PRESTINT
mornar
Offline
Posts: 39
|
|
« Reply #228 on: March 11, 2014, 02:20:07 pm » |
|
Jadranski killer – austrougarska podmornica UC-14
Talijani su, ne bez razloga, austrougarsku podmornicu UC-14 prozvali – jadranskim killerom zbog štete koje im je nanijela tijekom Prvog svjetskog rata. UC-14 dodijeljena je u 5/1915. godine U-Flottille Mittelmeer s bazom u Puli. Njemačka jedinica je trebala pojačanje od sedam austrougarskih obalnih podmornica koje, unatoč uspjesima u prvoj godini rata, nisu bile u stanju ometati saveznički promet u Otrantu. Italija nije bila u ratu s Njemačkom, ući će tek 28/8/1916., pa su , posljedično, njemačke podmornice dobili oznake uizastavu Austro-ugarske, a posade su dobile i austrougarske činove i uniforme. UC-14 je preimenovan u SM (Seine Majestat) U-18. U početku nije korišten kao polagač mina, već za prijevoz strateških materijala za tursko carstvo. 5/6/1915. godine zapovjedništvo je preuzeo Oberlautnant zur See Caesar Bauer. S obzirom da su pomorske komunikacije Austrije bile prekinute preprekama u Otrantu postojala je potreba da se Turska snabdjeva ratnim materijalom, ali i za snabdjevanje austrougarskog carstva materijalima. Na UC-14 i blizancu UC-15 modificiran je pramac, pa su prostori za smještaj mina postali skladište za prijevoz strateških materijala. Isplovili su 7/7/1915. iz Pule i stigli, bez incidenata, na otok Orak, na turskoj obali, 29/7.; a malo kasnije i Istanbul. 24/9. UC-14 je bio na povratku u Pulu. Do sredine studenog ostaje u brodogradilištu gdje se ponovno preuređuje za prijevoz i postavljanje mina. Treća misija je bila od 8. do 21/11. i to je bila prva misija miniranja albanske obale koja – nije dala nikakva rezultata. S obzirom da je bilo u tijeku pojačanje luke Valona od talijanske strane, posao je ponovljen u četvrtoj operativnoj misiji od 3/11. do 4/12/1915. S minama koje su postavljene tom prilikom potopljeni razarač Intrepido i parobrod za prijevoz trupa Re Umberto.
Intrepido Tip: razarač Klasa: Indomito Vlasnik: Regia Marina Godina: 1912 Brodogradilište: Pattison, Napoli Grt: 680 Dimenzije: 72,3x7,3x2,2 Pogon: 2x Tosi parne turbine; 4 x Thornycroft kotlovi; dva vijka Snaga: 16.000 KS Brzina: 30,0 Naoružanje: 1x 120 mm; 4x 76 mm; 2x 450mm torpedne cijevi 4/12/1915 Potopljen od mine s njemačke podmornice UC-14 (Caesar Bauer) kod Valone
U 11/1915. talijanski ministar rata Zuppelli odlučio je poslati talijanske specijalne snage u Albaniju s namjerom da ojača ratnu luku Valona koja je bila pod kontrolom talijanskih snaga. Prvi konvoj isplovio je 2/12., a drugi konvoj u kojem su bili parobrodi za prijevoz trupa Re Umberto i Valparaiso koje su pratila 4 razarača, 3/12. iz Taranta. U 9.45 brodovi su prošli rt Linguetta i plovili su sigurnim kanalom prema zaljevu Valone kada je se začula jaka eksplozija, a visoki stup dima i vode digao se s desne strane Re Umberta koji se 15 minuta kasnije prepolovio i potonuo. Nekoliko sati kasnije razarač Intrepido je naletio na minu. Teško oštećen, nasukan je i napušten kod rta Linguetta. Potonuo je nekoliko dana kasnije. Oba potonuća uzrokovala su mine s njemačke podmornice UC-14, koja je godinu dana kasnije potopila bojni brod Regina Margherita. Podrtina pronađena 6/2007.
Re Umberto
Tip: putničko-teretni brod (bivši oceanski liner) God: 1892 Brodogradilište: G. Ansaldo & Co., Sestri Ponente (Genova) Vlasnik: Ligure Romana Novogradnja: 48 Grt: 3.164 Dimenzije: 101x12,3x5,6 Pogon: triplex Brzina: 12,0 1897 Vlasnik: Ligure Brasiliana, Genova 1915 Operator: Semidei & Ferrari, Genova 4/12/1915 Naletio na minu kod rta Linguetta Broj žrtava: 94 Podrtina je pronađena tek 8/2007.
Malo poslije napada na luku Brindisi, od 9. do 12/12/1915. bio je veliki uspješni napad koji je prouzročio 4 izgubljena broda: pomoćna krstarica Citta di Palermo koji je dolazio iz Drača i prevozio je 159 britanskih vojnika (57 žrtava); tri britanska driftera (Frenchny, Morning Star i Gavenwood).
Citta di Palermo God: 1910 Grt: 3415 Brodogradilište: Cantieri Navali Riuniti, Ancona Dimenzije 110,9x 12,8x5,8 Pogon: 3x parne turbine Brzina: 20,0 Vlasnik: Ferrovie dello Stato Sudbina: 8/1/1916 naletio na minu 6 Nm sjeveroistočno od luke Bari
Tijekom prosinca, odnosno do 6/1/1916. slijedile su još dvije misije uz albansko-crnogorsku obalu. Od mina postavljenih 4/1. potonuo je brod za prijevoz trupa Brindisi.
Brindisi
God: 1895 Grt: 863 Brodogradilište: Fratelli Orlando & Co., Livorno Dimenzije; 59,6x 8,4 Vlasnik: Societa Anonima di Navigazione a Vapore Puglia, Bari Pogon: triplex Sudbina: 6/1/1916 Naletio na minu
Na povratku u Pulu, 7/1. zapovjedništvo podmornice preuzima Oberleutnant zur See Franz Becker, koji odmah isplovljava na dvije neuspješne misije pred albanskom obalom. Od 14. do 21/3. poduzima još jednu misiju postavljanja mina u Jonskom moru kod otoka Krfa, koji je bio jugoistočni terminal preprečenja Otranta. 18/3. postavio je 12 mina (maksimalni broj) i dva dana kasnije potopljen je francuski trawler Ginette.
HMD Gavenwood
Tip: drifter God: 1914 Grt: 88 Brodogradilište: W. & G. Stephen, Banff Vlasnik: Wood, Mcduff & Co. Sudbina U to vrijeme operira za Royal Navy 20/2/1916 Naletio na minu kod luke Brindisi (11 članova posade stradalo)
Od 4. do 20/4. izvršava dvije misije duž jadranske obale (Puglia i Albanija). Za vrijeme te, 12. misije, kada je 16/4. postavio mine u Valoni, tvrde njemački povjesničari, od tih mina je potopljen bojni brod Regina Margherita u noći 12/12/1916. godine.
Ginette
Tip patrolni čamac (bivša ribarica) God 1913 Grt 272 Brodogradilište: John Duthie Torry Shipbuilding Co., Aberdeen Izgrađen za: Castaign, La Rochelle U trenutku stradanja bila je u sastavu Marine Nationale Francaise Sudbina 20/3/1916 Naletila na minu kod otoka Krfa.
Na povratku, UC-14 ostaje u Puli zbog radova, a 1/7. zapovjedništvo preuzima Oberleutnant zur See Albert Klatt. U kolovozu izvršava 13. i 14. misiju pred Venezia i Taranto, obje bez rezultata. Slijedeća misija, opet u zaljevu luke Taranto, uzrokuje gubitak britanskog parobroda Inverbervie punog ugljena koji je doplovio iz Cardiffa; neki izvori pogrešno navode pripisuju ovo potapanje austrougarskoj podmornici U-4 kod rta de la Nau (Španjolska), istoj onoj podmornici koja je potopila oklopnjaču Giuseppe Garibaldi. Engleski motorni čamci (ML-230, ML-253 i ML-255) od po 37 tona, koji su se nalazili na palubi britanskog broda, pali su u more kada je brod potonuo te su ostali plutati. Podmornica ih je potopila topovskom paljbom.
Inverbervie
God: 1913 Brodogradilište russell & co. ltd., greenock Novogradnja 644 Grt 4309 Dimenzije 117,4x15,2x7,9 Pogon triplex Brzina 11,0 Vlasnik: inverkip steamship company ltd, glasgow Sudbina 14/9/1916 Na putovanju iz Cardiff i Messinu za Taranto s teretom ugljena i tri motorne brodice (Royal Navy) torpediran i potopljen 17 Nm od rta Rizzuto, 6 članova posade stradalo.
I posljednje dvije misije u Sredozemlju, UC-14 su bile u zaljevu luke Taranto, u tim je akcijama Royal Navy izgubila još dva driftera: Michaelmas Daisy (26/11. kod rta Santa Maria di Leuca) i Finrose (ispred luke Gallipoli). Nakon tih misija podmornica se vratila u Pulu zbog radova u Arsenalu gdje je ostala do kraja 1916. godine. Završetkom radova podmornica je rastavljena i vlakom zauvijen napustila Jadran. Bila je namijenjena pojačanju Marine Korps u Ostendeu gdje je dodijeljena U-Flottille Flandern s bazom u Zeebruggeu. Ponovno je u funkciji 11/1/1917. pod zapovjedništvom Oberleutnatna zur See Ulricha Pilzekera, kojega je u sprnju zamijenio kolega po činu Helmut Lorenz, a 4/9. Adolf Federsen koji je bio rezervista. U tih 9 mjeseci podmornica je izvršila 11 misija pred istočnom britanskom obalom i imala 6 uspjeha, pogotovo protiv malih plovila za obranu obale, od ukupno 97 tona. 1/10. napušta Zeebrugge i prema britanskim izvorima je utvrđeno da je izvršio predviđeno miniranje: u noći 3/10 signalne stanice Zeebruggea i Knocke javljaju povratak UC-14, ali nakon toga, u 22.15 vidjeli su u smjeru podmornice eksploziju. Pretpostavili su da je eksplodirao od mine koja je zaostala, kao što se već dogodilo drugim podmornicama iste klase. Samo tijelo zapovjednika Federsena je pronađeno na plaži i pokopano, o drugim članovima posade – niti traga, vjerojatno zbog toga što je bila praksa da se noću plovi površinom kada je samo zapovjednik na tornju kojeg je eksploziva katapultirala u more. Tako je U- 14 stradala, koja ironična sudbina, od vlastite mine...
|