http://www.advance.hr/vijesti/lavrov-o-obaminom-govoru-nisam-shvatio-da-li-je-ozbiljan-ili-nije-ovo-podsjeca-na-georgea-orwella-i-njegovo-ministarstvo-istine/Američki predsjednik Barack Obama jučer je održao govor pred Generalnom
Skupštinom Ujedinjenih Naroda u New Yorku. U svom govoru težište je stavio
na tri, prema njemu barem, ključna problema - epidemiju ebole u zapadnoj
Africi, rusku agresiju na Ukrajinu i ISIL-ovo širenje na Bliskom istoku. Tim
redoslijedom.
Očekivano, ruska reakcija je uskoro uslijedila. No, pogledajmo prvo što kaže
predsjednik Obama: "Dok se okupljamo ovdje, epidemija ebole prevelika je za
javne zdravstvene sisteme zapadne Afrike, prijeti brzim širenjem izvan
granica pogođenih država. Ruska agresija u Europi podsjeća na dane kada su
velike nacije gazile male u ostvarenju svojih teritorijalnih ambicija, a
brutalnost terorista u Siriji i Iraku natjerala nas je da pogledamo ravno u
srce mraka".
Kako god se okrene, američki predsjednik je za podij UNGS-a došao s jasnom
namjerom da Rusiju i ISIL strpa ne samo u isti koš, već i u gotovo istu
rečenicu.
Nastavlja: "Ruske akcije u Ukrajini potkopavaju poslijeratni poredak. Evo
činjenica. Nakon što se ukrajinski narod mobilizirao tražeći reforme, njihov
korumpirani predsjednik je pobjegao. Nakon toga, protiv volje vlasti u
Kijevu, Krim je aneksiran".
Ovakve izjave su očekivane od SAD-a koji i dalje drži čvrsto konfrontacijski
stav prema Rusiji. No, način dostave retorike je vrlo zanimljiv. Izjave koje se
svode na "Evo zašto" ili "Evo činjenica" su uvijek vrlo sumnjive.
Naime, istima se često koriste mediji kada žele progurati ideološku, političku
ili neku drugu vrstu propagandnog materijala. Tada se publici u samom
naslovu često napominje "Evo zašto je..." ovo ili ono, poput "Evo zašto nemate
posao" ili "Evo zašto bi trebali ići u rat u Siriju". Način ovakve dostave
retorike ima svoje razloge. Time se čitatelju - ili u Obaminom slučaju
globalnom auditoriju - sugerira "ja govorim iz pozicije autoriteta", dok
zapravo sama uporaba bilo kojeg oblika "Evo" gotovo bez dileme uvijek
upućuje na nedostatak stvarnih argumenata.
Činjenica da se Obama služi ovakvim potezima više zabrinjava od činjenice
da su njegove izjave poprilično nepotpune. Način na koji je spomenuti
"korumpirani ukrajinski predsjednik" pobjegao nije uopće istaknut. Može on
biti najveći simbol korupcije na svijetu, ali odobravati oružani državni udar
je itekako sporno, bar od strane aktera koji se pozivaju na međunarodna
prava. Janukovič je ipak srušen u jednom oružanom državnom udaru, a ako
se ta činjenica treba zataškati, može se, ali ona nije sporna.
Nadalje, govoriti o aneksiji Krima bez spominjanja referenduma o
odcjepljenju je, još jednom, vrlo problematično. Čemu krojenje događaja kada
su oni posve jasni? Ruska aneksija je izvedena, kontra brojnih
međunarodnih prava, to nije sporno. Ali treba pritom reći i kako je
stanovništvo tog istog Krima snažno podržalo tu istu aneksiju. To ne znači da
je ona opravdana, ali to je već tema šire debate koja prelazi razne domene.
Bez obzira na to, činjenica je da Obama u svom govoru ne ostavlja dojam
nepristranog aktera i to je ono što bi globalnom auditoriju moralo biti sasvim
jasno. Tko god da američkom predsjedniku asistira u pripremi govora, očito
ima afinitete za hladnoratovsku retoriku u ruhu jedne moderne verzije
skrojene za neke nove generacije koje preferiraju vrlo pojednostavljene slike
svijeta.
Rusi se čude, ali ponešto su, izgleda, i oni naučili kada je riječ o
informacijskom ratu. Kontriranje jednim izjavama, koje namjerno izostavljaju
činjenice, drugim izjavama koje navodno sadrže činjenice, nema smisla, bar
ne ako se način na koji globalni auditorij interpretira izjave uzme u obzir.
Ruski MVP Sergej Lavrov stoga kratko, ali poprilično djelotvorno, ističe:
"Dobili smo drugo mjesto na listi globalnih prijetnji miru i stabilnosti. Kako
bizarno. Nisam shvatio da li je Obama ozbiljan ili nije i da li se tu krije neki
orwellijanski element, jer ovo podsjeća na Georgea Orwella i Ministarstvo
Istine".