Ако могу мало да додам у објашњењу. Не ради се о поготку у тенк али слично је, шта више у тенку је то многи страшније. Наиме, ради се о поготку авионске бомбе у једну високу зграду за време НАТО бомбардовања.
Бомба (вођена) је ударила у зграду брзином која је сигурно неколико пута мања него брзина поткалибарног пројектила, али јој је маса знатно већа. Пробила је бетонску плочу на крову, пројурила кроз просторију, пробила под и тако од 9 спрата (где је била просторија коју ћу описати) до четвртог где је експлодирала. Дакле, кроз просторију на врху зграде је само прошла. Експлозија није срушила зграду, чак на деветом спрату није било никаквих механичких оштећења изазваних експлозијом, ако не рачунамо потрес. Оно што је интересантно сви дрвени делови намештаја у просторији су се једноставно распали. Сто, кревет на расклапање који је ту био, столице, фотеље, вешалица за одећу су се распале и сручиле на гомилу уз сам зид, као да их је неко расклапао па бацио на гомилу. Врата (дрвена) није било - излетела су на супротну страну ходника и разбила се. Шарке су биле откинуте . Метални орман (уграђен у зид) је испао из лежишта а са чела су његова врата била видно улупљена. Све што је стајало на зиду је било згужвано и на поду. Наравно, предмети који су били на директном путу бомбе су једноствано нестали. Дакле, кретање бомбе је створило врло велики притисак у виду наглог ударног таласа који је кружно разбио и разнео све око себе. Да је нека особа била унутра у тренутку удара бомбе, чак и да није била на линији њеног кретања настрадала би због врло високог притиска изазваног кретањем бомбе. По мојој лаичкој процени тај притисак је у моменту проласка бомбе са око 1 нарастао на бар 20-так атмосфера. Тако нешто слично се дешава и у тенку када га пробије поткалибарни пројектил.
Нешто и гранатама које користе тзв. Хопкинсoнов ефект
Granata na principu Hopkinsonovog efekta
U novije vreme razvijen je tip protivoklopne granata čije je dejstvo zasnovano na tzv Hopkinsonovom efektu: pri sudaru granata sa oklopom detonacija eksplozivnog punjenja izaziva u oklopu naprezanja koja se kreču velikom brzinom uvidu talasa čija superpozicija, pod određenim uslovima, izaziva odvaljivanje sloja metala na drugoj, suprotnoj strani oklopa. Efikasnost granata smanjuje se povečanjem udarnog ugla. Brzina odvaljenog materijala dostiže i do 200 m/s. Granatorn se odvaljuje deo oklopa debljine 100-120 mm. Odvaljeni delovi (jedan veliki i više manjih) tanjurastog su oblika. Granata je po konstrukciji slična razornoj, samo je snabdevena donjim (mehaničkim ili piezoelektričnim) upaljačem. Eksplozivno punjenje je od plastificiranog (u testastom stanju) ili samo flegmatizovanog heksogena. Efikasnost je utoliko veča ukoliko u momentu dejstva granate eksploziv većom površinom naleže na napadnuti oklop.
Pošto ovo najviše zavisi od pravilnog funkcionisanja upaljača (u strogo određenom trenutku posle prvog kontakta granata sa oklopom), do sada nisu proizvedene ovakve granata za početne brzine veće od 800 m/s.
Експлозив који се користи код ових граната има одлике пластичног, односно приликом удара гранате "лепи се" (ово треба врло условно схватити) већом површином за оклоп. Граната која носи овај експлозив треба да удари у циљ под углом који је близак вертикалном (90 степени). Зато се оваквим гранатама најчешће гађа из хаубица јер се већим падном углом неутралише закошеност плоча оклопног тела тенка или бункера. Експлозија гранате је подешена тако да мало "касни" у односу на удар самог пројектила, толико да се експлозив што боље "залепи".
Сама експлозија изазива кретање таласа (вибрације) у металу оклопа. Када ти таласи дођу до друге (унутрашње стране оклопа) због разлике у густини између оклопа и ваздуха у унутрашњости оклопног возила таласи се одбијају уназад и при том се сударају са надолазећим таласима. Долази до нечег што се у физици зове суперпонирање или слагање (сабирање) таласа што у крајњем исходу има деструкцију (кидање) материјала оклопа (или бетона, ако је реч о бункеру) на супротној страни од места експлозије. То комади одлећу унутар тенка (оклопног тела) и механичком силом уништавају све што им је на путу.
Осим наведеног, сваки директни погодак артиљеријског пројектила изазива снажне вибрације на тенку које се преносе и на посаду, па и на опрему. Вибрације су изазване механичким ударом и детонацијом пуњења. Опрема ће најчешће издржати те вибрације, али људе мало теже. Дакле, сваки директан погодак експлозивног пројектила (или механичког који се креће великом брзином) је трауматичан за посаду. Што већи калибар гранате (и количина експлозивног пуњења) то су вибрације снажније. Те вибрације могу озбиљно нашкодити организму (људи кажу "одбије бубреге"), а ако се томе дода и психолошки ефект изазван скученим простором, онда је сваки погодак остварио циљ - бар за неко време је ту посаду избацио из борбе, а понекад и трајно (бар део посаде). Само бих подсетио читаоце на вибрације које се стварају у многим модерним бетонским зградама када неко од комшија буши зид електричном бушилицом. То пара уши и ствара утисак да ти неко раду бушилицом тик изнад главе. Е, сад замислимо како то изгледа у тенку.
Механички удара гранате калибра 155мм у куполу може и да је откине са тела тенка.
Зато свака част тенкистима када уђу у ту машину и крену да се боре.