Austrijska kompanija Bohler je 1935. godine proizvela protivtenkovski top oznake Model 35, koji je bio široko rasprostranjen.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prvi kupci topa bili su Italijani, koji su pored oruđa kupili i licencu za proizvodnju; proizvođen je pod italijanskom oznakom Cannone da 47/32. Kao takav, top kalibra 47 mm postaje osnovno naoružanje različitih italijanskih oklopnih vozila, među kojima se izdvajaju srednji tenk M13/40, oklopni automobil AB41, samohodni top Semovente 47/32.
Pored Italije i Austrije, ovim topom su se naoružavale i jedinice kineske, estonske, finske, letonske, holandske, rumunske i švajcarske vojske. Samo Holanđani su u naoružanje uveli 380 primeraka, od kojih je dobar deo i licencno proizveden u Holandiji.
Sovjeti su u Letoniji zarobili dosta ovih topova, kao i Nemci u Austriji, Holandiji i Sovjetskom Savezu. U nemačkom arsenalu topovi zarobljeni u Holandiji nose oznaku 4.7cm PaK 187(h), dok topovi zarobljeni od Sovjeta dobijaju oznaku 4.7cm PaK 196(r). Deo topova je prosleđen Italiji, da bi se nakon italijanske kapitulacije ponovo našli u rukama Nemaca, kada dobijaju oznaku 4.7cm PaK 177(i) i koriste se u naoružanju nemačkih i ustaških snaga.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Uprkos izvoznim uspesima, u vreme izbijanja Drugog svetskog rata se nije proslavio u ulozi protivtenkovskog topa, s obzirom da je oklopna zaštita tenkova narasla iznad probojne moći topa. Posluga topa nije imala nikakvu zaštitu od dejstva neprijatelja, što je bio i osnovni nedostatak ovog oruđa. Naknadno izrađen štit bio je vrlo nepraktičan za upotrebu, pošto je bio vrlo zakošen, pod uglom od 45°, što je top u kombinaciji sa niskom siluetom činilo nezgodnim za upotrebu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Shodno svojim karakteristikama, top u ratu menja ulogu i postaje oruđe za blisku vatrenu podršku jedinica pešadije. Naročito je korišćen na Dalekom istoku, gde su japanske snage zarobile ove topove od holandskih snaga i uvele u svoje naoružanje.
Top je izrađivan u više verzija, te su tako pojedini topovi imali gasnu kočnicu na ustima cevi, zatim su izrađivani sa različitom dužinom cevi, ali su svi imali zajednički zakrivljeni lafet. Prilikom pripreme za dejstvo, točkovi su se mogli demontirati, što je obezbeđivalo nižu siluetu oruđa. Valja napomenuti da je najveći broj modela mogao biti rastavljen radi lakšeg transporta po nepristupačnom terenu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Konjska vučaTop je koristio dve vrste municije: HE municija je korišćena protiv lako oklopljenih i neoklopljenih ciljeva, dok je AP projektil upotrebljavan za dejstvo po utvrđenim i oklopljenim ciljevima. AP projektil je imao probojnu moć od 45-50 mm čelika na daljini od 200 m, odnosno 35 mm čelika na daljini od 500 m. HE projektil je imao vrlo osetljiv upaljač koji se aktivirao prilikom nailaska na prvu prepreku. Uobičajeni borbeni komplet topa je iznosio 80 AP i 20 HE projektila.
TT karakteristike
|
Proizvođač |
Böhler, Austrija |
Masa bez točkova |
310 kg |
Masa sa točkovima |
345 kg |
Masa sa oklopnim štitom |
395 kg |
Dužina topa |
3210 mm |
Dužina cevi |
1850 mm (39 kalibara) |
Kalibar |
47 mm |
Maksimalna elevacija |
57° |
Maksimalna deklinacaija |
10° |
Efikasan domet HE projektila |
6000 m |
Brzina gađanja |
15 proj/min |