PALUBA
March 28, 2024, 06:11:39 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Prilikom registracije lozinka mora da sadrži najmanje osam karaktera, od toga jedno veliko slovo, i bar jednu cifru, u protivnom registracija neće biti uspešna
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8 9   Go Down
  Print  
Author Topic: "Mašina sudnjeg dana"  (Read 60307 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 14 806


« on: May 09, 2010, 04:06:22 pm »

Mašina sudnjeg dana

Od kada su se ljudi organizovali u zajednice prepoznatljive po nekoj jedinstvenoj karakteristici – plemenskoj pripadnosti, jeziku, kulturi, kasnije naciji, jedna od glavnih težnji tih zajednica bila je na žalost, ratovanje protiv susednih zajednica. Prirodno je da je svaki ratni vođa težio da neprijatelju nanese što veće gubitke, uz što manje gubitke u redovima vlastite vojske. Ova težnja bila je pokretački motiv za „izmišljanje“ mnogih novih oružja, od kojih su neka u svojim epohama davala značajne prednosti onoj strani koja ih je posedovala. Gotovo svako oružje kasnije je prilagođeno i za civilnu upotrebu, pa su tako ratne intencije vrlo često bile lokomotiva ukupnog tehnološkog razvoja društva, ali nikada pre nego što nanesu nemerljive žrtve i razaranja. Svaki novi rat nosio je sa sobom nova oružja, sve snažnija i sve većeg dometa, ali ujedno i sve neselektivnija - u svakom novom ratu broj civilnih žrtava povećavao se i u procentualnom i apsolutnom pogledu.

Razvoj moderne nauke i tehnike u XIX i XX veku obezbedio je osnove za razvoj oružja neslućenih mogućnosti i snage, koja su donela svetu do tada nezapamćene patnje, bol, razaranja i milione mrtvih vojnika i još više ranjenih i mrtvih civila. Već više od sto godina, sa manjim ili većim intenzitetom, traje utakmica najvećih svetskih sila u iznalaženju sve većih i jačih oružja, koja mogu da nanesu sve veća i veća razaranja i uništenja protivničke žive sile, ratne i privredne infrastrukture.

Sa druge strane, u mitologijama i religijama mnogih živih i izumrlih naroda prisutan je mit o „sudnjem danu“, danu u kome će svet potpuno propasti. Pod ovim se podrazumeva uništenje ljudske vrste i civilizacije, kao i većine živih vrsta na planeti Zemlji. Neki mitovi podrazumevaju čak i uništenje same planete.

Većina ovih mitova uzrok „sudnjeg dana“ nalazi u volji više sile, Bogova koje je ljudska vrsta na neki način uvredila. Dobri primeri za ovo su Biblijska Sodoma i Gomora, gradovi nemorala koje je Bog spalio zbog nepoštovanja njegovih zakona, kao i uništenje zidina drevnog Jerihona strašnim zvukom Božjih truba. Međutim, sve ovo su male čarke prema Armagedonu, Biblijskom sudnjem danu u kome će se sile zla i sile dobra sukobiti u konačnom obračunu, rezultat kojega će biti propast ljudske civilizacije.

Međutim, ako malo bolje analiziramo sopstveno ponašanje po ovom pitanju, vrlo brzo ćemo zaključiti da ljudima nije potreban nikakav Armagedon, nikakve sile izvan njih samih da ratujući praktično bez prekida od kada se zapisuju ili pamte istorijski događaji, konačno sami naprave sopstveni „sudnji dan“. Neophodna sredstva ljudi već poseduju u više nego dovoljnoj količini – nuklearno naoružanje.

“Mašina sudnjeg dana”(doomsday machine) je hipotetički uređaj, najčešće oružje, koje može da u jednom potezu uništi sav život na našoj planeti ili čak da uništi i samu planetu Zemlju. Već stotinak godina ovakva mašina je tema knjiga sa naučno-fantastičnom tematikom, ali se pojavljuje i u ozbiljnim analizama i vojno – političkim diskusijama.

Termin “mašina sudnjeg dana” prvi su upotrebili strateški analitičar Herman Kahn i analitičar rizika Harold Brown 50-ih godina XX veka. Pod ovom sintagmom, podrazumevali su kompjuter povezan sa ogromnim skladištem hidrogenskih bombi, programiran tako da aktivira bombe u slučaju nuklearnog napada druge strane, i time uništi planetu.

Ni druga strana u najvećoj trci u naoružavanju nije bila imuna na ovakve ideje – sovjetski lider Nikita Hruščov ozbiljno je nameravao da gradi „mašinu sudnjeg dana“. U istočnoj verziji, mašina bi u stvari bila ogroman brod natovaren stotinama hidrogenskih bombi i usidren daleko od obala SSSR-a. Ukoliko bi u bilo kom trenutku detektori postavljeni na brod merenjem atmosferske radijacije otkrili da je Sovjetski Savez napadnut nuklearnim naoružanjem, sve bombe sa broda bi se automatski aktivirale. Srećom, sovjetski naučnici uspeli su da odgovore Hruščova od ove sulude zamisli. Međutim, on je 1961. ipak naredio izgradnju najveće nuklearne bombe na svetu, nazvane „Kralj svih bombi“, snage oko 100 megatona što je ekvivalent 100 miliona tona eksploziva TNT.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Najveći do sada zabeleženi nuklearni test izveli su takođe Sovjeti, smanjenom verzijom „Kralja svih bombi“, snage između 50 i 57 megatona – ni sami nisu bili sigurni u pravu snagu eksplozije.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* kralj svih bombi.jpg (29.1 KB, 500x257 - viewed 702 times.)

* atomski oblak kralja svih bombi.jpg (30.19 KB, 500x382 - viewed 676 times.)
« Last Edit: May 11, 2010, 07:48:33 pm by Boro Prodanic » Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #1 on: May 09, 2010, 05:00:28 pm »

Ajnštajnova čudovišta

Deveti maj se širom sveta slavi kao dan pobede nad fašizmom. Ali, proleća 1945. godine jedna od sila Osovine još uvijek nije kapitulirala. Japan će kapitulaciju potpisati tek krajem leta, nakon najgore moguće odmazde. Šestog i devetog augusta atomske bombe su pale na Hiroshimu i Nagasaki. Stravični simbol pečurke od tada preti samom opstanku čovečanstva.

Od otkrića radioaktivnosti do krvave primene atomske bombe prošlo je nepunih pedeset godina, jedva pola stoleća. Istorija atomske bombe uglavnom potpuno staje u tih pet decenija. Na samom kraju XIX veka Wilhelm Konrad Röntgen otkrio je nešto što je on nazvao "novom vrstom zraka"; radi se, naravno, o X-zracima. Prvog januara naredne godine Röntgen je objavio naučni rad o ovom fenomenu, koji će prvu primenu naći u medicini. Iako nije znao da objasni sam fenomen, njegovo će otkriće Röntgenu doneti svetsku slavu, te prvu Nobelovu nagradu za fiziku u njezinoj ukupnoj istoriji: među prvim laureatima 1901. bio je upravo Röntgen. Otkriće X-zraka izazvalo je pravu pomamu među fizičarima. Potaknut ovim otkrićem, Hernri Becquerel otkrit će fosforenciju uranijumovih soli, a zatim i nove, uranijumove zrake. Kad je Marie Sklodowska-Curie odlučila pisati doktorat, nije znala šta da uzme za temu dok joj muž Pierre Curie nije preporučio da se pozabavi istraživanjem uranijumovih zraka. Marie Curie biće, ustvari, prva koja će upotrebiti termin radioaktivnost. Pre kraja devetnaestog veka bračni par Curie otkrit će dva nova hemijska elementa; nazvat će ih polonijum i radijum. Od tog vremena rapidnom će se brzinom, kao na filmskoj traci, nizati nova otkrića i novi istraživači: alfa, beta i gama-zraci, neutroni, fisija, Ernest Rutherford, Hans Geiger, Frederic Joliot i Irene Curie-Joliot (kćerka Marie i Pierrea Curiea).

Projekt Manhattan

Ovaj digest uvod samo je bleda skica koja ukazuje na činjenicu da je otkriće atomske bombe ustvari neka vrsta nus-proizvoda velikog napretka fizike, koji se desio na kraju devetnaestog i početku dvadesetog stoleća. Kao u onim klišeiziranim vicevima o rasejanim profesorima, fizičari nisu previše razmišljali o mogućoj zloupotrebi atomske energije. A prva istraživanja u ovom pravcu zbila su se, ustvari, u nacističkoj Nemačkoj. Sam Bog zna šta bi se desilo da su se nacisti dokopali atomske bombe.

Američki projekat stvaranja atomskog oružja započeo je tek 1939. godine, nakon poznatog pisma koje je Albert Einstein uputio predsedniku Rooseveltu, pisma u kojem ga upozorava na potencijalno ogromnu moć atomskog oružja. U kolektivnoj svesti stanovnika globalnog sela upravo se Einstein smatra tvorcem atomske bombe, mada ne postoji jedan čovek kojem bi se ovo otkriće moglo pripisati.

Potaknut Einsteinovim pismom, Roosevelt pokreće takozvani „Projekt Manhattan“, čiji je cilj bilo stvaranje atomske bombe. Nakon šest godina, troška od dve milijarde dolara (što je današnjih dvadeset i šest milijardi), rada dve stotine hiljada ljudi u četrdeset laboratorija i fabrika, bomba je bila stvorena. Prva nuklearna proba zbila se 16. juna u mjestu Almogordo u Novom Meksiku. Bomba iskorišćena na probi zvala se Fat Boy (debeli dečko). No još pre testiranja Rooseveltov naslednik Harry Truman je, kažu, odlučio upotrebiti bombu protiv Japana. Razlozi koje istoričari obično navode jesu: prisiljavanje Japanaca na što bržu kapitulaciju da bi se sprečio dugogodišnji rat s potencijalno brojnim žrtvama, svojevrsno opravdanje za trošenje tolikog novca jer se valda mislilo da je novac uzalud potrošen ako se bomba praktično ne upotrebi (izračunato je da je izrada atomske bombe koštala tek neznatno manje od svog ostalog oružja upotrebljenog u Drugom svjetskom ratu: svih mina, granata i avionskih bombi iskorišćenih u četiri ratne godine) te napokon bes zbog Pearl Harbora - bila je to i svojevrsna osveta.

Šestog augusta 1945. američki bombarder B-29 bacio je bombu zvanu Little Boy (Mali dečak) na Hiroshimu. Procenjuje se da je na licu mesta poginulo između devedeset i sto četrdeset hiljada ljudi. Tačan broj nikada nije mogao da bude ustanovljen, jer su ljudi koji su bili blizu epicentra eksplozije doslovno dezintegrisani u molekule.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tri dana kasnije, devetog augusta, na Nagasaki je bačena nova bomba (ovu su zvali Fat Man - Debeli čovek, Debeljko). Ona je odnela između šezdeset i osamdeset hiljada žrtava, tačan broj nikada nije utvrđen.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[attachment=10]
Nisam želeo da ovde postavim najjezivije slike razaranja ova dva grada, slike mrtve dece, žena, spaljena tela... I ovo što se može videti na prethodnim fotografijama dovoljno je da normalan ljudski um skrene pogled. Posledice trpe i današnji stanovnici oblasti u kojima su bombe eksplodirale - deformacije novorođene dece su "uobičajena" pojava u tim područjima, i biće još dugo, generacijama.

Nakon razaranja ova dva grada, Japan je bezuslovno kapitulirao.


* eksplozija nad hirosimom.jpg (2.94 KB, 131x103 - viewed 1211 times.)

* posledice 1.jpg (4.48 KB, 116x116 - viewed 1194 times.)

* posledice 2.jpg (4.62 KB, 129x88 - viewed 1218 times.)

* posledice 3.jpg (3.96 KB, 124x93 - viewed 1192 times.)

* posledice 4.jpg (4.25 KB, 132x103 - viewed 1192 times.)

* eksplozija nad nagasakijem.jpg (2.99 KB, 110x150 - viewed 1220 times.)

* posledice 5.jpg (4.27 KB, 126x95 - viewed 1200 times.)

* posledice 6.jpg (3.09 KB, 126x89 - viewed 1200 times.)

* posledice 7.jpg (2.5 KB, 99x145 - viewed 1238 times.)

* posledice 8.jpg (5.17 KB, 127x127 - viewed 1183 times.)
« Last Edit: May 13, 2010, 06:56:30 pm by Boro Prodanic » Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #2 on: May 09, 2010, 05:26:02 pm »

Hladni rat

Nemoguće je uopšte nabrojati dugoročne posledice atomske eksplozije. Kao da trenutna razorna moć sama po sebi nije dovoljno grozna. Ne postoje reči kojima se može opisati destruktivnost atomske bombe, nešto što je u stanju da u jednom jedinom trenu izbriše toliko života izmiče dijapazonu ljudske imaginacije.

Samo četiri godine Amerikanci su jedini imali atomsku bombu. Dvadeset devetog augusta 1949. Sovjetski Savez je izveo svoju prvu nuklearnu probu. Godine 1951. Amerikanci su stvorili takozvanu hidrogensku bombu, hiljadu puta moćniju od atomske, istinsko oružje sudnjeg dana. Rusi su ih ubrzo sledili.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Da, već pedesetak godina čovečanstvo ima moć da samo sebe uništi, i kao da to nije dovoljno, javno ili tajno, sve to vreme traje trka u pronalaženju sve sofisticiranijih i moćnijih sredstava za sopstveno samoubistvo. Smak sveta ne zavisi samo od izbegavanja prirodnih katastrofa, raznih meteora ili, rekli bi religiozni, Božjeg gneva; čovečanstvo sad ima sredstvo za samouništenje, za kolektivno (samo)ubistvo.

Mnogi misle da je za vreme kubanske krize nuklearni rat visio u vazduhu, i stvarno jeste, nedostajalo je samo da neko izgubi živce i prvi krene. Nedavno snimljeni film "13 dana" sa Kevinom Costnerom samo je jedna umetnička obrada tog neuralgičnog istorijskog trenutka.

Ameriku i SSSR u izgradnji atomske bombe sledili su Velika Britanija, Francuska i Kina. Stalne članice Saveta bezbednosti UN-a ustvari su one zemlje koje zvanično poseduju atomsko oružje. Indija, Pakistan i Izrael takođe imaju atomsko oružje, danas verovatno i Severna Koreja, možda Južnoafrička Republika i Južna Koreja, vrlo brzo možda i Iran.

U vreme takozvanog hladnog rata tvrdilo se da Zemlju od nuklearne katastrofe spašava samo tzv. ravnoteža straha. Kao biva: SAD se boje SSSR-a, a SSSR se boji SAD-a. Nemački pisac bestselera Simmel uporedio je SAD i SSSR sa dva dečaka koji stolje do kolena u benzinu i svađaju se ko ima više upaljača, pritom isprobavajući svaki svoje igračke.

Ne postoji rat u kojem je moguće pobediti

Svoj glas protiv ove opasnosti za ljudski rod, prvi su digli intelektualci i umetnici. Pisac Martin Amis ironično rezonuje o nuklearnom oružju: „Šta je jedina provokacija koja bi mogla prouzrokovati upotrebu nuklearnog oružja? Nuklearno oružje. Šta je prioritetna meta nuklearnog oružja? Nuklearno oružje. Koja je jedina poznata odbrana protiv nuklearnog oružja? Nuklearno oružje. Kako sprečiti upotrebu nuklearnog oružja? Pretnjom nuklearnim oružjem. Da, ne možemo se rešiti nuklearnog oružja zbog nuklearnog oružja.“ Amisova maestralna duhovitost izvanredno iskazuje sav apsurd postojanja nuklearnog naoružanja.

Što se tiče muzike, vredi spomenuti Stingovu pesmu Russians i pesme grupe U2 The Unforgettable Fire i Seconds. U svojoj pesmi (inače napisanoj na muziku Prokofjeva) Sting kaže da on ne pada ni na Hruščovljeve pretnje ni na Reaganova obećanja odbrane, ono što njega teši jeste činjenica da i Rusi vole svoje decu. Ova divna pesma sadrži prelepe stihove koji se ne odnose samo na Ruse i Amerikance: We share the same biology/regardless of ideology (delimo istu biologiju/bez obzira na ideologiju), te misao koja vredi za svaki rat, ne samo potencijalni nuklearni: There's no such thing as a winable war (ne postoji rat u kojem je moguće pobediti).

Pesma The Unforgettable Fire inspirisana je japanskom izložbom o žrtvama Hiroshime. Plamena pečurka bila je, jeste i treba uvek da bude nezaboravna vatra. Mora se zapamtiti da se ne bi ponovila. Ako se ponovi, svi se možemo samo oprostiti jedni s drugima. Pesma kaže: It takes seconds to say goodbye! (potrebne su sekunde za reći zbogom).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kao da je važno ko može Zemlju da uništi 14 a ko SAMO 9 puta? Nama što ovde živimo, previše je i samo jednom!

Hladni rat je trajao gotovo 40 godina, držao ljude u strahu, ponekad dovodio i do pojava masovne histerije, i konačno "završio", barem zvanično, raspadom SSSR-a 1991. godine. Međutim, da li stvarno jeste završio? Pitanje toliko teško da je na njega nemoguće dati jednoznačan odgovor. Da li je svet sigurniji ako postoji samo jedna supersila, koja može vojno da deluje i bez saglasnosti Saveta bezbednosti UN? Zar to onda ne podseća na situaciju iz 1939. godine, kada je Društvo naroda bilo skup impotentnih političara koje baš niko nije slušao? Da li je svet sigurniji ako se "Atomski klub" širi na Severnu Koreju, verovatno Južnoafričku Republiku i Južnu Koreju, Izrael, potencijalno Iran? Šta ako se teroristi bilo koje provenijencije dokopaju samo jedne atomske bombe?

Koliko mnogo veoma teških pitanja bez odgovora, a čovečanstvo još uvek nema rezervnu planetu na kojoj bi preživelo!


* nuklearni arsenali.jpg (12.24 KB, 254x299 - viewed 669 times.)

* testiranje nuklearne bombe.gif (19.35 KB, 205x150 - viewed 616 times.)
« Last Edit: May 13, 2010, 07:00:43 pm by Boro Prodanic » Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #3 on: May 09, 2010, 07:24:51 pm »

Već je navedeno, kod definicije "mašine sudnjeg dana", da je to najčešće oružje, ali nikako nije samo oružje. Ljudi su sposobni da sami sebe unište na mnogo načina. Članak gospodina Nikole Radovića govori o nekima od tih načina, te ga prenosim uz minimalne intervencije.

Šest minuta do ponoći: Svi scenariji sudnjeg dana

Ne znam kako će izgledati treći, ali u četvrtom svetskom ratu glavno oružje biće - kamenje, siguran je veliki Albert Einstein.

Sat sudnjeg dana namešten je ovaj četvrtak na šest minuta do ponoći. Nakon atomske kataklizme u Japanu 1945., fizičari koji su radili na izradi atomske bombe (projekt Manhattan) pokrenuli su časopis Bulletin of the Atomic Scientists. Osnovni cilj časopisa je upozoravati svet na opasnosti koje donose nuklearno naoružanje i oružja masovnog uništenja. Još 1947. u časopisu je na naslovnici predstavljen “sat sudnjeg dana”, pokazujući koliko su ljudi blizu totalnom uništenju. Kazaljka je tada pokazivala sedam minuta do ponoći, odnosno do smaka sveta. Sat je u 64-godišnjoj istoriji pomeren 18 puta, a 2007. bio je, zbog nuklearnog naoružavanja Severne Koreje, samo na pet minuta do kraja sveta. Ljude, osim ratnog arsenala, danas brinu i sve vidljivije klimatske promene, teroristički napadi i ostale pošasti. Sat zato danas “kuca” u skladu s novim vremenom.

Na satu 2010. čitamo 23:54, a umereni optimizam dugujemo smanjenju nuklearnog naoružanja u svetu prvi put nakon Hiroshime i Nagasakija.

Takođe se nazire pokušaj razvijenih i zemalja u razvoju da napokon smanje emisije štetnih gasova u atmosferu - ističe Bulletin of Atomic Scientists, u kojem je danas čak 19 nobelovaca. Sat je najbliže ponoći, na samo dve minute, bio 1953. nakon što su SAD i SSSR testirali i povećali nuklearni arsenal.

Borba za vodu i hranu

Kako god nam to neugodno zvučalo, ljudi se u svetu sisara lako mogu uporediti sa skakavcima u svetu insekata. Roj skakavaca proždret će sve na putu, a umret će nakon što nestane hrane. Svetska populacija ljudi povećava se svake minute, a ratovi za naftu te sutra za vodu i ostale resurse bit će surovi i dugi. Skakavci ipak prežive jer polažu jaja iz kojih će se izleći novi primerci nakon što uslovi postanu povoljniji, no jedini spas za ljude je da promene populacionu politiku i uspore rast svoje populacije.

Oružje sudnjeg dana

Debela Berta iz Prvog ili V2 rakete iz Drugog svetskog rata ne mogu se uporediti, na primer, sa kataklizmičkim scenarijem, u kojem je napravljena još razornija fuzijska bomba. Nakon eksplozije Zemlja bi mogla izgledati poput umiruće zvezde. Ratni naučni inovatori razmišljaju i o gravitacijskom oružju koje bi moglo zaustaviti rotaciju planete, a time i život na Zemlji. Iako je većina ovakvih oružja još naučna fantastika, dovoljno je prisetiti se da su ljudi još u prošlom veku ratovali konjicom, a danas gađaju jedni druge preko kontinenata.

Biološko oružje

U pandemiji 1340. kuga ili „crna smrt” pokosila je oko 75 miliona ljudi. Španska gripa je 1918. ubila čak 100 miliona ljudi, a ebola ubija 90 posto zaraženih ljudi. Ipak, najveća opasnost ne dolazi od prirodnih supervirusa nego iz laboratorija koji eksperimentišu biološkim oružjem, koje bi moglo biti 100 posto efikasno u ratu, ali i u miru jer su nezgode u laboratorijama česte te mogu lako i slučajno dovesti do širenja bolesti.

Totalni nuklearni rat

Ako iz nekog suludog razloga dođe do nuklearnog rata, termonuklearno razaranje bilo bi toliko jako da bi se čovečanstvo u minutu vratilo u kameno doba. U sledećih nekoliko meseci oni koji nisu bili "dezintegrisani" katastrofom proživeli bi nezamislivu nuklearnu zimu, a zbog radijacije, otrovnih kiša i gladi pojavile bi se nove smrtonosne bolesti. Odgoditi najgore mogli bi samo oni u dubokim atomskim bunkerima, ali samo na 24 meseca, nakon čega bi i oni umrli.

Svakog trenutka možemo da očekujemo sudnji dan, velike ratove, poplave, kugu, ekološku katastrofu, invaziju vanzemaljaca, pčele ubojice, razne smrtonosne zaraze - totalnu katastrofu.Neminovno je da će se to dogoditi jer ljudi seku šume, ubijaju životinje, uništavaju prirodnu sredinu a potom uvide šta su učinili i postaju paranoični. Ono što mi radimo drugim životinjskim vrstama može neko (ili nešto) uskoro da uradi nama. Zbog nesigurnosti koju osećamo ubeđeni smo da je kraj civilizacije blizu, ali trudimo se da to zaboravimo, da se bavimo nevažnim stvarima da bismo zavarali svoje misli. Međutim, i dalje osećamo da nas smrt progoni a njena senka nas neprestano prati. Znamo da ćemo umreti i to nas plaši. Baš kao i kad se rađa, čovek i umire sam.

Da li je to breme isuviše teško za naša pleća? Nestaćemo kao i sve životinje koje smo nemilosrdno ubijali! Naši potomci će nas se jedno vreme sećati, ali ubrzo će i oni zaboraviti da smo ikada postojali. U nama urla glas da to nije istina, da smo potrebni ovom svetu - važni! Razlikujem se od ostalih i neću izdahnuti sam u svom sobičku ili na pešačkom prelazu, za radnim stolom, nisam sam... pomislio je svako od nas! Svako je glavni junak priče koja se zove sopstveni život, i treba verovati da posle nje nema ničega više! To je glavni razlog zbog čega svaki čovek bilo koje rase ili narodnosti veruje da je to poslednja generacija koja je živela pre sudnjeg dana i - da smo upravo mi predodređeni da živimo u vreme kada će se odigrati konačni kraj. Mi smo ti koji će „odjahati“ u plamteću zonu sumraka (pretpostavljamo nuklearnu). Ali, svi smo do sada grešili. Objavljeno je čak 754.456 knjiga koje predviđaju kraj sveta a za tri četvrtine njih možemo da kažemo da su zastarele. Nesreće koje su u njima predviđene već su se dogodile - ratovi, glad, poplave, komete, kuga... Ljude bi to samo nakratko zaustavilo, pogodilo i potreslo, da bi potom još žustrije počeli da prave nuklearne bombe, da seku šume, odlaze u udaljene galaksije, ali i da proizvode smrtonosne viruse. To naravno dovodi do neminovnog kraja koji je sve izvesniji. Zato potražite svoje sklonište, ovo je KRAJ!

Smrtonosni mikrobi

Do sudnjeg dana, bar prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, neće doći pojavom neke opake bolesti već usled postupnog uništavanja čovekovog imunološkog sistema. Prekomerna upotreba antibiotika sve više jača otpornost virusa. Potencijalna bakterija verovatno bi se hranila sredstvima kojima bismo pokušali da je ubijemo. Sa razvojem globalizacije zaraze se šire munjevitom brzinom (što se nedavno i desilo sa SARS-om koji se pojavio na tri kontinenta za veoma kratko vreme i zarazio nekoliko hiljada ljudi) i sa „meksičkim“ ili „svinjskim“ gripom. U ovom "ratu" u blagoj prednosti su mikrobi koji su naši najveći neprijatelji i poraziće nas ukoliko mi, „homo sapiensi“, ne naučimo da živimo na način koji njima ne pruža tako velike mogućnosti da se razmahnu.

Kraj prema proročanstvu

Prema Knjizi Otkrovenja kraj sveta će nastupiti kada se žena koja je skrivena od sunca (prostituka iz Vavilona) pojavi kao crveni zmaj i kada se ta zver uzdigne iz svog groba i donese sudnji dan. Prema proročanstvima koja se nalaze u Bibliji sudnji dan je izvestan. Čak i prema predviđanjima Nostradamusa koji je jedino pogrešio u tome da se Vavilon nalazi na današnjoj teritoriji Iraka. Jedino hrišćanski teolozi kažu da do kraja sveta neće doći sve dok se ne izgradi crkva na planini iznad Jerusalima koju su uništili Rimljani. Ali, niko iz jerusalemskog Zavoda za izgradnju grada nema nameru da obnovi ovu crkvu.

Zabuna kao početak kraja

Ne tako davno, 6. juna 2002. godine, vojni sateliti SAD detektovali su eksploziju iznad Sredozemnog mora snažnu kao ona koja je razorila Hirošimu. General major Sajmon P. Vorden koji je istražio ceo slučaj kaže da u slučaju da je na toj paraleli došlo do takve eksplozije samo nekoliko sati ranije - to bi bilo tačno iznad Kašmira i bilo bi protumačeno kao početak nuklearnog napada susedne države što bi verovatno izazvalo nuklearni rat dve najmlađe atomske velesile: Indije i Pakistana. “Svi mi znamo za velike asteroide koji su doveli do izumiranja dinosaurusa pre više hiljada ili miliona godina, no njih ostavimo za filmove. Treba da nas brinu oni manji asteroidi koji bi mogli da podstaknu nekog nervoznog generala da pritisne dugme za lansiranje nukleanog oružja. Nastao bi opšti haos“.

Kada se sunce ugasi

Pitanje je samo kada će svemu doći kraj. Ako naša vrsta uspe da prebrodi sve izazove koji su stavljeni pred nas, za nekih 4 milijarde godina sve će se završtiti. Tada će Sunce prestati da emituje toplotu i ugasiće se. Tako će naša planeta postati samo stena bez uslova za život ljudskih bića. Životni vek jedne zvezde zavisi od njene mase - što je zvezda veća, brže će umreti; što joj je veća masa, veća je i temperatura na njoj a to dovodi do toga da će brže potrošiti svoje gorivo. Naše Sunce će potrošiti svoje zalihe vodonika za oko 4 milijarde godina. Kada se to bude desilo, njegovo jezgro će se urušiti usled sopstvene gravitacije, atmosfera će postati nestabilna, Sunce će se proširiti i postati crveni džin koji će progutati okolne planete i prosto spržiti našu Zemlju. To će uništiti svaki oblik života na našoj planeti. Sledeća faza bi trajala još milijardu godina pošto bi Sunce i dalje bilo dovoljno toplo da pretvori sav helijum u svojoj atmosferi u ugljenik. Na kraju bi postalo beli dijamant veličine Zemlje.

Super inteligentni roboti

Možda vam ovo ime nije poznato ali Hugo de Garis je čovek koji trenutno predstavlja najveću pretnju za opstanak ljudske rase. Njegov naučni rad otkriva ranjivost ljudskog roda jer De Garis radi na razvoju veštačke inteligencije koja predstavlja potencijalnu pretnju za čoveka. On vrlo brzo napreduje u svojim istraživanjima super robota čija će inteligencija biti izvan ljudskog poimanja. Ovi hiperinteligentni roboti - zvani artilekti - mogli bi da pokore ljudski rod i zavladaju našom planetom. Sam De Garis priznaje: „Artilekti će biti poput bogova - besmrtni. Imaće neogranièenu memoriju a njihovu inteligenciju čovek neće moæi da dokuči.“ Možda ovo zvuči neverovatno ali tehnologija je toliko napredovala da pruža mogućnosti razvoja veštačke inteligencije milion puta brže nego što je to bio slučaj sa ljudskom inteligencijom, tako da je samo pitanje vremena kada će se pojaviti prvi potpuno funkcionalni artilekt.

Murov zakon o kompjuterima kaže da se elektronske performanse čipova dupliraju svakih osamnaest meseci, a taj tempo se neće promeniti do 2020. godine. To znači da artilekt može da ima inteligenciju koja je hiljadu milijardi puta veća od najinteligentnijeg ljudskog bića. Moguće je da smo mi poslednja generacija ljudi koji se još uvek ne pitaju kako da kontrolišu kompjutere koji su intelektualno superiorniji od nas.

Kevin Vorvik, profesor kibernetike, nauke koja radi na sjedinjavanju prirodne i veštačke inteligencije, na univerzitetu Ridingu kaže da će mašine za 20-30 godina biti mnogo inteligentnije od ljudi i taj napredak opisuje kao „veliku pretnju“. „Ljudskoj vrsti preti kraj“, kaže Vorvik.

De Garis se ne obazire na moralno problematičnu pozadinu stvaranja hiperinteligentne mašine, iako priznaje da bi artilekti bili nepredvidljivi. „Ne možemo biti sigurni da artilekti neće doći do saznanja da je ljudska vrsta u stvari samo običan korov koji treba iskoreniti, što će oni, naravno, sa lakoćom moći i da učine." Međutim, Garis smatra da je to rizik koji moramo da prihvatimo da bismo došli do univerzalne evolucije. „Smatram da bi za čovečanstvo bilo loše da se evolucioni proces zaustavi na jednostavnoj ljudskoj inteligenciji. Naši život je isuviše kratak u odnosu na univerzum u kojem su zvezde koje postoje milijardu godina.“

Planeta

Dugo se nagađa da se u našem solarnom sistemu nalazi i deseta planeta, ali mnogi moćnici žele da to ostane daleko od javnosti. Možda zato što je ona potencijalni pokretač našeg sudnjeg dana. Obični smrtnici doživljavaju je kao običnu planetu ali ona to, sasvim sigurno, nije. Ova planeta je mali braon patuljak, zvezda koja se ugasila a četiri puta je veća od zemlje. Kako je ovo nebesko telo moglo tako dugo da ostane neprimećeno? Po jednoj teoriji, ova planeta stalno ubrzava kretanje - zbog gravitacije - kada se nađe u blizini druge planete. Inače se kreće veoma sporo i na bezbednoj udaljenosti od Zemlje. Ukoliko bi se ovo nebesko telo samo približilo Zemlji, uništilo bi našu planetu. U tom slučaju Zemlja bi prestala da se okreće oko svoje ose. Kada bi se to dogodilo, nastali bi veliki zemljotresi, vulkanske erupcije, pokrenuli bi se cunamiji i uragani... Samo 10 posto svetskog stanovništa bi preživelo ovakav haos.

Dr Džon Marej, istraživač na Otvorenom univerzitetu na odeljenju za planetarne nauke, tvrdi da je locirao položaj planete i da se ona nalazi na 500 miliona kilometara od Zemlje. Usprkos skepticima, dr Majer nastavlja svoje istraživanje iako je verovatnoća za postojanjem desete planete u kosmosu 1:1700.

Udar meteora

Još jedan razlog našem sudnjem danu možda je već na putu ka Zemlji, jureći brzinom od oko 3.000 kilometara na sat. Poslednjih nekoliko godina popularne su teorije (i loši filmovi) o udarima meteora u planetu Zemlju. Takva predviđanja su dovoljna da uteraju strah čak i u srca najoptimističnijih ljudi.

Ako, recimo, meteor prečnika od samo deset metara uleti u Zemljinu atmosferu brzinom od najmanje 20 kilometara u sekundi izazvaće sudar sa površinom Zemlje i proizvesti eksploziju koja je jednaka eksploziji bombe bačene na Hirošimu. Čak bi i manji meteor, veličine kombija, uništio veći grad.

Godine 1994. svemirski teleskop Habl dočarao nam je slike udara meteora na površinu planete Jupiter. Eksplozija je bila jaka kao da je odjednom eksplodiralo sve nuklearno oružje na Zemlji. Vatrena lopta koja je nastala tom prilikom izgubila se negde u svemiru. Ako bi se to dogodilo na Zemlji, posledice bi bile katastrofalne. Oblak prašine koji bi tom prilikom nastao, zaklonio bi sunčeve zrake i prouzrokovao otrovne kiše na celoj planeti. Ozonski omotač bi takođe bio uništen, vulkani bi se pokrenuli i nastupila bi nuklearna zima. Život na Zemlji bi se ugasio.

U 7.15 h, 30. juna 1908. godine, došlo je do eksplozije na visini od oko 25.000 kilometara iznad Tunguske u Sibiru, a čula se u krugu od 1.000 kilometara. Mnogi naučnici smatraju da je to bio udar meteorita.

Ukoliko bi se isto to danas dogodilo iznad nekog grada, recimo iznad Njujorka, nastradalo bi pola miliona ljudi a posledice bi se osećale i nakon više decenija. U okolini naše planete kreće se milion meteora koji su veličine od oko 50 metara i pitanje je kada će neki naleteti na Zemlju.

Nanotehnologija

Sudnji dan može da izazove i nanotehnologija koja može da izazove sive kaše. Možda sudnji dan i ne bude propraćen velikim „vatrometom“, veæ će se Zemlja utopiti u sivu kašu koju će činiti trilioni robota mikroskopske veličine koji će se besciljno samo-razmnožavati, lebdeći vasionom. Najviše plaši to što bi to moglo da se desi u roku od pet dana. Bez obzira na to što nanotehnologija može da koristi čoveku u medicini i drugim naukama, neki nanoroboti predstavljaju istinsku pretnju za budućnost čovečanstva.

Nanotehnologija može da stvori robote osam hiljada puta tanje od vlasi. Ova nauka bavi se atomima i molekulima. Zbog kompleksnosti stvaranja majušnog robota, najpraktičniji način za njegovu proizvodnju jeste da se napravi nanorobot koji je sposoban da reprodukuje samoga sebe. Nekontrolisano razmnožavanje samo jednog ovakvog robota može da uništi planetu! Nanorobot, koji je dizajniran da iz obične (bilo koje) organske materije napravi svog dvojnika, može da počne da se ponaša kao virus uništavajući sve oko sebe.

Ovo ne znači da bi se stvorila superiorna inteligencija, već samostalno i neprekidno stvaranje klonova nanorobota. Račun je jednostavan: ako prvi nanorobot uspe da napravi svoju kopiju za manje od 18 minuta, ta dva robota će već za sledećih 18 minuta napraviti svoje nove kopije. Nakon samo 10 sati imali bismo 68 miliona nanorobota. Za manje od 24 sata ovi roboti nastali od jednog atoma težili bi jednu tonu. Za 48 sati njihova ukupna težina bila bi veća od težine Zemljine kugle, a za narednih 4 sata njihova masa bi bila veća od mase čitavog Sunčevog sistema - sa svim njegovim planetama.

Kataklizme koje prouzrokuje čovek

Želite da napravite pokolj a da ne uprljate ruke? Evo, načina... Najbolji scenario za sudnji dan je biološki napad. Zašto? Svako ima pristup Internetu i lako može da iščačka podatke koji bi jednu zemlju bacili na kolena. Ukoliko bi ta osoba bila član neke terorističke organizacije, posledice bi bile katastrofalne. Sastojci potrebni za spravljanje biološkog oružja mogu se kupiti putem Interneta, a na istin način može se doći i do „recepta“. Kao što se pokazalo u vezi sa SARS-om, virus može brzo i neprimećeno da se širi od svog žarišta za svega nekoliko dana po celoj planeti. Da je lako nekome preneti virus, pokazao je i slučaj sa antraksom u njujorškoj pošti.

U IV veku kuga je usmrtila preko 40 miliona ljudi širom Kine i Evrope. Bakterija Jersinija Pestis brzo se reprodukuje i od jedne nastane milijarda za samo 10 sati. To znači da bi bio dovoljan samo jedan dan da se uništi život na nekom kontinentu. Naravno, postoje prevencije i lekovi ali veliku epidemiju ponekad ni medicina naprednije zemlje ne može da zaustavi.

Naučnici na CSIRO institutu u Kanberi prilikom pokušaja da obuzdaju nekontrolisano razmnožavanje miševa stvorili su još jedno oružje koje priželjkuje svaki terorista. Umesto da naprave kontraceptivnu vakcinu „mausepox“ za miševe, nastali proizvod oslabio je imunitet ovih životinja i one su poumirale u roku od devet dana.

Bopal

Velika eksplozija 3. decembra 1984. godine, u hemijskoj fabrici u Bopalu u Indiji usmrtila je 3.828 ljudi. Oko sat vremena posle ponoći 40 tona metil-izocijanat gasa (hemikalije koja se često koristi za spravljanje pesticida, poznatija kao MIC) slučajno je pomešano sa velikom količinom vode. MIC i voda ne smeju da se mešaju tako da je došlo do eksplozije usled koje je nastao otrovni oblak koji je pokrio površinu od 25 km iznad Bopala. Tom prilikom nastradalo je nekoliko hiljada nedužnih ljudi. Po nezvaničnim podacima, broj umrlih premašio je 8.000 a oko pola miliona ljudi dugo nakon toga osećalo je posledice ove eksplozije.

Černobil

Nuklearni sudnji dan, ako do njega ikada dođe, verovatno će biti posledica čovekove greške a ne upotrebe nuklearnog oružja. U 1.24 h, 26. aprila 1985. godine, u Černobilskoj atomskoj centrali došlo je do eksplozije. Eksplozija je kilometar uvis izbacila nuklearne otpatke i otrovni gas. Kablovi za dovod goriva u reaktor odbačeni su čitav kilometar od centrale i prouzrokovali su požar koji je još više proširio nastalu radijaciju. Preko 300.000 ljudi evakuisano je iz bliže okoline elektrane, a radioaktivne padavine zabeležene su čak i u SAD. Eksplozija je usmrtila samo dva čoveka, ali još 29 radnika u Černobilu podleglo je povredama za samo nekoliko dana. Međutim, stvarne posledice ove tragedije još dugo nećemo moći da utvrdimo. Veruje se da su radioaktivne kiše koje su padale nakon eksplozije prouzrokovale mnoga oboljenja od raka širom sveta.

Napravite svoju nuklearnu bombu!

Bomba se može napraviti i od plutonijuma ali za pravu nuklearnu bombu potreban je uranijum ili njegove rude. Iako su nalazišta uranijuma retka, 23 zemlje vrše njegovo iskopavanje - dakle, ašov i kramp u ruke i na posao. Najrasprostranjenija ruda uranijuma je izotop 238 ali za bombu je potreban izotop 235. Da biste obogatili ovaj uranijum treba da izgradite nuklearnu elektranu. To je glavni razlog zašto je Izrael bombardovao iračku nuklearnu elektranu u Tuvaiti 1984. godine, da bi onemogućio Sadama Huseina da obogati uranijum koji je iskopan u Iraku.

E, stvar sada postaje stvarno komplikovana. Minimalna količina uranijuma koja je potrebna da bi se izazvala lančana reakcija i nuklearna eksplozija je oko 4 kilograma. Osim toga, treba vam i omotač od berilijuma koji će obezbediti povećanje fizije i jaču eksploziju. Sa 4 kilograma uranijuma možete da izazovete eksploziju koja je ekvivalentna eksploziji 20.000 tona TNT-a. Izrada bombe mora biti veoma precizna ali to u današnje vreme nije nikakav problem jer je takva oprema lako dostupna. Ako još dodate tritijum, deuterijum i tricijum, izotope vodonika, možete da proizvedete i do 10 puta jaču eksploziju. Ovakvim oružjem raspolažu sve velike sile. Ako samo nekoliko ovakvih naprava eksplodira širom naše planete, Zemlja će pripasti bubašvabama. Eto! Sada ste i vi nuklearna sila, i niko više ne može da vas omalovažava!

Istorijat odbrojavanja do sudnjeg dana

1947 - Sedam minuta do ponoći - Crtež sata na kojem je označeno vreme do Armagedona je prvi put viđen u nekim novinama. Sedam minuta? Dosta opasno.

1949 - Tri minuta do ponoći - SSSR je izvršio svoju prvu nuklearnu probu.

1953 - Dva minuta do ponoći - SAD testira hidrogensku bombu, potom to radi i SSSR.

1963 - Dvanaest minuta do ponoći - SAD i SSSR potpisale sporazum o zabrani testiranja nuklearnog oružja.

1968 - Sedam minuta do ponoći - Francuska i Kina takođe postaju nuklearne sile, ratovi besne na Bliskom istoku, na indijskom podkontinentu, Vijetnamu. Ceo svet se ubrzano naoružava.

1969 - Deset minuta do ponoći - SAD potpisuju sporazum o neširenju nuklearnog oružja.

1972 - Dvanaest minuta do ponoći - SAD i SSSR potpisuju sporazum o strateškom limitiranju nuklearnog oružja (SALT1) i sporazum o ograničavanju balističkih raketa.

1974 - Devet minuta do ponoći - SALT pregovori su u ćorsokaku, Indija postaje nuklearna sila.

1980 - Sedam minuta do ponoći - Ćorsokak u pregovorima o razoružanju izmeđ SAD i SSSR, pojačavanje nacionalističkih ratova, terorističkih akcija, povećava se razlika između bogatih i siromašnih zemalja.

1981 - Četiri minuta do ponoći - Obe supersile povećavaju svoj nuklearni arsenal. Terorističke akcije, ugrožavanje ljudskih prava, konflikti u Avganistanu, Poljskoj i Južnoafričkoj Republici doprineli su sveopštoj tenziji.

1984 - Tri minuta do ponoći - Trka u naoružavanju se ubrzava. Pregovori o kontroli naoružanja su svedeni na nivo propagande.

1988 - Šest minuta do ponoći - SAD i SSSR su potpisale sporazum o eliminisanju nuklearnih raketa srednjeg dometa.

1990 - Deset minuta do ponoći - Počela su demokratska kretanja u istočnoj Evropi.

1995 - Četrnaest minuta do ponoći - Količina oružja se ne povećava, ali se i dalje izdvajaju znatna sredstva za vojsku kao u vreme Hladnog rata. Loše čuvana ruska nuklearna postrojenja ulivaju strah.

1998 - Devet minuta do ponoći - Indija i Pakistan javno vrše nuklearne probe. SAD i Rusija se ne slažu oko potrebnih zaliha nuklearnog naoružanja.

2002 - Invazija SAD na Irak protivno međunarodnim pravnim normama čini Severnu Koreju još paranoičnijom. Zato ona ubrzava svoj nuklearni program.

... bivši ministar odbrane Rusije Aleksandar Lebed kaže da je između 80 i 120 atomskih bombi veličine aktovke „izgubljeno“. U SAD se godišnje obavi tri miliona transporta nuklearnih materija. Arapske novine „Al-Vatan Al-Arabi“ tvrde da je Al Kaida kupila nuklealni materijal od uzbekistanske mafije za 30 miliona dolara. Dve tone opijuma mogu vam obezbediti 20 nuklearnih bombi iz bivšeg SSSR-a. Šta donosi budućnost, verovatno svakoga interesuje, ali je sasvim sigurno da ona uopšte nije svetla...

Autor: Nikola Radović

Napominjem da je članak prenesen, u potpunosti je autorov, uz moje minimalne korekcije radi prilagođavanja Forumu i temi, dakle ni u kom slučaju ne izražava moje lično mišljenje.

Preporučujem skepticima da samo još jednom, pažljivije pročitaju članak i sete se još jedne Ajnštajnove izreke - o beskonačnosti ljudske gluposti...
« Last Edit: May 10, 2010, 10:26:53 pm by Boro Prodanic » Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #4 on: May 10, 2010, 08:39:23 pm »

Hladni rat, sporazumi i mere za sprečavanje nuklearnog rata

Nisu samo intelektualci i umetnici bili svesni mogućnosti da tokom Hladnog rata dve supersile, uništavajući jedna drugu, unište i celu planetu na kojoj živimo. Te činjenice bili su svesni i lideri supersila, SAD i SSSR-a.

Tokom gotovo 40 godina hladnog rata, Amerika je nad Sovjetima imala prednost u preciznosti i snazi nuklearnog naoružanja, a Sovjeti su opet imali prednost u broju nuklearnih bombi. Bombe su bile smeštane na kopno - najčešće u podzemne silose, na brodove i podmornice, u skladišta iz kojih bi se naoružavali teški bombarderi dugog dometa, sve sa ciljem da se sopstveni nuklaerni arsenal sakrije i zaštiti, čime bi se omogućio takozvani "povratni" ili "drugi" udar. Koliko je poznato, lideri supersila nikad nisu imali ozbiljnu nameru da prvi napadnu nuklearnim naoružanjem. Problem je bio debalans u Evropi po pitanju konvencionalnog naoružanja, i sa tim u vezi američki strah od reke ruskih tenkova koja preplavljuje zapadnu Evropu. Zbog toga su u raznim evropskim državama razmeštane taktičke nuklearne bombe koje bi tu reku trebalo da zaustave. Ruski odgovor je bio razmeštanje nuklearnih bombi na same zapadne granice zemalja Varšavskog ugovora - klackalica uzajamnog nepoverenja i straha se tako nastavljala u neodogled.

Izgled mape svetskih sfera uticaja 1980. godine:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na mapi su crvenom bojom predstavljeni SSSR i zemlje Varšavskog ugovora, tamno plava boja označava države članice NATO bloka, malo svetlija plava zemlje pod uticajem SAD, još svetlija vanblokovske i nesvrstane zemlje. Crna slova "x" predstavljaju gerilske antikomunističke pokrete, crvena slova "x" predstavljaju gerilske antiimperijalističke pokrete. Kina je predstavljena oker bojom, muslimanske zemlje roze bojom.

Cilj ove teme nije da se taksativno nabrajaju rakete nosači i nuklearne bombe atomskih supersila i atomskih sila, predaleko bi nas to odvelo u tehničke detalje koji nisu bitni za samu temu. Isto tako, nećemo detaljno razmatrati sporazume o ograničavanju i neširenju nuklearnog naoružanja START i SALT, oko kojih su pregovori trajali godinama, paralelno sa trkom u naoružavanju.

Uzajamno nepoverenje i "ravnoteža straha" bile su uzrok nastojanja obe supersile da se na neki način obezbede, da iako druga strana prva iznenada napadne nuklearnim oružjem, napadnuta strana bude u stanju da ipak odgovori "drugim" ili "povratnim" udarom. Sa tim ciljem, Amerikanci su razvijali nove klase nuklearnih podmornica - nosača atomskih bombi za odmazdu, rakete nosače više nuklearnih bombi koje se mogu nezavisno usmeriti na različite ciljeve i mrežu podzemnih silosa od kojih su samo neki bili "napunjeni" raketama po metodi slučajnog uzorka, dok su Rusi razvili sistem "Perimetar" - automatski odgovor nuklearnim udarima po teritoriji SAD čak i ako kompletno rukovodstvo SSSR-a, vojno i političko, bude uništeno prvim udarom. Sistem "Perimetar" držan je u tajnosti i od visokih zvaničnika koji su učestvovali u pregovorima sa drugom stranom. Sa današnjeg aspekta, čuvanje ovog sistema u tajnosti nije baš jasno - da je druga strana znala za njega, zar je to ne bi odvratilo od "prvog" udara? Početkom 80-ih godina XX veka, Amerika razvija sistem kolokvijalno nazvan "Rat zvezda" - mrežu atomskih bombi i lasera u svemiru, koji bi sa veoma visokih orbita uništavali svaku rusku raketu odmah nakon lansiranja. Sovjeti su objavili da ako sistem bude završen, onaj ko ga poseduje može da napadne drugu stranu bez ikakvih posledica, te oni to neće dozvoliti. Srećom, iako su utrošene tolike milijarde dolara da bi se moglo hraniti svo gladno stanovništvo planete decenijama, sistem nikad nije doveden u operativno stanje. Bilo kako bilo, sve do raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine, kada dolazi do laganog popuštanja napetosti zbog očitog poraza jedne strane u trci u naoružavanju, napetost, veća ili manja, trajala je i držala ceo svet u strahu.

Posebno je bila opasna mogućnost da zbog neke greške dođe do lansiranja prvih projektila, gotovo automatskog odgovora druge strane i time sveopšeg uništenja. Zar bi bilo u takvoj situaciji, kada je na primer jednoj strani uništen grad od 10 miliona stanovnika a drugoj sa samo 3 miliona, moguće postići dogovor - lansiraće se samo taj i taj broj projektila sa svake strane i tu je kraj? Veoma teško, toga su svi bili svesni. Zbog toga su preduzimane razne mere, već navedeni sporazumi, direktni "crveni telefon" između Vašingtona i Moskve, ograničavanje pristupa komandama za lansiranje projektila i verovatno još neke, koje još uvek nisu javno objavljene jer su još na snazi.

Značajne akcije supersila tokom hladnog rata

Akcija: 1962. godine, u strahu da neko od američkih oficira na svoju ruku ne lansira koji projektil što bi izazvalo masovnu odmazdu druge strane, Robert Meknamara naređuje da svaki nuklearni projektil bude obezbeđen numeričkom šifrom.

Efekat: nikakav. Iritirana ovim ograničenjem, Strategijska Komanda Avijacije je sve kodove na bombama podesila kao niz nula. Veliki je paradoks da Ministarstvo odbrane SAD za ovo zaobilaženje naređenja nije ni znalo sve do 1977!

Akcija: 1963. godine, uspostavlja se takozvana "crvena linija" između Bele kuće i Kremlja, rezervisana za hitne situacije - izbegavanje otpočinjanja nuklearnog rata nekom greškom.

Efekat: nejasan. Po mnogima, to je bio sigurnosni prekidač. Međutim, jedan visoki zvaničnik Ministarstva odbrane SAD 70-ih godina je rekao, da je moguća situacija u kojoj na primer, Rusi lansiraju jednu ili nekoliko raketa na SAD, zatim njihov predsednik Brežnjev nazove i kaže da je to delo otpadnika, te ako Amerikanci ne odgovore, on garantuje da više neće biti lansiranja ruskih raketa. Dakle, i dalje obostrano nepoverenje opstaje.

Akcija: 1983. godine, predsednik Regan naređuje izgradnju Svemirskog štita ("Rata zvezda"), sistema nuklearnog naoružanja i lasera u svemiru koji bi obarali ruske rakete. Reagan je ovaj sistem shvatao kao alat mira i obećao da će kasnije podeliti sa Rusima tu tehnologiju.

Efekat: destabilizirajući. Sovjeti su verovali da je pravi cilj izgradnje ovog sistema obezbeđenje sigurnog "prvog" udara američkih raketa, bez mogućnosti "povratnog" udara ruskog oružja. Isto tako, verovali su da sistem neće sprečiti, već samo oslabiti ruski masovni odgovor.

Akcija: od 1961. do 1990. godine, gotovo punih 30 godina (!), Amerikanci su 24 sata svaki dan u godini u vazduhu držali avione sposobne za komunikaciju sa silosima u kojima su bile smeštene rakete, za slučaj da komandni centri na zemlji budu uništeni.

Efekat: stabilizirajući. Poznata kao Looking Glass - Staklo za gledanje, ova akcija bila je ekvivalent ruskom sistemu Perimetar, garantujući da će SAD moći da uzvrati "povratnim" udarom u slučaju sovjetskog napada. Ova akcija bila je javna, sa ciljem zastrašivanja druge strane, za razliku od Perimetra, za koji se saznalo "post festum".

Akcija: tokom celog hladnog rata, sa manjim ili većim intenzitetom, vođeni su pregovori o ograničavanju broja i snage nuklearnih bombi, kao i o moratorijumu na nove nuklearne probe.

Efekat: nikakav. Paralelno sa pregovorima, vođena je i grozničava trka u pronalaženju načina da se zaobiđe dogovoreno i tako ostvari prednost nad drugom stranom. Dobar primer je da su nakon sporazuma o ograničavanju broja interkontinentalnih raketa - nosača nuklearnih bombi, ubrzo obe strane imale manji broj raketa, ali koje su mogle da nose po 10 i više projektila usmerenih ka različitim, geografski vrlo udaljenim ciljevima.

Uprkos svim merama i aktivnostima, tokom skoro četiri decenije Hladnog rata, bilo je nekoliko situacija koje bi Sat sudnjeg dana verovatno predstavio kao samo nekoliko sekundi do katastrofe.


* mapa sfera uticaja u svetu 1980. godine.png (89.94 KB, 800x406 - viewed 587 times.)
« Last Edit: May 13, 2010, 07:08:44 pm by Boro Prodanic » Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #5 on: May 11, 2010, 09:01:12 pm »

Kada je svet bio najbliže nuklearnoj katastrofi ili najveći izazovi za opstanak čovečanstva

Za vreme krize oko Sueskog kanala 1956. godine, sovjetski premijer Nikolaj Bulganjin ozbiljno je upozorio britanskog kolegu Entonija Idna da, "Ako se ovaj rat ne zaustavi, postoji opasnost od njegovog prerastanja u Treći svetski rat".

Kubanska raketna kriza 1962. godine generalno se smatra istorijskom tačkom na kojoj je rizik od WW III bio najveći. U tih 13 dana napetosti za ceo svet, dok su sovjetski brodovi plovili prema američkoj floti koja je blokirala Kubu, bilo je mnogo trenutaka u kojima je nervoza mogla da nadvlada razum. Srećom, nije se desilo najgore.

Aero-foto snimak položaja ruskih raketa na Kubi:

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ali, bilo je još nekoliko manje poznatih istorijskih događaja kada je mogućnost izbijanja Poslednjeg rata bila realna.

26.09.1983. godine, samo 25 dana nakon obaranja korejskog aviona na letu 007, sovjetske stanice za rano upozorenje pod komandom Stanislava Petrova pogrešno su identifikovale pet dolazećih interkontinentalnih projektila, usmerenih na teritoriju SSSR-a. Srećom, Petrov je ispravno procenio situaciju kao lažni alarm i na osnovu tog zaključka, o projektilima nije izvestio pretpostavljene. Može se reći da je taj oficir svojom samoinicijativom sprečio izbijanje Trećeg svetskog rata, jer je sovjetska politika u to vreme podrazumevala trenutni odgovor nuklearnim projektilima nakon otkrivanja poletanja projektila druge strane. Nije mi poznato da li je Stanislav kažnjen ili nagrađen, ali savest mu je mirna, siguran sam.

Za vreme izvođenja 10 - dnevne vežbe NATO snaga pod nazivom Able Archer ("Sposobni strelac") 1983. godine, 2. novembra, Sovjeti su povećali nivo borbene gotovosti svojih nuklearnih snaga a avijaciji i nuklearnim snagama u Istočnoj Nemačkoj i Poljskoj dali uzbunu najvišeg stepena. Mnogi istoričari taj dan smatraju jednim od onih kada je WW III bio veoma, veoma blizu.

I nešto sa Balkana: od 12. do 16. juna 1999. godine, nakon potpisivanja Kumanovskog vojno-tehničkog sporazuma, snage NATO i Rusije vodile su svojevrsnu utrku oko zauzimanja prištinskog aerodroma. Kao što je poznato, Rusi su prvi zauzeli aerodrom, na šta je američki komandant Vesli Klark tražio od glavnokomandujućeg, britanskog generala Ser Majka Džeksona, da se na aerodrom izvrši napad padobranskim desantom. Dobro je poznat odgovor gospodina Džeksona: "Neću da započnem Treći svetski rat zbog vas!" Šta bi se desilo da je na mestu umerenog i racionalnog Ser Džeksona, bio neki general - jastreb, poput samog Klarka?

Bivši operativac CIA-e, Majls Kopland, izjavio je da će Treći svetski rat početi kada Rusi uspeju da uvuku SAD i Izrael u veliki iscrpljujući rat protiv muslimansko - Arapskog sveta. Svedoci smo koliko je prostor Bliskog istoka politički i vojno nestabilan, posebno nakon američkog otpočinjanja "Rata protiv svetskog terorizma" i nekoliko samovoljnih vojnih akcija protiv muslimanskih država i pokreta.

Kalkulator efekata nuklearne eksplozije

Prilika za samouništenje naše rase, dakle, bilo je više nego dovoljno, a verovatno će ih biti i u budućnosti.

Nekoliko reči o samim efektima pojedinačne eksplozije nuklearnog borbenog sredstva:

Svaka nuklearna bomba može se detonirati u vazduhu iznad cilja, na površini zemlje (eventualni nuklearni teroristi bi najverovatnije izveli ovakvu eksploziju) ili pliće ili dublje ispod površine tla na cilju. Postoji kompjuterski program koji omogućuje da se za svaki cilj na Zemlji proračunaju efekti ovakve eksplozije, u zavisnosti od reljefa, snage bombe u KT (kilo-tone, 1 KT=1000 t TNT) ili MT (mega-tone, 1 MT= milon tona TNT) i nivoa na kome se bomba detonira u odnosu na nivo tla. Na osnovu unesenih parametara, na realnoj geografskoj mapi, program prikazuje tri kruga razaranja:

Crveni krug: intenzivna toplota nastala eksplozijom praktično će spaliti u jednom trenutku sva bića i građevine u ovoj oblasti.

Plavi krug: većina zgrada u ovoj oblasti biće potpuno uništena a snažnije komercijalne građevine biće ozbiljno oštećene zbog snažno izraženog "blast" efekta eksplozije.

Narandžasti krug: u ovoj oblasti, "blast" efekat će izazvati srednja oštećenja građevina i veliku opasnost za ljude od letećih krhotina i ruševina.

Ne moram ni govoriti da najmanji od ovih krugova, crveni, ima poluprečnik veći od jednog kilometra za bombu srednje jačine, a svaki sledeći poluprečnik je veći po geometrijskoj progresiji. Interesantno je da program ne uzima u obzir zračenje i njegove posledice na život i oblast u kojoj bi se dogodila eksplozija, iako bi zračenje verovatno izazvalo barem isto toiliko žrtava kao i sama eksplozija, a kontaminiranu oblast učinilo nepodobnom za život za najmanje nekoliko hiljada godina!

Isto tako, program, pošto proračunava efekte pojedinačne eksplozije, ne daje ništa o efektima koje bi na planetu imala serija od nekoliko desetina ili stotina eksplozija, od kojih je najpogubniji takozvana nuklearna zima.

"Nuklearna zima"

Studija objavljena na godišnjem sastanku Američkog Geofizičkog Društva u decembru 2006., matematički je obradila posledice malog, regionalnog nuklearnog rata bez učešća najvećih nuklearnih sila i zaključila da bi ukupna razaranja u takvom sukobu daleko prevazišla ukupna razaranja u Prvom svetskom ratu i značajno poremetila globalnu klimu planete za deceniju ili više! U ovom imaginarnom sukobu, zaraćene strane bi upotrebile po 50 bombi ekvivalentnih onoj koja je razorila Hirošimu (snage oko 15 KT svaka - danas su to bombe vrlo male snage, "taktičke"!), gađajući najveće gradove protivnika. Proračunate žrtve bile bi od 2,7 do 16,7 milona na svakoj od zaraćenih strana. Bilo bi oslobođeno oko 15 miliona tona čađi koja bi prouzrokovala hlađenje umerenog geografskog pojasa Zemlje za nekoliko stepeni, uključujući većinu svetskih žitorodnih područja. Ovo zahlađenje trajalo bi godinama i bilo katastrofalno po svetsku proizvodnju ljudske hrane.

Posledice velikog sukoba "glavnih igrača" na ovoj jezivoj pozornici, ni jedan kompjuterski program ili naučna analiza ne može sa sigurnošću da proračuna i predvidi. Sigurno je da bi pojedine grupe ljudi u područjima u kojima ne bilo direktnih eksplozija preživele rat, koji ne bi mogao da traje dugo, možda bi se čak desio u jednom jedinom danu istinske Armagedonske bitke. Verovatno bi najotporniji preživeli i radijacijsku bolest, koju bi neminovno dobili svi preživeli.

Međutim, eksplozije bi u atmosferu podigle nebrojene milijarde tona prašine, dima, čađi, koje ne bi nazad na zemlju pale stotinama godina, izazivajući tako gotovo totalno pomračenje Sunca. Verovatno bi aktivirale postojeće, kao i "mrtve" vulkane, koji bi dodatno doprineli ovoj pojavi (pogledajte kolike probleme nam u aprilu i maju 2010. izaziva erupcija jednog jedinog vulkana na Islandu!). Zbog nedostatka svetlosti, biljke ne bi mogle da vrše fotosintezu, iako bi ugljen dioksida, njihove osnovne hrane, bilo nekoliko puta više od sadašnje koncentracije u vazduhu. Dakle, biljke bi izumrle u vrlo kratkom vremenskom periodu. Lanac ishrane na planeti bi time bio prekinut - nestalo bi hrane za životinje biljojede, koje su opet izvor hrane za životinje mesojede, među koje biološki spadaju i ljudi.

Najdalje za nekoliko meseci nestalo bi bilo kakve hrane na planeti za bilo koje živo biće!

A kada, za dve ili tri godine, malobrojni koji imaju pripremljena skloništa duboko u stenama, sa filterima za vazduh i rezervama hrane, vode i energije za dve ili čak i više godina, izađu iz svojih skloništa, mogli bi samo da se međusobno oproste - za to su dovoljne sekunde, setite se, i da umru.

I tako bi najnaprednija rasa na ovoj divnoj svemirskoj plavetnoj kugli, sama od nje napravila pustu, crnu loptu koja bi dalje besciljno plutala svemirom, prema Biblijskoj rečenici: "A Zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom..."

Samo, da li bi Bog opet rekao:"Neka bude svetlost?" Da li smo zaslužili da nas stvara po drugi put?

Odgovor prepuštam čitaocima, mada pretpostavljam da znam odgovor većine.


* sovjetske rakete na kubi.jpg (131.15 KB, 593x600 - viewed 315 times.)
« Last Edit: May 13, 2010, 07:18:23 pm by Boro Prodanic » Logged
Orion
vodnik I klase
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 578



« Reply #6 on: May 13, 2010, 09:11:19 pm »

Odlican tekst! Svaka cast na detaljnim informacijama i uverljivom sastavljanju teksta... 
Logged
Bozo13
Stručni saradnik - KoV
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 16 530



« Reply #7 on: May 14, 2010, 06:50:00 am »

Odlično Boro, mada me pročitano nije ostavilo ravnodušnim.

Izgleda, da nismo sretni, ako ne uništimo sami sebe...

LPB

Logged
brodarski
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 254



« Reply #8 on: May 14, 2010, 09:30:19 pm »

Zapanjujuće i uznemirujuće. Gdje mi to živimo?
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #9 on: May 14, 2010, 09:54:35 pm »

Ovo sto Boro iznosi je grubo i trenutno ili postepeno eliminirajuce.

Ima jos jedna stvar prema kojoj je Orwell ucenik pucke skole. Dozirani utjecaj na ljudski faktor putem konzumiranja tekucine i hrane sa dodatnim korektivnim faktorom - epidemije. Oni koji ne budu u prilici bili izlozeni ovim blagodatima biti ce, kao nepodobni (u smislu utjecanja), neutralizirani.

E, sada ide ono sto je gore iznio Brodarski.

 
Logged
brodarski
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 12 254



« Reply #10 on: May 14, 2010, 09:58:48 pm »

Mene koji sam ovisan o pečenim srdelama s gradela, panceti, blitvi, fažolu i crnom vinu ta nova vrsta dozirano kontaminirajuće ishrane uznemirava.
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #11 on: May 14, 2010, 11:30:08 pm »

Pišući ovu temu, znao sam da će uznemiriti mnoge članove foruma.

Isto tako, znam za još neke opasnosti koje nam vise nad glavom a o kojima nisam pisao, znam za mnoge laži sa najvišeg nivoa koje se narodu plasiraju kao jedina istina, znam za činjenicu da ono što bude prikazano na TV jeste se desilo iako možda i nije, a ono što se stvarno desilo a nije na TV nije se ni desilo... Kad čovek godinama mnogo čita, svašta nađe u raznim knjigama, danas na internetu još više, brže i lakše. Znam i da se mi tučemo i mrzimo zbog trivijalnih gluposti i sitnica koa što su rasa, nacija, religija, jezik i slično, a to je baš ono što Veliki brat hoće - da od naših sitnih svađa ne vidimo šta se u stvari radi, čime nam se preti.  Mislim da nam najveća opasnost kao vrsti preti ipak od naoružanja koje smo sami proizveli, iako druge opasnosti nisu ni u kom slučaju za potcenjivanje. Zato sam težište teme izrazio na nuklearnom naoružanju, a mogao sam na bilo kojoj od nabrojanih smrtnih opasnosti za ljudski rod.

Na Palubi vidim mnogo svojih veoma cenjenih kolega, vrlo pametnih i obrazovanih ljudi, pripadnika društvene elite u svojim sredinama. Ne tražim od njih da postanu propovednici Mašine sudnjeg dana, ali kad god mogu i gde god mogu, mislim da bi trebalo da kažu onima koji ne shvataju, koje je glavni problem čovečanstva već 60 godina.

Namera mi nije bila da plašim ljude, hteo sam da malo potaknem sve nas na razmišljanje. Pojedinac ne može da uradi ništa, mnogo pojedinaca koji su shvatili da genetski modifikovana hrana i nije baš najbolji izbor za sutrašnji ručak, već može nešto da učini. Kako? To zavisi od mnogo različitih faktora koji su svi izvan naše moći i uticaja, od okruženja, ali može se nešto učiniti, siguran sam. Ni sam ne znam šta je to što treba, ali ako mnogo nas bude o tome razmišljalo, smislićemo već nešto, kao što odgonetnemo ko su ljudi na slici staroj decenijama. U to sam siguran.

Isto kao što sam siguran da Bog neće drugi put reći "Neka bude svetlost!", ako ovu koja nam sija sami ugasimo.
« Last Edit: June 20, 2010, 01:38:01 pm by Boro Prodanic » Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #12 on: August 26, 2010, 08:43:51 pm »

Evo i jedne interesantne emsije BBC-a, koja je bila zabranjena, a tiče se izraelskog nuklearnog programa, i čoveka koji ga je obelodanio.

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/fIHcYLm2d3s?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/78ziOevHtOg?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/4WuMFhYkFz0?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/QC-CfgJCpms?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/LgOPE8ubQwU?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

Zahvaljujem se kolegi Zastavniku Džemi koji mi je ustupio linkove za YouTube klipove. Grin
Logged
ZastavnikDjemo
poručnik korvete
*
Offline Offline

Posts: 3 509



« Reply #13 on: August 26, 2010, 10:06:24 pm »

Nema na čemu! Smiley
Pored Izraela, i Južnoafrička Republika je imala veoma uspešan program uvođenja nuklearnog naoružanja, koji je započet otprilike u isto vreme. Poligon za testiranje je izgrađen u vojnoj bazi Vastrap, u pustinji Kalahari, ali je na vreme otkriven, pa su SAD i SSSR izvršile pritisak na tadašnju vladu JAR da hitno obustavi projekat. Postoje indicije da su Južnoafrička Republika i Izrael zajednički testirale nuklearnu bombu, što je poznato i kao Vela incident, misterija koja ni do danas nije do kraja razjašnjena. Istini za volju, o tom programu se dosta dugo spekulisalo, pa je, na primer, bivša Jugoslavija izgradila luksuzno atomsko sklonište ispod predsedničke palate u Lusaki, umanjenu verziju onog na Topčideru, za Tiletovog nesvrstanog prijatelja Keneta Kaundu. Kada je bilo jasno da će ANC ipak doći na vlast, poslednja belačka vlada pod Frederikom de Klerkom je ukinula program, i prvi put je zvanično potvrdila njegovo postojanje 1991. 6 bombi, koje su bile namenjene za jurišnike Blackburn Buccanneer, je uništeno, a dve jame za testiranje u Vestrepu su zalivene betonom. To je jedina zemlja do sada koja se dobrovoljno odrekla nuklearnog naoružanja. Brazil i Argentina su obustavile razvoj svojih atomskih bombi (koji su bili prilično napredni) posle svrgavanja vojske sa vlasti u tim zemljama, a Libija je obustavila svoj program posle američke invazije na Irak.
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Online Online

Gender: Male
Posts: 14 806


« Reply #14 on: April 16, 2011, 05:13:58 pm »

Razorne posledice zemljotresa i cunamija koji su pre oko mesec dana pogodile Japan, a posebno kataklizma u nuklearnoj elektrani Fukušima još jednom nam ukazuju koliko u stvari vrlo malo znamo o veoma snažnom izvoru energije koji nevešto pokušavamo da kontrolišemo, posebno o posledicama do kojim može da dođe u nepredviđenoj situaciji.

Dok svet i dalje gradi nuklearne elektrane (o bombama smo već ispričali šta je trebalo reći), propada i u nepovrat odlazi mogućnost korišćenja energije vetra, plime i oseke, geotermalne energija, sunčeve energija i još toliko mnogo alternativnih i obnovljivih izvora energije koji se malo ili nimalo koriste.

Nekoliko najznačajnijih alternativa atomskoj energiji svojim kapacitetom bi i više nego nadomestili korišćenje energije iz atomskog jezgra.

Znam da svi to znamo, ali treba stalno ponavljati ove činjenice, sve dok Bog onima koji odlučuju ne otvori oči. Za dobrobit i opstanak budućih generacija i ove divne planete, ne smemo da ćutimo. Nuklerani časovnik je i dalje opasno blizu podnevnom satu ljudske i svih ostalih rasa Zemlje.
Logged
Pages:  [1] 2 3 4 5 6 7 8 9   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.042 seconds with 23 queries.