Milan (longtrip)
kapetan fregate
Offline
Posts: 7 424
|
|
« Reply #4011 on: February 20, 2018, 03:20:20 pm » |
|
Telefon sa brojem 1, u Beogradu 1889, dobio je Ljuba Bojović, urednik ,,Brke”, ali uz neviđenu peripetiju i zavrzlamu
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sve je počelo 1889. godine kada je doneto rešenje da se, u Beogradu, uvede telefonska centrala. Iste godine su završeni radovi na postavljanju centrale od, prvih, pedeset brojeva (nalazila se na spratu restorana ,,Kolarac”), a stiglo je i isto toliko zidnih telefonskih aparata, koji su izgledali kao deo nameštaja, žice, spajalice, te se moglo početi postavljanje širom Beograda. Ugradnja prvih četrdeset aparata je išla poprilično lako, jer su raspoređeni po službenoj dužnosti u državne uprave i razna ministarstva, ali za preostalih deset, koji su bili namenjeni građanima Beograda, bilo je povuci-potegni...
Uprava telefonske centrale, okupila je jednog jutra sve zaposlene - četvoricu majstora (telefonisti), naredivši da izađu u varoš i ponude trgovcima i većim gazdama, da im u stan ili radnju uvedu telefon. Nakon ispijene prve kafe, majstori, puni elana i sa telefonskim aparatima u rukama, kao uzorcima, kreću u varoš, te se uz srdačne pozdrave, razdvajaju u četiri pravca, kao pravi strelci - lovci. Ni na kraj pameti im nije bilo šta ih čeka...
,,Šta!? More idite ljudi, kakav telefon! Beograd i telefon!? Šta vam pada na pamet...” ,,Ali gospodine nije skupo, svega osam dinara mesečno...” ,,More ostavite, jeste li vi pri sebi...”
Tako su se ponašali oni, malobrojni, popustljiviji i koliko-toliko pristojni građani na koje su nabasali dok je većina bila tako arogantna da su majstori bukvalno leteli iz radnji i kuća dok u stanove nisu mogli ni da kroče. Najratobornije su bile žene koje su ih često oklagijama vitlale sve do kapije. ,,Ju crna, šta dočekah. To čudo da mi unese u kuću. Dok sam ja živa, vala, nećeš! Samo preko mene mrtve!” ili ,, Da mi zvoni to čudo u kući kao da je sudnica ili, bože me prosti, litija...ne dolazi u obzir!”....orilo se tog dana u Beogradu.
Kada su majstori videli da ova rabota neće na dobro da izađe, krenuli su sada zajedno, kao tim, da se dodvoravaju i umiljavaju velikim privatnicima kako bi im makar objasnili o čemu se radi. Tragali su za njima po radnjama, ali i kafanama gde su u jednoj, najzad, sreli gospodina koji je bar hteo da ih sasluša. Bio je to Ljubomir Ljuba Bojović, urednik lista ,,Brka”. Nakon pola sata ubeđivanja, Ljuba je konačno pristao. U trenutku, kada je rekao sudbonosno ,,da”, četvorica namučenih majstora škočiše od radosti, izleteše na ulicu srećno vičući, skakali su i radovali se kao mala deca. Kada je to njihovo ushićenje ugledao Ljuba, on cugnu gutljaj rakije pa izađe za njima na ulicu i reče: ,,Čekajte malo, pristajem ali pod jednim uslovom...”. Majstori su ostali zamrznuti u vazduhu čekajući da čuju Ljubin ultimatum. ,,Pristajem da mi uvedete to čudo, ali da mi telefonski broj bude 1, pre svih onih koje ste, do sada, uveli u državnu upravu”.
Pokunjeni i izmoreni majstori se predveče vratiše u centralu i svojim šefovima detaljno ispričaše tužne i neočekivane dogodovštine sa terena, ali i uslov prvog potencijalnog telefonskog pretplatnika u Beogradu. Uprava je vagala nekoliko dana i konačno donela odluku. Uslov Ljube Bojovića se prihvata! Naložili su majstorima da se prvi privatni pretplatnik u Beogradu obezbedi telefonskim aparatom koji će nositi broj 1.
Naredni, drugi, pretplanik je bio čuveni investitor, bankar i poslanik Bencion Buli, koji je telefonistima, nakon dužeg ubeđivanja, rekao: ,,Hajde, gde odoše tolike pare, nek ide i telefon, da vidimo kako će da radi”. Treći je bio Pera Petrović, bravar, i tako se nekako skrpilo i prodalo i ostalih sedam telefonskih aparata.
Inače, prvi stoni telefon je uveden kod kralja Petra i to u spavaću sobu: ,,Postavite ga ovde, odmah do kreveta, tako da ga rukom mogu dohvatiti” rekao je kralj Petar Karađorđević čuvenom Miti Jovanoviću (slika u prilogu), jednom od pomenute četvorice majstora - telefonista, a čije sam vam svedočenje, o prvim telefonskim pretplanicima u Beogradu, ukratko preneo.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
|