Patrolni čamci klase C 80 (1xx) - Stari graničari

[Istria 052]

Postovani Palubarci, tema teksta je off topic, ali mislim da ima svoju vrijednost kao svjedocenje o jednom vremenu koje jos prisutno u mnogima od nas, zato sem rijesio da je postavim. Izvor: portal "Avijacija bez granica

01. Septembar 2006: Na taj dan prije 30 godina se moja, 16.klasa, prvi put postrojima na platou ispred nastavne zgrade Vazduhoplovne Gimnazije "M.Tito" u Mostaru. U to ime svim klasicima cestitam godisnjicu i neka vas sva sreca u zivotu prati.
Ove rijeci je nas profesor Tomovic Miladin uputio pripadnicima 10 klase na proslavi njihovih 30 godina mature, ali mislim da one i za nas vaze:

Trideset godina u odnosu na vjecnost nije neko vrijeme.

Pozvacu u pomoc Jesenjina:
"licem u lice, nista se ne vidi, veliko se vidi na daljini"

Zato je , valjda, i trebalo cekati 3 decenije da se donese zakljucna ocjena i izvede stanje, jeste li realno ocijenjeni na ispitu zrelosti.

Nije ovo lament nad Vazduhoplovnom Gimnazijom,nego potvrda da je ova skola imala pun rezon, da su njeni tvorci bili vizionari (generali Bubanj i Loncar) i da su obiljezili jedno vrijeme.

Bolno je saznanje ucitelja da nema vise sto da kaze svojim djacima, da se zamagljuje svako razmisljanje o buducnosti, a vracanje proslosti ostaje jedina utjeha kao rijeka koju su napustile obale. Sa radoscu se sjecamo onih tuga koje su prosle, a sa tugom mislimo o iscezlim radostima sto nam daje unutarnju ravnotezu, do nemocnog prihvatanja svih zbivanja u zivotu.Sve je prolazno osim ruznoce. I vrijeme kao kategorija je neprolaz, nama se samo cini da vrijeme tece, u stvari,ono nas samo kruni i trosi.
Vrijeme se moze mjeriti prosloscu...I sve se vraca: ptice selice, godisnja doba, vjetrovi, djetinjstvo se vraca kroz starost, roditelji kroz djecu, ucitelji kroz ucenike...

Samo je zaborav kraj svih stvari.

Ja vas trazim u likovima golobradih djecaka,a vama zivot izbrazdao lica kao da ste za zivotni kredo uzeli da se mukama brze stari i dulje zivi.

Bila je jedna skola cudo, jedan grad nevidjene ljepote i jedna zemlja predivna i svojom ljepotom ukleta da nestane.

Zato smo danas donijeli ovaj jubilej u zdanje ove gimnazije koja je izrasla iz nase dabi se mi ulili u nju. Bit ce to divno kad ovakve jubileje budemo slavili u nasoj skoli...

Pod plavim nebom mostarskim, prije 34 godine okupljena ova generacija 15-godisnjaka, golobradih djecaka, dosla je da stasa u ljude, odabrala je hrabrost za profesiju, da bi vam zauvijek srce ostalo negdje na obalama Neretve.

Vi, sto ste mostarske zute kise ponijeli sa sobom kao prtljag u bijeli svijet, jer ste tamo zivjeli bajku da su tresnje najsladje u Jesenici, da su grudi Mostarki izvajane u kamenu i da mirisu na majsku rosu. Vratite se danas u tu bajku kad ste prosipali dert po mostarskim sokacima, topili ljubavne jade u vinu kod Zuje, prvom casicom i prvom cigaretom, prvim poljupcima i milovanjima ulazili na vrata zivota, da bi vam se ostalo bilo drugi put, kao kod djevojke koja se prvi put "prevari" da bi svakom sledecem ljubavniku prosula pricu da je on tek drugi, ali ce prvog skrivati u srcu za nezaborav..

Niste imali dileme, puzati ili letjeti, odabrali ste visine i let, zov visina, sapat zvijezda..

Oprostite nam sto nismo znali da unaprijed predvidimo najtezu lekciju iz istorije, sto je geografska karta iz koje ste ucili domovinu zastarjela..

Ali smo vas istinski i nepogresivo ucili: Da ce ljepota spasiti svijet, da je najvesi smisao ljubav i da ona nema pocetak i kraj, da je to jedna rijec, a u njoj se radnje, stanje i zbivanje..

Ucili smo vas da je covjek citav zivot duzan otadzbini, kao sto se djetinjstvo boluje cijeli zivot.

Dva sinonima, domovina i otadzbina, tako blizu a tako daleko!

Domovina je gdje je dom, pa ih covjek moze imati vise i moze se mijenjati kao u latinskoj mudrosti "ibi bene patria est", domovina je gdje je dobro, a otadzbina je samo jedna, zemlja oceva i djedova, rodna gruda gdje se glavom udara kad se iz majke ispada. Ona nije kosulja da se mijenja, njoj se pripada rodjenjem, krvlju i tkivom..

Uvijek je istorija na ovim prostorima trazila mnogo da bi nam dala malo.

Kad je istorija poprimala miris krvi i ljudskog mesa, nove krvave bajke ispisuje nase pokoljenje. Nastade smutno vrijeme i nesretni narodi opet pocinju pisati istoriju spomenicima.

Vi zamijeniste himnu " Od Vardara..." nekim novim tekstom: "Moji su drugovi biseri rasuti", kao i svaka skoljka koja od istog zrna pijeska napravi svoj biser, s tugom u zavezljaju, svatko od nas je uzeo svoj dio bola da bi se rasuli ovom planetom..

Nismo dali odgovor gdje je sjeme zla,gdje je u tom besmislu smisao?

Smisao je vase danasnje okupljanje, kao i zelja onih koji danas ne prisustvuju ovom znacajnom trenutku, a u mislima su ovdje.

Sve vas srdacno pozdravljam,zelim vam jos mnogo okupljanja. Pozdravljam i one koje zivot odnese na drugu obalu sa zeljom da vas cistota duse brani od nanosa koje zivot ostavlja, a neka vas gimnazijske klupe i dalje cuvaju da vas mrznja ne otruje.

Neka vam druzenje bude sretno i prijatno.


22.maj 2004. godine

U Vojnoj gimnaziji ,Petra Cajkovskog 2,Beograd [/i]

[ML]

Odličan prilog.

[Istria 052]

Odličan prilog.

U sustini, i funcioniranje palube se dobrim dijelom moze podvesti pod rijeci prof. Tomovica. To mi je bio glavni motiv za postovanje.
I tim sam rijecima pronasao paralelu za crtice iz zivota i rada mali, obicnih ljudi u JRM o kojima najcesce pisem na ovom postu.

[Boro Prodanic]

Svaka čast profesoru, naravno i tebi Istria što si ovo postavio!

[jadran2]

Vrlo ljudski (ta me stranica svojedobno time i privukla), medjutim - nema do Palube.

[Istria 052]

Vrlo ljudski (ta me stranica svojedobno time i privukla), medjutim - nema do Palube.

Pa Paluba okuplja ono sto vrijedi,..

[brodarski]

Ja od navedenog ništa nisam razumio.

[Istria 052]

Zazvoni telefon u kormilarnici Nule, javi se sizni, prenese obavještenje Komandantu broda da ga  treba Komandant odreda.  Dobro je bilo što je Komnda 16 GMO bila udaljena nepun kilometar od veza graničara u kasarni Kumbor, lakše se diše kada nema neposrednog nadzora. Nogu pred nogu, lakše je otići nego uživati u pogledima voajera iz komande jedinice.
Kapetan fregate Vukmirović, bez okolišanja kaže: “Upućujete se sa Nulom u Bar na duže vrijeme, zadatak osiguranje akvatorija luke Bar. Detalje ćete dobiti po dolasku, tamo će Vas kontaktirati predstavnici MUP-a Crne Gore. Popunite zalihe goriva, ukrcajte petnestodnevno sljedovanje hrane, za popunu hranom ubuduće ćete kontaktirati pozadinsku kasarne u Baru ”.

Sutradan, Nula je isplovila put Bara, Komandant odreda nije otkrio karte, ali nekako se nazire da bi posao mogao biti vezan za asistenciju koju je naša jedinica imale prije nekog vremena.

Odmah po uplovljenju, pred brodom se stvori “Stojadin” MUP-a Crne Gore, izađe uniformirani viši inspektor VL, pozdravi se, kaže: “Čekaju nas, ajmo!” Komandant broda uđe u kola, zaustavismo se pred jednom običnom  zgradom, uđosmo u haustor, kada u njemu dežura polacijac, popeli smo se na kat, sačeka nas rukovodioc odjeljenja DB za Bar, gospodin RM. Uđosmo u prostoriju za sastanke, u njoj nas sve primi BB, pomoćnik za DB MUP-a CG.

BB ukrratko objasni situaciju, kaže, sigurnosno interesantan tovar iskrcan je na području luke Bar, pošto MUP CG nema adekvatnih plovnih i drugih tehničkih sredstava za permanentni nadzor akvatorija ,osiguranje od obalne linije prema otvorenom moru preuzima  granični patrolni brod PČ 140. CB Bar je zadužen za osiguranje kopnenog dijela, a Centar DB Bar za kontaobaviještajno pokrivanje područja. Dobisli smo radne frekvencije, Nula dobi kodno ime “Rumija 111”.

Sutradan, na brod dođoše tehničari  i montiraše VHF radio stanicu MUP-a.

Oko mjesta uskladištenja na kopnenoj strani, postavljena je ojačana stražarska služba pripadnika stalog i rezervnog sastava Milicije, područje je dobro osvjetljeno .

Jedina instrukcija dobivena od pomoćnika BB bila je osiguranje objekata sa mora,  dalje se nije upuštao, nije ni znao. Svrha sastanka je pored dobivenog osnovnog zadatka bila i međusobno upoznavanje rukovodioca koji trebaju zadatak konkretizirati u praksi.Praktički, Komandant broda je dobio potpuno otvorene ruke u organiziranju svog dijela zadatka. 

Uspješno rješenje zadatka zavisi o što široj integraciji inputa raspoloživih resursa  koji pokrivaju akvatorij:

Nula je prevedena u 15-minutnu spremnost , isplovljenje broda i plan plovidbe neće biti najavljivani komandi odreda već će biti izvještena o izvršenom, niti će posada znati za isplovljenje do samog trenutka  signala “Pripremi brod za borbu i plovljenje”,  područje i vrijeme zadržavanja na moru zna samo Komandant broda.   brodski radar je kvalitetan, ima solidan zahvat i dobru rezoluciju, tako da se napravila šema osmatranja iz veza u luci Bar. Izvršena je brza doobuka kormilara , signalista i vezista za radarskog osmatrača, radarista je dobio pojačanje.

Od vanjskih resursa ,odlučno je da se u sistem uvežu podaci dobiveni od OROSt-a Crni Rt u blizini Sutomora. U istoj se kasarni nalazio Kontrolno mjerni centar tadašnjeg Saveznog sekretarijata za  saobraćaj i veze koji ima zadatak nadzora nad civilnim radio komunikacijama, ugovorena je šema za dobavu podataka.  Posjećena je jedinica Elektronskog osmatranja i izviđanja u okolini Bara, uređeno je da na zahtijev sa broda, dotave podatke iz njihovih pasivnih sredstava. Kako je graničar bio vezan za dešavanja u akvatoriju, stvoren je jedan širi krug povjerljivi pozanstava  od ranije, tako da su “živi kontakti” od Budve pa do Ulcinja uvezani u sistem informiranja direktno na Komandanta broda.  Carina i Lučka kapetanija, stari su nam znanci, informacije dobivene od njih su nam uvijek vrijedne, pogotovo ako ih umrežimo sa ostalim izvorima.  Informacije od civilnih izvora tertiraju se sa rezervom.

Formiran je stalni BOC, sa dežurnim starješinom. Bez obzira na podjelu po VES-ovima, starješine graničara su bile dosta univerzalne, tako da su bili solidno osposobljeni za prijem i procjenu prikupljenih podataka iz više izvora.  Svaka se nedoumica rješava brzo.

U  sistem proban, usavršavan u hodu.. i tako je to krenulo, nagovješavajući da će nakon početnog entuzijazma sve ući u svoju kolotečinu.

[kilezr]

 A ovaj je spominjan na nekoj ranijoj strani !

[brodarski]

Bravo Kilezr!!! To je ono pravo. Malo nas je mučilo a sad je sve jasno. Nek se jave oni što su služili u Puli, a trčali u kantinu umisto na brodove.

[kilezr]

  Hvala Brodarski! Radi skener.Ali , dok iščačkam šta nije postavljeno na Palubu proći će neko vreme.A mogu da kažem da mi nije ni ostalo još previše listova.Ima još PČ iz vremena II rata(naših )i još nekih stranica.

[jadran2]

Jesu li (Boro) ono Brioni?

[Boro Prodanic]

Jesu li (Boro) ono Brioni?

Vrlo lako bi moglo da bude da jesu, ali ne mogu biti 100 % siguran, ne uočavam na obali ni jedan objekat koji bi mi pomogao u identifikaciji.

[kumbor]

I šta bi mogao po poreklu biti ovaj 151, osim što je italijanski? Liči na bivši TČ, ili neki sličan čamac Guardida di finanza.

[kilezr]

  Otkud ti to da je Italijanski? Piše da je izgrađen u domaćem Brodogradilištu.