PALUBA
March 28, 2024, 10:02:36 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Donirajte Palubu
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 [2] 3   Go Down
  Print  
Author Topic: Sećanje na monitor "Drava" [Video]  (Read 32193 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #15 on: April 13, 2011, 11:03:16 pm »

Slava im!

Sledeća fotografija je specijalno za MOTORISTU, da evocira uspomene:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Hvala ti Boro...Glavudža je nabacio koje kilo, ali se ne menja.
Logged
asterisk
mornar
*
Offline Offline

Posts: 1


« Reply #16 on: December 19, 2012, 06:36:11 pm »

Ima li neko da skenira i okaci ovaj clanak:

http://www.worldcat.org/title/pet-decenija-od-junackog-otpora-monitora-drava/oclc/443680655
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #17 on: April 11, 2014, 10:18:26 pm »

Slava palim herojima „Drave“
N. SUBOTIĆ   11.april 2014.

Rečna flotila odala poštu mornarima stradalim u Aprilskom ratu 1941. godine. Jedini brod koji je pružio otpor okupatoru i oborio 14 neprijateljskih aviona

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

BRODOVI Rečne flotile Vojske Srbije zastali su u petak na 1287. kilometru toka Dunava. Oglasili su se topovi počasnom paljbom, vojni sveštenik održao je opelo, a počast je odala i avijacija, preletom helikoptera „Gazela“. Na ovom, za Rečnu flotilu svetom mestu, nedaleko od Čelareva, mornari su uz vojne počasti u vodu spustili venac, kojim su odali dužnu poštu njihovim prethodnicima, mornarima monitora „Drava“, iz sastava Kraljevske mornarice, jedinom brodu koji je, pre tačno 73 godine, u Aprilskom ratu, pružio otpor okupatoru, i potopljen je na ovom mestu. Monitor „Drava“, jedan od najmoćnijih rečnih brodova toga vremena, kako podseća kapetan Dragan Spasojević, koji je u Rečnoj flotili zadužen za odnose sa javnošću, a stručnjak je i za istoriju rečne flotile na ovim prostorima, potopile su bombe aviona nacističke Nemačke. Kraljevska mornarica je, kako objašnjava Spasojević, u sastavu svoje flote imala četiri monitora, „nasleđena“ od Austrougarske. „Dravu“, koju je predvodio odlučni kapetan Aleksandar Berić, rat je zatekao na granici sa Mađarskom, a vatru moćnih topova ovog monitora prvu su osetili avijatičari na aerodromu u Mohaču. U povlačenju Dunavom, mornari su bili angažovani i u podršci pešadiji.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

- U ovoj neravnopravnoj borbi, koja je trajala od Bezdana pa do Čelareva, „Drava“ je oborila 14, a oštetila 16 nacističkih aviona i dva mađarska ratna broda - objašnjava Spasojević.  Zoru, 12. april, dočekali su kod Čelareva. Jutro je donelo bespoštedne napade nacističke avijacije. Na „Dravu“ je svoj smrtonosni tovar, za pola sata, izručilo desetak „štuka“. Oklop „Drave“ je popustio, a s njom je na dnu, završio i hrabri kapetan Berić sa 75 mornara. Svedoci kažu da je u poslednjim momentima pozdravljao zastavu. Podvig mornara „Drave“ uskoro bi mogao da se posmatra i na filmskom platnu. Već su, kako navodi Spasojević, snimljene prve scene filma koji je posvećen ovom herojskom delu Aprilskog rata.

OTRGNUTI OD ZABORAVA

PODVIG mornara „Drave“ dugo vremena bio je gotovo zaboravljen. Da ga u potpunosti ne pokrije veo zaborava, pobrinuo se kontraadmiral u penziji Boško Antić. Na njegovu incijativu porodici kapetana Berića je 2000. godine dodeljeno priznjanje, a tada je i baza mornarice u Novom Sadu ponela ime heroja Berića.

Izvor: www.novosti.rs


* rep-Belegis-to_620x0.jpg (86.63 KB, 620x386 - viewed 162 times.)

* rep-Belegis--.jpg (38.32 KB, 620x350 - viewed 292 times.)
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #18 on: June 07, 2014, 12:45:38 am »

31.07.1942., ukazom Kralja Petra II., odlikovana su Krađorđevom zvezdom sa mačevima IV reda, trojica od 60 poginulih članova posade odnosno 76 poginulih na Kr. monitoru "Drava": pbb I kl. Aleksandar Berić - komandant, pbb II kl. Bruno Šegvić - prvi oficir i pf Sulejman Šehović - drugi oficir.
Orden Narodnog heroja je dodjeljen pojedinim ratnim jedinicama, monitoru "Drava" nije premda ga je ovaj brod bezprimjernim herojstvom onih koji su aprila 1941 izginuli na njemu - zaslužio u prvima

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* OKZsM Kr Monitor Drava.JPG (54.36 KB, 751x729 - viewed 220 times.)
« Last Edit: June 07, 2014, 01:02:57 am by vladimir bošković » Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #19 on: June 07, 2014, 08:05:02 pm »

И мене је чудило зашто Берић, Шегвић и Шеховић, као и сам брод (посада) нису одликовани и од стране нове југословенске власти после рата када су управо оне 60-тих година почеле промовисати њихов подвиг.
Logged
mali od palube
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 376



« Reply #20 on: June 09, 2014, 05:46:27 pm »

Ovo po "ključu" ili...?
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #21 on: June 09, 2014, 08:48:49 pm »

Ne, oni su jednostavno bili komandujući kadar na tom brodu i svi su poginuli časno obavljajući dužnost.
Logged
vathra
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 369



« Reply #22 on: June 09, 2014, 09:28:09 pm »

Да ли је неко за дела у Априлском рату одликован и од краља, и касније од нове власти?
Logged
HrcAk47
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 695



« Reply #23 on: June 09, 2014, 11:13:21 pm »

Mašera i Spasić?
Logged
dzumba
Stručni saradnik - specijalne jedinice
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 22 318


« Reply #24 on: June 10, 2014, 06:52:02 pm »

Од власти у СФРЈ (ФНРЈ), колико ја знам само Машера и Спасић. Од власти СРЈ и Берић и још неколико припадника ВКЈ.
Logged
vladimir bošković
vodnik I klase
*
Offline Offline

Posts: 560



« Reply #25 on: June 12, 2014, 11:40:49 am »

Spasić i Mašera su nosioci najvišeg vojničkog ratnog odlikovanja Kraljevine Jugoslavije i najvišeg vojničkog ratnog odlikovanja FNRJ/SFRJ, i kao takvi su izutetak.  Ko će biti odlikovan, zavisi od promjenjivih kriterijuma onog ko odlikovanja dodjeljuje, a ti su kriterijumi u skladu sa poznatom sentencom: "mene, za Dan bezbednosti (ili koji drugi) ako se sete - sete, a ako ne - nikom ništa". Ako mi što nije promaklo, mislim da Vlada u emigraciji odnosno Kralj nijesu odlikovali nijednog pilota Šestog i Četvrtog lovačkog odnosno Osmog i Trećeg bombarderskog puka. Prvi od Kraljevine Jugoslavije odlikovani za djelo u Aprilskom ratu, bili su posthumno Spasić i Mašera (27. januar 1942), nakon njih komandant, prvi i drugi oficir na Kraljevskom monitoru "Drava" i još nekoliko poginulih oficira kopnene vojske. Vlada u emigraciji se u dodjeli odlikovanja uglavnom posvetila poginulim i živim pripadnicima JVuO,  koje je inače i počela da odlikuje prije nego učesnike Aprilskog rata:  10 dana prije nego Spasiću i Mašeri (17. januara 1942.) isti orden je dodjelila p.puk. Dragoslavu Pavloviću (pješadijskom), majoru Dragiši Vasiću (rezervnom) i majoru Jezdimiru Dangiću (žandarmerijskom) "za pokazanu i osvedočenu hrabrost u ratu protiv neprijijatelja u okupiranoj Otadžbini". Istog dana je i Dragoljub Mihalović unaprijeđen u divizijskog, nakon što je u rangu brigadnog đenerala proveo dva mjeseca, da bi 27. aprila bio odlikovan KZsM III stepena, dakle stepenom više nego Mašera i Spasić pri čemu, da znam, nije predhodno odlikovan ovim ordenom IV stepena iako u aktu o ustanovljenu odlikovanja stoji da niži stepen predhodi višem. Primjeri koje navodim, ilustruju neozbiljnost dodjelitelja, no kad je u pitanju Vlada te države pred rat, tokom i nakon njega - njeni kriterijumi za odlikovanja i način podjele su najmanji problem.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #26 on: April 07, 2015, 05:47:51 pm »

Otkriven spomenik heroju Aprilskog rata kapetanu Beriću
Tanjug   06.04.2015.

Poručnik bojnog broda Aleksandar Berić, koji je stradao u borbi protiv nemačke avijacije 12. aprila 1941. godine, dobio je danas spomenik u Belegišu kod Stare Pazove.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Bistu heroju Aprilskog rata 1941, koji je 1942. posthumno odlikovan Ordenom Karađorđeve zvezde s mačevima četvrtog stepena i 2002. Medaljom časti, otkrio je ministar odbrane Bratislav Gašić. Berić je, prema rečima poručnika fregate Dragana Spasojevića, život položio braneći čast i slobodu otadžbine sa reke i postupio po nepisanom pomorskom pravilu da kapetan tone sa svojim brodom. "Tim činom podelio je herojsku sudbinu broda i njegove junačke posade. Ne želeći da napusti brod, ostao je na komandom mostu do poslednjeg trenutka i zajedno sa njim otišao u nezaborav, u besmrtne vode slave i sećanja" rekao je Spasojević. Govoreći o kapetanu Beriću, Spasojević je istakao da je on i tokom vojničke karijere dobio brojna priznanja poput Zlatne medalje za revnosnu službu i Medalje za vojničke vrline. Prema njegovim rečima, kapetan Berić je ponosito stajao i ostao na palubi svog broda do poslednjeg trenutka časno vršeći komandantsku dužnost. "Braneći oficirsku čast i položenu zakletvu ispisao je zlatnim slovima najsvetlije stranice u istoriji Rečne flotile i Kraljevske mornarice" naveo je Spasojević. Kako je istakao, o golgoti ratnog broda "Drava" i herojstvu njegovog komandantna preživeli članovi posade svedočili su rečima: "Gledamo prema Dravi i na njoj stoji komandant Berić, a naša se zastava vijori. Odlučio je da skonča sa svojim prkosnim brodom! Poslednje što smo videli bio je komandant kako pozdravlja ratnu zastavu. Bio je veliki, plemenit, hrabar, strog, ali pošten čovek, komandant i ratnik". Otkrivanju biste na seoskom groblju u Belegišu prisustovali su predstavnici Ministarstva odbrane i Vojske Srbije, pripadnici Rečne flotile, 204. vazduhoplovne brigade, kao i predstavnici lokalne samouprave. Bista koja je podignuta prilozima Rečne flotile i njihovih brojnih prijatelja, delo je akademskog vajara Đorđa Lazića Đapče iz Sremskih Karlovaca. Berić je Pomorsku vojnu akademiju završio 1928. godine, a tokom Aprilskog rata bio je komandant monitora "Drava", jednog od četiri broda tog tipa u mornarici Kraljevine Jugoslavije. Tokom karijere je stekao vojne veštine obavljajući dužnosti u komandama Mornarice - Brodarskoj podoficirskoj školi, Minerskoj komandi, Pomorskom arsenalu, Pomorskoj obalskoj komandi, Mašinskoj školi, Pomorskoj odbrani Selce, Komandi podvodnog oružja i na Kraljevskim brodovima "Sokol", "Uskok", "Dalmacija", "Torpiljar - 1", "Četnik", "Malinska" i "Drava".Kada su nacističke snage napale Jugoslaviju 6. aprila "Drava" se zatekla na položaju nedaleko od Bezdana, na granici sa Madjarskom, a zadatak mu je bio da obezbjedjuje granični sektor Dunava kod Bezdana. Komandujući "Dravom" dva dana je vodio borbu s patrolnim čamcima, trupama na obali i avijacijom okupatorskih snaga. Prilikom povlačenja vojske ka Novom Sadu, njegov brod je 12. aprila, oko sedam sati ujutru, napala nemačka avijacija kod sela Čelareva. U borbi koja je trajala pola sata oboreno je 12 aviona, međutim brod oštećen bombama počeo je da tone. Napad je preživelo desetak od 76 članova posade, dok je Berić potonuo zajedno s brodom, na 1287. kilometru Dunava, nedaleko od Čelareva. Njegovo telo pronašli su seljaci kod sela Belegiša i sahranili na seoskom groblju.

Izvor: www.blic.rs

Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #27 on: April 07, 2015, 05:53:00 pm »

PODVIG ZA PAMĆENJE Oči u oči sa nemačkim "štukama"
RTS   07.04.2015.

Od Švarcvalda gde nastaje, pa do ušća u Crno more kroz deltu u Rumuniji, Dunav sa sobom nosi mnoge neverovatne sudbine. Tokom Aprilskog rata u Jugoslaviji 1941. godine, u njega se hrabro ulila priča koja se danas nedovoljno često prepričava. Reč je o podvigu posade ratnog broda "Drava" i njegovog komandanta Aleksandra Berića. Usamljeni monitor je vešto odolevao napadima nemačkih i mađarskih aviona, nanevši pritom neprijateljskim snagama ozbiljne gubitke.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Drava je reka koja predstavlja granicu država i regija, a po njoj je ime dobio monitor koji je za poslednje članove njegove posade predstavljao granicu između života i svetlog mesta u istoriji. Nakon Prvog svetskog rata, Rečnoj ratnoj flotili Kraljevine SHS dostavljena su četiri monitora iz Austrougarske. Nazvani su "Morava", "Sava", "Vardar" i "Drava". U feljtonu koji je Toma Jošanović pisao za Aviomagazin navodi se da su "Vardar" i "Drava" bili savremenije građeni i da su koristili lož-ulje i naftu. U vreme kada brod "Drava" stiže u Kraljevinu SHS, njegov najčuveniji komandant Aleksandar Berić bio je dečak od 12 godina. Rođen je u Novom Bečeju 1906. godine. Ali, kao i "Drava", Berić je plovio različitim vodama. Posle dugog perioda vojničke službe na Jadranu, sudbina ga je ponovo vratila u Vojvodinu. Poručnik fregate Dragan Spasojević u tekstu koji je pripremio za monografiju Rečne flotile navodi da je Berić u Boki Kotorskoj morao da ostavi dve svoje najveće ljubavi –porodicu i more. Navodi i da je Berić dužnost komandanta "Drave" zvanično preuzeo u Tekiji 12. decembra 1940. godine, pred postrojenom posadom broda. Ipak, dolazila je zima, i "Drava" se, sa novim komandantom Aleksandrom Berićem, uputila ka zimovniku u Beogradu. Prema razvoju događaja u Evropi mogla se naslutiti burna 1941. godina, u koju je posada "Drave" uplovila hrabro, ali iz koje nikada nije isplovila. Berić je vreme provodio proučavajući karte Dunava i upoznajući članove posade. Te zime, "Drava" nije dobila samo novog komandanta, već se i sastav posade znatno promenio. U Jošanovićevom feljtonu se, između ostalog, navodi zanimljiva priča o Miroslavu Šurdiloviću koji je na "Dravu" došao po kazni. Šurdilović je bio na krstarici "Dalmacija" koja je plovila Sredozemljem. Događaj koji ga je koštao prekomande odigrao se u Aleksandriji. U tom čuvenom egipatskom gradu u krstaricu "Dalmacija" je ukrcavan ugalj, a u tim momentima Šurdilović je bio na brodu. Ugalj su u brod utovarali crnci, krećući se u redu po daskama. Šurdilović je jednom radniku dobacio kutiju cigareta, a radnik je, sagnuvši se da je podigne, poremetio red. Narednik Englez je zbog toga krenuo da ga bičuje. Šurdilović to nije mogao mirno da posmatra. Prišao je Englezu i gurnuo ga u more. Zbog toga je kažnjen i prekomandovan na "Dravu". Sredozemno more zamenio je panonskim rekama. Promene se nisu odvijale samo u redovima posade, već i kad je reč o naoružanju broda. Krajem februara, "Drava" je upućena u Novi Sad gde je snabdevena municijom i gorivom, a potom je pošla ka Erdutu na obezbeđenje Bogojevskog mosta. Taj most koji je oštećivan u oba svetska rata (kao i u NATO bobardovanju 1999. godine) kasnije će se ispostaviti koban po posadu "Drave". Procena komandanta Aleksandra Berića bila je da brodu najveća opasnost preti sa neba. Zbog toga je poseban akcenat bio na obuci artiljeraca. Obuka se izvodila i na topovima i na mitraljezima. Takođe, posada "Drave" je bila višenacionalna, zbog čega je i psihološka priprema za rat bila znatno složenija. U svim pričama o "Dravi" ističe se dolazak komandanta Rečne flotile Edgara Angelija na brod uoči rata. Berić je tada od Angelija zatražio da se popuni posada artiljeraca i da se hitno montiraju štitnici na mitraljeze, jer su oni koji su njima rukovali bili potpuno nezaštićeni od aviona iz vazduha. Angeli je tada rekao da će rat biti završen dok petorica poginu, na šta je Berić odgovorio da je za njega značajan život svakog čoveka na "Dravi". Takođe se ističe da se Angeli samo okrenuo uz ciničan osmeh. Protesti zbog pristupanja Trojnom paktu bili su u jeku kada je "Drava" dobila naređenje da zaplovi ka Bezdanu, uz samu granicu. Početkom rata, na brodu su bila 82 člana posade. Ujutru, 6. aprila, na brod je stigao telegram: "Rat je počeo. Postupite po naređenju". Već oko devet časova, neprijateljski izviđački avion otvorio je mitraljesku vatru na "Dravu", a posle toga su napadi iz vazduha postali učestaliji, navodi poručnik Spasojević u tekstu. Berić je posle svakog napada menjao poziciju broda, a avioni su doletali iz Mohača. Mnogi neprijateljski avioni pogođeni su paljbom sa broda "Drava", iako je na brodu primećena neispravnost municije. Novi problemi nastaju 8. aprila kada "Drava" na neki način ostaje prepuštena sama sebi u vodama Dunava. Izgubljena je komunikacija sa komandom Rečne flotile, kao i sa Komandom mornarice i sa Osiječkom divizijom. Situacija na frontu bila je nepovoljna. Hrvatska se proglasila državom, a petokolonaši su ručnim radio-stanicama javljali pozicije broda i kopnenih snaga. Sve su to bili veliki izazovi za usamljenu posadu "Drave" koja ipak nije odustajala od svog zadatka. Događaji koji su usledili bili su veliki ispiti za njihovu upornost i veštinu, ali su i položeni sa najvišom ocenom. "Drava" je prvo kod Bezdana pružila podršku kopnenim trupama prilikom prebacivanja iz Batine u Bezdan – otvorila je vatru na neprijateljske avione koji su naletali. Tom prilikom uništena su dva aviona a mnogi su znatno oštećeni. Zbog neuspeha napada iz vazduha, neprijatelj u pomoć zove rečne snage. Četiri mađarska ratna broda došla su blizu granice. Počela je artiljerijska bitka, između "Drave" i ta četiri broda, koja je trajala pola sata. Presudna je bila uloga osmatrača koji su pratili kretanje mađarskih brodova i na osnovu čijih podataka se usmeravala vatra. Mađarski brodovi bili su primorani da se okrenu, a sa "Drave" se začuo uzvik: "Ura!". Ipak, kao pretnja ostaju avioni koji poleću sa aerodroma u Mohaču. Aleksandar Berić je zbog toga odlučio da bombarduje aerodrom. Koliko su Mađari bili iznenađeni crnom kafom kojom su njihovi predstavnici posluženi posle čuvene "Mohačke bitke" i koju su prvi put videli u turskim šatorima, toliko je bilo i iznenađenje napadom "Drave" na aerodrom u Mohaču. U tom napadu, opet je ključna bila uloga izviđača. Ispaljeno je između 150 i 180 granata iz teških topova sa "Drave" dok je izviđač javljao da granate pogađaju cilj. Poručnik fregate Sulejman Šehović, koji je bio na osmatračnici, potvrdio je da su uništena najmanje četiri aviona. Rezultat napada je bio da avioni više nisu poletali iz Mohača, zbog čega su svi na "Dravi" bili izuzetno ponosni. Ipak, raspoloženje su kvarile vesti koje su dolazile iz zvučnika brodskih radio-stanica. Neprijatelj je napredovao na svim frontovima. Posle tih informacija, Berić donosi mudru, ali prvenstveno plemenitu odluku. Na brodu je bilo Srba, Hrvata, Slovenaca, Mađara, Nemaca... Komandant je razumeo da bi borba protiv sunarodnika za mnoge mogla da predstavlja teret. Istakao je da on neće predati brod neprijatelju u ruke i razrešio je zakletve one koji hoće da idu s broda čija sudbina je bila veoma neizvesna. Posle toga - tišina i međusobni pogledi. Muk je okončao narednik Karlo Banauh rekavši da ostaje. Ubrzo posle njega, tako su se izjasnili i ostali. Ipak, pet vojnika, Mađara i Nemaca, prijavilo je da želi da ide s broda. Berić je naredio da niko ne sme da ih prekori. Podeljeno im je nešto suve hrane i oni su napustili "Dravu". Jedino su morali sa mornarskih kapa da skinu vrpcu na kojoj je pisalo "Kr. Brod Drava". Nakon toga, posada "Drave" imala je novi cilj - da opstane. Berić je naredio plovidbu ka Novom Sadu. U slučaju da je grad u rukama neprijatelja, cilj je bio domoći se Fruške gore, tog bivšeg panonskog ostrva koje je trebalo da bude ostrvo spasa za posadu. Nakon iskrcavanja planirano je da "Drava" bude uništena kako ne bi pala u ruke neprijateljima. Monitor je ploveći ka Novom Sadu teglio i dva motorna čamca. U tom trenutku je na brodu bilo 77 članova posade, jedan vojnik stražar i podoficir sa osam mornara koji su ukrcani u Bezdanu nakon jednog izvršenog zadatka. Na plovidbi ka Novom Sadu poseban problem su predstavljala minska polja, što je povećavalo rizik. Na sreću, kormilar je bio odličan poznavalac tog dela Dunava a na ruku mu je išao i visok vodostaj. U noći između 11. i 12. aprila "Drava" nailazi na prepreku. Plovni put je preprečen već pomenutim porušenim mostom kod Bogojeva. Grupa sa "Drave" je krenula motornim čamcem ka ruševinama i eksplozivom odstranila delove koji su štrčli iznad vode. Zadržavanje broda nekoliko članova posade iskoristilo je kako bi dezertiralo. Potom je plovidba nastavljena nizvodno, ali se ispostavilo da je "nepredviđena pauza" od sat i po bila pogubna po "Dravu". Nakon eksplozija kojima je prokrčen put, neprijatelj je obavešten o poziciji "Drave". Izviđački avion je već oko sedam časova ujutru opazio brod. Uskoro su se na nebu pojavili nemački avioni "ju-87", popularne "štuke" i odlučujuća bitka je počela. Na "Dravu" su se sručile bombe i mitraljeska municija. Brod je za to vreme manevrisao cik-cak vožnjom i nije ostao dužan "štukama".

Izvor: www.blic.rs


* 595512_drava01-foto-jnasfrj-forumaktiv-com_ff.jpg (15.26 KB, 470x306 - viewed 192 times.)
Logged
marinero
Prijatelj foruma
poručnik fregate
*
Offline Offline

Posts: 4 153


« Reply #28 on: April 24, 2016, 11:40:26 am »

http://www.bokanews.me/djir-kroz-boku/heroj-rata-iz-boke-kuzma-drava-ne-daju-dunav/

Heroj rata iz Boke – Kuzma i “Drava” ne daju Dunav

Prije 75 godina daleko od svog zavičaja, junački stradao Tivćanin Kuzma Mirošević, jedan od heroja Aprilskog rata

U hladnoj, mračnoj noći 11. aprila 1941, nabujalim vodama Dunava kod Bogojeva plovio je veliki riječni ratni brod – monitor “Drava”.  Slab snijeg provijavao je nad tamnim vodama moćne rijeke, a veliki brod načičkan topovima, zaustavio se uz desnu obalu. Put dalje, nizvodno prema Novom Sadu i kakvoj-takvoj sigurnosti kojoj se nadala posada “Drave” što je tada već peti dan za redom vodila borbu sa njemačkim i mađarskim vojnim snagama koje su 6.aprila 1941 napale Kraljevinu Jugoslaviju, bio je prepriječen. Pred “Dravom” se nalazila srušena željezna konstrukcija bogojevskog željezničkog mosta kojeg su samo par sati ranije, u vazduh digle jugoslovenske jedinice, nadajući se da će tako zaustaviti dalji prodor njemačkih tenkova dalje u srce Vojvodine…. Komadant monitora “Drava”, poručnik bojnog broda I klase Aleksandar Berić sazvao je zbor posade i od njih zatražio nemoguće – da čeličnog gorostasa dugog 60, širokog 10 metara i sa gazom od 1,3 metra, teškog 653 tone, “provuku kroz iglene uši”, preko ostataka mosta što su virili iz vode. Ekipa koju su činili prvi oficir Bruno Šegvić i kormilar Nikola Čučković čamcem se uputila do traverzi mosta i raznijela ih ekpslozivom. “Drava” je potom lagano doplovila do desne obale i stružući bokom uz nju, ušla u mrežu izuvijanih čelničnih greda pod vodom. Pod svjetlošću jakih reflektora, najbolji plivači iz posade broda, ušli su u ledeno hladnu vodu Dunava i čakljama su gurali trup monitora. Među njima bio je i snažni 21-godišnji mladić iz Tivta, očvrsnut teškim ribarskim i težačkim životom, Kuzma Mirošević. Njegov i napor njegovih drugova kombinovan sa vještinom komadanta Berića učinio je da “Drava” nakon par sati, ipak prođe kroz usko grlo i opet zaplovi rijekom, nizvodno od ostataka mosta. Narednog jutra, kada su mađarski i njemački izviđački avioni krenuli prema Bogojevu ubijeđeni da će tamo zateći “Dravu” u klopci, pilote je dočekalo je nevjerovatno iznenađenje – jugoslovenski ratni brod koji im je već danima zadavao silne muke na tom dijelu Dunava, nestao je…Odmah je na noge dignuta čitava mreža špijuna u naseljima uz obalu kuda je “Drava” morala proći na svom putu prema Novom Sadu i monitor je uskoro otkriven u blizini današnjeg Čelareva. U napad na “Dravu” krenulo je nekoliko eskadrila bombardera tipa “junkers JU-87 štuka” iz sastava 77. jurišnog bombarderskog puka njemačkog ratnog vazduhoplovstva – Luftwaffe, sa aerodroma kod Arada u Rumuniji. Sam komadant Luftwaffe, rajhsmaršal Herman Gering lično je svojim potčinjenima naredio da po svaku cijenu moraju uništiti “Dravu” jer je način na  koji se jugoslovenski ratni brod prethodnih dana izborio sa njegovim lovcima i bombarderima, prijetio da naruši imidž nepobjedivosti Luftvaffe. Pozornica za jednu od najherojskijih bitaka Aprilskog rata 1941 bila je postavljena…

Kuzma Mirošević bio je jedinac među pet sestara i ponos svog oca, Frana Miroševića. Rođen 26.avgusta 1919 u Veloj Luci na Korčuli, Kuzma je krajem 1927, kao osmogodišnji dječak došao u Tivat gdje se njegova porodica preselila u potrazi za boljim životom jer Frano pored tri brata na Korčuli, teško živio od malog komada tamošnjeg porodičnog imanja. Vrijedni Korčulanin, i sam mornarički veteran iz Prvog svjetskog rata, u Tivat se preselio uz pomoć tadašnjeg kotorskog biskupa Frana Ucellinia koji se založio kod svog prijatelja, bogatog veleposjednika dr Rudolfa Giunia, da ovaj na svom velikom, ili zapuštenom imanju u Tivtu, bivšoj kontiji Bizanti-Verona, zaposli vrijednog čovjeka koji će taj posjed ponovno dovesti u red.
Tako se porodica Frana Miroševića – Frana Korčulanca kako su ga zvali Tivćani, preselila u Boku. Mali Kuzma je u ovdje završio osnovnu školu, ali iako je bio inteligentno i vrijedno dijete, dalje se nije mogao školovati jer je kao jedina muška glava u porodici pored majke i četiri sestre, ocu morao svakodnevno pomagati u teškim težačkim i ribarskim poslovima na imanju . Pred izbijanje Drugog svjetskog rata Kuzma se zatekao na odsluženju vojnog roka u Kraljevskoj mornarici Jugoslavije. Zbog proglašene opšte mobilizacije, iako je svoj vojni rok doveo do kraja, nije se mogao “skinuti” iz uniforme, već je u službi ostao do daljnjeg i sa mora je prekomandovan daleko od zavičaja, u Riječnu ratnu flotilu, na Dunav i na monitor “Drava”.

Taj brod uz monitore “Sava”, “Vardar” i “Morava” bio je glavna borbena snaga Riječne ratne flotile. Pred izbijanje rata 6.aprila, “Drava” je zauzela svoj ratni položaj kod Bezdana, na samoj jugoslovensko-mađarskoj granici. Teško oklopljeni monitor naoružan sa dva topa kalibra 120 mm u pramčanoj kupoli i tri haubice istog kalibra u posebnim kupolama na krmi, te sa dva protivavionska topa kalibra 66 mm i šest PVO mitraljeza kalibra 8 mm, imao je zadatak da, u sadjestvu sa pješadijskim jedinicama na obali, spriječi nappredovanje njemačkih i mađarskih snaga dalje prema unutrašnjosti zemlje i da brani jugoslovenski dio Dunava od neprijateljskih ratnih brodova.

“Mili moji, veliki bal je otpočeo i mi od danas idemo putem koji nam je sudbina odredila. Kuda i dokle – ne znamo, ali jedno je sigurno, robovi nećemo biti i ako treba da se gine, časno ćemo položiti naše živote za dobro Kralja, Otadžbine i Slobode, a na ponos naših očeva, žena i sinova! Neka nam Bog da snage i moći da časno izvršimo svoje zadatke, a Vama hrabrosti i ljubavi, da nas sa vjerom dočekate kad se vratimo u zagrljaj Vaš, u zagrljaj onih za čiju slobodu smo krenuli ovim trnovitim ali časnim putem! Neka se desi bilo šta, ono što je sudbina odredila, zadržite u sebi vazda vjeru da sam do zadnjeg trena živio za vas, u srcu sa ljubavlju i sa molitvom na usnama – da vas Bog sačuva u zdravlju i u najlepšim uspomenama na mene.”-ovako se u pismu upućenom svojoj porodici prvog dana rata 6.aprila, obratio komadant “Drave”, pbb Aleksandar Berić. U Boki Kotorskoj odakle ga je služba samo 4 mjeseca ranije odvela na Dunav gdje je preuzeo komandu nad “Dravom”, čekala ga je supruga Vera, rodom iz ovdašnje porodice Vlahović i petogodišnji sin Ivan. Berić, tada jedan od najsposobnijih i među ljudstvom najcjenjenijih mladih oficira Kraljevske mornarice, znao je da ih čeka nemoguć zadatak i bezizgledna borba sa višestruko nadmoćnijim neprijateljem, ali nijednog trenutka nije odustajao od namjere da do kraja ispuni svoju vojničku dužnost. Tu odlučnost i nevjerovatan patriotizam prenio je i na cjelokupnu posadu “Drave” koju je činilo 82-je ljudi.
Prva dva dana rata “Drava” je provela mijenjajući tzv.maskirne vezove uz samu granicu sa Mađarskom i otvarajući vatru na avione koji su je tražili, pri čemu je nekoliko njih i oboreno. Stanje na okolnom frontu mešutim, brzo se mijenjalo na gore po Jugoslaviju, pa je tako monitor već 8.,aprila izgubio svaku radio vezu sa Komadnom Riječne flotile u Novom Sadu i Komandom mornarice u  Zemunu. “Drava” je 11.aprila štitila prebacivanje jugoslovenskih pješadijskih jedinica preko Dunava u reonu Bezdana i odbijala napade neprijateljskih aviona na splavove i čamce sa vojskom. U popodnevnim satim monitor je prešao granicu i otplovio nekoliko kilometara uzvodno u Mađarsku, da bi svojom artiljerijom bombardovao vojni aerodrom kod Mohača sa koga su avioni kretali u napad na Jugoslaviju. Tukući iz teških topova i haubica “Drava” je ispalila oko 180 granata i napravila pravi haos u Mohaču, uništivši i oštetivši više njemačkih i mađarskih aviona na tamošnjoj pisti. Mađari su uzvratili poslavši 4 svoja nešto manja riječna patrolna broda tipa “Baja” u napad na “Dravu”, ali ih je naš monitor za manje od pola sata dobrano izrešetao pa su se dva mađarska broda morala povući pod zaštitom dimne zavjese, tegleći za sobom onesposobljena druga dva plovila koje su oštetile granate sa “Drave”. Uprkos ovim uspjesima, opšta situacija je bila vrlo nepovooljna jer se jugoslovenska vojska bukvalno urušavala na svim frontovima, proglašena je Nezavisna drava Hrvatska, a Njemci i njihovi saveznici nadirali prema Beogradu. Berić je sazvao zbor posade idozvolio svima kojima je bilo teško da se bore protiv svojih sunarodnika, da bez posljedica napuste brod što je učinilo njih petoro.

“Ne znam što nam donosi sutrašnji dan i da li ćemo uopšte ostati živi. Ja sam brod primio i neću ga predati neprijatelju u ruke. Ko od vas hoće sa broda, može ići. Razriješavam ga zakletve.”- kazao je Berić posadi. Gotovo svi, uključujući i Kuzmu Miroševića, ostali su uz svog komadanta i dužnost koju su imali prema državi što se urušavala pred njihovim očima. Iste večeri oko 23 sata “Drava” je krenula nizvodno prema Novom Sadu, ploveći po vodama Dunava koje su tada već bile posijane minama, a da  Berić nije dobio kartu tih minskih polja. Brod je  narednog dana u par navrata napadan od od aviona pri čemu je “Drava” oborila dvije “štuke”. Kod Vukovara brod su sa desne obale Dunava napali i tenkovi njemačke 8.oklopne divizije, ali je “Drava” tukući iz teških topova, brzo uništila nekoliko tenkova. Kada je brod prošao srušeni most kod Bogojeva i došao na domak cilja u Novom Sadu, 12.aprila oko 8 sati uslijedio je do tada najveći napad njemačke avijacije. “Štuke” su se u više naleta, napadajući u grupama od 3 do 5 aviona, obrušavale na “Dravu”. Bombe su pljuštale u vodi oko monitora koji se sav tresao od bliskih eksplozija. Na palubi “Drave” vladao je pravi pakao – brod se branio pucajući iz svih oruđa, pa čak i teških topova neprikladnih za gađanje aviona. PVO mitraljesci među kojima je bio i Kuzma Mirošević, nisu prestajali da vatrom dočekuju “štuke” koje su “Dravu “zasipale bombama i mitraljeskim rafalima. Brodska radio stanica emitovala je neprekidno poruku:

“Svima, svima borcima na frontu – “Drava” trpi teške avio-napade ali se ne predaje! Živjela otadžbina!”

Posada monitora dobro je gađala pa su tri aviona ubrzo srušena i pala su u Dunav, a četvrti je pao na obalu. Mnogi avioni su i oštećeni, ali su ipak uzeli svoj danak – paluba “Drave” bile je pokrivena krvlju i tijelima poginulih članova posade koje su meci ili geleri od eksplozija bombi, prosto “kosili” na njihovim borbenim stanicama. Među njima, bio je i Kuzma Mirošević koji je do posljednjeg trenutka svog života pucao na avione, braneći svoj brod i državu kojoj se zakleo….“Štuke” su postigle šest direktnih pogodaka bombama, od čega je pogodak u lijevi bok broda, ispod vodene linije bio fatalan. Voda je prodirala u strojarnicu “Drave”, mašine su stale i jugoslovenski brod, obavijen dimom, polako je počeo da tone krmenim dijelom. Berić je preživjelima naredio da napuste “Dravu”, a sam je ostao na komandom mostu i potonuo sa svojim brodom.

“Odlučio je da skonča zajedno sa svojim prkosnim brodom. Poslednje što sam video, bio je komadant Berić kako pozdravlja ratnu zastavu “Drave”.- ilustrovao je posljednje trenutke “Drave” i njenog herojskog komadanta, narednik Miroslav Šurdilović, jedan od samo 10 preživjelih članova posade. Svi ostali- njih ukupno 76, ostalo je na vječnoj straži da čuvaju Dunav, u utrobi svog ponosnog i neporaženog broda. Među njima ostao je i mladi PVO mitraljezac Kuzma Mirošević iz Tivta koji je značajno doprinio ukupnom borbenom skoru “Drave” od 14 srušenih i 16 oštećenih neprijateljskih aviona za samo 6 dana njenog nezaboravnog ratovanja na Dunavu.
Frano nikad nije prežalio sina

Frano Mirošević nikada se nije pomirio sa činjenicom daje izgubio sina-jedinca. Do kraja života 1964 godine, nadao se da će se Kuzma vratiti i da je i njegov sin preživio potapanje “Drave” na isti način na koji je Frano 1918, preživio potapanje austro-ugarskog bojnog broda “Szent Istvan” na kome je službovao. On je tada ranjen i izgubio je svijest, te je zadobio i prolaznu amneziju zbog koje danima nije znao ni ko je ni odakle je. Nadao se da je to bio slučaj i sa Kuzmom čiji je povratak kući Frano očekivao “kad se i on sjeti ko je i što je, kao što sam se i ja na kraju sjetio”. Igrom slučaja na dan kada je Kuzma poginuo 12.aprila, poštar je Franu uručio posljednje pismo njegovog sina, a koje je Kuzma familiji napisao 7.aprila.

“Dužnost mi je da se opet javim da znate što je sa mnom. Gdje se nalazim, to vam ne smijem kazati. Zašto ne smijem – vi to ne treba da znate. Znate kakvo je stanje kod nas – dragi moji, nemojte se plašiti već se čuvajte, a za mene nemojte misliti, kao da i nisam živ. A ako se živ kući vratim, biće dobro….”- napisao je na listu istrgnutom iz sveske Kuzma, pitajući za oca, majku i sestre, preporučujući im da se paze ali i tražeći da mu kažu koliko je neprijateljskih aviona tada oboreno nad bombardovanom Bokom.
Logged
mali od palube
Prijatelj foruma
potporučnik
*
Offline Offline

Posts: 2 376



« Reply #29 on: April 24, 2016, 01:07:36 pm »

Evo i Kuzmine fotografije.
O njemu je lijepo i dosta pisao i V.Kostić.
Slava besmrtnim herojima monitora "Drava"


* Slika 1 Kuzma Mirosevic.jpg (651.48 KB, 2133x2945 - viewed 144 times.)
Logged
Pages:  1 [2] 3   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.041 seconds with 22 queries.