Svetozar Borojević von Bojna

[Solaris]

Zasto "von Bojna"? Neki nadimak? Ako se zna, naravno.

poz.

[chombe]

Kada je na osnovu odličja dobio pravo na plemićki naslov, Sveto je uzeo predikat "od Bojne " po majčinom rodnom mjestu Bojna kod Gline ( Hrvatska  ).

[wermez]

PS primjera ti radi ovo je Hrvat Pravoslavac:  https://hr.wikipedia.org/wiki/Delko_Bogdanić   ... malo nezgodno, je'l da?

Pa da, iz te kuhinje dolaze 'hrvati pravoslavci'.

[Boro Prodanic]

Postoje dvije vrste pravoslavaca (starovirci u mom kraju) u RH, Srbi "prečani" su doseljeni na dva načina, prvi nakon Kosovskog boja (o izdajama i porazima drugi put) koji su došli s hrvatskim četama koje su jedine ostale neporažene i koje su uz blagoslov Osmanlija sa sobom povele nejač i dale im da se nasele u Kninskoj krajini, za što su se "zahvalili" i u WWll i u tč.11.

E, sad ja moram da pitam pa makar me tukli a ne banovali: gde su se to Srbi zahvalili u WWII, u Jadovnu i Jasenovcu?

A imam pravo to da pitam jer danas nemam 5 tetaka i stričeva (ni očeve roditelje, koji bi do danas verovatno umrli prirodnom smrću), kao deca su ubijeni zahvaljujući se, doduše ne u Jasenovcu nego na kućnom pragu.

Inače, ko nije pročitao predstavljanje članova: rođen sam u Glini, kao pravoslavni Srbin. Moj đed, koji je u Buzeti kod Gline rođen 1914. i umro 1986. nikad mi nije pričao da postoje i pravoslavni Hrvati, doduše, nije mi pričao ni o planeti Jupiter, a ta planeta ipak postoji, samo je bila izvan njegovog obima saznanja.

[Solaris]

Zasto se ne otvori zasebna tema tipa "dali postoje pravoslavni hrvati".
Pa ko voli nek izvoli, ovako nema smisla.

poz.

[chombe]

Slažem se !!! S ovakvim prepucavanjam nećemo ništa riješiti, i nitko se sigurno neće ni za milimetar pomaknuti sa svoje točke gledišta. Ne bi bilo loše da se pobriše sve što nije vezano uz Borojevića kao povijesnu ličnost. Evo još jedan mali dodatak temi, ako nekoga zanima.

http://zagreb.arhiv.hr/hr/novosti/pregled/izlozbe/download/KATALOG_BOROEVIC.pdf

PS:  Tu je i moj omiljeni štrkljavi brko Johann Salis Seewis  o kome ima odličan Topic malo višlje.

[ssekir75]

Pretvaranje istorije i negiranje jednog naroda na svom području vodi nečem drugom. Čudo se niko nije zbunio kad su Borojeviće tjerali u Jasenovac, odnosno protjerali njihove  potomke sa njihovih vjekovnih ognjišta. Ako se sve pusti zaboravu Srbi u Hrvatskoj nisu ni živjeli, bili su pravoslavni Hrvati....  je sam imao potrebu da ovo napišem.

Postoje dvije vrste pravoslavaca (starovirci u mom kraju) u RH, Srbi "prečani" su doseljeni na dva načina, prvi nakon Kosovskog boja (o izdajama i porazima drugi put) koji su došli s hrvatskim četama koje su jedine ostale neporažene i koje su uz blagoslov Osmanlija sa sobom povele nejač i dale im da se nasele u Kninskoj krajini, za što su se "zahvalili" i u WWll i u tč.11. One druge je primila kao izbjeglice iz okupirane Srbije AU monarhija i naselila ih u područje zvano Vojna Krajina (s obe obale rijeke Save). Tebi na znanje moja kolegica je rodom Borojevića i daljnji rod Svetin, ćaća joj nije učestvovao u tč.11. 1995 ih nije potjerala HV već ih je "organizovao" i evakuisao Mile Srećica zvani, vratili se ljudi kući odmah 1996/7 i cura je stupila u državnu službu, i danas je jedan od cjenjenijih članova, dodatno je veselje (kasnije je primljeno još po tebi negiranih) što se sad dvaput godišnje gostimo o Božiću i Uskrsu, tako da te tvoje mantre možeš slati u SANU. čak je i Vučić okrenuo ploču.......

PS primjera ti radi ovo je Hrvat Pravoslavac:  https://hr.wikipedia.org/wiki/Delko_Bogdanić   ... malo nezgodno, je'l da?

староверци нису православни него католици који су се 1881. ако добро памтим разишли с папом. у другом светском рату прошли су исто ко и срби, можда одатле забуна. постоје староверци и у православљу, али не на нашим просторима, него у русији.

у боју на косову хрвати нису учествовали. ако алудираш на војводу влатка вуковића, он је био војвода, поданик краља твртка, који се оно беше крунисао где?

који благослов османлија кад су исти после косова заждили главом без обзира назад?

боро већ поставио питање.

кад је основана А-У монархија?

де,де, знамо како су прошли они који су остали...

[Bozo13]

Do daljneg zaključano.

[ML]

Poslanik jugoslovenskog odbora.
Odgovor Svatozara Borojevića Jugoslovenskom odboru.
Profesor Frab Barac , teolog I političar 1915/1,  postao je rector Zagrebačke univerze, a kao dobar Borojevićev poznanik , koji ga je I posećivao u Postojni, gdje je imao stab, dobio je zadatak od Jugoslovenskog odbora , koji je u to vrjeme djelovao u inostranstvu da ga privuče na stranu Antante.
Univerza je na njegovu pobudu Borojeviću I nadvojvodi Evgenu dodjelila častni doktorat , a bila je namjera da se u prostorima rektorata I postave njihovi doprsni kipovi.
Iznjeti takav prjedlog Borojeviću bilo je izuzetno opasno. Bila su ratna vremena I svaki takav prjedlog je Baraca mogao kompromitirati kao izdajnika.
Ako se razmisli , ove ideje Jugoslovenskog odbora su bile čista utopija. Borojević nikako nije mogao  postići ono što je od njega traženo. U pokušaju bilo čega bio bi smjenjen, na Piavi bi došlo do dodatne krize , vojska je bila višenacjonalana sa velikim brojem Njemaca, Mađara, Čeha.. tako da bi to bilo neizvodljivo. Bio je vrlo uticajan među pripadnicima južnoslavenskih naroda, ali to nije bilo dovoljno da si priušti takvu avanturu..
Barac je iskoristio momenat dodjele diplome počasnog doktora da pozove Borojevića na tajni razgovor.
Pored ostalog rekao je da ga Hrvati imaju za novog bana Jelačiča, ali ne žele da se opeku kao sa imenovanim gospodinom koji je posle gušenja revolucije zaboravio na hrvatske interese.
Hrvati su sigurni da će A_U izgubiti rat I nemaju nikakvog interesa da rješavaju monarhiju.
Kako je Meštrović zapisao Barac je dobio sledeći odgovor:
“Ljudi u jugoslovenskom odboru su pošteni I misle nabolje, ali ja ne vjerujem da će centralne sile izgubiti rat, a još manje da će Englezi I Francuzi imati interes da unište A-U monarhiju. A i ako je tako mi se ovdje borimo za svoje, kakav bi život imali da nam Italijani uzmu Istru, Dalmaciju I Goricu I da nam oduzmu najljepše krajeve I naš život pored mora.”
Barac mu je rekao da Jugoslovenski odbor želi da on, Borojević, prestupi na stranu italijana I pomogne u pobjedi saveznika. Na to je Borojević namršteno odgovorio “ A šta sa mojom zakletvom Caru”
Želio je ipak da pomogne I ako ništa ovaj razgovor je prespavao, da bi sljedeći dan profesoru odgovorio sljedeće:
“Saopštite  jugoslovenskom odboru, da smatram da su pošteni I iskreni rodoljubi,ali im recite da se mi ovdje borimo za istu stvar kao I oni. Neka kažu I Pašiću da se borimo za istu stvar. Što mi oni poruče spreman sam izvršiti pod dva uslova,
-Jugoslovenski odbor I srpska vlada , neka kod svaznika postignu da se anulira Londonska pogodba I da nam se priznaju naše etničke granice,
-kada sa 100.000 vojnika pređem na drugu stranu, da nas nemaju za zarobljenike, već za ratujuću stranu, tako da se možemo okrenuti u rat protiv Njemaca.

[ML]

Trumbić protiv Borojevića
Kad se vidjelo da nije baš jednostavno Borojevića privuć na antantinu stranu, tako da bi razbio svoju vojsku na Soči, italijanska propaganda se pozabavila sa njim lično.
U julu 1918g   Italijani sun a položaje A-U vojske  bacali letke, ustvari nekkvo pismo predsjednila Jugoslovenskog odbora dr. Ante Trumbića.
Nekako je tekst u kratkim crtama bio sljedeće sadržine:
U ovim trenucima, kada jugoslovenski ljudi žele biti gospodari u svojoj kući I saveznici antante , a naročito Italije, Borojević vodi cvjet južnoslovenskih naroda u ponor I bori se za Njemačku protiv koje se digao sav svjet.
Njemačka kultura I autoriteta su velika nesreća za čovječanstvo, unosi nemoral I kod nenjemačkih naroda  sistematično razvija najniže isntikte..
Njemačka kultura, promovira alkoholizam, pornografiju, korupciju I svakojaku destrukciju porodičnih vrjednosti.
Posljedica Borojevićevih djela će biti brutalna vlada njemačkog despotizma.
Na kraju se Trumbić  poziva na njegove pravoslavne I srpske korijene. U budućim srpskim baladama bit će opjevan kao novodobni Vuk Branković…..
Trumbića su tu italjani dobro zloupotrjebili.

Dole Regent Aleksandar i Trumbić, razgovor na Krfu. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Znači dr Ante Trumbić , predsjednik jugoslovenskog odbora , nije mogao ispuniti uslova koje mu je postavio Borojević. Nije imao nikakve snage, a posle rata se razočaran I izigran od svih, Italije, antante .. povukao iz politike.
Meštrović koji se tada nalazio u Italiji, kaže da su ga ugledni italijanski političari ubjeđivali da bi bili zadovoljni I pripojenjem Trsta, a ako bi došlo do pobjede I raspada dvojne monarhije njihovim apetitima nije bilo kraja.
Umireni italijanski političari su Jugoslovenima savjetovali da se pokušaju dogovoriti, vezano za londonski sporazum prije kraja rata.
Italijanski politički vrh je bio na oko u dobrim odnosima sa Jugoslovenskim odborom, ali je sistematično izbjegavao bilo kakve dogovore za kasnije vrjeme.
Češkim dezerterima su Italjani dozvolili da formiraju čak vlastitu diviziju u italijanskom zaleđu, dok do jugoslovenskih naroda nisu bili tako uviđavni, nisu im dozvolili ni da se priključe  srpskoj vojsci I odlazak u Solun, već sui h držali pod veoma lošim uslovima u logorima.
Šta bi značilo za Italijane da postoje jugoslovenske jedinice na ovom djelu fronta bilo je jasno italijanskim političarima. To bi značilo nekakvu obavezu do njih u miru, što oni nikako nisu želeli.
Da je Borojević prihatio prjedloge Jugoslovenskog odbora, raspad I nemire na fronti, italija bi iskoristila za zauzimanje slovenskih I hrvatskih djelova teritorije.
Cijena bi bila daleko veća nego što je na kraju plaćena.
Italjani nisu bili uspješni u ratovanju, ali su bili dobri diplomati I bezobzirni čuvari svojih nacjonalnih interesa.

[ML]

Borojević sa štabom. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Borojević I jugoslovenska vojska
Dr Drinković , povjerenik za narodnu odbranu i clan Narodnog vijeća u Zagrebu, 01.novembra 1918g . poslao je telegram feldmaršalu, gdje od njega traži da uspori naprenovanje  Italijana, a i da omugući odlazak jugoslovenskih vojnika kućio, slovenskih  prema Ljubljani a drugih prema Zagrebu, Karlovcu I Rjeki.
Telegram je Borojević uputio komandi dvojne monarhije u Baden. Oni su Drinkoviću odgovorili, da je Borojević dužan da ispunjava njihove zapovjedi.
Komanda je zahtjevala da se održava redovni željeznićki saobračaj , a poslana je molba da Narodna vjeća pruže svu podporu u tom smjeru vojno-željezničkim ustanovama.
Ljubljanske novine su nagađale, u tim danima, da Borojević stvara jugoslovensku vojsku, međutim Drinkovićev predlog je feldmaršal odbio. Drinković nije imao ni najmanje predstave šta se događa, a ovo što je tražio bilo je neizvedivo, Borojević je imao naređenje da se povuče od strane komande, a jugoslovenski vojnici su već u to vrjeme bili na putu kući.
Zagreb je od feldmaršala zahtjevao nekakve Termopile, gdje bi svi izginuli, da Zagreb dobije na vremenu.
Postavlja se pitanje zašto nisu pozvali Borojevića I Sarkotića u Zagreb 25.oktobra, kada su to ponudili preko Londona, posredstvom Seton-Watsona.
Kome je onda Borojević  smetao? Organizovana vojska bi u ono vrjeme značila puno.
Na ovaj očajnički pokušaj se Narodno vijeće odlučilo, pokušavajući na svaki način stvoriti svoju vojsku. Događaji su naročito u hrvatskoj bili bez kontrole.  Bez ikakvih dogovora sa antantom, novoproglašena država nije imala status međunarodno priznate države, stvaranje neke vojske je bila utopija.
Nemire je sprjećila tek srpska vojska, odmah čim je stigla u Zagreb. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Italijani suzarobili 400 hiljada vojnika, normalno bez borbe, desetina od njih se nikada nije vratila kući.

[Bozo13]

Odkljucano, spojeno.

[ML]

Slovenski narod 21. Jula 1919,
piše o feldmaršalu, i zapisniku koje je predao pri komandi Kraljevstva SHS u Celovcu.
U njemu uglavnom goovori o gosre navedenim događajima, žali se na pljačkanje njegove imovine kod prolaza voza kroz Kranj…
Kaže da je dosad nije želio da odgovara na glasine koje se o njemu sire, ali da mu je čudno da  se izražava zahvalnost na takav način čovjeku, koji je sprječio poplavu Italijanskih trupa u Kranjsku I zapadnu Hrvatsku. Samo od njega je ovisilo oće prihvatiti borbu na Soči ili kako je bila ideja vrhovne komande na Savi.
Pa nastavlja:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Iz knjige Svetozar Borojević, od Mira Simčiča