Vir:
Defender.hrNema danas preleta Migova, nema danas Akro grupe HRZ, nema TT zbora, ali biti će... Datum objave: 28.05.2014
Danas se obilježava godišnjica OSRH i Hrvatske kopnene vojske. Da se kojim slučajem MORH nije oglasio jučer najavom događaja, mnogi bi na to i zaboravili. Nema se novaca za jumbo plakate, nema se novaca za glasnije obilježavanje ne tako davne, a ponosne povijesti. Ako se novac za plaćanje PDV-a na donacije vojne opreme traži izravno od Vlade RH, onda je situacija prilično jasna. Nema danas tradicionalnog druženja građana i OSRH na zagrebačkom Jarunu kao podsjetnika povijesnog mimohoda OSRH neposredno pred Oluju. Nema danas preleta borbenih aviona od kojih se očekuje da nakon 40 godina starosti budu kao novi Gripeni pa se traže dlake u jajetu prije konačnog preuzimanja sa remonta. Ali kažu biti će u nedjelju, ovisno o vremenskim prilikama. Sada svi znaju da nas treba napasti po kiši i naoblaci, jer smo bespmoćni. Nema danas nastupa akrogrupe....da ne zaboravimo, nema niti Dugoročnog plana razvoja OSRH. U posljednje dvije godine OSRH suočene sa kroničnim nedostatkom novca i nepostojanja plana razvoja moraju improvizirati.
Svega se našlo na pladnju, a planovi i dalje rastu zahvaljujući donacijama saveznika i viškovima vojne opreme sa ratišta Iraka i Afganistana. MRAP-ovi, haubice, minolovci čine samo dio neplaniranih kupovina i donacija. Sad su se pojavile ideje za nabavu američkih rabljenih helikoptera BlackHawk iz Minnesote. Prije godinu dana o njima nije bilo niti riječi, ali eto sad bi i to trebalo. Zašto? Pa traži se sredstvo prijevoza za specijalne postrojbe, a dobar je i za medicinske potrebe, ekispedicijska posla. Logistička noćna mora se tek očekuje.
Danas imamo Hrvatsku kopnenu vojsku jasno podjeljenu na mirnodopski dio zadužen za borbu protiv požara i poplava te formiranje borbenih skupina EU. Taj dio najvećim dijelom čine gardijske brigade. Onaj drugi dobiva sve više na značaju, a odnosi se na specijalne postrojbe i postrojbe za obavještajna djelovanja namjenjene NATO operacijama. Njihovo opremanje je u punom jeku uglavnom uz pomoć američkih saveznika, a Black Hawk helikopteri samo su dodatni alat za njihovo djelovanje u budućnosti.
Pogledaju li se do prije nekoliko mjeseci aktivnosti HRM prema priopćenjima iz MORH-a, onda je nedvojbeno za zaključiti da su se one svodile na protokole, godišnjice, bilateralne sastanke. Primjerice na vježbi koja ima za cilj uvježbavanje procedura i podizanje razine interoperabilnosti ratnih mornarica Sredozemlja i država Sjeverne Afrike u provedbi mornaričkih operacija u vezi s jačanjem sigurnosti na moru, HRM ima marginalnu ulogu sa ponekim časnikom u nekom Stožeru nekoliko specijalaca koji jure na gumenjacima u lovu na švercere..zaboravismo reći kako niti specijalci nisu u sastavu HRM-a.
Međutim, onda se nešto ipak pokrenulo, završen je natječaj za ophodni brod i čeka se istek žalbenog roka za pokretanje projekta. Ministar obrane Ante Kotromanović najavio je pregovore o nabavi dva korištena njemačka minolovca duga 54 metra, poslani su zahtjevi za ponudom remonta raketnih projektila RBS čime bi mornarica vratila sposobnost raketnog udara, ove godine se očekuje završetak nadogradnje radarskog sustava "Enhanced Peregrine", a posao je dodjeljen američkoj tvrtki ITT Exelis. Također, iduće godine se kreće u mornarički projekt C2S i Data Fusion Engine koji se nadovezuje na projekt radara.
HRZ i PZO ove godine dobiva ukupno dvanaest remontiranih Migova i šest remontiranih helikoptera Mi-8. O problemima povezanim sa oba remonta već se dosta toga reklo. Ipak, treba biti svjestan činjenice da 40 godina stari Migovi ne mogu još dugo, kako god remont bio temeljit. Pokazuje se to i ovih dana prilikom preuzimanja remontiranih Migova u borbenu eskadrilu.
Dva dana sve radi besprijekorno i onda se treći dan na ispitivanju sasvim treće stvari od nekud pojavi primjerice otkaz GPS-a na 7G opterećenju. Prema ovakvim bi se ispitivanjima na zemlji znojili i inženjeri Gripena, a gdje neće ljudi koji su remontirali avion star 40 godina. Bude li se tako nastavilo, prijema Migova u HRZ neće biti do jeseni. Drugo, najava nabave Black Hawk znači rješavanje i otpis određenog broja transportnih helikoptera, odnosno njihova prodaja trećoj strani. Dobivanjem novca od prodaje namaknula bi se sredstva za kupovinu Black Hawka. Ipak, o tome je dosta rano za govoriti, ali činjenica jest da Hrvatskoj ne trebaju 24 vojna transportna helikoptera.
Kada bi nas netko tražio da vrlo šturo opišemo sadašnjost i budućnost OSRH prema usvojenom Strategijskom pregledu obrane, jedinom važećem vojnom dokumentu, jer DPR-a nema, tada bi mu bez zadrške rekli kako su OSRH nakon rata doživjele transformaciju u manje pješačke ekspedicijske snage NATO saveza i postale nositelj borbe protiv požara i poplava na domaćem tlu kao i hitnog medicinskog prijevoza. Vjerojatno bi čovjeku nakon toga iznad glave ostao veliki upitnik sa mnoštvom podpitanja, ako poznaje noviju hrvatsku povijest, odnosno kako je nastala i oslobođena hrvatska država.
No, ako smo već tako kritični spram sadržaja u kojem se naziru buduće smjernice izrade Dugoročnog plana razvoja OSRH, budimo "sitničavi" i prema izradi dokumenta, pa ističemo: sam odnos dužnosnika i službenika zaduženih za obrambenu politiku MORH-a spram izrade Strategijskog pregleda obrane je bio neozbiljan i neprofesionalan, jer ne postoji niti jedan izgovor ili "spin" koji bi pobio činjenicu da su pune četiri godine trebale od ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo NATO saveza da bi dokument konačno bio usvojen od strane hrvatske vlade.
Tako se uspjelo, za divno čudo, dobiti prvi strateški obrambeni dokument kojem je RH promijenila status iz "non-NATO member" u "NATO member". Još 2010. pokojni ministar obrane Branko Vukelić najavio je donošenje novog SPO do kraja te godine, ali pokazalo se da su ga najbliži suradnici dezinformirali. Dva su jedina moguća razloga nedonošenja SPO-a do neki dan; ili se radi o sveopćem neznanju službenika vezanom uz metodologiju njegove izrade ili je svatko od zainteresiranih strana, a to su MORH i OSRH vukao konopce na svoju stranu, pa je došlo u konačnici do popuštanja prigodom čega su svi napola zadovoljni. Inače, za izradu spomenutog dokumenta zadužen je MORH.
Vratimo se ipak sa nešto više pažnje na sadržaj samog dokumenta. Kada bi današnji SPO uspoređivao sa njegovim prethodnikom, prosječni promatrač vojnih zbivanja morao bi se zapitati kakva je to elementarna nepogoda zadesila državu koja planira toliko malo sredstava ulagati u vlastite obrambene sposobnosti i tehničke kapacitete. Da apsurd bude veći, od ionako malih sredstava izdvojenih za obranu, veliki dio proračuna odlazi za nevojne aktivnosti poput protupožarnih i sličnih aktivnosti.
Ovdje ne želimo secirati nešto više od 50 stranica dokumenta, ne želimo se baviti znanstvenim radom na ovu temu, ali svakako želimo malo pisane riječi posvetiti dvama ključnim pojašnjenjima kojima se opravdava sve to što se u posljednjih deset godina događa u kvalitativnom, kvantitativnom i materijalno-tehničkom smislu sa OSRH. Pa tako piše : "Republika Hrvatska ne suočava se ni sada niti u sagledivom razdoblju s prijetnjom izravne oružane agresije na svoj teritorij. Naravno, usto da ne zaboravimo: "Obrambeni je proračun smanjen u odnosu na planiranu veličinu zacrtanu Dugoročnim planom razvoja Oružanih snaga Republike Hrvatske".
Dakle, autori SPO-a tvrde kako u doglednoj budućnosti nema prijetnji od agresije, pa tako daju za pravo svim onima u vladi koji iz godine u godinu smanjuju obrambeni proračun. Pojednostavljeno, nema nikakve brige, ionako smo u NATO savezu i kolektivno smo sigurni.
Međutim, mogli bi isto tako reći kako primjerice 2005. godine kada se radio prvi SPO, u doglednoj budućnosti nije bilo niti naznaka takve katastrofalne ekonomske situacije, pa se ona ipak dogodila. Tko je mogao predvidjeti da će NATO ostati u Afganistanu više od deset godina ili da će do jučer neprikosnoveni vladari Egipta i Libije biti pometeni sa vlasti na takav način.
Da li Hrvatska ima nekakav plan B kad je u pitanju obrana i OS? Može li netko teoretski pretpostaviti raspad NATO saveza za deset ili 20 godina? Prije nekoliko mjeseci dogodila se Ukrajina, ruski medvjed je stavio šapu na Krim i destabilizira Ukrajinu na njezinom istoku. Otvorena agresija na suverenu državu u srcu Europe. Tko bi see tome nadao? Nadalje, iz godine u godinu raste popularnost nacionalističkih stranaka diljem Europe, sve su glasniji zahtjevi za jačanjem nacionalnog identiteta i sve je veća težnja za samostalnim donošenjem odluka za razliku od onih zajedničkih donesenih u Bruxellesu. Oni kojima je povjerena hrvatska država trebaju na stolu imati sve opcije. Nema sumnje kako se o tako "crnom" scenariju trenutno uopće ne razmišlja u RH, pa će nasuprot svemu tome OSRH do 2017. pasti na samo 15000 pripadnika. Da li to mogu biti respektabilne vojne snage procjenite sami.
Po hrvatskoj logici "mi smo u NATO savezu kolektivno zaštićeni", zašto se onda ne bi primjerice Poljska, Danska, Češka, Mađarska ili Norveška također povela sa modelom RH. Ipak, tome nije tako, Češka je prije tjedan dana produžila najam Gripena, Mađarska sprema veliku nabavu novih helikoptera, Poljska nabavlja 70 višenamjenskih helikoptera i modernizira obalnu obranu raketnim sustavima tvrtke Kongsberg. Zašto Francuska, Italija, Nizozemska i dalje nabavljaju korvete, fregate i i SAR helikoptere? Sve su to članice NATO saveza i ako bi se sve spomenute zemlje povodile hrvatskim primjerom....tko bi zapravo branio članice NATO saveza u slučaju potrebe?
Stvaranje slike o sjajnim hrvatskim vojnicima u Afganistanu, pohvalama koje stižu sa svih strana, Avatarima u mimohodu Parizom...sve to zvuči jako dobro, ali budimo realni, zar mislite da takve pohvale ne dolaze i za druge vojnike savezničkih zemalja. Kakve su to sjajne vrline i vještine hrvatskih vojnika mentora u Afganistanu ili pripadnika Vojne policije da drugi nacionalni kontingenti nemaju? Pa to im je posao, oni su profesionalci i ako ne mogu savladati takvu vrst obuke i prenijeti na druge, onda nema smisla za ostanak u službi. Kako se tapšaju hrvatski vojnici po ramenu tako se tapšaju i ostali, bez izuzetka, barem tako stvari stoje u NATO savezu.
Ipak, pitajte hrvatskog vojnika da li bi slušao pohvale i uživao u tapšanjima ili umjesto toga s obitelji primjerice, ljetovao o trošku MORH-a, imao mogućnost dobiti povoljan kredit za stan, imao mogućnost bolničkog liječenja sebe i članova obitelji u specijaliziranim medicinskim ustanovama u sklopu obrambenog sustava, imao porezne olakšice na kupovinu određene vrste roba i usluga itd.
Tek toliko o brizi i motivaciji za najvažniji dio OSRH, a to su ljudi.
Kad je riječ o tehnici, novi SPO jasno je poručio kako OSRH ostaju bez transportnih aviona, a zamjensko rješenje su saveznička zrakoplovstva, odnosno "utrpavanje" pojedinim savezničkim nacionalnim kontingentima kad se već nema vlastiti prijevoz. Pritom, uopće se ne želi sudjelovati u incijativama u sklopu NATO saveza poput one o strateškom transportu zrakoplovima C-17 koje dijeli 12 članica NATO saveza i Partnerstva za mir, između ostalih i Slovenija koja je članica i skupine NATO zemalja za korištenje bespilotne letjelice Global Hawk.
Ne samo da RH ne sudjeluje u ovakvim inicijativama već itekako koristi svaku priliku da "gratis" dobije opremu od SAD-a, bilo da je riječ o vozilima HUMVEE, taktičkim radio uređajima, opremi za noćno izviđanje i slično, a na kraju kao šlag na tortu MRAP-ovi za kojih se jedva skupilo za PDV. Gotovo 15 milijuna USD su SAD dodjelile OSRH zbog angažmana u Afganistanu. Sve to i nije loše, ali ovdje nije riječ da Hrvatska članstvom čeka milostinju partnera već da bude mala, ali ponosna pobjednička vojska i članica Saveza koja ima dugu i uspješnu vojnu tradiciju i povijest. Odnosno, da takvu tradiciju prati i hrvatska Vlada sa konkretnim ulaganjima.
Hrvatski dužnosnici ne mogu stalno zabijati glavu u pijesak i godinama pričati kako se nema novaca, pa ćemo imati i takvo borbeno zrakoplovstvo ili ga uopće nećemo imati. Hrvatska vojska je ogoljena do kože i svaka vlada u posljednjih desetak godina smanjivala je vojni proračun gdje god je stigla. Hrvatska s takvim vojno-sigurnosnim načelima, bez strategije nacionalne sigurnosti, dugoročnog plana razvoja oružanih snaga, strategije obrane, doktrine obrane, ne ide naprijed još od ulaska u NATO savez.
Od trenutka kada je ušla u NATO savez, za Hrvatsku kao da je vrijeme stalo. U hrvatskom društvu ne postoji vojna misao i promišljanje o bitnim sigurnosno-političkim pitanjima. Sve bitne odluke za budućnost vojno obrambenog sustava donosi 5-6 ljudi uključivo sami državni vrh bez javne rasprave, suprotstavljenih mišljenja, mišljenja struke. Apsolutno je sve determinirano nedostatkom novca, pa je zaključak, čemu bilo kakva rasprava, što je posve pogrešno. Kad je u pitanju SPO, održana je jedna poluzatvorena javna rasprava u krugu odobranih i pojedinih samozvanih "stručnjaka".
Pripadnicima OSRH čestitamo Dan OSRH i Dan HKoV!
Živjeli!
