged
barba
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 819



« Reply #353 on: September 20, 2010, 08:51:10 pm »

Evo nesto iz 1991 godine:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pa gdje si ovo nasao. I tko je tada jos pisao o JRM.
Marko Valencic je bio na skolovanju u Beogradu do ljeta 1991. godine, a ja sam ga zamjenjivao kao komandant "trojke" (PC-133 Velebit). Tako da sam i ja malo zasluzan za taj zlatni N. A i bili smo najbolji i to nekoliko godina za redom. To je bilo s toga sto smo bili jedan dobar tim. Tim mladosti i iskustva, razumijevanja i postovanja.
Vec sam prije napisao da je Milan Osojic vec pokojni.
Josip "Bepo" Posavac je u Puli, "Ciro" Bevk je negdje u Sloveniji.
Ove mornare i ostale starjesine ne poznajem.
Na "trojci sam proveo skoro svu svoji karijeru kao starjesina sa izuzetkom 2 mjeseca na PC 136 "Lovcen" za vrijeme staziranja kao potporucnik.
Na zalost nemam takvog talenta za male price kao Istra 052, ali cu, kada nadjem vremena, takodjer napisati par rijeci.
Logged
momo PT61
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 053


ПЕНЗИОНЕР


« Reply #354 on: September 20, 2010, 10:31:55 pm »

Gde da nadjes ako ne u starim,dobrim Front-u, br23/1991. Izgleda da je bilo takvo vreme da za jednu talijansku ribaricu novinar dodje na Jadran.Zanima me na kojem vezu su napravljene fotografije-nesto mi je poznato ali bilo je to davno-nemogu se sjetiti tacno?
Logged
barba
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 819



« Reply #355 on: September 21, 2010, 04:26:27 pm »

Gde da nadjes ako ne u starim,dobrim Front-u, br23/1991. Izgleda da je bilo takvo vreme da za jednu talijansku ribaricu novinar dodje na Jadran.Zanima me na kojem vezu su napravljene fotografije-nesto mi je poznato ali bilo je to davno-nemogu se sjetiti tacno?
To je slikano na vezu u luci Privlaka-Vargerola u Puli.
Logged
Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 174


« Reply #356 on: September 25, 2010, 09:32:31 pm »

Olujno more po definiciji zadržavalo je granični brod u zatečenoj luci. Nije to bilo ni loše ukoliko more “zatvori” u Kumboru, ali zimi Pomena ili Saplunara na Mljetu, nisu bile destinacije od pet zvjezdica, a “last minute” prolongiranja povratka u luku baziranja nisu bili popraćeni salvama oduševljenja, pogotovo oženjenih kolega. Kada se more uskovitla na početku graničnog turnusa, nije  bivalo toliko ni loše, pogotovo ako more zatvori brod  u Dubrovniku, Baru, Korčuli. Meteo situacija se uvijek mjerkala preciznim nišanom pred zadnju vožnju, onu kojom se rjeđe ide  put kuće, namilijih. Kladioničarske napetosti su  došle tek kasnije, sa tranzicijom i demokracijom, ali neusporedivo sa napetostima i pogledima u more i nebo pred zadnju plovidbu  ka luci baziranja. Prognozeri su bili mnogi, ali konačnu odluku su donosili Komandant odreda ili Komandant broda, ukoliko je imao dovoljno autoriteta pred Komandantom odreda. Bilo kako bilo, pasulj je uvijek nekom  nezgodno “padao”, svi su se osjećali uskraćenima, ali što se može, posao je takav, popu tamjan, a vojniku-mornaru  sigurna plaća i dosta neizvjesnosti, ako je u trupi.

Zatekla se Nula u Dubrovniku, zadnji je dan, treba poć doma, ali more ne obećava, jugo se razvija, kladionica daje vrlo malo izgleda za polazak, ustvari i ne daje, ostajemo ali ima jak motiv, znan samo Komandant Nule.
 Ona dolazi,  karta je u žepu za Herceg Novi. Muke,.. Možda bi mogla kombinacija Libertasovim autobusom iz Novog do Dubrovnika. 

Ma čekaj, ajmo na Lapad vidjeti može li se. Kada se gleda onako iz daljeg, valovi ne izgledaju veliki, prognoza i stanje mora iz Pomorskog meterološkog centra Split nisu obećavajući, ali i njima se zna potkrasti greška. Idemo, ne bi trebalo biti neko valjanje. Dubrovnik-Kumbor do 2 sata plovidbe po mirnom moru, lokalni autobus je za nijansu brži, pošto je valovito biti će i tri sata.

“Hm.. dobro !”, zamumlja Komandant odreda Vukmirović.  I tako to krene.

More je stvarno bilo mirno dok smo iz Gruža izlazili (sic, gle čuda, pa zaklonjeno je). Ali čim smo zamakli pored Dakse, otvorio se ponor, ali podnošljivo je, jugo (45!). Nismo ni prošli Pile i stari grad Dubrovnik, kad ono jugo (55!), u jačanju, smanjismo  sa pola snage, na obe napred polagano.
“Izvrši kontrolu otvora na vodoneprpusnim pregradama!” , “ Svi otvori zatvoreni!”, izvještavaju. Da li nazad, nema nazad.

Posada polako počinje da žuti, muka im je. More počinje da divlja, prođosmo Cavtat, hotel Croatia. Pola posade je već onesposbljeno, morska bolest uzima danak, ali se i njene rane brže liječe.

“ Kompletna posada da stavi na sebe pojas za spasavanje!”, izvršeno.

Obe napred polagano strojevima, previše more ne dozvoljava, vozi po jedan stroj naizmjenično. Valovi zapljuskuju i most. “Sva posada koja nije u smjeni u hodnik nadgrađa!”. Samo gledamo  kako se obrušavaju brda valova, a Nula, poput koze, penje se i spušta, čuje se škripa metala. Iz hodnika se čuje zapomaganje. Na nogama su samo tri čovjeka, Komandant na mostu, kormilar i mornar strojar iz Makedonije. Ostali,  starješine i mornari, u kolapsu, leže u hodniku nadgađe iz kojeg se širi poznati miris kiseline. Nitko se ne buni što gacaju u svom organskom otpadu. 

Odiseja se nastavila nekoliko sati, naravno u kursu valovi  u pola pramca, koji udaljava  od obale, ali nema druge, varijanta najbliži put hvata nas valovima u bok i nemoguća je misija. Iz hodnika nadgrađa prepoznaje se  jedan od zadnjih stadija morske bolesti, cijukanje, rika. Povremeni pogled u hodnik nadgrađa, ohrabrenja radi, možda čuju, ali ne konstatiraju. Zabranjen je izlaz iz nadgrađa, ali  koliko su naredbe djelotvorne u galamatijusu. Posada je doslovno desetkovana, Komandant poput Samuila, može svoju vojsku samo povesti do okrepe.

Nula je nakon jedno 5-6 sati plovidbe dopuzala  do ulaza u Bokokotorksi zaljev, pozicija je tada bila na jedno  8 NM udaljenosti od rta Oštro. Trebalo je okrenuti brod. Cijelo se vrijeme plovilo jednim strojem, kormilar se muški namučio i mnogo pomogao prateći komade da se brod kreće tako da valja (istovremeno i posrće i ljulja).  Kada se brod nađe u dolini vala i treba  se popeti ne brijeg, cijeli vibrira, “stenje”, ali preponu savladava.  Stari se olimpijac sa srcem Mercedes -Majbaha ne predaje.

Okret je  problem, kormilo ne sluša, Komandant je krenuo  brojiti  valove, svaki sedmi (po nekima treći) je kao manji, i stvarno, zakonitost se pokaže kao ispravna.  Naleti neki od sedmih manjih valova, kormilo pun okret nalivo, desna napred pola snage i Nula savlada okret, pramac se usmjeri ka ulazu u Boku, jugo je šibalo usku krmu starog graničara, kako  je samo uzak ulaz u Boku, da ne zapnemo za stijene, snažno more, poput  ruke Golijata unosi Noinu arku.  Kormilo je skoro nemoćno, ali zato pomažu snažni motori.  Nula je uočena od OROSt-a Oštro. Pričali su nam kasnije  kade je Nula ponirala u dolinu vala, samo se radarska antena vidjela. Javio se dežurni operativni, da li smo ludi?

“Nisu svi, samo je jedan!”, pomisli Komndant broda u sebi. Najavismo prolaz OROST-u,  Nula, kao maticom nabujele rijeke, unešena je u Hercegovski zaljev,  more je toliko mutno unutra od uskovitlanog podmorja. Nema više valjanja, promalja na trenutak slabašno  i sunce, “štakori” sa defektom, izađoše iz hodnika nadgrađa, pacovskim kanalom,  na krmenu palubu i ohrabreni razvukoše od uha do uha, širok osmjeh, vidi se i pokoji zlatan zub,  pogledavajući prema mostu na kome je Komanadat dovršavao svoj sendvič. Preživjeli su.

Po uplovljenju, Komandant Vukmirović je samo odmahivao glavom, 179 koji je trebao poći na granicu, ostao je još dva dana prikovan u Kumboru.

Nitko od posade nikad nije saznao zbog čega se plovilo tog dana, ovo je prvo javno priznanje, pokajanje, zbog čega se plovilo toga dana.

Ona je čekala.

Priča o “poduhvatu” je ostala. Sa ove distance  “mladost-ludost” ili još i gore.. prkos prirodi.
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #357 on: September 25, 2010, 10:07:23 pm »

Eh, Istria! Šta reći. Ništa, no čitati i sećati se.

...

Nekoliko puta se za ove godine ponovio otprilike ovakav razgovor:
...
- Hoćemo li još po jedno, pa da se razbežimo?
- Može, ako obećaš da nećeš početi opet one tvoje priče iz Vojske!
- Misliš, sa broda?!
- Ma da, ... zar ti to nije isto!
- Eh, ništa ti ne razumeš! Ko ti je kriv što si ceo rok presedeo u onoj Strumici. Nije isto!
...
Logged
momo PT61
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 053


ПЕНЗИОНЕР


« Reply #358 on: September 25, 2010, 11:12:12 pm »

Bila je to nocnja voznja Zadar-Pula(tako je zapisano u planu za obuku),More mirno,polako sa 12cv, guramo u noc,meni za kormilom zapade smjena do 24oo.Nocna plovidba,prva,sve ti je zanimljivo ali i naporno-brod nije imao radar.Dodje ponoc,dodje i smjena,ja odoh da spavam.Neznam koliko sam spavao,kad me nesto skoro izbaci iz lezaja,ali nista zato-uhvatih se za gornji lezaj obema rukama i spavam(nisam patio od morske).U 04oo me probudise-jedva se obukoh,brod se opasno propinje.Izadjoh na palubu,pa po stepenicima ka komandnom most-tama kao u tunelu,samo se vide brda od valova okolo-nesto mi je cudno-brod ne sece valove kao uvjek.Preuzeh kormilo,kolega pre mene,bled kao krpa,odjuri dole.Onda razbrah da za tih cetiri sata dok sam ja spavao,motor je otkazao,nekako su ga opravili(rdio je na minimum-samo sa dva cilindra)ali more je pobesnilo.Tako mi plovimo i valjmo,posrcemo,kad osmatrac javi "brod desno po pramcu 45 stepeni"-pogledam tamo-jedan teretnjak cca 20 000 tona juri prema nama.Dezurni-glavni brodarski -cuti.Opet osmatrac-"brod po pramcu desno-priblizava se brzo"-pogledah glavnog,a on cuti.Opet osmatrac,sada vec vice na sav glas"Cujete li,brod...ne dovrsi kad pade komanda "kormilo desno sasvim" a ja :"kormiolo desno ?-na to ce odgovor"kormilo livo sasvim" ja ponovih komandu i ostro livo(sricom imali smo elektricno kormilo) nasednuh na kormilo.Mi onako spori skoro utonusmo u vodi-vide se okolo samo brda od valova-kad pokraj nas projuri onaj teretnjak vozeci svom sanagom-samo cuje se trm-brrrm-a mi se okrenosmo za 360 stepeni(dole svi popadose)ali spasismo brod-promasi nas za stotinjak metara-i danas se mislim sta bi bilo da sam bezpogovorno ili u panici odmah skrenuo u desno???
Kad sam preuzeo kormilo,bili smo nkih 2-3NM od svetionika Porer,a kad sam predao duznost posle 2 sata bili smo prosli samo vanjski valobran na ulazu u luku Pula.Oni koji su plovili tamo,znaju koliki put smo presli tih 2 sata.
Kako bilo da bilo,to za mene je bilo veliko iskustvo-ploviti sa brodom po uzburkanom moru sa valovima preko 5metara i to sa pokvarenim motorom.Tako najslikovitije naucis da skrenes desno da preseces valove, pa onda livo i kliznes oko rta-i u luku!Tako se pece kormilarski kruh,srecom bez morske bolesti!
Logged
barba
Prijatelj foruma
stariji vodnik
*
Offline Offline

Posts: 819



« Reply #359 on: September 26, 2010, 10:06:08 am »

Zadnja dva posta su me ponukala napisati par rijeci iz mog iskustva.
Ista je to odlicno docarao - PC tipa 132/137 po Jugu.
Mi smo generacija kada se u JRM nije puno plovilo. Starije generacije, posebno one sa patrolaca (tipa 501) su bile konstantno na moru i izvrsavale zadace i po nemogucim uvjetima.
Kada smo mi 1982. godine dosli u MSC, Lora je bila uvijek puna brodova. Isplovljavali su brodovi UPS u BG i uplovljvali iz BG-a.
Vjezbe su izvodjene prema nekoj shemi, ali se uvijek pazilo kakovo ce vrijeme biti.
Kao pitomac zavrsne godine bio sam dva puta na staziranju u floti. Prvo na RC-310 u zimu 1985. godine. Isplovili smu jednom do Divulja na ciscenje podvodnog dijela koje je bilo tako zaraslo od dugog stajanja u Lori, da je ciscenje bilo neophodno. Ujedno smo isli u Sv. Kajo na gorivo i to je bilo to.
U ljeto sljedece godine sam bio ukrcan na Rtop 406 (komandant u to vijeme pbb Marin Stosic, a danas kbb u HRM. Kasnije smo skupa polagali kapetanski ispit u LK Rijeka). Isplovili smo u BG na Vis i lovili ribu, te igrali nogomet na Ceskoj vili. Srecom bila je predvidjena neka vjezba, tako smo po kalma bonaci plovili Jadranom (Brac potkopi, art. gadjanje sa B-57, vjezba koordinacije sa BROM Lastovo, lastovo, voznja u sastavu BG sa dva TC do Boke. To je bilo interesantno, ali jedan veliki izuzetak. Od svih mojih klasica, mi smo bili jedini brod koji je prosao vise od 100 milja za vrijeme staziranja.
Vec za mog boravka na RC rekao sam sebi - ne u Loru. Izbor je bio granicne jedinice. Ako sam skolovan za pomorca, onda zelim i ploviti, stjecati iskustva i disati slano.
Tako sam po zavrsetku akademije dobio prekomandu u Pulu, 11. GMO (VP 8887). Sijecam se da je Istra zelio u Pulu, a meni je bilo svejedno Boka ili Pula. Naravno da su nas poslali dijagonalno najduzom rutom od kuce - njega u 16. GMO u Kumbor, a mene i 11. GMO Pula.
Odmah drugi dan po dolasku u jedinicu smo isplovili na patrolnu voznju u cilju osiguranja (obezbedjenja) drzavne granice na moru, kako se to onda sluzbeno zvalo. Od tog dana, pa do dana kada sam napustio JRM imali smo ustaljeni ritam voznje, pripravnosti, remonta itd...
Za razliku od 16. GMO u Komboru sa samo 4 broda, mi smo imali 5 brodova, te nam je ucestalost odlaska na granicu bila manja i patrole krace. Istra je rekao da su bili po 10 dana odsutni iz maticne baze. Za nas je bilo odredjeno 7 dana. Takodje je olakotna okolnost bila sto smo imali pet brodova, pa i ako je jedan bio na remontu, opet su 4 bila spremna za voznju. Posto je kvarova poradi pouzdane opreme, a posebno glavih motora, bilo malo, rijetko bi se dogodilo da brod usljed kvara nije bio spreman za plovidbu. Glavni porivni strojevi na PC tipa 132 bili su takodjer Mercedec-Maybach, ali manje snage nego na tipu 137. Istra cesto istice snagu i pouzdanost motora. To kod nas u Puli, na zalost, nije bio slucaj. Pouzdanost da, ali snaga ne. Zbog tog faktora brzine PC koji su bazirali u Puli i maritimne osobine bile su dosta manje. PC-133 je bio najsporiji i u njajboljim uvjetima je postizao 13.5 cvorova. PC-132 je bio najbrzi i mogao je drzati konstatno 14.5 cvorova.
Ako procitate pocetak topic-a mozete vidjeti te tehnicke karakteristike.
Zanimljivi je da su iste motore imale njemacke podmornice Klasse 206 A iz prve generacije. Uvjerio sam se to sam posjetom muzejskom podmornici na otoku Fehman.
Ovi mali brodovi su bili gradjeni za patrolne svrhe, a samim tim za zadace na otvorenom moru, ali prakticki su, zbog svoje konstrukcije, bili jako ograniceni za upotrebu po teskom moru. To posebno vrijedi za otvoreno more juznog Jadrana, ali i za podrucje Kvarnera.
U Kvarneru je bilo, nakon par dana zimskog Juga, kao i na punti Ostro. Porer je bio san nedosanjani u mnogim voznjama.
Po mom misljenju dva su faktora uticala na slabu pomorstvenost brodova:
1. Veoma uska krma
2. Kormilo hidraulicnog tipa sa direktnim prijenosom

Uska krma je kod valova u krmu i u kvartire prakticni gubila svoju funkciju. Kormilarenje je bilo izuzetno tesko i naporno. Iziskivalo je puno znanja, osjecaja i iskustva. Upravo to se je moralo usadjivati kod svakog novog kormilara. Krmilar sa iskustvom (mornar koji je zavrsio kadeturu na nekom trgovackom brodu ili slicno) bilo je tesko naci. Znalo se dogoditi da mornara sa zavrsenom pomorskom skolom i kadeturom rasporede kao kuhara, a nekome (bez zlih namjera) sa Kosova daju VES kormilara. Naravno da smo mi na brodovima bili priseljeni cesto mijenjati rasporede mornara. Posebno je to bilo bitno kod kormilara.
Bilo je takodjer dosta neplivaca. Ako nova klasa dodje pred ljeto OK. Ali ako te neplivace primis zimi, onda je problem. U Puli nije bilo ni jednog zimskog bazena da bi se ljude naucilo bar plivati ili savladati strah od mora ili vode.

Ako si imao dobrog kormilara mogao si se kladiti sa svojim kolegama. Kako? Evo primjera - PC-132 i PC-134 su isplovili iz Rabca za Pulu. Jugo je vec bilo u razvoju, ali se moglo. PC-134 je isplovio prije i imao je odredjenu prednost. Posto sam imao dva izvrsna kormilara, preko VHF veze sam ponudio komandantu "cetvorke" okladu - Tko se prije veze u Vargeroli casti (pice u konobi na Stoji). Znao sam da je moja jedina sansa okret kod Porera. Sa dobrim kormilarom to si mogao postici bez vecih problema, a poslije kada ti je more u kvartir krme do Muzila, sa pravim kormilarom neces izgubiti puno na brzini. Naravno za pice i kapo ce pristati malo "propuhati makine".
I da ne duzim, "cetvorka" je izgubila svoju prednost kod Porera, a prednost "trojke" se od Porera do Vargerole samo povecavala. Cak je i komandan odreda savjetovao komandantu "cetvorke" da ne prihvaca opkladu (bio je tjedan dana prije s nama nekoliko dana kod mog polaganja za komandanta i uvjerio se u kvalitet i obucenost posade, a posebno kormilara).

Istina je da smo nekada bili mladi i ludi. To i sam Istra priznaje. Naravno da je faktor "ona" prevladavajuci, ali i ta mladost je dodatni impuls.
Mi smo bili vezani u Losinju. Teska juzina, kisa. Bilo je to vrijeme pocetka najvecih uspjeha Jugoplastike na europskoj sceni. Kukoc, Radja, Ivanovic, Sobin, Pavicevic, Sretenovic, amer kojeg su zvali "Luster", trener Maljkovic. Spremala se jedna od tih utakmica tu vecer, a jugo nije davalo naznaka smirivanju. I ja sam kao i Istra na Lapad, odlazio na Čikat studirati more. I tog dana bila je odluka - ne, ne moze se. Utakmicu pratimo u brodskom salonu. Malo briskule i tresete prije, koja piva, is sve sto ide. Ujutro jos jednom obaviti nabavku hrane, kupiti "Slobodnu" i kavica u kaficu. Cire (telegrafista) nije bilo, nije ga nitko zamjenjivao, ali sam ja bio vican radio uredjajima, te sam primao prognozu bez problema (ako je telegrafista koji je slao prognozu bio prebrz, moglo se uvijek primiti telex-om).
I onda dobijem poziv komandanta VPU Losinj da dodjem u Kovcanje (komanda VPU). Naime zbog jakog juga nisu vozili trajekti na liniji Brestova-Porozina, a trajekt Merag - Valbiska je morao na popravak, a zamjena nije mogla doci, naravno, zbog juga. U garnizonoj ambulanti su imali nekoliko bolesnika koji su bili predvidjeni za transport u bolnicu, ali ih nisu mogli prebaciti. dakle, naredba komandanta VPS-a, preko komandanta VPU Losinj - Bolesnike prevesti sa PC-om u Pulu.
Jedan od bolesnika je sa simptomima upale slijepog crijeva, ali nista strasno kako kaze doktor.
Sastanak sa posadom. Moramo isploviti, vojnici i mornari bolesnici dosli su mini busom marke TAM i krcaju se na brod. Pitam gdje je doktor. Doktor ne moze napustiti VPU i ostaviti vojsku bez skrbi (kao da nema drugih doktora na Losinju?!). Sa nama ide bolnicar, ex medicinska skola!
Ako sve bude dobro i nakon dobrog valjanja pratit cemo kosarku kod svojih kuca (ja ne jer sam taj dan bio dezurni - znaci ostajes na brodu). Brod spreman za brobu i plovljenje, isplovljenje i lagana plovidba kroz zaljev Malog Losinja. Kratka dilema - pitati da se otvori most, pa znatno duzim putem oko Cresa - Crna punta - Porer - Pula (kroz Osor ovi brodovi nisu mogli), jer bi tako mogao drzati Jugo u provu do Porera, odmarati dobrog kormilara, pa okret i sa pravim Kormilarom do lukobrana u Puli. Razmisljanje mi je poremetio bolnicar koji je napomenuo da to sa slijepim crijevom i nije bas bezazleno kako je doktor rekao. Vec smo prosli Prevlaku, pa sam odlucio dalje prema Artaturi i onda donijeti odluku.
Kada smo otvorili kod rta Artaturi vec je pocelo. Svaki val preko broda i polijeva na mostu. Ali komandant mora biti na mostu. Nema druge mogucnosti. Iz kormilarnice se ne vidi.
Na nekoliko kabela od otocica Zabodatski ponovo dodje bolnicar i kaze da je jadnom vojniku slabo, ali da ne zna da li je to od mora ili slijepog crijeva. Za mene nema dileme - okret i natrag. Ali kako okrenuti. Kod svih granicara je bilo isto - svi u nadgradje i onda izrada plana. Sa samom posadom na brodu izveo bi to bez problema - blagi otklon od kursa, pa pod suprotnu obalu i okret i zavjetrini. Tako sam na prvi mah i pomislio, ali to je pola sata duze, a bolnicar se ponovo pojavio i kaze mi da je sada siguran u slijepo crijevo, jer jadniku trne noga. Mozda mu trne noga od straha ili polozaja u uskom prostoru, ali ne smije se dalje riskirati. Odluka - okret izmedju Zabodatskog i obale. Za neupucene to je duzina od oko 2.5 kabela, ali prostor za okret je jos manji zbog razlicitih dubina uz obalu. Ali povjerenje u posadu i tehniku je veliku.
Po ulasku u taj mali skuceni prostor cutila se vec bonaca. Prvo se brod mora zaustaviti, pa onda liva naprijed polagano / desna krmom polagano, timun na desno sasvim. PC-jac se okrece kao na vrtuljku. Vrhunske manovarske sposobnosti i bez danasnjih novotarija koje imaju remorkeri i snabdjevaci platformi. Po izlasku nakon okreta malo juga u bandu, ali se podnosi. Pozvan je Losinj i bolesnog mornara smo iskrcali na malo molo kod ulaza u zaljev na koji normalno pristaju samo lokalne barke. Rizican manevar, ali vrijedan ljudskog zivota. Vojnika su hitno operirali na Losinju i nadam se da je jos dan danas ziv.
Mi smo jos jednu pobjedu Jugoplastike gledali u Losinju.
 


Logged
Pages:  1 ... 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 [24] 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 ... 71   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.035 seconds with 24 queries.