[quoteauthor=kilezr link=topic=19661.msg257001#msg257001 date=1355766324]
Samo dva ( 2 ) radio uređaja na karaulu???
Ma, dajte!
Nije da je nemoguće, nego je neeemoguće.
Pa čime ste imali vezu s K-dom granične jedinice, kurirom ili golubovima pismonošama?
A da ne govorim o potrebi da izađe grupa u cilju podrške patroli na Graničnoj liniji.
Našli bi ih verovatno po tragovima hlebnih mrvica?
Ajde da se malo uozbiljimo.
Da je bilo sve potaman i u vreme JNA- nije.
Ali da su Granične jedinice i u to vreme bile opremljene - bile su. [/quote]
SREDSTVO KOMUNIKACIJE NA KARAULI "CERŠAK" 1988/1989 GODINE Kilezr.
Pa eto da te razočaram.
Nije bilo golubova, kurira i mrvica kruha.
Sredstvo komunikacije između karaule "Ceršak" i graničnog odsjeka Maribor je bio "
Induktorski telefon M-63".
Evo njegovih slika.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Samo preko induktorskog telefona M-63 su graničari sa karaule mogli komunicirati sa graničnim odsjekom Maribor.
Nikakva druga varijanta nije bila moguća.
Centar veze graničnog odsjeka Maribor je bilo smještena u Mariboru u kasarni "Tone Tomšič" V.P. 8164/20-3.
Njihov pozivni znak je bio "Cerovica".
Evo slika zgrade komande graničnog odsjeka Maribor u kojoj je smješten centar veze "Cerovica".
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ovaj pozivni znak „Cerovica“ sam ja bio zaboravio nakon izlaska uz JNA ali nedavno me je na taj pozivni znak bio podsjetio jedan graničar sa jedne karaule graničnog odsjeka Maribor.
Taj telefon je u karauli "Ceršak" bio smješten na 1 katu u sjevero-istočnoj prostoriji karaule tj. u dežurani.
Naj više poziva je bilo iz karaule prema centru veze "Cerovici".
Vojnik koji bi se javljao na taj telefon u "Cerovici" bio je zadužen da zapisuje sve ono što mu dežurni sa karaule kaže tj. izdiktira.
Naj češće se telefon koristio da se odgovorne osobe u graničnom odsjeku Maribor izvijesti o tome koliko na terenu ima zasjeda, gdje su zasjede postavljene, u kome vremenu su postavljene, kada je zasjeda pošla na teren, kad se zasjeda vratila sa terena, koja je lozinka, koji je odziv, također bi dojavljivali i događanja sa trena tj. što smo vidjeli, čuli, koga smo zatekli, koga smo priveli, jesmo li pucali, koliko metaka je ispaljeno, tko je od graničara tada intervenirao, jednom dok sam ja bio dežurni karaule javili su mi da će na karaulu doći jedan oficir te da će na karauli prespavati, itd.
Iz "Cerovice" bi naj češće dobijali pozive tipa "Imamo dojavu od policijske postaje "Šentilj-Pesnica" da će večeras grupa od 5-6 turaka pokušati prijeći ilegalno granicu između Jugoslavije i Austrije u blizini zasjednog mjesta "Rupa".
Sve se svodilo na to od centra veze graničnog odsjeka Maribor „Cerovice“ prema karauli „Ceršak“.
Imam informacije da je vojnik koji je radio u centru veze "Cerovici" za svoje prijatelje spajao telefonsku vezu da bi zvali kući.
Ja osobno nikada nisam to pokušao, jer nisam ni znao da je tako što moguće a drugo nisam u "Cerovici" imao nikoga poznatoga tko bi mi to napravio.
Samo jednom prilikom dok sam bio dežurni u karauli jedan vojnik je sa neke karaule koja se nalazila na zapadu graničnog odsjeka Maribor pokušao zvati telefonom redom sve susjedne karaule pa tako i moju karaulu "Ceršak".
Kada sam se javio na taj telefon taj vojnik mi je objasnio da želi stupiti u kontakt sa prijateljem koji se nalazi na jednoj karauli istočno od karaule "Ceršak" te da li bi ja kao dežurni mogao da ga spojim sa karaulom koja se bila susjedna karaula sa istočne strane karaule "Ceršak" a ta se karaula zvala "Slatki Vrh".
Meni to nije bio problem i to sam napravio.
Međutim vojnik koji se javio na telefon u karauli "Slatki Vrh" se nešto iskomplicirao tako da se veza prekinula.
Vojnik koji je pokušavao razgovarati sa svojim prijateljem na jednoj karauli koja se nalazila na istočnoj strani graničnog odsjeka Maribor, to više nije pokušao jer ga je vjerojatno objašnjavanje svakom dežurnom karaule zamorilo.
Također je za napomenuti da je karaula "Ceršak" imala na terenu u "Osmatračnici" (zapadno od karaule "Ceršak" u šumi jedan telefon koji je bio dosta stariji od ovoga M-63.
Sjećam se da je kutija u kojem je stajao bila crne boje a telefon je vjerojatno iz II svjetskog rata (nisam siguran) jer je imala telefonsku slušalici veliku, crne boje i jako staroga dizajna.
Interesantno je da taj telefon u osmatračnici nikada nije radio, ni kad sam ja došao na karauli „Ceršak“ ni kad sam otišao sa karaule „Ceršak“.
Tu se također vidi koliko je komandiru karaule „Ceršak“ kao i samoj JNA stalo do ispravnosti te opreme koju su koristili graničari JNA.
Također smo imali jedan telefon koji je bio smješten u portirnicu kod čuvara u tvornici "Lepenke" a koja se nalazila oko 200 metara istočno od karaule "Ceršak" a bio je isti kao i onaj u osmatračnici.
Samo ovaj telefon je radio te smo sa karaule smo mogli dobiti vezu sa njim i sa njega zvati karaulu.
Evo slika pozicija induktorski telefona.
Broj 1 je induktorski telefon na karauli "Ceršak".
Broj 2 je induktorski telefon na zapadnom terenu karaule "Ceršak" na osmatračnici.
Broj 3 je induktorski telefon u portirnici kod čuvara tvornice "Lepenke" u selu Ceršak.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Uglavnom to je jedinstven slučaj da je civil mogao tim telefonom nazvati dežurnog karaule "Ceršak".
Zadatak tog čuvara na portirnici te tvornice je bio prvenstveno da čuva tvornicu „Lepenke“ a također da nam tim induktorskim telefonom javi kad nepoznate osobe prođu pokraj tvornice "Lepenke" (pokraj njegove portirnice je prolazio puteljak prema državnoj granici) i krenu u smjeru državne granice.
Tada je dežurni karaule odmah uputio na teren 2-3 vojnika da sačekaju te nepoznate osobe kod zasjednog mjesta „Dol“ ili zasjednog mjesta „Most“ i da ih privedu u karaulu.
Ja sam imao prilike to jednom doživjeti, na karaulu je sa portirnice tvornice „Lepenke“ zvao čuvar koji je inače iz sela "Ceršak" a zvao se je RUDOLF AMŠL.
JNA graničari su izišli na teren te su stranci privedeni na dojavu tog čuvara i predani naknadno policiji koji su na karauli došli sa svojim službenim vozilom te ih priveli u policijsku postaju „Šentilj-Pesnica“.
Kako sam doznao od jednog mještanina koji čita ova događanja koja ja pišem, čuvar iz tvornice „Lepenke“ u selu Ceršak, Rudolf Amšl je umro.