Svetozar Borojević von Bojna

[ML]

Svetozar  Borojević  von  Bojna
Je Austro-Ugarski feldmaršal, pisac i istoričar srpskog roda.
Rođen je 13/decembra /1856, Umetići kon Kostajnice.U slovenačku vojnu istoriju se upiso kao vrhovni zapovjednik soške fronte. Bijo je prvi i jedini feldmaršal u austro-ugarskoj vojsci koji nije bijo Nijemac.
Rodio se je u porodici krajiškog častnika.Njegov otac Adam i Stana rođena pl.Kovarbašić su tada živjeli u selu Umetići. Kad je dobio plemički naslov , izabrao si je Bojna, što nek bi bilo ime njegovog rodnog kraja , ujedno i hrvatski izraz za bataljon. Od 1902 naprijed se je oficjelno zvao Svetozar Boroević von Bojna.
Kad je imao 10 godina otišao je u vojnu školu u Kamenici kod Petrovaradina u kojoj je bio do 1869,kad je poslan u vojničku nadrealku u Koszeg(Ugarska) gdje je ostao do 1872g.
Vojničku karijeru je počeo kao četovođa u 52.pešadijskom puku.Novembra 1872 dolazi u kadetnicu u austrijski Gradac, koju završava 1874 i onda se vrača u svoj puk.
1878 je sudjelovao kod okupacije BiH. Radi njegovih sposobnosti i hrabrosti je poslan u vojnu školu 1882(krigsschule) koju je završio 1884 kao generalštabni častnik.
1887 je postao predavač na Terezijanskoj vojnoj akademiji, gdje je ostao do 1891 predavajući taktiku,vojnu organizaciju i istoriju. Posle postaje načelnik 19. pešadijske divizije, a kasnije još 18. i 27.pešadijske divizije. 1895 je premešten u operativni odijel 6.korpusa.Juna 1898 je postao načelnik štaba 8.korpusa. Godine 1902 je odlikovan redom željezne krune 3.reda, za koju se veže i plemički stalež.
1904 je postao zapovjednik 14.pješačkog puka i na toj dužnosti ostaje do 1907g.,kad postaje zapovjednik VII.vojnog okruga Honveda(tako je postao zapovjednik hrvatskog domobranstva).1913 preuzima dužnost zapovjednika 6.korpusa u Kašicama. Iste godine je i častni pukovnik 51.pešadiskog puka koji od tog vremena nosi njegovo ime.
Od početka I SR je bio svojim korpusom u Galiciji, gdje ga je vodijo u bitkama kod Zamosca i kod Komarowa.Septembra preuzima zapovjedništvo 3.armije, koja je zadužena za čuvanje Karpata i sa kojom oktobra mjeseca zauzima tvrđavu Przemysl i tako smanjuje pritisak na svoje jedinice. Marta 1915 povlači se pod pritiskom ruske vojske do Budimpešte i Bratislave i tu zaustavlja njihov dalji prodor. Kasnije je njegova armija sa njemačkom 11.armijom i austrijskom 4.armijom izveli zajedničku ofanzivu i povratili se na početne položaje.
27.maja 1915 postaje zapovijednik 5.armije, koja je bila stacionirana na Italijanskoj granici. Borojević se je odlučio da zaustavi Italjane već na Soči, iako su drugi predlagali obrambenu liniju na rijeci Savi. Borojevič nije pristao na prijedlog austrijskog feldmaršala Franza Conrada von Hotzendorfa, koji je predlagao da se A-U vojska povuče i prepusti Italjanima veči dio današnje Slovenije. Borojevič je tvrdio da če Slovenci zagrizeno branit svoju domovinu i zaustaviti napredovanje Italjana. Taj stav se svidio caru Franc Jozefu i postavio je Borojeviča za zapovijednika cijele soške fronte. Sa svojim jedinicama je Borojević uspješno odbio jedanest ofanziva, što mu je donijelo neformalni naziv »Soški vitez«. Za zasluge je unaprjeđen u generalpukovnika. 23/augusta/1917 je postao zapovijednik jugozapadne fronte, koja je kasnije preimenovana u armijsku grupu Borojević. 1/februara/1918 postaje feldmaršal, dodijelili su mu i više visokih vojnih odlikovanja, između drugih i Vojnički red Marije Terezije.1915g je proglašen časnim građaninom Ljubljane, 1919 mu je iz nejasnih razloga to oduzeto da bi mu taj naziv bio vračen 2009g. 1917g je postao počasni doktor Zagrebačkog univerziteta.
Fronta se zadržala do novembra 1918g, kad je morao radi masovnih dezertiranja mađarskih vojnika ostaviti položaje i povuči se do Tilmenta i kasnije do Veldna. Decembra je po porazu A-U odstupio sa položaja. Po propasti soške fronte i nastanku države SHS je vrhovni zapovjednik, koji je nadzirao A-U vojsku u Sloveniji. Zbog nerazjašnjenih sporenja sa Narodnim viječem isto mu je zabranilo ulaz u državu tako da je ostatak života proveo u Celovcu.
Borojević je do kraja ostao odan monarhiji kojoj je služio.Neposredno prije raspada je brzojavom predlagao caru da umaršira u Beč sa namjerom da zaštiti drževu, međutim car to nije prihvatijo. Po završetku rata je izjavio da je njegov najteži zadatak bio završetak napada  i povratak preko Piave, što je car naredijo, uprkos povoljnoj situaciji i sa dobrim izgledima za daljnje prodiranje kroz odbranu  Italijana.
Na sahrani na kojoj je bilo više hiljada ljudi, vojničke časti su mu iskazali članovi savezničke komisije za nadzor Koruškog plebiscita, dok su mu ostali okrenuli leđa. Austrija se ga je odrekla, iz Zagreba je dobio obaveštenje da nije zaželjen, jedino mu je nekadašnji car iz izgnanstva poslao vijenac i plačao grob.
Važi za jednog od največih obrambenih stratega ISR, ako ne i največeg iako je po svom karekteru bio više za ofanzivne zadatke. Njegova velika zasluga je da Italijanske trupe nisu uspjele vojnički prodrijeti u Sloveniju i Hrvatsku, što bi tokom rata imelo tragične posledice za stanovništvo. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[duje]

Evo kako je Borojevićevu vonju karieru opisao Marko Simić u knjizi "Po sledeh soške fronte":


Feldmaršal Svetozar Borojević von Bojna (1856-1920) slika je iz 1915. kad je bio general.

Rodio se 13.12.1856. u banijskom selu Umetić kod Petrinje. Sa deset godina odlazi na školovanje u vojnu školu u Kamenicu kod N.Sada, onda u Kösze u Ugarskoj. Karijeru je počeo 1872. godine u Pécsu u 52.pješadijskom puku.Vatreno krštenje doživio je kao dvadesetdvogodišnji poručnik za vrijeme okupacije  BiH. Posebno se iskazao u borbama za Sarajevo, gdje je bio odlikovan. Tri godine kasnije unaprijeđen je u natporučnika. 1884.godine završava generalštabno školovanje, kasnije je predavač (1887-1891) taktike, vojne organizacije i vojne povijesti  na vojnoj akademiji u Wiener Neusstadt-u . Godinu dana kasnije unaprijeđen je u generalštabnog majora. Neko vrijeme bio je na službi u Klagenfurtu kao K-dant III. bataljona 17. Ljubljanskog puka. 1895. unaprijeđen je u potpukovnika i bio na službi u Plzenu, Mostaru i Košicama kao načelnik štaba divizije, a kao načelnik štaba korpusa u Pragi. Godine 1904. Kao generalmajor preuzima komandu 14. pješadijske brigade u Petrovaradinu. Poslije službuje kao K-dant 7. domobranskog okruga u Zagrebu.  1912 Borojević postaje K-dant VI. korpusa u Košicama. Sa početkom I. svj. rata odlazi sa svojim korpusom na istočni front.  Posebno se istaknuo u borbama kod  Komarówa i Tomaszówu Lubelskom.  05.09.1914. zamijenio je smijenjenog  generala Brudermanna koji je vodio 3. Armiju. Velike uspjehe postigao je u karpatskim prelazima zimi 1914/1915.
Bio je poznat kao radišan, uredan i discipliniran oficir, što je tražio i od potčinjenih. Znao je biti oštar, beskompromisno je slao zadnje rezerve u borbu. Za greške potčinjenih nije imao razumijevanja.

[duje]

.

[kumbor]

Njegov radni sto, možda baš ovaj sa donje slike, danas stoji u kabinetu direktora Vojnog muzeja u Beogradu.

[ML]

Borojević je kako bi pomogao pregovore u Parizu, napisao pouzetak sječanja o ratu protiv Italije.
Ova njegova sjećanja su štampana u Ljubljani 1923g., a dole je predgovor izdanju. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] .

[jadran2]

"Sunčana" pobjeda.......

[ML]

Borojević Srbin ili Hrvat
Razmišljam da li će nekom smetati ovo razmatranje o Borojeviću, ali mislim da ne bi trebalo, iznosim samo mišljenja koja su obrađena u raznim izvorima.
O njemu je dosta šturo pisano čitavo vrijeme obstoja kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije i posleratne Jugoslavije. Uglavnom u leksikonima I enciklopedijama je obrađen šturo I ponekad sa pogrešnim podacima.
Njegove zasluge se ignorišu I zaboravljaju. Kako je pripadao vojski koja je poražena, odbačen je u zaborav, a kao pripadnik I vojnik A-U monarhije odbačen je bezrazložno I bez pravog objašnjenja od strane posleratnih vlasti.
Danas je to nekoliko ispravljeno, pogotovo u Sloveniji, gdje je našao nešto mijesta u udžbenicima, podignut mu je spomen park, postoje mnoga njegova obilježja na krasu I soškom ratištu. Srbi su ga većinom odbacivali, bio je na neprijateljskoj strain, pa posle prvog svjetskog rata pa i kasnije ovaj dio naše zajedničke istorije je odbačen, jednostavno nije postojao. Hrvati su ga isto tako bacali u zaleđe, da bi ga sada kada je A-U monarhija kod njih popularnija od jugoslovenskih tekovina, proglasili najvećim hrvatskim vojskovođom, jedinim feldmaršalom sa ovih prostora, Hrvatom …
Tu ne bih previse polemisao jer će nekoga zasmetati. Iznjet ću samo neka mišljenja o razvoju odnosno implementaciji “kulture laži” posle 1991 g. u Hrvatskoj ( mišljenja profesorice  dr. Snježane Kordić, Hrvatice), koja je počela jezičkim purizmom kao i drastičnim posezanjem u lingvistiku, sistematskim izmišljanjem I pretvaranjem hrvatske istorije, nastala je cijela jedna novokomponovana znanost. Isto se u manjoj mjeri dešavalo I u drugim novonastalim državicama, gdje su se pojavile alternativne istine kako je kome odgovaralo.
Dr Drago Roksandić, profesor zagrebačkog sveučilišta kaže da svaki narod pokaže zrelost, kada je sposoban da objektivno analizira i one djelove vlastite prošlosti koji mu iz bilo kog razloga nisu u cast.
Kod Borojevića nema nikakvih razloga da bi ga odbacivala, a ni sramila bilo koja nacija sa ovih prostora. Treba ga samo razumjeti u kontekstu vremena I prostora.  Vrjedi  pročitati knjigu Prof. dr. sc. Drago Roksandić Svetozar Borojević od Bojne (1856-1920) Lav ili Lisica sa Soče?
Ima na  http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/triplex2/wp-content/uploads/2012/02/ROKSANDIC-2007-64.pdf
Među Slovencima, naročito među Primorcima, Borojević ima svoje mjesto I zahvalni su mu što je odbranio zapadne granice I time teritoriju Slovenije (a i Hrvatske) odbranio od italijanske iridentističke politike I zadao joj snažan udarac. Ne treba ni razmišljati kakve bi bile posledice pada soške fronte i prodora Italijana. Ostala bi samo pustoš, a ako zaključimo po njihovom zaposjedanju naših krajeva posle I SR, I taj novoosvojeni dio bi sigurno bio priključen Italiji. Situacija bi bila gora nego što je bila posle I SR.
Na kraju krajeva oružjem je pokazao da to nije italijanska zemlja I da im ne pripada.
Sramni Londonski sporazum  je uspjela izbrisati  druga istorijska osoba posle trke za zauzimanja zapadnih granica u II SR, Maršal Tito.
Borojević ma koliko pisali  novokomponovani izvori nikada nije tajio svoje Srpsko porjeklo. Krajina mi je dala genski vojničke sposobnosti, koje je itekako iskoristio.
Nije htio da se bori protiv svojih sunarodnjaka, Srba, što su njegovi nadređeni poštovali, pa je upučen na ruski front. Prije prvog svjetskog rata je bio kao Srbin pod paskom I skoro je završio u zatvoru. Kada je bio premješten na Sošku frontu, nadvojvoda Evgen ga je kao Srba dao špijunirati od mlađih oficira, što je Borojević ubrzo otkrio i dao zahtjev za penzjonisanje, što mu zbog njegove vrjednosti nije dozvoljeno. Zavjeru je otkrio jer su doušnici, poslani od nadvojvode upotrebljavali posebnu kriptografsku šifru, koju su njegovi kriptografi uspjeli provaliti.
Čitavu karjeru ga je pratilo srpsko porijeklo.  
Što njega sada proglašavaju  Hrvatom  je priča slična Teslinoj. U svakom slučaju nije bilo sumnje kome narodu pripada, kada su frankovci  neposredno pred  rat srušili spomenik njegovih roditelja na pravoslavnom groblju. Podosta Borojevića je stradalo u IISR u zloglasnom logoru Jasenovac, tada isto nije bilo upitno ko su.
Avtor knjige Svetozar Borojević, med slavo in ponižanjem Miro Simčič, opisuje odlazak trojice Slovenaca  na proslavu 150 godišnjice rođenja feldmaršala. Odlučili su se da feldmaršalu daruju parastos, pa su I žito sa sobom ponijeli.
Taj dan je trebao stići I Mesić, ali on je poslao svog zastupnika.  Pedviđeno je I otvaranje škole koja je postavljena sto metara od rodne kuće Svetozara Borojevića I približno toliko od pravoslavne crkve, koju je 1877  postavio Adam Borojević, njegov otac.  
Škola je dobila ime Katarine Zrinski, tako su se navodno odlučili stanovnici Mečečana. Tu treba napomenuti da su žitelji Mečečana , gdje je I najveća nataliteta u Hrvatskoj, Hrvati iz Bosanske Posavine, koji su naselili napuštene Srpske kuće.
Pisca je začudilo I objašnjenje zagrebačkog istoričara , doktora znanosti, koji je tvrdio “Borojević je Hrvat”. To je temeljio na činjenici da je bio u braku sa Austrijkom,  znači vjerovatno je morao prijeći na katolišku vjeru?!
Takođe je uvaženi istoričar namjeru da daju parastos u pravoslavnoj crkvi, smatrao kao neprimjeran….

Nadam se da napisano nije nikog povrjedilo, pisano je preuzeto iz literature.
Smatram da je radi istine potrebno ovop napisati.

[chombe]

Interesantno je kolega to što se u svim prigodama feldmaršal izjašnjavao kao Hrvat pravoslavne vjeroispovjesti. Upravo zbog takvog njegovog tvrdoglavog stava nove vlasti Države SHS olako su se odrekle čovjeka koji im je sačuvao pola države. Jadno, ali ne i neuobičajeno.

[ML]

Kraj A-U , ujedno I kraj njene vojske se odvijao haotično. U sav taj nered Borojević je do kraja pokušavao uvesti red , koji je I zadržao sve dok jednice nisu stigle na Soču.
Treba ovdje spomenuti da su se u tom vremenu širile po Zagrebu glasine, kako Borojević namjerava sa svojom vojskom zauzeti Zagreb I zatvoriti pripadnike Narodnog vijeća SHS. Istina je da su preko Britanca Seton-Watsona, Narodnom vijeću Borojević I general Stjepan Sarkotić ponudili svoje čete 25.oktobra 1918g.
Seton-Watson je bio ozbiljna ličnost I sigurno nije na svoju ruku poslao ponudu u imenu Borojevića I Sarkotića u britanski Foreign Office.
Borojević je imao I konflikt sa Narodnom Vladom SHS u Ljubljani, kada je u telefonskom razgovoru sa generalom Wurmom, kako je kasnije izvučeno iz konteksta  zaprijetio da će članove Narodne vlade zatvoriti. Tu je censor prekinuo njihov razgovor. Radilo se o  traženju da se armijskoj komandi u Ljubljani izruči telefonski I brzojavni aparat, koji je bio potreban za kordinisanje povlačenja vojske.
Za ovu ishitrenost se je kasnije Borojević poslao izvinjenje u Ljubljanu
(u prilogu zapisnik sa zasjedanja vlade SHS u Ljubljani, dan posle incidenta.)
Tokom povlačenja vojske iz Furlanije, poslao je brzojav 01.novembra 1918 zagrebačkom Narodnom vijeću,koji je uveo restrikcije u željeznički saobračaj.
Zadražio je da željeznički promet ostane Slobodan, več radi  snabdjevanja vojske, koja bi se u takvim uslovima pretvorila u rulju, a tako bi onda bila otvorena put I Italijanima. Tada je napisao između ostalog da za to moli kao svaki domoljub , koji svoju domovinu voli , kao svaki drugi Hrvat. Hrvatski istraživači na osnovu toga zaključuju da se ovom prilikom Borojević opredjelio kao Hrvat (iako u ovom predmetuto ne igra nikakvu ulogu). To samo znači da je izjavio da voli Hrvatsku kao svaki drugi Hrvat.
Kao u ovom slučaju sve su njegove izjave izvučene iz konteksta, uostalom kao I Tesline.
Kada je početkom novembra zatražio povratak u Hrvatsku, Slovenci su mu dozvolili prelaz preko Slovenije, Zagreb mu nije dao dozvolu za ulazak u zemlju,
pre sveg od straha. Jedan od strahova je bio i da bi Borojević mogao povezati grupe zelenog kadra koje su pljačkale Hrvatskom (oko 50.000 vojnika, po nekima do 200.000) u jedan opasanrevolucjonarni potencijal.
Kasnije je Borojević u aprilu 1919g. imao razgovor u Celovcu sa jugoslovenskim oficirom kojem je pokušao objasniti manipulacije sa njegovim imenom u novinama(npr . da je zloupotrebljavao hrvatske čete 13.korpusa na fronti, iako 13. Korpus nije bio pod njegovom komandom). Takođe je jugoslovenskom komandantu ispričao da se uvijek imao za srba I pravoslavca, usled čega je u karijeri imao dosta poteškoća. Završio je izjavom da je cijelog života bio vojnik I da je izbjegavao svako političko djelovanje. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Literatura Svetozar Borojević, med slavo in ponižanjem od Mira Simčiča.

[chombe]

Evo tog teksta, pa nek tumači kako komu drago. U svakom slučaju žalosno je da su ga se svi odrekli. Po  meni je on HRVAT veći od mnogih danas i PRAVOSLAVAC čestitiji od mnogih danas.

U vrijeme sloma i raspada Austro-Ugarske Monarhije Boroević pokušava svojim
položajem i sposobnostima pomoći uspostavljanju nove južnoslavenske države – Države
Slovenaca, Hrvata i Srba, prije svega u očuvanju njenih vojničkih postrojbi te usporavanju
talijanske vojske koja kreće u zaposjedanje područja obećanih Italiji Londonskim ugovorom.
Čuvši za naredbu Narodnog vijeća o obustavi željezničkog prometa prema bojišnici,
Boroević 1. studenoga 1918. šalje brzojav Narodnom vijeću SHS:
„Odredbe Narodnog vijeća o željeznicama za koje sam saznao tijekom noći u najkraćem će vremenu vojsku učiniti bespomoćnom zbog nedostatka hrane i posljedice će biti katastrofalne za južnoslavenska područja jer će horde nedisciplinirane vojske i Talijana, koji se ne mogu u ovom trenutku zaustaviti, nahrupiti preko Kranjske i Hrvatske i zato Vas molim ne kao general, ne kao posljednji sin zemlje već kao domoljub koji svoju domovinu voli isto tako kao i svaki drugi Hrvat i apeliram na domoljublje NV da se ukinu ove odredbe koje bio pretvorile vojsku u horde koje bi uništile posljednje tekovine. Neka željeznički promet bude slobodan."

Izvor - HDA, Narodno vijeće SHS, Odjel za narodnu obranu, Operativni odsjek, 5/ 1918.

 

[Рашо]

Закључивање о нечијој националној припадности на основу једног дијела једне реченице, који може да се тумачи на више начина је, у најмању руку, неозбиљно.

С друге стране, причу о "православним Хрватима" сматрам чистом провокацијом. Зна се из чије је кухиње изашао тај пројекат.

[chombe]

Ma uopće mi nije bila namjera bilo koga provocirati. Ja razmišljam vrlo jednostavno - Ako je netko rođen na teritriju Hrvatske onda je on Hrvat. To naravno vrijedi i za sve druge države i narode. Po meni nikako ne treba brkati državljanstvo i vjeroispovjest. Ako to bilo koga vrijeđa ( a mislim da nikoga normalnog ne bi trebalo ) molim moderatora da sve skupa što sam napisao na ovu temu jednostavno pobriše.
Poštujem tvoj stav Rašo, ali moraš shvatiti da ja volim i cijenim Hrvatsku baš kao i ti Srbiju.

[dzumba]

Chombe, испашће на крају да си ти Југословен јер си вероватно рођен пре 1991.

Шалу на страну, дискусија је безпредметна. Он је био аустроугарски официр, генерал, одан тој држави. То што се, као и већина других, када се рат примакао крају и када је била очито да ће се формирати нове државе прилагођавао томе, не мења суштину.

[chombe]

Ha ha ha Dzumba. Na ovakve argumente zbilja nemam što dodati  !!!

[wermez]

Ako je netko rođen na teritriju Hrvatske onda je on Hrvat

A ako je rodjen na teritoriji Austro-Ugarske?