Ili ponovo pogledati ove dve jurišne puške iz daljine i shvatiti da su istovetne.
Imaju sličnu siluetu.
Pazite, tenkista je usvojio pojačani poštoljski metak za automatsku pušku. Takođe, da bi se uštedelo na prostoru usvaja se konusna čaura tako da i okvir nije ravan nego zakrivljen i gle čuda isto ima 30 metaka!
Francuzi su imali 8x35mm još prije kraja 1.SR.
Između dva rata su mnogi radili na srednjem puščanom metku.
I Tučačevski je predlagao smanjenje kalibra sa 3, na 2 linije, tj. sa 7,62mm na 5,08mm.
Dakle ideja srednjeg puščanog metka nije bila nepoznata, a ni baš nova.
Svakako da je zarobljavanje prvih MKb-42 pokrenulo sovjete da razviju svoj odgovor.
Prednji nišan je sasvim, sasvim potpuno isti, kao i položaj povratnog cilindra. Gasni kompenzator na prvim modelima je takođe istog oblika na prvim modelima AK. Rukohvat i mehanizam za okidanje takođe.
Prednji nišan i rukohvat stvarno liče, ali sličnih je bilo i na nekim ranijim oružijima.
Kakav povratni cilindar?
Rješenje povratne opruge je drugačije. Kod StG-44 ona ulazi u kundak.
Položaj gasnog cilindra je isti kao i na mnogim drugim puškama počevši od AVS-36.
Rješenje mehanizma za okidanje na AK je Garlandovom nego StG44. I sam zatvarač na AK potsjeća na Garandov.
Zatvarač StG44 potsjeća na onaj sa SVT-40.
Meni je to dovoljno da utvrdim da li je starija kokoška ili jaje. Pobednici pišu istoriju i to je u redu ali ako se bavimo tehnikom i konstrukcijama ipak bi trebali da budemo malo realniji. Posle 70 godina.
Ponekad je pijetao stariji!
I na StG44 i na AK ima mnoštvo rješenja koja su preuzeta sa ranijih konstrukcija.
Radovi na čitavoj lepezi oružja kalibra 7,62x41mm su počeli još prije kapitulacije Trećeg Rajha.
I sami sovjetski konstruktori su kopirali rješenja jedni od drugih.
PS
Moglo bi se postaviti pitanje, je li Šmajser kopirao zatvarač od Tokareva?