Verujem da i ovaj avion zavređuje malo pažnje obzirom na to da je u pitanju Jugoslovenska proizvodnja, i da je avion stajao rame uz rame (barem po tehničkim karakteristikama ako ništa drugo) sa avionima kao što su Engleski Spitfajer, Americki P51 i Nemački maseršmi Bf109... A ovom poslednjem je čak pručao solidan otpor u aprilskom ratu 1941 godine.
U pitanju je dakle Rogožarski IK3, pre nego što nastavim da pišem da prvo rasčitimo nešto: mnogi smatraju da je ovaj avion proizvodila fabrika Ikarus, što nije tačno u Zemunu je u predratnom periodu proizveden IK2 ali ne i trojka koja je proizvedena u fabrici aeroplana Živojin Rogožarski A.D.
IK3 je konstruisan kao niskokrilni lovac, jednosed od strane projektantskog tima: Ljubomira Ilića, Koste Sivčeva i Slobodana Zrnića 1936 godine. Prvi prototip aviona je izrađen 1938 a u serijsku proizvodnju je ušao 1940 godine.
Projektna dokumentacija je predata na usvajanje komandi vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije polovinom 1936, međutim u to vreme je vladalo određeno nepoverenje prema domaćim konstruktorima pa je iz tog razloga ugovor za izgradnju prototipa potpisan tek u martu 1937 izrada prototipa je poverena fabrici rogožarski upravo zbog njihovog velikog iskustva u izradi aviona drvene konstrukcije što je dovelo do kvalitetne izrade krila i stabilizatora aviona koji su bili pravljeni od lepenke
Prvi prototip je polete u proleće 14 Aprila 1938 godine, u njegovoj kabini se našao iskusni kapetan Nikola Bjelannović pilot opitne grupe.
Avion je bio opremljen motorom na vodeno hlađenje Hispano Suiza 12Y-29 snage 686kW (920KS) i bio je naoružan jednm topom kalibra 20mm koji je pucao kro glavčinu elise i dva mitraljeza FN-brauning (FN-browning) kalibra 7.92mm koji su bili montirani iznad poklopca motora.
rešetkasti trup aviona je bio napravljen od čeličnih cevi pokriven šper-pločom i platnom, a struktura krila je bila drvena, pokrivena šper-pločom, zakrilca su bila metalna rešetka pokrivena platnom a stajni trap uvlačeći.
Avion je po karakteristikama predstavljao kombinaciju Engleskog Hoker orkana (Hawker Hurricane) i meseršmita Bf109 (messerschmit Bf109) mada je po izgledu ličio na Francuski Moran-Solnije MS.406 (Morane-Saulnier MS.406) (koji je posedovao isti motor kao IK3 mada je od svog ''brata'' po izgledu postizao brzinu za 40km/h manju)
Prvi probni letovi obavljeni su u maju 1938 i ispunili su očekivanja u pogledu performansi i borbenih karakteristika, IK3 je leteo sa maksimalnom brzinom od 527km/h što je za datu snagu motora predstavljalo odličan rezultat, u to vreme, čak i u međunarodnim razmerama, na ispitivanju letnih karakteristika je učestvovalo pet različitih probnih pilota i svi su dali zadovoljavajuće ocene. Uzimajući u obzir rezultate ispitivanja Komanda vazduhoplovstva je donela odluku da se otpočne sa serijskom proizvodnjom, koja je stopirana 19 januara 1939 jer se prototip srušio (zbog otkaza strukture krila), a kapetan Milan Pokorni koji je upravljao avionom poginuo. Istragom nesreće je utvrđeno da je do nesreće došlo usled ljudskog faktora, odn. greškom pilota koji je suviče naglo izvadio avion iz strmog obrušavanja, te da stoga konstrukcija aviona zadovoljava predviđene zahteve čvrstoće, ali je zbog veće sigurnosti doneta odluka da se pojačaju najopterećeniji delovi krila.
Serijski proizvođen IK3 ije imao nekih razlika u odnosu na prototip, kao što to obično biva, kao npr.: Neprobojno vetrobransko staklo, klizni poklopac kabine sa dodatnim metalnim okvirima, bolje oblikovan zadnji deo trupa i Češku verziju motora (Hispano Suiza, Avia H. S. 12Y. prva serija od dvanaest aviona prozvedena je takođe u Rogožarskom, a prvih šest aviona je isporučeno do kraja marta 1940 godine...