Deligrad
zastavnik
Offline
Gender:
Posts: 1 241
Нема дoбрих закoна без дoбрo наoружане војне силе
|
|
« on: December 22, 2010, 12:49:43 am » |
|
Francuska vazdušna flotila u Srbiji 1915. godine
Vlada Kraljevine Srbije je od Francuske 22. jula/4.avgusta 1914.g. zatražila da kao vojnu pomoć uputi u Srbiju 12 aviona sa pilotima i mehaničarima. Francuska, nije u to vreme mogla da udovolji molbi Srbije. Na osnovu predloga Vazduhoplovne komande od 4. novembra 1914.g., Vrhovna komanda je donela odluku da se nabave naoružani aeroplani i da se u zemlji osnuje pilotska škola za čije bi se potrebe nabavila dva školska aviona. Srpska Vlada je u januaru 1915.g. prosledila ovu odluku, u vidu molbe Vladi Republike Francuske, koja je prihvatila da uputi dva školska aviona kao pomoć, ali je i predložila da Srbija uputi grupu svojih pitomaca u Francusku na školovanje. Na istom sastanku francuske Vlade odlučeno je da se uputi i jedna kompletna francuska skadrila u Srbiju. Grupisanje i opremanje eskadrile za Srbiju vršeno je u vazduhoplovnom centru Bron kod Liona. Osnovu nove jedinice činila je eskadrila MF.93 koja je imala ratni raspored u tvrdjavi Verden (Region fortifiee de Verdun). Popuna je vršena na taj način što su iz drugih eskadrila prekomandovani najbolji izvidjači, fotografi i drugi vazduhoplovni specijalisti. Medju djima su bili i čuveni francuski piloti iz predratnog perioda Polan i Martine. Sam komandant, šef eskadrile, kapetan Rože Vitra (Roger Vitrat) je bio prekomandovan iz eskadrile MF.25. Nova eskadrila je dobila zvaničan naziv MF.S99 (Escadrille MF.S99), a iz samog naziva se vidi da je to bila eskadrila br.99 opremljena avionima Moris Farman MF 11. Slovo S je označavalo Serbie, tj. Srbiju. Osnovna taktička jedinica, eskadrila (escadrille) u francuskom vazduhoplovstvu (Aéronautiljue Militaire) u to vreme je obično bila naoružana sa 6 aviona istog tipa, plus dva u rezervi. Istovremeno sa obaveštenjem o dolasku francuske eskadrile, 31.januara/13.februara 1915.g., u Srbiju je stigao i zahtev francuske komande da se za smeštaj tehničkog centra eskadrile, negde u pozadini fronta, izgradi aerodrom sa hangarom. Komandant srpske Vazduhoplovne komande je za aerodrom odredio teren u blizini Smederevske Palanke. LJudstvo i materijal ukrcani su 18. februara/3.marta u Marselju na dva broda (“Mosul” i “Sveta Jelena”), koji su stigli u Solun 10.marta. Francuski odred koji se sastojao od 99 ljudi, pošao je 27. februara/12.marta iz Soluna, u Niš je stigao 2/15.marta, da bi posle svečanog dočeka produžili za Smederevsku Palanku gde je istovareno ljudstvo i materijal, sem oficira koji su nastavili put za Beograd. Istog dana Vrhovna komanda je obavestila Komandanta odbrane Beograda da će francuska flotila stajati pod Vrhovnom komandom i da će biti smeštena u Smederevskoj Palanci. Načelnik inžinjerije Ministarsta vojnog poslao je 10/23. marta izveštaj Varhovnoj komandi o sastavu Francuske aeroplanske eskadre. Naredjenje za upotrebu, smeštaj i administraciju Francuske vazdušne flotile izdala je Vrhovna komanda 15/28. marta 1915. g. istovremeno izdavši i naredjenje o upotrebi srpske Vazduhoplovne komande. Upočetku su za francusku eskadrilu korišćeni razni nazivi. Zbog toga je major Vitra 21. aprila/4. maja zatražio od Vrhovne komande da se kao zvanični naziv utvrdi “Francuska aeroplanska eskadrila”. Stiglo je ukupno 8 potpuno novih dvosedih biplana Moris Farman MF 11. Sklapanje je počelo 6.aprila, a prvi je sklopljen aparat MF 452, na kome je je prvi let obavio kapetan De Larenti. Poslednji od 8 aviona eskadrile je sklopljen 13.aprila. Već sutradan je preduzeto osmatranje okoline i izvidjanje puta za Beograd. Izvršeni su probni letovi sa svim aparatima i konstantovano je da su svi ispravni. Major Vitra je lično, 15.aprila u Kragujevcu izvestio srpsku Vrhovnu komandu da je eskadrila spremna za letenje, a prelet za Beograd, na aerodrom Banjica, je izvršen 5/18.aprila, po kišovitom vremenu. Preletelo je 6 aviona i to: MF 452, MF 193, MF 194, MF 195, MF 196 i MF 199. Dva aviona, MF 197 i MF 198 su ostali kao rezerva u Palanci. Ostatak potrebnog materijala i ljudstva je prebačen vozom istog dana. Prve noći, po dolasku, avioni su ostali pod vedrim nebom. Sledećeg dana, u oluji je potpuno uništen avion MF 196, pa je kao zamena, iz Palanke odmah prebačen MF 197. Načelnik štaba Vrhovne komande vojvoda Putnik, izdao je 15/28.marta naredjenje kojim se predvidja da Francuska vazdušna flotila bude samostalna komanda, neposredno potčinjena srpskoj Vrhovnoj komandi. Front izvidjanja flotile se prostirao od Smedereva do Loznice, a zona daljnjeg izvidjanja po dubini do linije Alibunar-Slankamen-Novi Sad-Palanka na Dunavu-Bijeljina-Loznica. Sedište letećeg ešelona bilo je na Banjici, a radionica i park eskadrile u Smederevskoj Palanci u hangaru podignutom za tu svrhu. Da bi se sprečilo da srpske trupe, greškom ne gadjaju francuske avione, naredjeno je da se izrade siluete aeroplana za obuku, a takodje je zabranjeno trupama da gadjaju avione same ili pojedinačno, već isključivo pod komandom oficira. Sličnim naredjenjem je, bio odredjen i rejon dejstva srpske vazdušne eskadre. Vrhovna komanda je 6/19.aprila izdala prvo naredjenje za izvidjanje. Eskadrila MF.S99 je započela svoja borbena dejstva u Srbiji 23.aprila 1915.g. Prvi let je izveo pilot kapetan Polan sa izvidjačem kapetanom Tilanom nad južnim Banatom. Tokom dana izvršena su još tri izvidjačka leta iznad drugih sektora fronta i neprijateljske pozadine. Prikupljeni su podaci o utvrdjenjima, logorima i pokretima trupa. Do kraja aprila eskadrila je izvršila 18 letova. Na osnovu izjava izvidjača i fotografskih snimaka sastavljen je i poslat, 1.maja, srpskoj Vrhovnoj komandi detaljan izveštaj o situaciji u Sremu i Banatu. U slučaju srpske ofanzive preko Dunava, veliku opasnost po Srbe bi predstavljali austro-ugarski monitori na Dunavu, pa je jedan od prioritetnih zadataka francuske eskadrile bio njihova neutralizacija. Već 29.aprila je izvršen napad na njih, sa velike visine, zbog snažne PA vatre. Zbog slabih rezultata postignutih u dnevnom bombardovanju, odlučeno je da se tokom noći ponovi napad. Noćni napad je izvršen sa tri aviona MF 11, koji su leteli na maloj visini. Postignuti su vrlo dobri rezultati. Ukupno je toga dana izvršeno 7 letova u cilju bombardovanja monitora, pri čemu je bačeno 16 bombi. Treći operativni zadatak francuske eskadrile je bio da obezbedi prevlast u vazduhu. Za ostvarenje ovog cilja eskadrila se koristila sa dva metoda: presretanjima i gonjenjem neprijateljskih aviona u vazduhu i napadima na austro-ugarske i nemačke aerodrome u Sremu i Banatu. Sa presretanjima su francuski piloti započeli 26.aprila i već sutradan su pilot narednik-šef Tiruen i mehaničar-strelac Žane vodili prvu vazdušnu borbu. Posle kraće borbe neprijateljski avion je uspeo da pobegne. Do kraja aprila izvršeno je 7 letova u cilju presretanja. Francuska eskadrila je započela i sa napadima na neprijateljske aerodrome severno od Zemuna i na aerodrom kod Bavaništa. Ovaj poslednji je prvi put napadnut 26. aprila, pri čemu je bačeno 1000 strelica, a 30.aprila, 1. i 2. maja bombardovani su hangari na istom aerodromu sa 18 bombi. Zemunski aerodrom je bombardovan najpre noću 14/27.aprila (bačene 4 bombe), a posle jednog napada od 16/29.aprila neprijatelj je premestio ovaj aerodrom nešto severnije da bi obezbedio zaštitu PA artiljerije sa monitora. Od početka maja francuski piloti imaju gotovo apsolutnu prevlast u vazduhu. Izvojevavši prevlast u vazduhu eskadrila je tokom maja najveću pažnju posvetila izvidjanju. Vrhovna komanda je 21. aprila/4. maja izdala novo naredjenje o rejonu izvidjanja proširujući ga, pored Srema i Južnog Banata, i na istočnu Slavoniju do Vinkovaca, radi utvrdjivanja koncentracije neprijateljskih snaga na Drini. Usled znatno proširene zone izvidjanja prema zapadu, bilo je neophodno organizovati pomoćno letelište u Šapcu. Šabac je bio pogodan i zato što su iznad tog područja znatno učestali letovi austro-ugarske eskadrile Flik 13. Imajući sve ovo u vidu, još 13/26.aprila izdato je naredjenje da se u Šapcu pripremi letelište, što je uradjeno do 21. aprila/4. maja. Od 23.aprila/6.maja, avioni su polazeći sa Banjice sletali kod Šapca, punili se gorivom i nastavljali izvidjanje. Povremeno su i ostajali u Šapcu, premda je to izbegavano zbog nedostatka hangara. Ovo letelište je korišćeno i tokom leta. Izvidjanjem je utvrdjeno da se neprijateljske snage pripremaju za odbrambena dejstva pa je u skladu sa tim 14/27. maja Vrhovna komanda operativnim jedinicama uputila izveštaj o rezultatima vazdušnog izvidjanja. Od početka maja, neprijatelj je počeo da vrši intenzivna bombardovanja luke Prahovo, preko koje je vršeno snabdevanje Srbije iz Rusije. Vrhovna komanda je 25. aprila/8.maja naredila da se u Prahovo prebaci jedno vazduhoplovno odelenje (detašman) od dva aviona (izvidjač Tilan i piloti Polan, De Larenti i Sere) i dva protiv-avionska topa, a 27. aprila/10. maja izdala je naredjenje i za odbranu prahovskog pristaništa kao i za izvidjanje prostora Oršava-Mehadija-Moladava. Odelenje je upućeno za Prahovo 11.maja i tamo je ostalo do 13.juna, kada je vraćeno u sastav eskadrile. Francuski avijatičari su u potpunosti izvršili svoj zadatak. Počev od 15.maja, kada je izvedeno prvo presretanje neprijateljskih aviona, pa sve do povlačenja odelenja, nijedan protivnički avion nije uspeo da se probije do Prahova. Odelenje je izvršilo i izvidjanje neprijateljske teritorije oko Oršave, pri čemu je utvrdjeno da su koncentracije trupa u ovoj oblasti vrlo male. Italija je 23.maja objavila rat Austro-Ugarskoj, a za srpsku Vrhovnu komandu je bilo od najvećeg značaja da sazna kakve će to reperkusije imati na raspored austro-ugarskih trupa prema Srbiji. Pošto je 24.maja primećena velika živost na prugama i putevima u Sremu, francuskoj eskadrili je 16/29. maja naredjeno da svakodnevnim izvidjanjem graničnog fronta utvrdi da li neprijatelj izvlači trupe iz Srema, ili su to trupe koje dolaze sa severa, sa Ruskog fronta i samo prolaze kroz Novi Sad prevozeći se dalje ka zapadu, na Italijanski front na Soči. Tokom letova, obavljenim u periodu od 28.maja do 21.juna, francuski avijatičari su stekli tačan pregled situacije. NJihovi svakodnevni izveštaji su omogućili srpskoj Vrhovnoj komandi da izveštajem od 2.juna obavesti operativne jedinice, kako je neprijatelj umesto XV i XVI austro-ugarskog korpusa odvučenih na zapad preko Vinkovaca, doveo 4 nemačke divizije u Srem i istočnu Slavoniju. Prve nemačke jedinice opažene su u Beški 7.juna. Kod Zemuna ni 6. ni 7.juna nisu vidjeni avionski hangari, na osnovu čega je zaključeno da je austro-ugarska vazduhoplovna jedinica Flik 4 prebačena iz Zemuna na Italijanski front. Francuska eskadrila je imala veliki deo fronta, te je ubrzo postalo očigledno da je potrebno imati više aviona i pilota. U vezi s tim, još krajem aprila, podnet je zahtev francuskoj Vladi da se pojača francusko vazduhoplovstvo u Srbiji. Srpski Ministar vojni je 24. aprila/7.maja obavešten da su Francuzi spremni da pošalju još jednu eskadrilu kao pojačanje. U skladu sa tim Vrhovna komanda je 4/17.maja izvestila Francusku aeroplansku eskadrilu da je francuski Ministar vojni obećao slanje još jedne eskadrile tako da ukupno bude 20 aeroplana i 12 pilota. Francuska eskadrila je tokom maja nastavila borbu sa neprijateljskim avionima i balonima napadajući ih u vazduhu i na zemlji. Pošto je neprijatelj izbegavao susrete u vazduhu, Francuzi su napadali bombama aerodrom kod Zemuna. Posebno je žestoko napadan aerodrom kod Bavaništa. Početkom juna nastavljeni su izvidjački i bombarderski letovi austro-ugarske i nemačke avijacije nad Srbijom. U to vreme, kao pojačanje austro-ugarskim vazduhoplovnim jedinicama, stigla je nemačka 66.eskadrila (66.Flieger Abteilung) koja je locirana na aerodrom u blizini Rume. Francuski vazduhoplovci su onemogućavali njihov let iznad Beograda, ali su oni počeli da lete zapadno od Beograda preko Mačve i severozapadne Srbije, kao i istočno od srpskog glavnog grada, preko Smedereva ka Palanci i Kragujevcu. Presretanje neprijateljskih aviona je bilo otežano i zbog toga što francuska eskadrila nije uvek blagovremeno obaveštavana o prelasku neprijateljskih aviona u Srbiju, pa je srpska Vrhovna komanda, 9.juna, ponovo izdala naredjenje da se što pre izveštava o vremenu prelaska i pravcu leta neprijateljskih aviona. Na predlog komandanta francuske eskadrile, 18.juna je izdato naredjenje trupama da ustanove stalne signalne stanice. Tri austro-ugarska aviona su, 9.juna oko 05.50, prvi put bombardovali Kragujevac. Bačeno je 9 bombi od kojih je troje poginulo i 10 ranjeno. Obavešten o tome, major Vitra je poslao iz Beograda dva aviona u patroliranje i poteru za neprijateljem. Avion MF 194 na kome su bili pilot narednik-šef Tiruen i strelac narednik Manjoni presreo je jedan neprijateljski avion iznad Smedereva na visini od 2500 m. Tiruen je vešto manevrisao, a Manjoni otvorio vatru na protivnika, tako da su ga posle kraće borbe, oborili na austo-ugarskoj strani, 150 m od obale Dunava. Kapetan Polan sa podnarednikom Mufloom je zatim fotografisao, 13.juna oboreni avion. Bila je to prva vazdušna pobeda francuske eskadrile MF.S99 na ratištu u Srbiji. Tireun i Manjoni su u znak priznanja dobili 12.juna vojnu medalju sa ratnim krstom, a odlukom srpskog Prestolonaslednika dodeljena im je, 19.juna, Karadjordjeva zvezda sa mačevima IV stepena. Pojačanje od 4 aviona MF 11 (MF 499, MF 509, MF 512 i MF 515) stiglo je 27.juna 1915.g., ali aparati nisu bili operativni ni 13.jula. Srpska Vrhovna komanda je nameravala da stvori dve eskadrile i smanji prostor koji je dotle držala francuska eskadrila, ali je na insistiranje majora Vitra pojačanje ostalo u sastavu eskadrile. Zbog taktičke upotrebe avijacije za vojsku bilo je dovoljno izabrati teren za spuštanje blizu glavnog štaba vojske i tamo poslati avione potrebne za izvidjanje toga dana. Francuska eskadrila je 3.juna zamolila srpsku Vrhovnu komandu da joj se pošalju 100 velikih bombi i 150 šrapnela pukovnika Vasića. Francuska eskadrila je 10.jula izvestila Vrhovnu komandu o probama sa Vasićevim bombama koje su se pokazale veoma kvalitetnim, pa preporučuje da se počne sa njihovom serijskom proizvodnjom. Mesec dana kasnije, 19.avgusta, traženo je još 50 bombi pukovnika Vasića od po 40 kg. Ovaj materijal je iz Vojno-tehničkog zavoda u Kragujevcu bio isporučen tek krajem leta i početkom jeseni 1915.g. Početkom leta 1915.g., postojala je opasnost da austro-ugarska avijacija napadne zapaljivim bombama polja pod žitaricama u Srbiji (u Mačvi i Stigu). Da bi se imalo spremno oružje za odmazdu, juna meseca je počelo da se eksperimentiše sa zapaljivim bombama i u francuskoj eskadrili i u Aeroplanskoj eskadri. Major Vitra je 16/29.juna izvestio Vrhovnu komandu da su zapaljive bombe spremne za upotrebu i da bi mogle sa uspehom da se upotrebe za uništavanje žetve na neprijateljskoj teritoriji. Tražio je odobrenje za njihovu upotrebu. Vrhovna komanda je 1.jula naredila da se samo pripremi dovoljan broj bombi, a da se njihova upotreba odloži dok neprijatelj prvi ne upotrebi slično oružje protiv Srbije. Ipak sa probama je nastavljeno, pa je tako Vitra izvestio 10.jula Vrhovnu komandu o probama zapaljivih i gasnih bombi. Zapaljive bombe, projekat jednog francuskog podoficira iz eskadrile MF.S99, su stvarale u proseku po 6 požarnih ognjišta u krugu prečnika 200 m. Rukovanje ovom bombom je bilo veoma lako, bomba je imala malu masu, što je omogućavalo da čak i avioni tipa Blerio mogu poneti veći broj ovih bombi. Što se tiče zagušljivih bombi, one su stvarale 200 kubnih metar zagušljivca. Zahtevano je da se izradi 500 zapaljivih, 200 gasnih i 50 bombi od 40 kg. Ponovo je tražena izrada 100 velikih bombi i 150 šrapnela pukovnika Vasića, već ranije traženih 3.juna. Do 22.avgusta, u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu izradjeno je 144 brizantnih granata od 5 kg, 2 od 40 kg, 2 od 60 kg, 8 za paljenje, 2 sa zagušljivim gasovima i 22 za obuku. U medjuvremenu je nastavljeno izvidjanje najvažnijih delova graničnog fronta. Pošto je izvidjanje pokazalo da je neprijatelj smanjio broj trupa i da ne postoje nikakvi veći pokreti trupa koje bi trebalo svakodnevno pratiti, intenzitet izvidjačkih letova je u toku jula znatno smanjen. Početkom jula neprijateljska avijacija je ponovo počela da bombarduje Beograd. Tokom meseca ovi napadi su postali češći. Popodne 23.jula, nekoliko neprijateljskih aviona je bombardovalo Beograd bacivši 13 bombi. Pilot kapetan Polan i mehaničar-strelac Lastard, poleću na avionu MF 193, u gonjenje. Iznad kote 81, severno od sela Borče, ova posada uspeva da stigne jedan austro-ugarski dvosed Lojd tipa C (Lloyd C). Pošto je Farman presekao put protivniku, strelac Lastard je ispalio oko 100 metaka iz svog mitraljeza Hočkis (Hotchkiss), posle čega je Lojd, iz koga je u početku uzvraćano vatrom iz puške, najednom pao na zemlju u blizini Komarove Humke, kota 81, južno od sela Glogova. Francuski Farman se zatim spustio na visinu od 800 m i bacio bombu na oboreni avion, a posle toga izvršio snimanje fotografskim aparatom ostataka na zemlji. Pilot oborenog Lojda, potporučnik Bela Lošonci (Béla Losonczy), komandir Flik-15, preživeo je obaranje, a takodje i drugi član posade. Za postignuti uspeh francuski avijatičari su odlikovani najvišim srpskim odličjem i to: kapetan Polan Karadjordjevom zvezdom sa mačevima IV stepena, a Lastard Zlatnom medaljom za hrabrost. Istog dana je major Vitra predvodio jednu trojku aviona MF 11 (piloti ostala dva aviona su bili kapetan Danželezer i poručnik Mer). Pored strategijskog izvidjanja i presretanja neprijateljskih aviona, eskadrila je vršila i druge zadatke, od kojih je naročito važna bila reglaža artiljerijske vatre kojom je onesposobljeno nekoliko neprijateljskih baterija na Bežanijskoj kosi. Tako je, na primer, 20. jula/2. avgusta reglažom narednika Selakea uništena austrougarska baterija sa dalekometnim topovima kalibra 105 mm utvrdjena kod Bežanijske kose. Stalno je vršeno i osmatranje kretanja austro-ugarskih monitora. U cilju odmazde zbog čestih vazdušnih napada na Beograd, francuska eskadrila je od početka jula započela sa bombardovanjem mosta na Dunavu kod Petrovaradina i trupa graničnog osiguranja u Banatu, pored već uobičajenih napada na aerodrom kod Bavaništa. Vazduhoplovcima je po izričitom naredjenju srpske Vrhovne komande, bilo zabranjeno da bombarduju naseljena mesta da u njima ne bi stradalo i civilno stanovništvo. Izvidjači francuske eskadrile su već u više navrata skretali pažnju da se srpski logori lako uočavaju iz vazduha, pa je na zahtev srpske Vrhovne komande u eskadrili sastavljen uput o maskiranju i zaštiti trupa od neprijateljskog izvidjanja i bombardovanja. Po izradi, uput je 21.jula, upućen svim komandantima operativnih jedinica Srpske vojske. Istovremeno, major Vitra je izradio uput Upotreba aeroplana u ratu, kojim je prvi put službeno regulisna upotreba avijacije u vojne svrhe. Uput je stupio na snagu 8/21.jula. Posle nekoliko dana, 11/24.jula Vrhovna komanda je naredila da se izvrši izvidjanje i srpskog fronta da bi se videlo kakav su uspeh imala uputstva. Imajući u vidu da francuska eskadrila nije imala dovoljan broj obučenih izvidjača, načelnik štaba Vrhovne komande naredio je 19. jula/1.avgusta da se izvrši izbor 10 nižih oficira za službu osmatrača. Izdato je naredjenje i francuskoj eskadrili da pripremi sve što je neophodno za njihovu obuku. Polovinom avgusta sastavljen je konačan spisak izabranih oficira, ali pošto je kapetan Rošfor upućen 2/15.avgusta za Prahovo, a on je bio jedan od glavnih instruktora, polaznici kursa su se okupili u Beogradu tek 24. avgusta/6.septembra. Predavanje i obuka su započeli 25. avgusta/7.septembra. Obuka nije bila završena u potpunosti jer je počela neprijateljska ofanziva i bilo je potrebno vršiti intenzivno izvidjanje. Odlučeno je da se zadrže najstariji polaznici kursa kapetani Dragoljub Blagojević, Marko Božović i rezervni poručnik Miroslav Nikolić. S njima je završena obuka po skraćenom postupku posle čega su rasporedjeni u srpsku i francusku eskadrilu. Na osnovu izveštaja agenata da se priprema zajednička nemačko-austro-ugarska ofanziva na Srbiju, 28. jula/10.avgusta su poslati francuski avijatičari da osmatraju teritoriju južnog Banata do Vršca i Bele Crkve, pri čemu nisu otkrili nikakve promene. Na osnovu naredjenja Vrhovne komande od 30.jula/12. avgusta odelenje od dva aviona MF 11 upućeno je 2/15.avgusta je u Prahovo. Nažalost jedan avion (pilot Kornemon i mehaničar Mastif) je zalutao i greškom sleteo u Bugarsku u selo Halvaxi. Srpski poslanik učinio je korake u Sofiji, 16/29.avgusta, da se avion vrati. Na intervenciju francuskog ambasadora u Bugarskoj, Kornemon i Mastif su posle par dana vraćeni, ali je avion zadržan do 24. avgusta/6.septembra. U medjuvremenu je u Prahovo iz Banjice poslat drugi avion. Zadatak odelenja je bio da utvrdi sa kojim snagama raspolaže neprijatelj prema severoistočnoj Srbiji. Već prvi letovi su pokazali da iz pravca Oršave ne preti nikakva opasnost. Srpski Prestolonaslednik Aleksandar je posetio 27. jula/9. avgusta osoblje Francuske eskadrile na njihovom aerodromu. Po izvršenoj smotri Aleksandar je leteo sa kapetanom Polanom nad Beogradom, a u toku dana je još nekoliko uglednih srpskih ličnosti letelo sa francuskim pilotima. Odlaskom nemačkih eskadrila sa Srpskog fronta u poslednjim danima jula, znatno je opala aktivnost neprijateljskog vazduhoplovstva nad Srbijom. Tokom avgusta nije bilo nijedne vazdušne borbe.
|